Aco Ravlić: KASTLOV ĆOŠAK

Kao da sad čujemo pokojnog Acu: ‘’Kastelov ćošak nije Kastelov već Kastlov!’’ Evo, nekih činjenica iz njegovog teksta…

To nezvanično središte grada, koje se nalazi između današnjih triju zgrada - postojeće robne kuće “Boska”, hotela “Palace” i nebodera u kojem je, pored ostalih korisnika i robna kuća travničkog “Borca”, dobilo je svoje sadašnje, nešto iskrivljeno ime, krajem 1878. godine. I to zahvaljujući sinovima stanovitog J. Kastla, Moritzu, koji je bio oženjen i Bernardu, koji je ledičan došao u Banjaluku.
U sačuvanom registru trgovačkih firmi ustanovio sam da je njihovo "otvoreno trgovačko društvo s mješovitom trgovinom započeto dne 25. oktobra 1878.”, dok je u listu “Bosansko-hercegovačke novine”, u drugoj polovini novembra, objavljen Oglas (Kundmachung) o upisu trgovine mješovitom robom J.Kastl sinova (“J. Kastls SÖHNE”). Ova firma će nepuno desetljeće poslije doći pod stečaj, ali ne zbog slabog poslovanja (Bernard Beni Kastl je, naime, ugovorom razvrgao brak sa suprugom Ljubom Kastl, rođenom Hirschl). Međutim, poslovanje će preuzeti Alexander Kastl (15. X 1887.), koji će - 1895, potom ući u suvlasnički odnos sa Markusom Weberom... (Bernard Kastl je prešao u Zagreb, a za njim su otišli i drugi članovi obitelji).

Radulovića zgrada, u kojoj je, u lijevoj strani, bila trgovina Kastl, po kojoj je taj predio nazvan Kast(e)lov ćošak

Sinovi J. Kastla otvorili su, dakle, po dolasku u Banjaluku, “mješovitu trgovinu sa glavnim skladištem’’. Trgovinska radnja im je bila smještena u tzv. Radulovića kući, koja se nalazila, po prilici, na mjestu ispred postojeće robne kuće travničkog “Borca”, a u visini “Ghetaldusa”. Radnja im je bila u dijelu zgrade do glavne ulice tadašnjeg Carskog druma. S obzirom da su bili dobro opskrbljeni raznom robom, i jer su osobito držali do plasiranja evropskih tkanina i proizvoda, to je njihova trgovina bila veoma popularna i ubrzo postala nadaleko čuvena. Njihova radnja je postala omiljeni orijentir jer se govorilo "na ćošku kod Kastla”, što će vremenom biti na Kastlovom ćošku. No, kako je u to vrijeme banjalučka tvrđava bila mnogo poznatija kao Kastel, to su starosjedioci izjednačili Kastl i Kastel pa su tako Kastl i Kastel postali jedno, iako jedno s drugim nema veze.

Tako je nestao Kastlov ćošak, a ostao do danas Kastelov ćošak. Ipak, ponovimo, ispravnije je reći Kastlov ćošak, jer je došao od dvojice sinova J. Kastla-Moritza i Bernarda.
(Kastlovi su godinama držali u središtu Zagreba čuvenu kavanu).

Aleksandar Aco Ravlić
(‘Banjaluka u prošlosti’)