Sule: The Doors – When The Music’s Over, When The Music’s Over, When The Music’s Over.

Juni 2013. godine

Album grupe Dors „Strange Days“ kupio sam zemljotresne zime 1969/70. Naravno, „When The Music’s Over“ je bila i ostala najbolja stvar koju su Dorsi ikad napravili. Bar za mene.

Ali zašto tri puta When The Music’s Over?

Odgovor na ovo pitanje treba tražiti na ostrvu Vis, za vrijeme jednog „Robinzonskog ljetovanja“ 1974. godine, na plaži Smokova koje je finansirao Caja.

Tu su u blagodatima Mediterana, u polusvjesnom stanju, uživali Caja, Zoran, Manda, Neja, Alica, Bambus, Cacin, njegova djevojka Slavica i, naravno, ja. Možda je još neko bio tu, ali, kako već rekoh, to je bilo vrlo maglovito ljetovanje, jedino čega se još sjećam je to da je murija Branu Valentu odmah iz Splita vratila kući, pod obrazloženjem da su ga samo petnaest dana ranije zajedno sa Nejom protjerali iz Dubrovnika. Neju nisu primijetili.

To je bilo jedno sjajno i vrlo maglovito ljetovanje u svakom pogledu, sve do trenutka kad je u tu uvalu uplovio brod pun ruskih turista i dok Caja, Neja i Zoran nisu počeli iz vode Ruskinjama pokazivati svoje periskope.

Naravno, vrlo brzo nakon toga stigla je murija, deportovala nas u Vis i oduzela nam dokumente uz obećanje da ćemo ih dobiti tek kad se ukrcamo na jutarnji trajekt za Split.

Dakle, tu noć smo proveli na Visu, gdje je Manda pronašao neku diskoteku i natjerao jadnog DJ-a da tri puta za redom pusti ovu jedanestominutnu temu. Od tad, kad god slušam „When The Music’s Over“, a slušam je vrlo često, sjetim se Visa, tog maglovitog ljetovanja i prvorođenog sina Sime Mandića, prvoborca iz Grahova, kako u duetu sa Morisonom na mjesečini urla „Scream Of Butterfly“.

PS

U junu ove godine dobio sam novu orginalnu ploču Doorsa „Strange Days“- glancericu. Naručio sam je pošto je moja stara ploča bila toliko uništena da više nije bila za slušanje.

Kad mi je poštar donio paket bila je upakovana isto kao ona prva iz 1969. godine.

Imala je i isti miris, samo što ju nije donio moj stari poštar Šukrija, već moj drug Borko.

Baš sam uživo dok sam je raspakivao i naravno odmah potom  je stavio na gramofon, ali na moje veliko razočarenje ploča je imala fabričku grešku baš na pjesmi „When The Music’s Over“.

Eto, nije mi se dalo, baksuz ostaje baksuz bez obzira o kojem vremenu se radi.

Little Sule