Most Radija Slobodna Evropa: Trojica etničkih vođa nisu rješenje BiH problema

Pitanje koje je Omer Karabeg postavio svojim sagovornicima (Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i Neven Anđelić, profesor Regent’s univerziteta u Londonu) je može li se dijalogom riješiti kriza u Bosni i Hercegovini?

Na ‘Mostu Radija Slobodna Evropa’ govorilo se i o tome da li postoje uslovi za ravnopravan dijalog, zašto predstavnici Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, koji su moderatori dijaloga, prije svega računaju na dogovor lidera nacionalnih stranaka, pa se s njima najviše sastaju, zašto su iz razgovora izostavljeni takozvani ostali, građani Bosne i Heregovine koji ne pripadaju konstitutivnim narodima - Srbima, Bošnjacima i Hrvatima, da li su međunarodni posrednici pristali na političku trgovinu sa Dodikom i da li kompromis, na kome se insistira, podrazumijeva da se prihvate neki od Dodikovih ultimativnih zahtijeva.

OMER KARABEG: Posloje li u Bosni i Hercegovini uslovi za ozbiljan dijalog o budućnosti državne zajednice?

ASIM MUJKIĆ: Nažalost, ne postoji. Iz niza razloga. Navešću samo neke. Dijalog bi trebao da se vodi između ravnopravnih sagovomika, onih koji se međusobno priznaju. Mllorad Dodik. međutim, čak i ne imenuje narod sa čijim bi predstavnicima trebao da pregovara. On ih zove muslimanima i ne priznaje njihov jezik. Pa na kom jeziku on misli pregovarati? S druge strane, neki ne žele ni da se upuštaju u dijalog jer misla da je sada trenutak da ostvare svoje namjere, pa čvrsto istrajavaju na svojim stavovima.

NEVEN ANĐELIĆ: I ja mislim da ne postoje. Ne postoje zbog toga što su institucije sistema zakržljale, one ne funkcionišu na način na koji bi trebale funkcionisati u demokratskim društvima. Za to krivim Zapad. Kad dođu u BIH, predstavnici Zapada razgovaraju sa trojicom etničkih vođa i nastoje da se s njima dogovore i riješe krizu, To nije način rješavanja krize. Na taj način se i ne stvaraju uvjeti za demokratsku BiH.

MUJKIĆ: Rekao bih da je to katastrofalan pristup. Preduslov da bismo uopće mogli voditi dijalog je da postoji vrijednosni okvir u kome taj dijalog može da se vodi. Dolaze nam ljudi sa Zapada, iz zemalja gdje se poštuju ljudska prava i slobode i gdje postoji I vladavina prava, i onda ovdje ignoriraju te vrijednosti. Njihov pristup prema BIH se bazira na etnonacionalnom gledanju. Od prvog Karington-Kutiljerovog mirovnog plana iz 1992. do danas imamo pritisak da se ide u pravcu priznavanju nekih izmaštanih etničkih realnosti. Ako se dijalog vodi u tom okviru, onda će njega da određuju brojevi, a ne argumenti. U tom duhu je bila nedavna Izjava jednog člana HDZ u BIH koji je rekao - šta Sarajevo hoće, nas Hrvata i Srba Je 12 i po mlliona na Zapadnom

Balkanu, a njih je mllion i po. Slično se moglo čuti i kada je u Crnoj Gori izbio spor oko ustoličenja mitropolita SPC na Cetinju. Jedan srpski nacionalistički lider je zapitao - šta može pola mlliona Crnogoraca protiv nas sedam i po miliona Srba. Dakle ako napustimo evropaki vrijednosni okvir, ulazimo u neizvjesnu avanturu u kojoj odlučuju brojevi, odlučuje se po onoj narodnoj - jači kači. Ulazimo u varijantu Divljeg zapada, koju bih ja nazvao Divlji istok. Ako to prihvatimo kao osnov za naše odnose, ne znam gdje ćemo završiti.

KARABEG: Međunarodni posrednici se, čini se, reda radi sastaju sa opozicijom u Republici Srpskoj i Federaciji, ali su potpuno isključeni oni koji se zovu ostali, a to su u građani BIH koji ne pripadaju konstitutivnim narodima - Srbima, Bošnjacima I Hrvatima. Da li njih treba uključiti?

ANĐELIĆ: Naravno da ih treba uključiti. Ali problem Je u tome što, kad predstavnici Zapada dođu u BiH, oni potraže trojicu etničkih lidera kao da oni predstavljaju cjelokupno građanstvo BiH. To bi podrazumijevalo da svaka osoba unutar svake od etnija misli isto kao i njihov vođa.To je nemoguće i to je potpuno nedemokratski. Osim toga, imamo i građane koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici bilo koje od tih etnija Oni nisu predstavljeni i taj problem postoji još od Daytonskog sporazuma. Zbog toga je 2009. Evropski sud za ljudska prava donio prvu u nizu presuda koje su ukazale na kršenje osnovnih ljudskih prava tih građana. Od tada je prošlo više od deset godina a izborni zakon kao ni ustav nisu promijenjeni da bi prestalo to kršenje osnovnih ljudskih prava. Sad kad su predstavnici EU I SAD krenuli u ofanzivu da se to uradi, oni su previdjeli vrlo bitan momenat. A to je da je u decembru prošle godine Venecijanska komisija donijela uputstvo kojim se sugeriše da Izborni zakon ne bi trebalo mijenjati tokom 12 mjeseci koji prethode opštim izborima. Pošto su Izbori planirani za oktobar slijedeće godine, znači da su EU i SAD već zakasnile. Način na koji oni vode akciju je nedemokratski, neprimjeren situaciji i šalje potpuno krivu poruku građanstvu BIH.

MUJKIĆ: Kad se kaže ostali, obično se misli na neku malu grupu ljudi, na neki višak, na neku marginu. Međutim, to nije tako. Ostali predstavljaju značajnu grupaciju u bosanskohercegovaćkom društvu. Ako tu grupaciju, ma koliko ona bila heterogena, ne pozivate u dijalog, već u startu se dovodi u pitanje mogućnost dijaloga. Čini mi se da takav tretman ostalih pokazuje, rekao bih, jednu orijentalističku perspektivu koju Zapad i zapadne sile imaju prema BiH. Taj pristup se svodi na slijedeće - lociraj one najglasnije, nasilnike s njima riješi problem i onda će sve biti u redu. Međutim, ništa neće biti u redu ukoliko se ta populacija značajnije ne uključi u dijalog.

KARABEG: Međunarodni posrednici insistiraju da se postigne kompromis. Da li kompromis znači i da se prihvate i neki od ultimativnih Dodikovih zahteva?

ANĐELIĆ: To je Izgleda realnost trenutne politike na prostorima BiH gdje ne postoji politička snaga koja je dovoljno dominantna da može da prevagne. Ne možemo tražiti pravdu i moralnost u međunarodnom sistemu. Riječ je o realpolitici koja je odraz globalne geopolitike. U BiH se ukrštaju interesi velikih sila, pa etničke vođe traže sile koje će Ih podržati.

MUJKIĆ: Vjerovatno stvari idu u tom pravcu da sve tri strane budu podjednako nezadovoljne onim što će uslijediti kao neko privremeno rješenje. Ali to zaista neće biti rješenje. Vrlo brzo ćemo Imati nove tužbe na Evopskom sudu za ljudska prava. Skandalozno je da od 2009. do danas nije provedena presuda u slučaju Sejdić - Finci. Svih tih godina održava se jedan užasan, diskriminatorski - pa čak u nekim elementima antisemitski i antiromski, dakle rasistički poredak - a sad sve to treba biti gurnuto u stranu da bi se udovoljilo zahtjevima ovog Ili onog etničkog lidera. To je građenje kuće bez temelja.

KARABEG: U zaključku, da Ii će se kriza u BiH rešiti dijalogom?

ANĐELIĆ: Moraće. Optimista sam da će se naći rješenje, ali nisam optimista što se tiče kvalitete tog rješenja.

MUJKIĆ: Pjesnik Mak Dizdar kaže da je Bosni suđeno da se bori za pravdu, a da pravdu nikad ne dočeka. Biće dijaloga, ali bojim se da će opet biti nepravednih rješenja koja će još koju deceniju određivati naše živote.

(Radio Slobodna Evropa)