Poslije kratkih formalnih napomena i ličnog predstavljanja treba preći na stvar, na moj predmet - hemiju. Pokušavam izbjeći stereotipnost, septembarski početak mi uvijek predstavlja mali izazov, poput praznog lista papira.
E, ovaj put pade mi na pamet da je ova godina proglašena Međunarodnom godinom hemije, ponajviše zbog 100-te godišnjice Nobelove nagrade za hemiju koju je 1911. dobila Marija Kiri! Dakle, počeću s Marijom!
Pa eto odlučih da i Parkić ukrasim njenim likom:
Marija Kiri (Sklodovska) rođena u Varšavi, 1867, umrla je u Parizu 1934.
Na Sorboni je diplomirala fiziku, a zatim matematiku.
Godine 1903. Marija brani doktorsku disertaciju, vjerovatno najinteresantniju u istoriji nauke. Ona joj donosi dvije Nobelove nagrade: 1903. za fiziku (otkriće radioaktivnosti) i 1911. za hemiju (otkriće novih elementa: polonijuma i radijuma).
Postala je prva žena profesor na Sorboni, što je bio događaj bez presedana; do tog vremena one nisu mogle do univerzitetetske katedre. Jedna tradicija je srušena, ali ne i u Francuskoj akademiji nauka gdje je njena kandidatura odbačena 1911. Bilo im je to mnogo: žena i još „strankinja“. Ali zato je svoju domovinu, Poljsku, uklesala u temelje hemije: novi element za čije otkriće je i nagrađena, nazvala je polonijum (Po).
Istorija je zapamtila: Marija je prva ŽENA - nobelovka i prvi DVOSTRUKI Nobelov laureat.
Uz vrhunsku nauku bila je i požrtvovana supruga i majka. I pored prisustva svoje djece Irene i Eve te mnogobrojnih prijatelja, nakon prerane, tragične Pjerove smrti može se reći da je ostala neizlječiva usamljenica. U svom svečanom predavanju prilikom prijema Nobelove nagrade za hemiju u Štokholmu, Marija je iznijela i sve doprinose svog supruga u njihovom zajedničkom uspjehu:
“Vjerujem da ću tačno protumačiti misao Akademije nauka“- rekla je - „pretpostavljajući da je visoko odlikovanje koje mi je pripalo motivisano tim zajedničkim djelom i na taj način predstavlja odavanje pošte uspomeni na Pjera Kirija“.
Ljilja M.
Ljiljo, nastavi sa ovakvim pricama. One Parkic cine raznovrsnijim a i podsjecaju nas na neka davna vremena i predmet koji smo nekada voljeli. Meni je u prvom gimnazije Hemiju predavala Okiljevka, na svoj, jedinstven nacin. Bio sam joj , neka vrsta asistenta jer sam volio muckanja. Jednom mi umalo oci ne nastradase praveci mislim, sad cu mozda pogrijesiti, natrijevu bazu, NaOH. Ona mala eksplozija koja treba da se desi kad se ta dva elementa spoje (Natrij se stavi u vodu) nikako da se desi, ja priblizim nos da provjerim zasto, i tada... puuuuf. Meni po ocima....Naravno oci smo odmah izaprali vodom i evo i sada dobro vidim. Taj dan sam mogao ici kuci ranije, da se oporavim.
ReplyDeleteNije mi jasno, iz tvog naslova, da li si ti pocela sa Marijom ili sa Mariom?
Draga Ljiljo,
ReplyDeletejeste da mi na muku stajes s obzirom na ovdasnje AU skolstvo, al' sto Pedja kaze pisi. Znam da je i nase (ja jos uvijek nase zovem nasim a AU njihovim) skolstvo prilagodjavajuci se zapadnim standardima i programima otanjilo, da tako se izrazim, al' mu nivo i dalje odrzavaju svojim entuzijazmom i ljubavlju prema buducim narastajima mlade 'profe' stare generacije, poput tebe. Kad je Andrej nedavno isao na eskurziju ne bih brino brigu da si i ti bila u autobusu.
Sto se hemije tice ja sam posjedovao cijelu laboratoriju za vrijeme osnovne skole. I k'o pravi balkanac sam proizvodio neke manje eksplozije i dimne zavjese, a za Novu Godinu prskalice drugara iz komsiluka ponosno omalozavao sa fosfornom trakom i njenim bljestavim plamenom. Cak sam planirao upisati srednju hemijsku al' ne srecu (izvini) poslusah u zadnji momenat oca da mi sa tom skolom i nije neka dobra radna perspektiva (Incel) za zaposljavanje. Ko da je znao da od fakulteta nece biti nista.
PS. Prodjosel' svi na popravnom?
Dobro ste vi bogme prošli sa tom hemijom obojica. I ti Predraže sa natrijumom u vodi, a ti Vjeko pogotovo (da možda to ipak nije bila magnezijumova traka?). Hvala na pohvalama, nama prosvjetarima k’o i djeci to mnogo znači.
ReplyDeleteOvaj put je počelo s Marijom, a ne sa Marijem (naslov sam zadržala iako sam i sama pomislila da bi moglo doći do ovakvog pitanja)
Pozdrav, Ljilja.
A znam da je neka traka. Pola odgovora, pros'o, dobar(3). Sjeo sam.
ReplyDeleteIzgleda da sam poceo zaboravljati. Profesorica Okiljevka mi jeste predavala u Gimnaziji, ali geografiju. Stricevka, koja je inace predavala biologiju, mi je u prvom razredu predavala hemiju. I mislim da je, uz Kantarku, bila jedna od profesorica koje su me vec u startu proslavile po zbornici. Kasnije mi je u Gimnaziji sve bilo lako. Hvala Ljilji koja me upozori na gresku. ( jednu od mojih gresaka!)
ReplyDeleteDraga Ljiljo,
ReplyDeletenije mogao proći neprimijećen ovaj tvoj lijep prilog. Moguće je da je Marija i mene potakla da studiram kemiju, profesorica kemije nažalost nije.
Marija je izuzetna osoba, pravi izbor da pobudi učenicima interes za kemiju, a nas si ovim prilogom podsjetila na tu veliku ženu.
Ne mogu ne razmišljati o njoj: izuzetno inteligentna, obrazovana, uporna, sistematična, zdravo ambiciozna, unatoč brojnim teškoćama koje su u to vrijeme pratile ženu ostaje uporna u svojim istraživanjima, sigurna u sebe, požrtvovana majka i odana supruga, dobar čovjek.
Istinski me raduje što imaš priliku svake godine nove naraštaje gimnazijalaca upoznati s Marijom Kiri.
Kao što većina od vas zna i ja sam bila prof.hemije-kemije 25 godina.Završila sam tehnologiju i 10 dana radila u Čajevcu,a onda me pozvao moj prof.Krzić R.da predajem na Kemijskoj školi ,pa sam tako otišla u prosvjetne vode.A na odabir studija uticao je moj prof.Savo Novaković.Gotovo polovina razreda otišla je studirati ili kemiju ili tehnologiju.Prof Savo bio je divan čovjek i odlican predavač.Na njegovom času nije bilo nikad dosadno i uvijek je bilo razloga za smijeh.Od oca sam naslijedila "vickastu"crtu,pa sam i ja znala zaciniti čas humorom. Osjećala sam da me učenici vole,još dok sam radila(volila sam im pomagati u svakom pogledu).U to sam se uvjerila, kada sam se pocela korostiti kompjuterom.Na "Kajaku"je bila pričaonica i bivši učenici su po školama pisali o svojim profesorima.Placući sam čitala o mnogo ćemo što sam bila zaboravila.Čitala sam i Gimnaziju,gdje sam pročitala puno lijepih stvari o kolegici Ljilji.Jednog dana susrela sam E.Crnalića-banjalućanina,i isprićao mi je da mu je hemija bila najdraži predmet baš zahvaljujući prof.Ljilji.Lijepo je slušati i čitati kada učenici tako govore o svojim profesorima.
ReplyDeleteFascinirana sam Marijom Kiri u svakom pogledu.Ne mogu se oteti utisku,da je prije 100 godina,bilo takvih naucnika i otkrića,kakvih nema u današnje vrijeme.
Lijepo se Ljilja sjetila,da prve gimnazijske dane novih učenika ućini interesantnim.Ja sam u peziji,i Ljiljo hvala ti što si me obradovala svojim prilogom.Enisa