MARIO: PUT

Putujemo sa željom da se što prije nađemo na odredištu ili uživamo u istraživanju pejsaža još u toku vožnje. Biramo najkraću vezu, najbržu liniju ili pak poput leptira povezujemo zanimljive destinacije ne osvrćući se na vrijeme i dužinu putovanja.
Put najčešće prate rituali koje je putnik nesvjesno prihvatio.

Moj otac, u mladosti moreplovac, puno je putovao. Kasnije je i meni pomagao u otkrivanju draži putovanja. Znao je skrenuti pažnju na detalj, na lokalni običaj, na neobičnog čovjeka... Putovali smo ciljano, a odmorišta smo birali slučajno. Ako bi mjesto bilo manje atraktivno ili bi nevrijeme suzilo vidike, posezao je moj otac za sjećanjima. Bio je majstor za priče... Pokušaću da prepričam jednu kratku koja me u različitim oblicima prati i na sadašnjim putovanjima.
Priča se događa u ona vremena, a siromašnih vremena je na našim prostorima bilo u izobilju. Kao u svakoj dobroj priči otac je imao tri sina. Oni mladi, jaki, ali i pored napornog rada živjeli su skromno, što bi se reklo: jedva vezali kraj s krajem. Uz sve to, jedne godine pogodi ih suša, druge poplava... Nema se tu šta razmišljat', reklo bi se, al' otac se par dana osamio i na kraju, teška srca, prelomio: ''Sutra zorom ranite i na put, ti tamo, ti tamo, a ti tamo...'' Pokaza starac rukom na tri strane svijeta. ''Vrijedni ste, pametni ste, idite za svojom srećom! A, nagodinu kući se vratite da vidimo na čemu smo.'' Tako i bi. Mladići dođoše iduće godine razdragani, daruju oca i pričaju sve po redu. Onako zadovoljni govore skoro uglas, prvi o vrelim noćima i ljudima druge boje kože, drugi o nepreglednim oranicama i pjevačima tužnih pjesama, treći o dragom kamenju i lijepim ženama... Kao nikada ranije, to veče u kući bi i časti i sreće... Al' pred spavanje najmlađi sin će ocu: ''Zaboravih ti samo reći da tamo nema ptica.''
''???''
Ujutro, poslije neprospavane noći, otac na rastanku izljubi svoje sinove: ''Obradovan sam da ste se snašli u novom svijetu'', pa nastavi: ''Ti se vrati među ljude druge boje kože, ti se vrati pjevačima tužnih pjesama, a ti,... ti idi na sasvim suprotnu stranu... Čuj, nema ptica?! ...Gdje nema ptica tamo ti ni sreće nema!''
Tu je bio kraj priče mog oca. Nema komentara. Samo osjetim njegov pogled, onako ispod oka, a meni se misli motaju.

Priča mi se zabila do srži, odmotavam je i danas, a kada negdje putujem obavezno okom tražim ptice.

Vratih se nedavno s puta. Čujem pticu na prozoru...

Mario

Cvrkut ptica