Ovo je tema o kojoj odavno zelim nesto reci. Sa Balkana sam - Balkanac, Bosanac, ali, nadam se, nisam primitivac. Kao i mnoge druge stvari nikada nisam mogao shvatiti, niti prihvatiti nasilje "jaceg pola" prema "slabijem"; na nasim podrucjima veoma cesto, precesto... Evo nedavno, prica mi telefonom nas covjek, koga cijenim zbog mnogih njegovih vrlina. Prica, kako ga je zena nesto naljutila i onda saspe sve ono sto joj je on rekao. Pas s maslom ne bi polizao! Jedino sto sam uspio reci je, nemoj, molim te, ja to ne volim slusati. Ostao mi je gorak okus od tog razogovora. Svi smo mi bili svjedoci primitivizma i nasilja o kome Aleksandra govori. I sta smo uradili. Uglavnom, okretali glavu, jer mijesanje tudji brak je veliki "No, No".
Slazem se sa svim o cemu Aleksandra govori. I jos nesto... bilo bi mnogo bolje i djelotvornije kada bi o ovoj temi , na nacin kako to Aleksandra radi, o nasilnicima muskog roda govorili mi - muskarci.
***********************************
Čitam udarni
naslov „Presudio duplo mlađoj supruzi, pa onda sebi.“ I on čita mene, gazi me i
mrvi u sitne komade. Ja mu se oduprijeti ne mogu, i znam unaprijed šta će me
iza njega dočekati. Onaj ko ga je napisao je potražio komšije koji su,
anonimno, za naše jednokratno čitanje, posvjedočili kako je ubica bio pošten,
vrijedan i miran čovjek.
U nekim
drugim pričama ljudi o ubici kažu da je bio dobar. Šta mu se desilo, niko ne
može ni da zamisli. I još kažu kako je bio prijeke naravi, izjedala ga je
ljubomora, koja je kriva što se desila ova nezapamćena porodična tragedija u
inače mirnom i pitomom kraju u kojem se ljudi po tradiciji međusobno slažu i
pomažu.
Sve priče o
ubistvima žena u porodici u Bosni i Hercegovini liče jedna na drugu.
U njima se
godinama ništa ne mijenja. Omiljene su jer instantno privlače pažnju, melju
žrtve ili ih u potpunosti ignorišu, traže i lako nalaze opravdanja i nazivaju
činjenicu ubistava žena pogrešnim imenima. Ne manje važno, priče služe da
opravdaju medijsku i ljudsku inertnost i zabetoniraju i najmanju mogućnost da
ubistva i nasilje koje im prethodi vidimo drugačije. Ove priče se čitaju
nasitno, i na njih se sočno psuje, jednom, dva puta, hiljadu puta i ponovo. Jer
mi drugačije ne znamo i niko zbog toga neće biti kažnjen. Isto kao što niko
neće biti kažnjen što porodično nasilje prema ženama, usprkos stotinama
stranica zakona, politika, protokola i međunarodnih konvencija koje Bosna i
Hercegovina revnosno donosi, potpisuje i ratifikuje, ostaje i opstaje kao
privatna i običajna crna rupa.
Od
odgovornosti nas ne mogu spasiti neažurne statistike u kojima je prikazan samo
dio te rupe, kao ni uporno upiranje prstom na žene koje nasilje svakodnevno
žive i koje ga neće ponovno prijaviti nakon što se, zbog odsustva podrške i
zaštite od strane policajaca i policajki, socijalnih radnika i radnica, doktora
i doktorica, tužilaca i tužiteljica, sudija i sutkinja kojima je to posao,
suoče sa ponovljenim batinanjem, ucjenama i prijetnjama da im, koliko sutra,
neće osvanuti glava na ramenima. One neće svjedočiti na sudovima, kao što neće
svjedočiti ni one komšije koje će novinarima i novinarkama domaćinski i toplo
opravdati njihove mučitelje i krvnike.
Prvog
avgusta ove godine na snagu stupa Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i
suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Prošle godine, otprilike
u ovo vrijeme, poslanici i poslanice Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine su glasali i glasale za njenu ratifikaciju, potpisi su deponovani
na odgovarajućem mjestu, objavljena je u Službenom glasniku Bosne i
Hercegovine. Državne institucije su se, među prvima, obavezale da će
unaprijediti prevenciju nasilja prema ženama i zaštitu žena koje su ga
preživjele, kroz nesmetan pristup servisima podrške, efikasno procesuiranje,
izmjenu i usklađivanje zakona i strožiju kaznenu politiku prema počiniocima
nasilja. Institucije su se obavezale i da će, bez izuzetaka, istražiti sve
slučajeve nasilja prema ženama, kako bi im omogućile pristup pravdi i dalji
život slobodan od nasilja. Primjenu ovih obaveza će pratiti GREVIO, novo tijelo
uspostavljeno od Savjeta Evrope. U međuvremenu, Krivični zakon Republike Srpske
je gotovo udvostručio propisane sankcije za krivična djela nasilja u ovoj
oblasti, a slične izmjene će uskoro postati dio Krivičnog zakona Federacije
BiH.
Stupanje na
snagu nove međunarodne obaveze za BiH, kao i izmjene zakona, neće promijeniti
činjenicu da žene u Bosni i Hercegovini ne žive bezbjedno od nasilja, spavaju
otvorenih očiju pored pištolja, noževa i bombi u ladicama, i gotovo
svakodnevno, osvanu u pričama o poštenim i porodičnim domaćinima koji iznenada,
bez najave i greške, precizno pucaju u njihova tijela. Porodice se neće spasiti
zataškavanjem nasilja i nagovaranjem žena da budu mirne, strpljive i poslušne,
radi djece, radi komšiluka, radi svijeta.
„Presudio
duplo mlađoj supruzi, pa sebi.“ Tako je pisalo danas u novinama. Danas je
policajac otišao pred vrata, napisao službenu zabilješku i pozvao tužioca koji
mu je nezainteresovano u slušalicu kratko rekao da ima mnogo važnijih slučajeva
od nekog tamo pijanog idiota. Doktor u hitnoj pomoći joj je dao bensedin, da se
malo smiri, i nešto protiv bolova, na svakih šest sati. Socijalni radnik ju je
sažaljivo pogledao i naručio za sutra u devet ujutro. Pijani idiot se u
međuvremenu otrijeznio i ledenim glasom joj saopštio da se, kučka, zore neće
nagledati. Sasvim običan radni dan u svakom ćošku ove zemlje.
Ne može se
ovo u zakonima i konvencijama napisati. Ali se mogu i moraju običaji spremiti u
ladice i iz njih izvući život žena slobodan od nasilja i kazne za one koji ga
ugrožavaju i oduzimaju.
Da konačno
"kažu da je počelo".
Banja Luka, 23. juli 2014. g.
(manjine.ba)
No comments:
Post a Comment