Ode jos jedan banjalucanin, cajevcanin, jos jedan kolega i drag covjek. Sjecam se Refe jos sa Fakulteta kao vedrog i iskrenog mladica, kasnije iz Cajaveca kao veoma dobrog inzinjera i covjeka koji je svakim dolaskom u laboratoriju donosio svoju vedrinu i sirio je na druge. Nije spadao medju one koji su od svog velikog znanja pravili famu. Smatrao je to normalnim. Vec dvije decenije ne cujem vijesti o Refi. Cujem sada, ostao je u Banjaluci. I evo, zadnja vijest, otisao je...
Neka ti je laka banjalucka zemlja. Porodici iskreno saucesce.
Zatecen sam. Tuzna vijest stize mi u Banjaluku preko Kanade... Cesto sam se sretao sa kolegom Refom, onako u prolazu. Imali smo uvijek isti pristup svim temama. Ironija do ekstrema, do karikature. Zdravorazumska kritika svega sto se desavalo oko nas svedena na parodiju. U tome je bio neprevazidjen... Kao i u tome da se suprostavi ili ignorise kvazi autoritete bilo koje vrste... Obdaren da crta, skicira, prefinjenih pokreta ruku. Nije ni cudo, otac mu je bio poznati sajdzija, sa radnjom preko puta Glavne poste i cuvenim satom koji je on postavio iznad trotoara...
ReplyDeleteDefinitivno u ovom gradu vise necete moci da sretnete bilo koga slicnog Reufu Kovacevicu.
Luka Ban
Prije neki dan mi je govorio o popravci sata koji je preko puta glavne pošte u Banja Luci. Sat je napravio Reuf. Završio je srednju mašinsku tehničku. Završio je i zanat kod svog oca Mehmeda, sajdžije. I napravio je onaj sat preko puta Pošte dok je išao u srednju školu i to od dijelova sa otpada. Nedavno je sat vratio nazad nakon popravke. Takvi se ljudi rijetko rađaju. Bila je čast poznavati ga. Vlado
ReplyDeleteJutrom bismo se sretali na putu ka firmi, hvatao se za dugme, govorio je da mu donosim sreću, baš kao odžačar. Njegovim odlaskom ovaj svijet je postao uži i sivlji.
ReplyDeleteIskreno saucesce Reufovoj porodici i svima koji su ga cijenili.
ReplyDeleteMirko