BOCO: VREMENA SKORA

Donesoše zakon o obaveznoj nabavci i korištenju fiskalnih kasa za sve privredne subjekte u Republici Srpskoj.
Šokantno vrijeme za „bizmismene“ što su sivu ekonomiju preferirali gotovo sto posto.
Da će i to biti inspirativno pjesniku, nisam moga pretpostaviti, ali eto.
Kako je u ponudi konobe nestalo lakih mezetluka, evo ,
u najlon kesi, zamotano u stranicu otkinutu iz „Politike“, na „švedski sto“ spuštam lako svarljivu , ukusnu mezicu:

PRIVATNICA

     Gledam toplo tu ljepotu,
Pjevušim joj,
tiha glasa,
     U emociju se pretvaram,
A ona meni: FISKALNA KASA!

     Glava joj je, na ramenu mome,
Drhtim, gledam,
divan stas ,
     Obraz topli mi u dlanu,
A ona će: ULAZ- IZLAZ,ULAZ-IZLAZ...

     Crvenim se, tijelo gori,
Srce mi tuče,
kao sat,
     Sav se grčim od ljepote,
Ona meni: MALI JE RABAT.

     Eksplodiram, lebdim sada,
Na licu mi,
vlažne kose pram,
     Nebo mi je tako blizu,
Ona plačno: rAHadnju za AHatvaram !

5.12.2008. BOCO

NATASA: SLIKE S RAVNOG DABRA I KRIZE

Boco, uspjesniji si animator od mene. Priznajem. Evo, cim si zatrazio,  Natasa posla slike sa svojih izleta. Sad cu ja lijepo prebaciti Natasin komentar ovdje ( a ostavicu ga i tamo gdje je bio) i eto lijepog priloga.

*******************
Masino predivno iskustvo,  prekrasan krajolik i dozivljaj za pamcenje  podsjetilo me je na pjesacenje divljinom i visovima Velebita.

Jednog ranoseptembarskog dana 2003. smo moja prijateljica i ja krenule s planinarskim drustvom na Velebit. Stigli na Zavizan, sjeverni Velebit u vecernjim satima, gusta magla nas je docekala, nikad takvu do tada nisam vidjela, ne vidi se na korak ispred nas. Pazimo da se ne izgubimo od autobusa do planinarskog doma, formirajuci kolonu i koristeci baterije. Hladno, +5C. U planinarskom domu nas je docekao domar i meteorolog, cuveni Ante Vukusic, koji gotovo 30g zivi i radi na Zavizanu. Njegov caj od velebitskih trava nas je odusevio, nikad ukusniji caj nisam pila. Ujutro rano naprtismo nase ruksake na ledja, 10kg tereta, pa krenusmo na pjesacenje, prvo do Rosijeve kolibe, na pola puta do konacne destinacije, Velikog Alana, 25 km, 10h pjesacenja planinarskim uskim stazama pod teretom. Bojala sam se da necu moci, ali covjek moze mnogo vise nego sto misli da moze. Oko 10h se razvedrilo, predivan topao suncan dan, mirisi bilje, gledamo kraske skulpture kojih je Velebit prebogat, ne osjecam umor, ne osjecam teret ruksaka. A planinarski dom, kao i onaj na Zavizanu, skroman, preskroman. Domar nas je docekao s logorskom vatrom, rostiljem i grahom, pricalo se i salilo duboko u noc. Spavamo u sobama izmjesani, zene i muskarci, u svojim vrecama za spavanje, po dvanaestoro u sobama, nema sanse zaspati koliko god da sam umorna. Divim se ostalima koji spavaju dubokim snom, a ja ne mogu od silnog hrkanja, cudnih zvukova u sobi i divljine izvan nje. Ujutro jos veca muka, dva WC a nas pedesetoro, naravno jedan broj, onih pametnijih se posluzio sumom. Sreca pa danas ima raznih potrepstina za odrzavanje higijene i bez kupaonice, zrak cist, nema prljavstine, a usputni izvori pomazu da se umijemo i osvjezimo.
Spustali se tada niz Velebit do Zavratnice, pored Jablanca na obali. Pogled na more i na otok Rab s te visine jos vise uljepsavaju opci dozivljaj, nije cudno sto je covjek od pamtivjeka zelio letjeti i iz pticje perspektive uzivati u ljepotama prirode.
A tek Zavratnica, ali to je vec druga prica.

Bez obzira sto nije bilo spavanja dvije noci, sto nije bilo kupaonice, ljepote vidjenog ucinile su da je sve ono na sto smo navikli u svakodnevnom zivotu, a cega nije bilo, zaboravljeno.
Istina u ovim mojim godinama i s mojim navikama ne duze od 3-4 dana boravka u divljini.

Zalim sto se takvim aktivnostima nisam bavila dok sam bila Masinih godina.
Srecom pa imamo Masu, a mozda ce nam s vremenom ispricati i poneku pricu sa svojih putovanja.

Natasa

P.S.
Nazalost nemam snimke s tog izleta, ali imam s Ravnog Dabra i Kize, koje sam posjetila iste godine, a koje je snimio kolega i nas vodic. Boco, ako poznajes Velebit, onda poznajes i ove predjele.

Dabarski niz s Kize

Hrbar V Sadikovca

Zora nad Ravnim Dabrom

MASINO OSVAJANJE VULKANA ROMERAL

Masa nam je konacno poslala slike.
Nije mogla ranije jer joj je laptop zaradio virus. Bolje laptop nego Masa.
Slike su sa veranja na visinu od 3858m, na ugaseni vulkan Romeral u Kolumbiji.
Masa nam je inace malo skrta na rijecima pa se ja moram snalaziti i komentarisati ove predivne slike.
Iako neke od slika potvrdjuju da je osvajanje i upoznavanje sa ovakvim predjelima povezano sa raznim opasnostima i poteskocama, Masa o tome ne zeli da govori. Ali slike to same docaravaju. Ono sto ja osjecam gledajuci ove slike je osjecaj slobode i uspijeha za koji sam siguran da ga sada Masa nosi u sebi.
Gledajuci i uzivajuci u slikama, u predivnom cvijecu, predjelima, a posebno u njenom zadovoljnom osmijehu, pozelim da sam s njom.
Mozda nas Masa jednog dana povede u osvajanje bar nekog bradasca...

 Povecajte da joj vidite osmijeh

O ovome Masa ne prica. Prilicno klizavo...

Sladjo ne boj se. Drzi se za zicu sa strane.

Most je bezbjedan, uz male popravke ...

Malo je zahladilo. Ispred recepcije. (Zipa na osmijeh!)

Smjestaj, 4-5 zvjezdica. A u pozadini - krava.

Kuhinja, nema stainles steel i mramor, ali sto mirise...

Kad nakon tusiranja i dorucka izidjes, presijece te ostar zrak.

U glavi se zavrti...

A onda - cvijece

Pa cvijetna polja...

...jos malo...

Sve do cilja prati te cvijece...

MUKE BLOGERSKE

Bojao sam se ja da ovo sa reklamama nece na dobro izici. Nisam ja od tih kojima se pare lako lijepe.
Usput, da sebe a  i sve nas pohvalim: Zaradili smo $4,83. Nije lose! Do 2075. godine...
Ali nije to o cemu hocu da pisem.
Primijetio sam da se zadnjih dana pojavljuju reklame male srpske prodavnice, pa apartmani na moru....Kazem sebi, to oni biraju po jeziku. Pametni su. Pojavice se kasnije i druge reklame, mislim ja. Zbog balansa. Nisam cak ni usao da provjerim sta prodaju, jer sam potpisao onaj ugovor da necu ulaziti i klikati sa svoje adrese.
Nemam licno nista protiv da se reklamira bilo koja nacionalna kuhinja, turizam, skola, sport, sta sve ne ...
Ali bas kokarda?! Gdje me nadje!
Skinem ja odmah reklame, ali gle cuda, ta sa kokardom se ne da skinuti!
Reci ce neko, usle mu kokarde pod kozu. Valjda nece! Neka samo proba! Uci cu mu ja u kompjuter, pa ce vidjeti svog boga...
Dok vi ovo citate ja jos uvijek radim na skidanju reklama.
Pomalo mi je i zao. U izgledu je bila lijepa zarada... Klik - klik...

BRUJA: NEKOLIKO SLIKA IZ OKOLINE NEBODERA KOD KINA KOZARE

Bruja poslao nekoliko slika njegovog bivseg komsiluka, okoline kina Kozara i OS Petar Kocic, i grupe neboderaca koji su se 10. jula 2010 sastali ponovo nakon 40 godina.

Ako su potpisi ispod slika necitki, javite , pa cu dopisati.

***************************

SDK (Nekad...Neboderci iz zvali Popaj i Oliva)

BOCO: KARNEVAL NA VRBASU

Karneval na Vrbasu, kako se nekad zvala ova manifestacija, dok su je organizovali KAB-ovci, danas su Susreti na Vrbasu. Nekoliko fotografija koje vam šaljem, moći će dočarati dio atmosfere, koja je ove godine bila stvarno lijepa. Vrbaslije- samo za vas!

MARIO: PUT

Putujemo sa željom da se što prije nađemo na odredištu ili uživamo u istraživanju pejsaža još u toku vožnje. Biramo najkraću vezu, najbržu liniju ili pak poput leptira povezujemo zanimljive destinacije ne osvrćući se na vrijeme i dužinu putovanja.
Put najčešće prate rituali koje je putnik nesvjesno prihvatio.

Moj otac, u mladosti moreplovac, puno je putovao. Kasnije je i meni pomagao u otkrivanju draži putovanja. Znao je skrenuti pažnju na detalj, na lokalni običaj, na neobičnog čovjeka... Putovali smo ciljano, a odmorišta smo birali slučajno. Ako bi mjesto bilo manje atraktivno ili bi nevrijeme suzilo vidike, posezao je moj otac za sjećanjima. Bio je majstor za priče... Pokušaću da prepričam jednu kratku koja me u različitim oblicima prati i na sadašnjim putovanjima.
Priča se događa u ona vremena, a siromašnih vremena je na našim prostorima bilo u izobilju. Kao u svakoj dobroj priči otac je imao tri sina. Oni mladi, jaki, ali i pored napornog rada živjeli su skromno, što bi se reklo: jedva vezali kraj s krajem. Uz sve to, jedne godine pogodi ih suša, druge poplava... Nema se tu šta razmišljat', reklo bi se, al' otac se par dana osamio i na kraju, teška srca, prelomio: ''Sutra zorom ranite i na put, ti tamo, ti tamo, a ti tamo...'' Pokaza starac rukom na tri strane svijeta. ''Vrijedni ste, pametni ste, idite za svojom srećom! A, nagodinu kući se vratite da vidimo na čemu smo.'' Tako i bi. Mladići dođoše iduće godine razdragani, daruju oca i pričaju sve po redu. Onako zadovoljni govore skoro uglas, prvi o vrelim noćima i ljudima druge boje kože, drugi o nepreglednim oranicama i pjevačima tužnih pjesama, treći o dragom kamenju i lijepim ženama... Kao nikada ranije, to veče u kući bi i časti i sreće... Al' pred spavanje najmlađi sin će ocu: ''Zaboravih ti samo reći da tamo nema ptica.''
''???''
Ujutro, poslije neprospavane noći, otac na rastanku izljubi svoje sinove: ''Obradovan sam da ste se snašli u novom svijetu'', pa nastavi: ''Ti se vrati među ljude druge boje kože, ti se vrati pjevačima tužnih pjesama, a ti,... ti idi na sasvim suprotnu stranu... Čuj, nema ptica?! ...Gdje nema ptica tamo ti ni sreće nema!''
Tu je bio kraj priče mog oca. Nema komentara. Samo osjetim njegov pogled, onako ispod oka, a meni se misli motaju.

Priča mi se zabila do srži, odmotavam je i danas, a kada negdje putujem obavezno okom tražim ptice.

Vratih se nedavno s puta. Čujem pticu na prozoru...

Mario

Cvrkut ptica

I OPET PECANJE

Ljava ti Cobo dlogprije rapa!
"Ceo dan i noc....!!!"

Ako vasi kometari nisu objavljeni ni danas, nema ljutis - bice!

Od Srdje imamo mahanje s mora!

Zipa mu tnesre cefa! ( Boco prevedi limtemo!)

PECANJE

Poslusao Bocu!

Mi pecamo!

"Ceo dan i noc!"

**************************

Ako vasi kometari nisu objavljeni danas, nema sekiras - bice!

Dok odmarate, poslusajte.

Nekad je bila hit a i sada se moze cuti u prigodnim prilikama.

Who let the dogs out?

Ko ga ne bi volio!?

BP (BRITISH PETROLEUM)

Odlazeci CEO Tony Hayward, Predsjednik Carl-Henric Svanberg, i dolazeci CEO Bob Dudley

Slusam vijesti ovih dana. Nakon sto su curenje nafte u Mesickom zaljevu, izgleda, zaustavili (svi drze fige da se to i ostvari) analiziraju se financijski efekti ove katastrofe. U poslednjem tromjesecju BP je, zbog ove katastrofe izgubio 17 milijardi dolara. Ocekuje se da ce, podmirujuci troskove onima koji su osteceni ( americki ribari, americki turizam, americki...) biti potroseno jos 15 milijardi dolara. Procjena krajnje cifre gubitaka BP je oko 50 milijardi dolara. Prilicno...
Poredeci ove cifre sa nekadasnjim ukupnim dugom Jugoslavije (20 mijardi dolara) ili sadasnjim dugom Hrvatske ( nesto preko 40 milijardi dolara), ili Srbije, (cini mi se, 30 milijardi dolara) i cinjenicom da se te zemlje cijene kao zemlje u dugu do grla i zemlje koje ce sa velikim poteskocama, uz mnoga odricanja i uz neophodne financijske injekcije s vana, savladavati krizu, logicno je pitati se da li, i kako ce ova firma prezivjeti ovu krizu.  Jedna firma ce za recimo godinu dana imati gubitak od 50 milijardi dolara. Boli glava od cifara! Jedna firma - drzave. Balkanske drzave ce se, da bi dobile kredite pa tim kreditima vracale dugove i vadile se iz krize, morati dobrano odreci svog suvereniteta i nezavisnosti. Morace, htjeli to ili ne, slusati, jer bez tih kredita propasce u dublju krizu i kasnije ce cijena izlaska biti jos veca.
Firme kakav je i BP ce se isto tako odreci dijela svoje nezavisnosti tako sto ce umjesto Tonyja Haywarda CEO od oktobra biti Bob Dudley. Velika promjena!? Engleza ce zamijeniti Amerikanac i gotovo. Englez ce otici u Rusiju da tamo razvija posao firme, dobice desetine miliona dolara da se ne buni i ne prica.  Time ce se utisati protesti amerikanaca i mirna Bosna. (...nekad bila.)
Nase jadne zemljice ce morati gutati mnogo vece zalogaje nego sto to cine te velike svjetske kompaije; odricati se mnogo vecih vrijednosti. Neke ce se morati odreci dijela teritorije, neke opet dijela svojih heroja, neke ce morati hapsiti jos malo heroja po cijeni jedan heroj stotinu miliona duga otpisano. Mozda malo manje, ili malo vise. Srazmjerno doprinosu heroja; a i stvar pregovora i dogovora.
Eh, sad ja ugazih u oblast velikih svjetskih kompanija, multinacionalnih kompanija.
"Suvereniteta" velikih multinacionalnih kompanija i suvereniteta i nezavisnosti drzava.
Ko moze da ima suverenitet? Ko odlucuje o suverenitetu? 
Ko u ovom svijetu donosi odluke, a ko je piun?
Kakav je odnos multinacionalnih komanija prema drzavama, i obrnuto?
Kakav je odnos tih kompanija prema politicarima?
Ko koga dovodi na vlast? Ko ustvari odlucuje o politici?
Ko je, na primjer, ovih dana smijenio i postavio novog CEO BP?
Sama ta firma? Bez uticaja iz vana? Nece biti!
Politicari? Obama? I do not think so!
I ko, na kraju krajeva, vlada svijetom?
Politicari na vlasti? I do not think so!
Sjecate li se nedavnih demonstracija u Torontu za vrijeme odrzavanja samita G8 i G20?
Bez zelje da opravdam vandalizam na ulicama Toronta pitam se, da li oni koji organizuju demonstrante postavljaju ista ova pitanja i traze promjene u preraspodjeli vlasti i bogatstva, i mnogo cemu drugome...