J.J.Bojović: MINARE

 Rodila te stijena,

u oblak te zadi

i vječnost znamenja ti dariva.

Stoljeća kraj tebe hode,

alem ti

gromovi pale.

Demonski prkos

ljepotu ti daje.

Nekad

uroniš u magle

i preneš se

tad,

vrana

jastreba na tebe goni.

Davno si rođen,

čovječe,

davno.

Kad ponovo te stijena rodi,

postaćeš minare.

******************************* 

Kako smo u različitim prigodama nebrojeno puta čuli gromku interpretaciju poznatog glasa, prva asocijacija na Banjalučanina Jovana Jocu Bojovića je njegova pjesma 'Minare'. Često ju je govorio i nikada se nije služio mikrofonom. Vjerovatno najljepša naša bogomolja i sigurno najskladnija džamija na širem prostoru mamila je poglede svih građana, a pjesnik je na ljepotu uzvratio pjesmom. Činilo sa da  na izvjestan način ona može postati zaštitni znak Grada, a Joci je dugo prijetila opasnost da ga smatraju autorom samo jedne pjesme.

Potrebno je znati da je Pjesma napisana još prije zemljotresa, a tek pošto je prošla 'filter' društva iz Hilmijine kafane objavljena je u Glasu. U riznici pamćenja ostale su uspomene na kafanu Hilmije Filipovića, smještenu s 'one strane Vrbasa', sa najljepšim pogledom na Kastel, sa opuštajućom atmosferom, kafanu koja je privlačila ljude od duha i meraka. Nakon prvog čitanja u separeu tog kultnog mjesta pjesnik Joco je dobio komplimente, a pjesma ilustraciju slikara. Bio je to crtež flomasterom na kome je minare pregrizao divovski dabar. Tako opremljena pjesma je i prvi put objavljena u banjalučkom listu: faksimil autorovog rukopisa zanimljivom ilustracijom Envera Štalje koja je, može se reći, predskazala nadolazeće događaje.

A život pjesme su počela pratiti i potiha čaršijska ogovaranja ... u formi: šta se ovaj petlja, gdje mu je zvonik, i toranj može biti simbol... Ipak, multi-kulti život je bio glasniji, a prvobitni naziv 'Ferhad-pašino minare' Joco kasnije skraćuje tako da 'Minare' postaje univerzalni simbol.

Pjesma je 1970. (bez zagubljene Štaljine ilustracije) objavljena u Jocinoj knjizi 'Dajak Pantokratora' koju je likovno opremio njegov prijatelj Alojz Ćurić.  Uz nju je crtež koji na tipični Lojzin način oživljava poznatu dedalikarovsku legendu o gradnji Ferhadije i nudi originalnu simboliku.

Vrijedi pomenuti zabilješku banjalučkog hroničara Ace Ravlića da se tačno u ponoć  21/22. aprila 1971. poslije tridesetak godina šutnje oglasila banjalučka sahat kula. Tim povodom je i Jovan Joco Bojović govoreći gromkim glasom svoje 'Minare' razbijao noćnu tišinu i navještavao njene nove otkucaje. 

Pjesma 'Minare' objavljena je u mnogim antologijama i fotomonografijama nečesto sa pokojom greškom. Preštampavanjem su se uobičajile varijacije stiha sa alemom: 'alem ti gromove pale', 'alem ti gromovi pali' i dr... A alem se nalazi na vrhu minareta i predstavlja najčešće polumjesec sa tri-četiri kugle ispod njega. Nedavno je svečano postavljen na obnovljeni minare Ferhadije.

Mario