"Sto sad brines? Jebogati, ti nikad zadovoljna! Rekoh, gace nisu njegove, carape sigurno nisu ... ne mogu ni biti, ni na palac ih ne bi mog'o navuci!"
"To me i brine! Sta ako on jadan, tamo sam u onom Beogradu, naivno podlegne zenskim carima ... pa svakoj sto mu se nudi ... povjeruje!? Sta? To me brine! Ne znas ti jadan sta su zene?!"
"Cujjj, ja ne znam sta su zeneee? A sta s' ti?" upita Stari tek reda radi.
"Ja? , ma
pusti to sad, ja sam nesto savim drugo, znas i sam iz kakve kuce dolazim!
Slusaj, i ne upadaj mi u rijec! Zene se najveci vragovi ovog svijeta! Svasta rade, uvuku se covjeku pod kozu pa odande diriguju a jadni muskarci onda misle da oni vode igru! Ma vjeruj ne znam ni jednu zenu do sada koja ne vlada svojim dzuvegijom! Samo se prave, blentave. A dok vi skontate gdje ide prica, ode i stan i kuca ... ode sve!
Eto, mozda se nadje po neki rmpalija ... izuzetak!"
To rece za kraju jer joj se samoj ucinilo da je poretjerala. Ne voli prosipati tolike istine tamo gdje ne treba. Bas po onoj latinskoj "biserje pred svinje" tj. Margaritas ante porkos kako rece ono profesor Ivo susrevsi Majku i Ingrid ispred Na-Me kad su birale burme!
A naravno ne bi ona
htjela da ugrozava svoj Brak.
"Opa, Stara, znaci li to da i ti sa mnom komandujes!?" bleno zaprepasten Stari u Majku. Ni sam ne zna sta bi mislio!
"Kako rekoh ... nadje se po koji izuzetak! U cestitom braku, zna se ko je Gazda!" rece opet ... dvosmisleno ali Stari greskom pomisli da se to radi o njemu. Nije mi samo jedno jasno ... kako se uvijek ... zajebe!? I meni se cinilo da je to daleko od gazde!
Jebajiga!
Dobro je Majka jednom rekla obracajuci mi se: "Zene su cudo!" pa dodala: "Nemoj ti biti glup, zapamti Malac, kad ne moze Stari ... zapamti, i cuvaj ovu moju misao ... sve dok ne zaboravis!"
Zapamti, i ovu ... zene treba znati i moci razumjeti!
"Nego, Stari da ti nisi nesto pric'o mom Jovanu o Ingrid? Cudi me da sad bas i on dolazi u isto vrijeme u Banja Luku i jos dovozi AArona."
"Nisam nista pric'o, al ' kad me je pit'o jel' zbilja tako dobra k'o na slici ...ja rek'o ... ma jos i bolja! A i sta bi? Jel' nije tako ... sta me gledas?! Jest'!" konstatova Stari! "Realno je!"
Majka suti, nije joj pravo ali ne rece ni jedne! Bulji u prazno!
"Jos sam mu ja rek'o, da Doktorica zna i nas jezik!" prisjeca se Stari.
"A sta moj, Jovan na to ... matereti!?" ukljuci se Majka ponovo u pricu.
"Ma, nista! ... samo dod'o: "... "meni, ni ne treba da mi prica, jos bolje ako ... suti!"
"Onda smo u
neobranom grozdju. Znas i sam da sam navukla Ingrid da cu je upoznati sa mojim
Bratom, ali nisam mislila ozbiljno. Jos slagala da je i on onaj Glineklolog, ili
kako se kaze ... onaj Picin Doktor, k'o
i ona!
A moj Jovan Masinbravar, jos bolji strucnjak, k'o nas Drug Tito, Bog nek mi prosti, ali Jovan je praski dzak, ne k'o Tito, Bog te pit'o gdje je taj zavrsio!? A i to je pitanje ... vidila sam ja jos u Zurnalu Filmskih Novosti, ono kad smo gledali Kazablanku, peti ili sesti put, e taga sam vidila kako se on samo vrti oko onog masnog struga a me barka nista! Jos mu ona mala Jovankina pascad laju oko nogu! Ma, laze Stari k'o pas ... nema on nikakve skole! Istina, ako ne racunamo onu kaplarsku skolu Austrougarske a i ta je bila neka ratna skola ... znaci nikakva!
Da ne spominjem sada moj englesko-srpski rijecnik sto mi je na prevaru mazn'o u Drvaru, pa ne vrati do danas. Supak! Eto, sta je! Cuj sta i ja opet serem ... njega porediti sa mojim Jovanom, ceskim dzakom iz sred-srede, bas iz srca Praga! Nema to teorije. Zato su ga i uzeli na Masinski Fakultet u Beogradu da prenosi svoja znanja i iskustva buducim inzinjerima! Pa naravno! Ma ja mislim da je on bolji od pola Profesora ... samo nece da se ... gura!" te tu Majka napravi malu pauzu, tek da udahne!
"A sto opet
udaras po Rijecniku ... vratit ce Covjek, kad se sjeti! Ajmo mi nastaviti nasu
pricu ... pusti Staroga!" rece Otac, pokusavajuci uspostaviti neku
ravnotezu.
"U redu, necu vise o Rijecniku ... ali pitas li se ti kad se ja upustim u razgovor sa nekom pametnijom Gospodjom, kako je meni kad ni jednu stranu rijec ne znam da upotrijebim! Samo znam, ono Jes i OK! Iz filmova! Jes znam sta je ali OK ... nisam najbolje skontala, ne znam! Jel' to sad OK? Zato, nek' mi vrati ... Rijecniiik! To je moje! ... a on ako treba, nek' si sam kupi!" zavrsi Majka sva crvena u licu. Htjede lupnuti sakom od stol, kako bi uljudno zavrsila recenicu ali se onda prisjeti da bi ju to moglo zaboliti ... a sto da je boli ... ponovo!? Toliko se vec puta opekla ... lupajuci sakom ... po cemu stigne.
"Hej, hej,
hej Zeno moja, polako, uspori malo ... gdje ti opet ode!? Pusti vise taj jebeni
Rijecnik!
U redu, reci cu mu prvom prilikom kad se vidimo a sad mi reci, molim te, sto slaga Ingrid da se Jovan interesuje za nju i da ce doci za Miholjdan u Banja Luku? I kako se moze porediti jedan Masinbravar i biti bolji od Ginekologa? Lupas, Stara!"
"Sta lupam ,
ti lupas ... znas li ti koliko dijelova ima svaka prosjecna brava? Ne znas,
naravno! I jos u nju ide kljuc, bas kao potpuno nezavisan dio! A od svega ti znas
samo u nju taj kljuc ubaciti i okrenuti!
Za picu te necu ni pitati ... svaka budala zna, znas eto i ti! Znate svi samo ubaciti! Nema nista tamo... praznija od svake brave ... suplje ... eto! Al' ... usko!"
"Na to usko Zeno ... masala, a ako nema nista tamo dje kazes, zasto onda idu toliki muskarci u Ginekologe?! Sta istrazuju, ako nema nista?"
"Sta istrazuju ... hrljaju, jebogati, eto! Idu, da ti ja kazem zasto ... zato sto do one stvari nikad ne bi ni dosli, drugacije, a kamo li jos i da ... hrljaju!! He, he! I jos da ti kazem, kad bi' ja bila neka vlast, ja bi sve te Glinelokole poizbacala iz skole! I jos bi' ih pokaznjavala! Dabome! Samo zene mogu da kopaju po zenama! To je u kontekstu integralnog zenskog bica! Zene za to ne moraju da idu u visoke skole i vjezbaju seciranje na majmunicama, mackama i sta li ne jos! Zene prirodno sve znaju o zenama! Jer to i osjecaju! Vidi nasu Ingrid, sta god je pitam, ona odma' crta na salveti sta se desava u meni! Ne kopa po meni, ne moram na kanal, jebote ... daj kupanje, daj trazi ciste gace, kupuj novi sisnjak ... a i sta ce Ingrid kopati ... i u nje isto k'o kod mene!" brzo izdeklamova Majka.
"A sto novi grudnjak Stara moja kad ides na taj, kako ti rece ... kanal!?" zinuo radoznao Stari.
"Sta - sto
... tako treba ... a da ja tebe pitam ... jesi li ti ikad bio kod Glinegologa? Nisi,
naravno ... on odma' s vrata vice, "skidaj se!"
"sta da
skinem?" ... "skidaj sve!"
Zato treba novi grudljak! 'Oces mozda da supak pomisli da sam neka zapustena zena!? A vidi nasu Ingrid, vidi joj prstica, a pogledaj one somine u bolnici za zenske stvari ... svi buzdovani preko sto kila, sve im prsti ... balvani, k'o u drvosjeca! Znas li im nadimke slucajno, mozda!? Jednog zovu Horoz, Drugog Puzdra, treceg Harbija Dzo, cetvrtog Crvenka! Sve bi to trebalo poslati u ...rudnik!"
"Prva tri razumijem, nekako i ponesto ali sto onaj zadnji Dr Crvenka?"
"Imptentan,
konj ... izgubio interes jebote ... trazi cenera prije pregleda a kakav je
cener? Crven! Cener je crven ... ko raskuhana cvekla ili cikla ( za one koji ne razumiju , zbog jezicne
barijere!) ... zato, Dr Crvenka! Misli malo i ti!
Izgleda mi taj se naradio ranijih godina pa sada odlucio da malo ...pristedi za starost!"
"Fuj! Izgleda mi da zivimo u parelnim svjetovima! Jebote, sto oblacite bijele haljine na Vjencanju? Dovodite nas jadne muzijake u zablude! Vi na vjencanju treba da nosite automehanicarske tamnoplave masne kombinezone, one sa tregerima!" rece tuzno Stari.
Onda se k'o nesto prenu pa upita: "Jel' tebe neki supak tako neprikladno pregled'o da mu ja odletim sad odma' i da ga razvalim!?"
"Jel' nogom, k'o one tvoje parcove? Nemoj, matereti ... tezak je onaj kru' koji oni jedu!" rece Majka.
"Tezak,
tezak!" dodade Stari sam za sebe. "Valjda
"A, mos' si sad misliti kako ona jadna Drugarica Zdenka, zena bez zastite, izlazi na kraj s tim rauberima?" zabrinuta je Majka.
Stari otvorio usta
...prevrce misli po glavi ali donese cvrstu odluku da ni jednu misao ne izbaci!
A potom i zatvori usta. Tek tako, da ne ...zjape otvorena.
A do slijedeceg obroka jos ... ojha!
Pa onda sjetno rece: "Zene su cudo ... u pravu si!" Al' i zavrti zagonetno ...glavom.
"Ovim si me
osamutila za sva vremena!
"I nemoj mi o onome sto si maloprije
pricala ... vise nikada, molim te!" rece Stari.
"Pa ja ti i
nisam pricala o tome da bi se izivljavala, nego, i tebi je vec godina pa da te
upoznam sa stvarima koje prolaze mimo tebe a ti o tome pojma nemas! Dakle,
prica je edukativnog karaktera!
A mozda sam trazila samo i malo razumijevanja!" rece turobno Majka.
"Da se vratimo na moje pitanje, sto slaga Ingrid da se Jovan interesuje za nju i da ce doci za Miholjdan u Banja Luku, matereti? Imas li ti tu kakav ziv razlog, osim sto ste uz kafu i pivu laprdale ... onako?"
"Imam, dva, prvi : Zajebala se ... a drugi, morala sam nesto izmisliti! Htjela smo samo da je odvratim da se unaokolo ne palica sa muskima, krenula i po Hanistu, udarati po Albanskoj mafiji! Morala sam je odvratiti, kazem ti ... dok joj ne importujemo njenog dzuvegiju, da izdrzi barem do Miholjdana. A vidi sad sranja! Sta ce biti kad vidi mog Jovana, onolikog a pravo lijepog, isti Dzon Vejn, radi na Masinskom u Beogradu, trosoban stan u ulici 29. Novembra ... i pomisli jadna da On njoj dolazi, a onda ugleda svog AArona, onolickog!? Jebooote, k'o Carli Caplin, samo manji ... mozda cemo morati vracati AArona nazad u Ameriku!? A? Sta ti mislis!?" stoji na sred trpazarije ... otvorenih usta!
"Nije k'o Dzon Vejn, vec k'o Rock Hudson!" rece tiho Stari.
"Dzon Vejn!
... rekla sam!" obrecnu se na Starog, skoro rezeci i lupnu, opet nogom o
pod!
"Sta je sad
smo zaboravili zenske carapke i zenske gacone ... po kupatilu odjednom!? A
Stari!?"
"Dobro, dobro ... prestani lupati nogom o pod, mislice Stanojevici da ih zovemo na kafu! Slusaj, imam ja izlaz za to?" rece Stari.
"Kako, matereti, rodjeni moj?!" trepti Majka.
"Reci cemo Ingrid da je ovaj tvoj Dzin Vejn u pozadini osjetljiv k'o Rock Hudson ... eto ... a!? Razumjet ce ona odma'!"
"Moj, Jovan,
Rock Hudson", skilji Majka na jedno oko, ... "ma materi svojoj to reci ... magarce
stari! Jesi li ti normalan, znas li ti sta pricas? Popio si svu onu galcijansku
pamet pa prosipas pred ucvijeljenu Jovanovu sestru! Mars od mene, ma bjez', m'rs,
da te vise ne vidim! Guzicaru jedan! Rock
"Dzon Vejn!" ... je moj Jovan! A i od njega je visi!"
"Izvini ali nisam imao nista pametnije! Ma sredit cemo to nekako, sjetit cemo se, uostalom kao i uvijek, onako kako smo i do sada sredjivali. Ma, vjeruj ... doci ce vrijeme kada ce pederi biti pravi majstori a mi cemo se morati sakrivati po mraku!" rece Stari i sam svjestan da lupa ali se nesto moralo naci za utjehu.
"E ta ti je
pametna! Da Pederi postanu Predsjednici Drzava, mislis da se prvo proba sa
manjim Drzavama pa ako tamo narod ne konta, onda da se krene na vece Drzave!? A
ti jadan da provedes ostatak zivota cesuci se guzicom uzazid? Nemoj, molim te
ni jedne vise ... da ne pokvaris utisak! I sta ce jadni Glinelokozoli da sa one
stvari predju, dje im je bilo i merak raditi, na popravak ... Harbija? Kome je to
zanimljivo? Bolje bi im bilo da odu u rudare, podzemni, duboki ... kop!
I nek' se pokriju po glavi!" rece zalosno Majka.
Ja sam izgubio interes u vezi slusanja vec kod prvih dvosmislenosti!
Morat cu jednom u skoli pitati Drugaricu Stamenu, sta su to Pederi ako ne zaboravim.
Mene su vise brinula vlazna jutra kada stupamo u stroju i idemo u skolu i kako je to glupo. Mogli su sa tim mucenjem pocinjati kasnije, kad se naspavamo, to pod prvo a pod drugo, da se ne ide u stroju pored poslasticarnica!Nego, okolo!
Za ono stupanje u stroju, to mislim da je Drugarica Djuka sama smislila, jer druga djeca su dolazila u skolu bez prasnjavih cipela i oblaka prasine iza i oko njih. Znaci nisu stupali. Isli pjeske!
Sreca poceli neki radovi u Parku kod onog Crnog Cilagera Petra pa bilo sve raskopano. Mi morali u skolu ici kraj fijakerske stanice a ne kroz Park. Joj sto je mene bilo stramota da me ne skuzi Sare. Uvijek je govorio da sam ja prepametan za skolu i da cu u skoli samo zatupiti ... jer skola je za hajvane.
"Tamo ti turaju u glavu sta oni misle da ti treba da mislis! U prazne glave se svasta ... turne ali u pametne to ne moze da stane jer je vec puna. Zato su pametna djeca uv'jek losi djaci, u glavi im vlastita pamet! A tu je tesko naci odgovor na njihova glupa pitanja! Kontas li!? Znas li sad zasto? Zato sto nemas njihovog temelja, osnova!" rece Sare prilicno samouvjereno.
A kad smo
prolazili kraj fijakerske stanice, Sare se nije ni obazirao na nas djecu. Bio
sam bezbjedan! U masi, svi su ljudi i sva su djeca ista ... niko ih ne
razlikuje i ne zapaza! Ma ni ne gleda!
Pade mi na pamet
sta je rek'o o tome a ja mislim i danas da je to bilo ...mudro!
Rece: "Vidi
ovo ... covjek tek kad se izdvoji iz te mase ... postane vidljiv! Makar i kad
...prdne! Ohohooo!
Prde li neko?
Svi se uzjogune, vrte
glavama, pogledavaju, lijevo, desno ... dizu ruke u zrak ... k'o nisu oni, pa
potom taj cin i osude! Od svega bude najvaznije ... taj prdac nesvjesno i
zapamte!
Ako nije bilo
nekih vecih ratova u medjuvremenu, kao naprimjer, da se sad nasi pobiju sa
Partizanima, te da se o njima prica, ljudi svojim unucima poslije pricaju kako je
tamo neke godine jedan u Banja Luci, tako glasno prn'o i svi se zavale od
smjeha!
I gle cuda ... svi
se sjete nepogresivo i godine i situacije , naravno sjete se i imena
...prdonje!
A za Kosovski boj,
niko da se sjeti ... pobjedise li Srbi ili Turci!
Da je onomad Car
Lazar ili Sultan Murat ... prn'o nema toga koji ne bi znao kako je stvarno
bilo. Jos veca je vjerovatnoca i da bi se vojske uz smijeh razisle i da boja ne
bi ni bilo!
A Milos Obilic i Bajazit otisli zajedno zagrljeni na ... pivu!"
Meni je ova prica bas nekako bila super posto je Majka uporno pricala kako su Srbi potukli Turke na Kosovu, i sve znala o tome, k'o da je jucer bilo a meni ostalo mutno ... ako su Srbi pobjedili, sto su onda jadne Turce ponizili toliko da im ne dadose poci svojim kucama skoro petsto godina!? I jos morali klesati kamenje za sve one Gradove, Kale, Cele Kule, Tvrdzave ... plus Kastel!
Plus praviti turska kupatila, da Srbi uce plivati!
Rusvaj mi u glavi, samo cujem Drugaricu Djuku kako drobi!
"Ajmo, djeco na drugu stranu ulice ... preskoci potok konjske pisace, ko ne more, neka hoda na petama ... nemo' mene poslje da handre! Ajde!" bila je razumna Drugarica Djuka. Ono, bas i bila je u pravu. Svasta se tu slilo! I bolestan kad tuda prodje, otvore mu se svi kapilari, procure sinusi! Ziva istina! Amonijak je neki ... melem! Ljudi prodisu ... od sale! Jos ovaj, konjski ... kazu najbolji!
Mozda bi se to moglo prodavati i na nekakav recept? Ljudi ionako piju svakakva govna za zdravlje!
Najsretnije jutro, od kako sam skolski angazovan, je bilo ono kad Majka vikne : "Ustaj, Sincino ... Nedalje je ... ne ide se u skolu!"
Ja ne ustajem! Pravim se da spavam ... samo zato da cujem jos jednom taj divni glas! Povik! I da mi uleti u sobu miris mora, lavande, pokosenog sijena, crne macke ... svih onih polupraznih bocica mirisa koje je moja Majka stedljivo ... bas ... stedljivo ...
Skacem iz kreveta kao jarac, sve iz straha da mi nesto ne promakne od tog Bogom danog dana!
Pa, nek' je i kisa!
Ja da sam Bog, ja bi ljudima dao da ne rade barem pet dana u nedelji. Sta ce im ista da zarade kad ionako nista nece biti njihovo vec za koju godinu? Pa naravno, sigurno je i Bog tako htio, radis dva dana i dosta ti za zivot! Lucifer se umijesao pa nabio ljudima ... satnicu a Bog onemocao onako star, vise i ne mari za nas na zemlji, pa mu pusta da radi sva ta i ostala sranja po svijetu!
Majka ispohala lebac od neki dan. Nasjeckala bijeli lukac pa posula po njemu! O joj, lebac zut ko dukat, a mirisi ... nadaleko se cuje.
Maznem svoje na brzaka te viknuh: "Ode ja!"
Nisam sacekao ono : "Ma dje ode, stani malo!", a ja vec otisao.
"Ohoho, vidi ga ... vidi Sabane ko nam je dos'o, vidi mog Kurira! Sta je s tobom, nema te danima? Jesi li si ti to siso? Vid' ti glave, k'o da nije tvoja!? Ja mislio, ti se vec ... ozenio! Nas'o neku polovnjacu, jesi li!? Ha, ha ha!"
"Ma nisam ... malo sam nesabran zbog onog mog Horoza, Skole, one Stamene ... pa ne znam sta bi! Horoza nocu sanjam kako trci dvoristem i vice: "Necete me pohovati, necu na tavu!" rekoh! A i bilo je taman tako ... al' nisam zaplak'o!
"Pusti, bolan ... mi smo ti ljudi, zvijeri ... redjeni jedni da druge sjebavamo ... nemoj to da te dira! I sta imaaa?" obrazi mu jutarnje rumeni, k'o Deda Mraz sa americkih dopisnica.
"Nista, dos'o vidit Sabana i evo, vruceg pohanog ljeba sa bijelim lukom, pa on sad, ako 'oce - 'oce ... ako nece ... da bacim?" rekoh postidjen!
Jebo me pohani lebac sa bijelim lukom i moje kurvanjsko udvaranje! Cuj ... donj'o Sabanu! O jesam supak! To i danas mislim!
Gleda Sare u moje ruke, nevjesto u novine umotan zamotuljak.
"A ko ti je ta, masala Mala sa crnim okama, sto viri iz tebe, izgleda mi da se uz tebe zaljepila?" upita me veselim glasom.
"Koja Mala?" pisnuh.
"A, to ... nije to mala, To je Mirjam! Ne znam kako da se odljepim od nje? K'o da ju je onaj snajder Karabegovic prisjo meni za rukav!" rekoh skoro placno.
"Prisijjjo,
velis, e, ako ne zulja ... a prisiveno, onda mora da je dobro izmjerio! Ha,
haha!" rece Sare. "A i ti se nemoj mnogo braniti od toga ... moze
jednom valjati! Da joj nije
I da vidim sta si
zamot'o u novine? Aiiii!
Sto si toliko, hapio ... jebace mi Zora sve po spisku ako nas uhvati, a i ne more to sve sam Saban, morat cu se i ja prikljuciti!"
Odmota novinski,
sad vec
Podmetnu pod nos
Sabanu samo novine a Saban beknu k'o magarac i naguli na zadnje sjedalo.
Saban nije bio vjerski orijentisan pa sve to i nije napravio iz vjerskih razloga nego , onako ... zbog smrada bijelog luka a i zato sto je Saban, Ovca a ovcama se i na da bas mnogo objasnjavati!
"Nece ... ne ljuti se, a i jeo, maloprije! Nije znao da ces ti doci! Nema veze, mogu ja to sve!"
Tako sve i ode!
"Da tebi tvoj Drug nesto kaze, a ti zapamti za sva vremena ... blago djetetu koga hrani takva Mati, jesi li me razumio!
"Jesam, sve ... ali nisam ... ono Halal. Stalno to svi po kuci i komsiluku vicu. Ja taj halal jos nisam prob'o! Mi ti kuvamo bez ulja, ne bi nam preteklo, pa mi na masti ... ostane poslije cvaraka .... jel to, taj tvoj Halal?"
"E to je tu negdje!" rece Sare.
"A da te pitam decko, jel ovaj lebac bio pohan na toj masti od cvaraka, kako kazes?" pa nakrivio svoju veliku glavu ne bi li me onim svojim razrokim ocima postavio u liniju pa da me pravilno sagleda.
"Jest', Majka samo na masti od cvaraka! Mi ne kupujemo mast u Granapu kod Bore. Nece Majka ... industrijsko. Granulisana, kaze i zrnasta nije vlaknasta kao ona od cvaraka."
"Svaka joj cast, znaci vlaknasta, auuu ... kako rekoh, blago tebi sto te tak'a Majka hrani ... a meni ce moj dragi Alah uracunat' ovo k'o ... halal ... garantujem ti! Ha, ha, ha! Bas bilo dobro!"
"Ocu li po rakiju sad u Zupski Podrum?" upitah.
"Neka, rano je ... mozda oko desetke."
"A sto
raskopavaju
"Ma, nista
... tako svaka vlast nesto hrlja ne bi li nasla sta! Ovdje ce se malo zajebat' posto
je tu puno zaspalih banjalucana.
Groblje ... samo kosti! Mora'ce ih premjestati na neko drugo mjesto!
Ja im necu kosti vozati ...a i niko od kocijasa!"
"Kakvih uspavalih banjalucana?" upitah prestraseno.
"Sto ih ne probude, Sare?"
"Ne mere! Usnuli ... duboko!
A ti ... ne brini
Malac, bivsi banjalucani znaju svoj put! Ne mere to niko prom'jeniti!
Pusti to, Stari banjalucani su duboko smireni ... novi Ratni
... gore! Njih prevrcu ... nisu se jos dobro smjestili ... skrasili!
Isplivaju kad se
dublje zaore!
Zato ne treba ...
dirati zemlju!
Ne treba kopati, stare rane! Opstina ne zna sta radi!
Kol'ko je sati
Muhareme?" upita rasijano Sare.
"Nista, onda, mozda je vrijeme poranilo danas, evo lova ... leti ti po politru ... osevapit ces se. I sladoled uzmi, nemoj da zaboravis!" vice za mnom.
"Dje cu zaboravit'!"
Ja letim i cujem duple korake! Letim sa svojom sjenkom, vratio se Petar Slemilo ... poletim brze a ono isto ... prilijepilo se uz mene! Dobio ja ponovo svoju sjenku a to se sad vise na da otkaciti! Pred sam Zupski Podrum okrenem se, k'o da vidim jesam li nesto izgubio, kad moj pogled spuca pravo u ... celo Mirjam!
Stres'o sam se!
Prisilo je meni za rukav!
"Jebla ti
mater svoju Mala ... sto se zaljepi?!" toliko sam mogao i ni jedne vise.
Nesto me presjeklo, taman iznad bubrega!
Sad ako ima tu
neki organ? A ako nema, onda ... nista! Djaba me presjeklo!
Kupili cugu! Onaj supak u Zupskom Podrumu kad ja udjem stane u stav mirno i nista ne prica. Ja mu samo dam flasu i ja nista ne ne pricam!
Mirjam gleda kao hipnotisana! Samo prsticima zacepila nos da je smrad alkohola ne razvali!
Na izlasku iz Zupskog Podruma cujem odozdo iz podruma posprdni glas: "Poceli smo i trebe dovlaciti!"
Nije mi se dalo vracati, da mu ja ... sad sam bas zaboravio sta, ali kao moj Stari ... da ga spucam u glavu ili ...
U slasticarni, dadnem pare debelom Rahmanu!
"Stas?"
"Jagodu, sta bi drugo!?"
"A za druge
pare!? Stas!?"
"Koje druge pare?"
"Ove!" ispruzi debeli Rahman ruku, pravac mog nosa.
"Ja nista!"
"Cokoladu!" neko rece.
Rahman pogledom ne dohvati taj glas nego se nagnu preko staklenog pulta. Skoro pola trbusine uvalja u sladoled!
"O, ohoho ida cokolada!"
Mirjam prije no sto prihvati sladoled, iz ruku poslasticara vec isplaznu jezicinu i liznu ga! K'o ona zmija, hobotnica, ili ...tako!
Rahman se zavalja od smijeha!
Koracamo jedno uz drugo, lizemo sladoled! Mirjam gleda u mene, gleda u moju jagodu, pogledom me pita da se djoramo!
Sutim, pravim se k'o da ne postoji a znam, nikad vise, nikad vise sa njom necu dijeliti sladoled.
Uostalom, sto koji kurac i sama sebi ne naruci jagodu? K'o da je to neki problem?!
Male Curice su ...supci!
Gledamo, Opstina je srusila divnu gusanu kovanu ogradu oko Parka.
Pravo umjetnicko
djelo, znao bi reci moj Stari bas svaki put kad bi smo prolazili duz te ograde
setajuci Titovom od Kastelovog coska pravac Vakufska Palata.
"Ovo sam samo vidio u Parizu."
A nama drago, k'o da je to nesto licno nase pa nas sad Stari hvali!
Bit ce nekome od lokalnih keatora nase buducnosti trebalo malo zeljeza da ogradi kakav svoj novi kucerak a ova ograda bila bas stosna ... k'o u neke botanicke baste nekog Velegradu. Ruku na srce, neko se grdno zajeb'o kad ju je tu i postavio! Nije Banja Luka Pariz, ili takvo sta! Nama je taraba jos uvijek ... nas pogled u svijet!
Pa neka i to ...bitno je da se sacuva. A nije! Nikad je vise nigdje nisu nasli niti sam ja ikad vidio ista slicno!
Naravno, bolje i to nego da nalete Cigani, pa sve na otpad ... a onda se pretopi i tako nestane.
I pretvori, jednom u male beznacajne novcice s kojima nista nikad nismo mogli kupiti. Mozda samo, spice umotane u novinski papir u podrumu kod starog Bajbage! Vruce iz rerne! A, slaneee!
Jebajiga!
Park je imao sest predivnih visokih zeljeznih kapija, sa pozlacenim siljcima da bagra ne preskace, a ako preskace - da se nabode ... jasno ... a koje su zakljucavane nocu.
Na razvalinama pokradenoga, iskopali 50 - 60 cantimetara plitki jarak, da nazidaju niski betonski zidic, taman toliko visok kao i temelj!
I otkrili nesto, sto je trebalo da bude skriveno za vjecnost! Ono sto Sare spomenu ... gluho bilo!
Svaka druga treca lopata izbaci po jednu ljudsku kost , poneku ljudsku lobanju ili libanjicu pa i po koju butnu kost!
Za stare kosti, arheolozi kopaju duboko ... ove su bile nekako plitko ukopane ... i nekako ... ove nase, mislim... licile na nas !
Na nekim lobanjama jos tragovi ...kose!
Vjerovatno zato sto se nisu sisali na vrijeme ili niko nije ni kopao, jer sto bi kopao i istrazivao ... pa na tim glavama nalazio vec poznato ... svoje lice.
Sustina istrazivackog rada je da se otkrije nesto novo a ne otkopa nesto sto vec svi znamo.
Onda to nije nikakav istrazivacki rad, onda je to samo ponavljanje poznatih stvari a to bas nikoga ne zanima.
Zato sto se zna da to vec ima!
I jos ako je kakav
zlocin po srijedi, to niko ne voli! Ne !
Bas je nekako , neprijatno kada mrtvi progovore!
Guza, Berga i ja
sacekali da radnici poizbacaju dovoljno glava da nafatamo svoje, a radnici se zajebavaju, valjaju od smijeha! Pinulo
se pomalo pri radu ...taki pos'o! Prljav!
Pa mora!
Jebajiga, kako piju tako im pada i radni entuzijazm pa slabo kopaju a slabo i izbacuju!
Bas smo se nacekali! Mozda, po sata!
Tek kad smo skupili svaki po neku, ja mar'no dvije ... ali upola manje od Bergine i Guzine. Jednu sam odma' rukn'o u zbun, taman preko puta Sarinog Fijakera, al' nas dijeli 50cm iskopanii glineni kanal, samo zato, ako naleti neko od Velike Raje da mi ne mazne moju malu glavicu, a Berga svoju glavusu zamota u "Oslobodjenje"!
Posto smo Guza i ja bili nepismeni tj. nismo znali citati a ni ostalo uz to sto se ne zna kad si nepismen, nismo ni pon'jeli neke novine, dosli totalno ... nepripremljeni!
Mi nista...ponesemo glave, onako, ispod ruke...a taman stanu, samo malo bile masne, nafat'o se neki sapun na njih, pa klize.
Narodni Mozej bio je smjesten u danasnjem domu kulture ( nesto mi tastatura ne radi pa nikako da ubodem velika slova za Dom Kulture ... o evo ga sad rade!)...e u tom Domu.
Bio tu Berga prosle
godine sa skolom kad je on bio prvacic i vidio neke kosti iz palaoneolatasa,
ili tako ... pa nas tu i doveo.
Danima je srao kako je Muzej ...uf ... super ... ili tako! Jebo...budalu, al' mi bi ipak da vidimo!
Veli : "Nase su kosti mnogo bolje od muzejskih, i mnogo svjezije, kad poklonimo Muzeju ove glave, sigurno ce da nas nagrade ... mozda uleti kakva znacka a mozda i sladoled!? Kiki zvakama ... ko zna!?"
Ja sam se usr'o iz dva razloga!
Prvo iz prvog a poslije i iz drugog!
Prvo sto sam presao Titovu ulicu na opasnom mjestu kod Hotela Basna i presao na drugu stranu, drugo kada sam stao ispred ogromnih vrata Narodnog Muzeja, bocni ulaz iz Titove ulice.
Jebote, drzim onu malu mrtvacku glavicu, stisn'o je sa obe ruke ... kakva jebena vrata ispred nas, visoka tri metra, kovano crno zeljezo a kvaku ni jedan od nas da dohvati.
Guza se usr'o vise od mene...priljubio se za svoju mrtvacku glavusu, stis'o je i on s' obje ruke , taman pod svoju glavusu. Pa kvoca zobima a kvoca po glavusi donjom vilicom ... pa sve lici da kvocaju i Guza i Glavusa!
Berga kaze: "Gurajte guzicom a ja cu supat' rukom!"
Berga bio jeben ... pricalo se da je Slovenac a valjda su Slovenci jeben narod ... uzas ... gori od Vikinga ... sad, Berga je rodjen tu dje i mi ... pa ga to mozda malo i smirilo!?
I krenu skika, vriska i jeka, vrata Narodnog Muzeja. Bit ce da od Bergine ekskurzije u Muzej prosle godne i nas danas, niko nije usao!?
Ispred nas hladni
mermer a mi bosi, vazduh zaostao od Bana Misavljevica pa sve nesto hladno ...
tukne!
Sad, dal' na govno, memlu il' pickovinu il' samo na ustajalo vrijeme ... ne znam!
Atmosfera kojoj ne pripadamo!
Otvorenih usta od straha, stiskajuci svoje mrtve glavuse, pred nama se ukaza drvena horor kuca, Slavenska sojenica, sklepana natrula drvena baraka, vjerovatno od strane kucnog Majstora a po zamisli Direktora Doma , one kako rekoh ...Kulture a na pragu sjedi ... Domacin, Stari Slaven, sa slamom u glavi. Izgleda kao ziv a da je umro prije hiljadu godina! Bit ce da je smrad i otuda dolazio!?
Nekako pepeljast,
iskolacenih ociju, upalih obraza. Mjesa nesto u nekakvom loncu, za vojsku
nahranit' ... Berga kaze ... m'jesa puru!
"Dje su mu
oci?" vrisnu Guza.
"Nema,
zatvorio da mu uskuhala pura ne prsne u oko!" odgovori Berga.
Jebes tak'u hranu
kad izgubis oci!
Zubi nam cvokocu!
Sad ... svima!
"Idemo gore." kaze Berga, "gore su cuvari muzeja! Njima cemo dati glavuse da izloze u staklene vitrine a nas ce sutra u Banjaluckim Novinama pohvaliti da smo dobri pioniri."
Ja se tome radov'o iako jos nisam polozio pionirsku zakljetvu. Cek'o se 29. Novembar a taj kad dodje ... dodje!
Penjemo se , bosonogi stepenicama mramora Bana Misavljevica a mene povuce moja poetska dusa,( jos tada sam mogao otkriti koliki sam supak, ali se nisam bavio sobom ... zajeb'o se) ... tako pomislim ... da li je bilo svijeta i dusa prije nas na ovom svijetu i ovom mjestu dje mi tapamo? Nije li neko protrcao bas ovim hodnicima ovim stepenicama, u muslinu lakom, mozda bosonog, nije li neko povukao nekoga za ruku, u mracni cosak Banskog Dvora?
Poljubio...jebote!?
U rumeni obraz,
blizu uha, slucajno ... nespretno, tek da se koza najezi!
Pa onda, bjez'!
Koliko vrijedi taj
prvi poljubac ... koji pamtis?
To je tajna
zivota!
Zasto?
Imam je svoje misljenje a to se ne da dijeliti!
Za prvi poljubac, treba se biti spreman i biti prvi! Treba ga uhvatiti kad je samo tebi i njoj namjenjen!
Za prvi poljubac se nikad ne stoji u redu! Nije to vrijeme ... vakcina!
Sad bas serem! Svaka djevojka koju poljubis ... odma' kaze da si prvi! A ti papak ne vidis kakav se tu red nafato ... iza!
Zato, tajna!
Kad odrastes, kazu ti da si drugi ... a ti papak ne vidis kakav se red i tu nafato!
Zato jos jedna tajna!
No samo ti znas
svoju nepogresivu istinu ... i koga si prvi puta poljubio ... sto ono kazu u
Banja Luci ... a da sjeda!
Da je ona bila prava i ti pravi za nju!?
Zato jos jedna tajna! Ova je najbolje cuvana!
U taj Trezor treba stekati lovu! To se na da otvoriti bez tvog izricitog pristanka!
Do nas dopire nepoznat, pomalo zastrasujuci zvuk ... neko metalno struganje pa zatim vlazno sljapkanje uz ono ... vuss, vuss, vuss!
Na vrhu stepenista
ugledasmo zenu rasirenih nogu, nama straznjicom, sto je isto sto i guzica, samo
malo spljoskana ... okrenuta, uvukla haljine u te guzice, da ne mlataraju, a
kako mlati mokrom krpom po mermeru, sto ce reci brise pod, i kako osvaja
prostor tako svaki put petom marne u veliku limenu pocincanu kantu da se kanta
uz vrisku i skripu sama pomakne na zeljeno mjesto.
Kako se kanta mrdne, tako i val vode spricne iz nje!
Onda, kanta dodje na samu ivicu stepenica ... dalje nema!
Stajali smo ukopani, Berga, Guza i ja. Nismo disali!
Po Berginoj prici
zakljucio sam da je zena Direktorica ili Vlasnica ovog Muzeja pa sad odrzava higijenicno
prostor. Mislim ... higijenu! Cisti, mete, pere, brise krpom!
Njena stvar!
U tom, ona spuca kantu petom a ova sva sretna prvo pljusnu svu vodu sto je preostala u njoj, niz stepenice prema nama a onda uz jeziv lom i buku poleti na nas!
I proleti pored, izmedju
nas, sta li, i odleti prema Starom Slavenu i onoj natruloj Sojenici! Zanimljivo,
sto je kanta vise letila dole, zvuk je bio sve strtasniji. Kazu da je to eho
ili jeka!
Auuuuu! Bas tako!
Zena se uspravi, na brzinu izvuce haljine iz guzica, valjda osjetila prisustvo muskaraca, Berga Guza i ja, okrenu se, ugleda nas ... ukoci se ... oci razrogacila, otvorila usta ... a ... nista! Mi mislili ... gluhonjema!
Samo slabasno cvili ... k'o pas ... a jedva cujno!
Sve cvili a sve u komadu i istom tonalatetu!
U licu boje bordo
a kosa joj kao da je proletila kroz elektromagnetno polje!
To je onaj dio o Tesli, al' sad da se ne vracamo na to! Za dublje proucavanje ima to u udzbeniku Fizike za sedmi razred Osnovne skole Brace Pavlic. (Prezentacija M.Pantovic) Dio: ono kad ti se digne kosa!
Jeziv prizor! A lom kante jos traje! Tres, tras ... pa jauk tres! Uzas!
Tako nabijeni adrenalinomm zavristali smo sve trojica istoglasno, istom frekvencijom bazdarenom ... na iz sve snage, kad bas ni jedan glas ne lici na ljudski!
Berga,
prestravljen baci svoju "Oslobodjenje" glavusu prema zeni, okrenu se
i proleti izmedju Guze i mene kao divlji vepar, uostalom i nema pitomih vepara!
Il si vepar ili nisi!
I sve preskacuci barem po pet stepenika, ako ne i vise!
Sad bas , ne da se ni meni lagati! Mozda , preskoci ... sest - sedam?! Jebajiga! Naguli!
Ona
"Oslobodjenje" glavusa, u svom letu, oslobodi se viska novina i onako
gotovo polu - gola , pola umotana u "Oslobodjenje", pade u ruke zene.
Ova je...uhvati!
Jebajiga!
Takav krik nikad vise u svom zivotu nisam cuo. Da su postojali u to vrijeme Deep Purple i da su napisali Child in the Time ... e ... s tim bih uporedio taj krik, ali tada su i oni bili mali kao i ja ... pa samim tim nisu ni pjevali ni svirali, a nisu se ni drogirali, pa se i sad jadan lomim, kako da opisem taj krik!?
Krik, traje ... lebdi vazduhom isto kao i onaj drugi dio lista "Oslobodjenje" sto se onako razmotan oslobodio pa kao ogromna plahta leti prema prizemlju, poklopit ce Stare Slavene!
Ne znam... taj zvuk, mislim danas, kad mi je popustio sluh na desno uho ... mozda je to od toga, bas kao sto je i onom jednom Dzemi puk'o bubnjic kad je opalio prangijom blizu skole!?
Nemoguce mi prenijeti akustiku Dvora Bana Misavljevica, sa tolikim adrenalin u nama...
Guza ispustio svoju glavusu onako da se sama snadje kotrljajuci se od poda pa dje stigne, posto su mu se i ruke razvukle do tog istog poda!
Ispod svega ... sramota reci ...upis'o se!
Jal' od straha, il' mu je samo tako ... doslo?
U Raji mi kazemo ... usr'o se od starha!
Ona glavusa, lupnuvsi o mermerne stepenice ... tupo zveknu! K'o trula lubenica! A moze i bundeva, za one koji nisu culi kako zvece trule lubenice kad se raspadaju i bacaju u Crkvenu!
E, tako ... trehnu!
Pa se onda okrenu na okruglu stranu i curnu niz stepenice, brze od obadvojice!
Tapka tupka , trucka, otpada po neki zubic...
Nekim cudom, od Berge ni traga ni dima ( izgorio ili ispario ... cudo) a s druge strane Guza dobio krila pa me preletio ... k'o kakav debeloguzi vrabac! Ma kakav vrabac ... Bumbar!Onolika guzica a brza od mene!? Strah je cudo!
Kakve strah iz covjeka nece izvuci klalitete!
Konacno i ja sletih do "Slavenske Sojenice" i onog ubiboze kretena, tutnuh mu moju Glavusu u krilo ... i pravac vrata ... Titova, pa prema Hotel-u Bosna !
A dalje mi je lako! Bos ... a sve nesto makadam bocka ... ali lako!
Pa nesto kontam ... kako ziv covjek, moze biti mrtav? Nema teorije!
Ziv je ziv!
Mrtvi su mrtvi, zato sto nisu zivi! To sam barem lako skont'o!
Ali ako su i oni
tu, znaci nema razlike! I oni su zivi!
A mi smo onda i zivi i mrtvi!
Do nas je! Od
danas ...do sutra!
No comments:
Post a Comment