Wednesday, August 14, 2013
Skandal: Nijedan univerzitet iz BiH nije priznat u Evropi
Akreditiranje
"Od deset visokoškolskih ustanova koje su u postupku akreditacije, četiri su dobile rješenje o akreditaciji koje izdaju nadležni obrazovni organi. Međutim, proces se završava upisom visokoškolske ustanove u državni registar akreditovanih visokoškolskih ustanova koji vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, a koje se vrši nakon što Agencija ocijeni da je rješenje o akreditaciji (koje je izdao nadležni obrazovni organ) u skladu s kriterijima i normama kojima se utvrđuju minimalni standardi. Do danas nijedna visokoškolska ustanova u BiH nije upisana u državni registar akreditovanih visokoškolskih ustanova”, kazao je Nanić.
Na skandal sa akreditacijama za univerzitete u BiH upozorava i profesorica Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Lamija Tanović, koja je niz godina bila šefica Odjela za međunarodnu naučnu, tehničku, obrazovnu, kulturnu i sportsku saradnju pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH.
Polemika oko kvaliteta obrazovanja na visokoškolskim ustanovama u BiH svodi se na proces akreditiranja, odnosno ispunjavanja uvjeta kako bi diplome s univerziteta iz ove zemlje bile priznate izvan njenih granica.
Ni za jednu visokoškolsku ustanovu u BiH još uvijek nije utvrđeno da li su studijski programi u skladu sa određenim evropskim standardima obrazovanja, otkrila je profesorica Tanović za agenciju Anadolija.
"Nijedan univerzitet u BiH nije akreditovan, a svaka država mora imati svoj registar akreditovanih univerziteta. Entitet Republika Srpska ima svoju agenciju za akreditovanje i postoji agencija za akreditaciju i na državnom nivou koja nema nadležnosti, te kao takva obično samo potvrđuje ono što joj predlože entiteske agencije”, kazala je Tanović i dodala kako veliki problem predstavlja i činjenica da se diljem Bosne i Hercegovine posljednjih godina otvaraju mnogi univerziteti koji nemaju potreban stručni i kvalificirani kadar.
"Posljednjih godina u BiH postoji veliki broj privatnih univerziteta koji ne doprinose povećanju znanja i vještina kod studenata. Trenutno imamo oko 45 univerziteta ili fakulteta od čega samo osam državnih”, kazala je Tanović.
Napomenula je da postojeći obrazovni sistem u BiH nije funkcionalan i da ne prati potrebne evropske obrazovne trendove.
"Od kraja rata imamo problem da ne postoji dobra saradnja univerziteta i kompanija tako da se neplanski obrazuju nove generacije studenata. Očigledno je da postojeći sistem ne funkcionira jer na biroima za zapošljavanje imamo na hiljade osoba sa završenim fakultetima. Potrebno je da se na univerzitetima obrazuju studentni sa vještinama i znanjem koje će se iskoristiti u profesionalnom radu. A to je moguće samo kroz praktičan rad”, smatra Tanović.
Direktor Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta Husein Nanić pojasnio je da visokoškolske ustanove proces akreditacije završavaju samo zvaničnim upisom u Državni registar, nakon što se utvrdi da su njihovi profesori kvalifikovani za obavljanje akademskog posla, da su studentima dostupna potrebna sredstva i literatura ili da se održava minimalno 20 sati predavanja sedmično.
Državni registar
Istakao je da će samo upisom visokoškolskih ustanova u Državni registar visokoškolskih ustanova diplome sa univerziteta iz BiH biti priznate i u Evropi.
"Akreditacija je potvrda kvaliteta određene visokoškolske ustanove i kontinuiran je proces. Okvirni zakon o visokom obrazovanju uvodi akreditaciju kao formalni postupak priznavanja kvaliteta, te bi u skladu s tim sve ustanove trebale proći kroz taj proces. Upis visokoškolske ustanove u državni registar visokoškolskih ustanova će svakako doprinijeti evropskom prepoznavanju izdatih diploma, kao i mobilnosti nastavnika i studenata van granica BiH, što je jedan od osnovnih principa Bolonjskog procesa”, poručio je Nanić i naglasio da svi bh. univerziteti moraju ispuniti potrebne evropske standarde u oblasti visokog obrazovanja ako žele da postanu respektabilne institucije u Evropi i svijetu.
"Visokoškolske ustanove u BiH trebaju ispuniti vrlo jasne kriterije za akreditaciju visokoškolskih ustanova u BiH koji su u skladu s Evropskim standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u Evropskom prostoru visokog obrazovanja”, kazao je Nanić.
On smatra da poseban problem sa dobivanjem akreditacija u BiH predstavlja i činjenica da je proces akreditacije visokoškolskih ustanova u nadležnosti nekoliko nivoa vlasti od kantonalnog, entitetskog, pa do državnog.
"Ispunjenost pomenutih kriterija su uslov da ustanova uspješno završi proces akreditacije. Procedure za provođenje postupka akreditacije su u nadležnosti relevantnih obrazovnih organa."
Nanić napominje da je pred bh. univerzitetima mnogo posla, iako su pojedini već stupili u proces akreditiranja.
"Za dobijanje akreditacije, bh. univerziteti kao i relevantna ministarstva, trebaju da završe sve neophodne aktivnosti precizirane Odlukom o normama kojima se utvrđuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja. Većina visokoškolskih ustanova redovno provodi proces samoevaluacije i na taj način ispunjava prvi korak u započinjanju procesa akreditacije. Nadležni obrazovni organi moraju donijeti odgovarajuće propise kojima će taj postupak detaljno utvrditi”, rekao je čelnik Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta BiH Husein Nanić.
Zbog činjenice da pojedine visokoškolske ustanove, prilikom medijskog oglašavanja, navode kako su "akreditirana visokoškolska ustanova i akreditirani program”, Upravni odbor Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta u BiH ranije je upozorio javnost kako se radi o neistini.
"Kako do sada nijedna visokoškolska ustanova nije upisana u ovaj registar, tako nijedna visokoškolska ustanova u BiH još nije akreditirana”, navodi se u ranijem saopćenju Upravnog odbora.
(Oslobodjenje)
Tuesday, August 13, 2013
Upoznajte Vladimira Stupara - Larija
Vladimir Stupar - Lari je rodjen u Rijeci 1953.. Zivi u Rocesteru, USA.
Vladimir Stupar je banjalucanin.
Veci dio svog zivota proveo je u Banjaluci. Mnoga sjecanja, slike i uspomene vezu ga za nas grad.
U Banjaluci je radio kao pravnik, a zatim kao kustos istoričar u Muzeju Bosanske Krajine.
Po struci pravnik - po opredjeljenju Lari je umjetnik.Nakon sto 1996.sa porodicom odlazi u USA, Lari zavrsava dvogodišnji studij za digitalne umjetnosti – kompjuter i dizajn, na rocesterskom RCTC koledžu, kao i četverogodišnji studij digitalnih umjetnosti (studijska umjetnost i fotografija) na Školi za likovne umjetnost, minesotanskog Univerziteta.
Zivi u Rocesteru, Minesota, USA i radi ono sto ga cini sretnim.
Ne pretendujem da sam mjerodavan da dajem ocjenu o necijoj umjetnosti. Ali ono sto ja osjecam dok gledam Larijeve radove je mirnoca, blagost, harmonija koje prenosi na gledaoca.
Na Suletov prijedlog kontaktirao sam Larija i dobio njegovu dozvolu da i u Parkicu objavim ono sto mi se svidi.
Pogledajte moj prvi izbor.
Odabrao sam samo nekolik Larijevih radova, a ako vam se svidjaju posjetite njegovu stranicu http://vrstupart.com/ i blog http://vladimirstupar.blogspot.ca/.
At the Edge of a Dream (oil painting)
Remembering the Sixties (Self Portrait)
Three in One (acrylic painting)
El-coronel-no-tiene-quien-le-escriba
Question For Pablo
Sidewalks-#45
Sidewalks-#-63a
What's in Your Mind, Petar
Monday, August 12, 2013
Aleksandar Levi: Došao djavo po svoje
Ni nakon dvadeset i kusur godina od bolnog i krvavog raspada, interesovanje za danasnja dogadjanja i sudbinu dijelova nekadasnje nam domovine ne prestaje. Iako su nam misljenja ponekada diametralno razlicita, iako su napunjena emocijama i eksplozivom koji i danas samo sto ne eksplodira, mi i dalje citamo, pratimo, radujemo se ili smo ogorceni na vijesti iz tih bivsih dijelova bivse nam... Prije nekoliko dana snimak proslave godisnjice Oslobodilne fronte u Sloveniji izazvao je razlicite emocije i komentare. Evo, dodajem jos jedno reagovanje na situaciju u Sloveniji sarajlije Aleksandra Levija, preuzeto sa dovla.net
Do vas je da se slozite ili odbacite kao subjektivno i netacno ono sto cete procitati.
************************
Ljeto u domovini Hrvatskoj daje mi priliku da se informiram o dogadjanjima u REGIJI. Jedan naslov snažno je privukao moju pažnju: SLOVENIJA NA RASPRODAJI. Ukratko, svjetski bankarski lihvari, a posebno evropski iz Europe kojoj je Slovenija toliko snažnotežila, primoravaju državu Sloveniju da rasproda sve svoje temeljne vrijednosti. Do nedavno, glavna tema slovenske politike bila je: NE RASPRODATI DOMOVINU, a sada polako “shvaćaju” da je to neizbježnoi uskoro će početi uvjeravati prevareni slovenski narod, da je to za Sloveniju i Slovence najbolje rješenje.
Oni to nazivaju “PRIVATIZACIJA”, a meni se čini da je to RASPRODAJA i to ne samo Slovenije nego i slovenskog naroda. Moram priznati da sa izvjesnom zluradosti promatram iz svoje penzionerske fotelje na probleme u koje se je Slovenija uvalila svojim kontinuiranim planiranjem za napuštanje jugoslavenske zajednice naroda, propale Jugoslavije. Odkako je jugoslavenskim ustavom dobila maksimalna pravaineočekivane teritorije, Slovenija i njeni “socijalistički” političari su RADILI na tome da se što višepovežu sa Zapadom i da se u svakom smislu ekonomski osamostale.
Vrijedni su bili “braća” Slovenci; napravili su sve autoputeve od Ljubljane premasjeveru, a nijedan prema jugu. Onaj komadić invalidnog autoputa od Ljubljane prema Zagrebu sam im i ja sam morao graditi 1958. godine na dijelu od Trebnja do Novog Mesta. Ima tamo bar jedan metar autoputa koji je moj i koji ONI sada prodaju ruskim Mogulima. Prodaju moj autoput Bratstvo i Jedinstvo. U Jugoslaviji su bili gazde, a uskoro će u voljenoj Europi biti sluge, a vjerojatno i robovi evropskih bankarskih lihvara. Da li su se moji dragi Slovenci tome nadali, što im sada Janez (Janša) možereći.Divio sam se svojim prijateljima iz Slovenije jer su svi voljeli svoju domovinu (Sloveniju), a to su i na djelu pokazivali, a šta im se to sada dogadja? Ne samo da im oduzimaju domovinu, oduzimaju im slobodu i pravo odlučivanja o sebi i o svojoj zemlji. Pitam se sada tko je slijedeći na redu?
(dovla.net)
(dovla.net)
Sunday, August 11, 2013
Anjino i Tanyino putovanje od 98 dana (3)
A onda su neplanirano, sa drustvom iz hostela , Anja i Tanyia otisli na plazu u Montag, sat vremena udaljenu od Barcelone...
...gdje je Anja probavala vjestinu balansa voznje na dasci. Kaze , nije bilo lako.
Ali je zato piletina sa rostilja za veceru posebno prijala.
Posldnji dan u Barceloni Anja, Tayia i Julia, koja im se pridruzila, provele su u opustajucoj setnji i
probavanju lokalnog specijaliteta paella
A zatim avionom u Afriku - Kazablanku!
Potpuno drugacije podneblje, kultura, jela...
Uzivale su u hotelu ali nisu ih odusevile prilicno prljave, pretrpane i, na neki nacin, opasne ulice Kazablanke.
Nakon Kazablanke , Marrakech koji im se i na tropskih 40C ucinio prijatnijim.
Tradicionalno turisticko slikanje sa majmunima, zmijama je prilicno skupo ako ne znas trgovati...
Anja i Tanyia su vec naucile kako se pogadjati za najbolju cijenu. Ako prodavac trazi na primjer 400 , one ponude 40. On ne pristaje, one odlaze. On trci za njima i pristaje na cijenu od 50.
A zatim stara Medina.
Ali je zato piletina sa rostilja za veceru posebno prijala.
Posldnji dan u Barceloni Anja, Tayia i Julia, koja im se pridruzila, provele su u opustajucoj setnji i
A zatim avionom u Afriku - Kazablanku!
Potpuno drugacije podneblje, kultura, jela...
Uzivale su u hotelu ali nisu ih odusevile prilicno prljave, pretrpane i, na neki nacin, opasne ulice Kazablanke.
Nakon Kazablanke , Marrakech koji im se i na tropskih 40C ucinio prijatnijim.
Tradicionalno turisticko slikanje sa majmunima, zmijama je prilicno skupo ako ne znas trgovati...
Anja i Tanyia su vec naucile kako se pogadjati za najbolju cijenu. Ako prodavac trazi na primjer 400 , one ponude 40. On ne pristaje, one odlaze. On trci za njima i pristaje na cijenu od 50.
A zatim stara Medina.
Saturday, August 10, 2013
DVA'SET GODINA ZA OBOJIT ZVIZDU U ŽUTO (5)
"Blago tebi" kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode, "ti možeš iz Evropske unije kad očeš". "A šta, majke ti, tebi fali u Uniji?" pitam. "Trenutno, 'ijadu eura, a općenito sto tisuća", odgovara...
piše: Emir imamović Pirke
EU, dan peti: "Blago
tebi", kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode,
"ti možeš iz Evropske unije kad oćeš" "A šta, majke ti, tebi
fali u Uniji?" pitam."Trenutno,'ijadu eura, a općenito sto
tisuća" odgovara. "Ne znam, al' ja se u Uniji osjećam ki da san tu
oduvik", dodaje sa šanka ekspert za sve vrste antena i druge popravke oko
televizora. "E?", pita ga konobar na dalmatinskom. "E pa tu je,
sine, problem. Bojin se da će ostat isto", odgovara. "Biće nam
gore", kaže konobar* "Daj šesto devet!", uzvikuje gazda kafića
ulazeći u lokal. Traži da se sa MTV-a prebaci na DM. Kao za inat, Lepa Brena
pjeva da je Jugoslovenka dok se iza nje polja žitom zlate. "Dvaset godina
za obojit zvizdu u žuto...", rekla je svog i prvog hrvatskog dana u EU
Sanja. Ne znam je li u skladu sa "svečarskim danima" obojila kosu*
Kada sam je zadnji puta vidio, bila je – crvena.
Friday, August 09, 2013
DVA'SET GODINA ZA OBOJIT ZVIZDU U ŽUTO (4)
Blago tebi" kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode, "ti možeš iz Evropske unije kad očeš". "A šta, majke ti, tebi fali u Uniji?" pitam. "Trenutno, 'ijadu eura, a općenito sto tisuća", odgovara...
piše: Emir imamović Pirke
EU, dan četvrti:
Znakovi pored puteva i autoputa jedva da se vide od jumbo reklama kojima
trgovački centri najavljuju nove, trajno snižene cijene. Sva ta domaća piva,
sokovi, keksi, gumeni ćevapi u vakuumiranom pakovanju, šamponi, deterdženti i
toalet papir, imaju njemačka, španska, danska i slična, nerazumljiva imena.
Evropska unija zaista jeste, bazno,
veličanstvena politička ideja i tržište koje... E, tu ima manjih problema sa
Hrvatskom. "Mi ne znamo čačkalice proizvest", kaže Damir i malo
pretjeruje. Cigarete, bombone, sokove... proizvode hrvatske tvrtke. I? I,
uglavnom, ništa više. "Da nema ovog mora, mi bi pojeli jedni druge",
govori Jadran, dok preko "domaćeg" piva češkog imena, sa terase
kafića gledamo kičasto idilični zalazak sunca. On, Jadran, je očito dobio ime
po božijem daru zbog kojeg u Hrvatsku svake godine, ali svake, udje do sedam
milijardi eura. U privatizaciji rasprodana i opljačkana, deindustrijalizirana
Hrvatska, bila bi, zaista, bez obale i socijalističke prošlosti, kao Bosna i
Hercegovina bez dva konstitutivna naroda. Svejedno koja. Radnička klasa nekada,
u ona doba kada smo se, glupani, zajebavali sa fabričkim jutrima i mislili kako
je treća smjena kazna, nije vikendima i poslije radnog vremena išla u raj, već
na gradilišta vikendica pripremanih za ugodnu starost. Sve te, prvo jedva
završene, kasnije odvratno nadograđene kuće uz more, spasile su od gladi
tehnološki višak, prijevremene penzionere i ljudski otpad ugaslih tvornica, a
njihovoj djeci platila studije komparatistike i elektrotehnike, medicine i
prava, arhitekture i mašinstva... Zimmerfrei nije, ako je ikada i bio, dopunska
djelatnost, već posljednja brana od socijalnog kolapsa barem jednog velikog
dijela nove članice Evropske unije, u kojem poljski učitelji i slovački
programeri, švedski taksisti i njemački vozači viljuškara, bosanski
administrativni radnici i hercegovački gastarbajteri, talijanski električari i
austrijske medicinske sestre, ležanjem na plaži od zvijezde do zvijezde,
vraćaju kredite domaćinima, pokrivaju minuse na tekućim računima i kupuju
zimske gume. Apartmanizacija tako jeste unakazila hrvatsku obalu, ali i spasila
njen jug od, da pretjeramo kao moj sagovornik, kanibalizma. Sada, u Uniji, na
temeljima porušenih fabrika, nastaje novi svijet: društvo gordih konobara i
ostalih uslužnih djelatnosti. I to, naravno, nije najgore što se moglo dogoditi.
Najgore se dogodilo nama.
Thursday, August 08, 2013
DVA'SET GODINA ZA OBOJIT ZVIZDU U ŽUTO (3)
"Blago tebi" kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode, "ti možeš iz Evropske unije kad očeš". "A šta, majke ti, tebi fali u Uniji?" pitam. "Trenutno, 'ijadu eura, a općenito sto tisuća", odgovara...
piše: Emir imamović Pirke
EU, dan treći:
Bio je to usputni, kratki razgovor, ali jedan od onih čija se suština ponavlja
u nepravilnim vremenskim razmacima. U subotu, dvadeset i prvog januara 2012.
godine, na uzaludnom putu između dva bankomata, srećem prijatelja, ljutog
ljevičara. Izborna je šutnja ili kako se to već zove uoči referenduma. Sutra,
dvadeset i drugog, građani Hrvatske odlučuju o pristupanju EU. Gledamo plakate
desničarskih organizacija koji pozivaju da se glasa protiv. "Znaš šta je
najgore..." kaže moj drug, "to što se ja zapravo slažem sa ovim
majmunima. Uopće ne mislim da od Evrope ima neke koristi i da u njoj ima nekog
smisla... Mislim, zaboli me za nacionalni identitet, kao da će nam neko uzeti
gangu i reru... To je svakako najobičnije urlikanje pod zaštitom UNESCO-a... Ne
vidim šta mi tu, ovakvi kakvi jesmo, nešto možemo. Osim uzalud plaćati svoj
Sabor, a odluke će donositi evropski..." U srijedu, trećeg hrvatskog dana
u EU i nakon skoro sedamdeset i dva sata mog privremenog borava u toj
zajednici, opet iščitavam tekst Viktora Ivančića, nekadašnjeg glavnog urednika Feral
Tribunea, danas kolumniste tjednika Novosti, objavljen dvadeset osmog juna ove
godine: "Među takozvanim euroskepticima, ne osobito popularnoj strukturi u
ovim svečarskim danima, u optjecaju su različiti argumenti pomoću kojih se
obrazlaže nepoželjnost ili omraženost Europske unije, a nejčešće su oslonjeni
na patetične plemenske drame i dozlaboga zamorne identitetske priče. Što se
ovog potpisnika tiče, argumentacija je mnogo prostija: mjesečna plaća Nevena
Mimice - ili nekog Nevena Mimice koji se drugačije zove - tolika da prosječni
građanin Hrvatske za nju treba raditi dvije i pol godine, dovoljan je razlog da
budemo zakleti protivnici Europske unije i mislimo sve najgore o toj odvratnoj
tvorevini... Uistinu se ne radi o pukoj količini novca, nego o tome što on
rutinski pritječe kao rezultat tobožnje nacionalne legitimacije, to jest
činjenice da Neven Mimica - ili neki Neven Mimica koji se drugačije zove - kroz
parademokratsku proceduru osigurava kredibilitet 'predstavnika naroda'
zastupnika građana (u ovom slučaju još i potrošača), a od trenutka kada taj
svoj 'narod' krene reprezentirati, počinje vrijediti trideset puta više od onih
koje predstavlja..." Ivančićev tekst mailom šaljem onom mom sagovorniku iz
januara 2012. Vraća mi jednu Viktorovu rečenicu: "Uzmimo za početak da je
ološ klasna, a ne karakterna markacija". Uzeli smo! Idemo dalje, u nove
poraze.
Wednesday, August 07, 2013
DVA'SET GODINA ZA OBOJIT ZVIZDU U ŽUTO (2)
"Blago
tebi" kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode, "ti
možeš iz Evropske unije kad očeš". "A šta, majke ti, tebi fali u
Uniji?" pitam. "Trenutno, 'ijadu eura, a općenito sto tisuća",
odgovara...
piše: Emir imamović Pirke
EU, dan drugi: Nigel Farage,
ljuti britanski desničar i jedan od najčešćih i najžešćih govornika u
Parlamentu EU, je rekao: "Imate Hrvatsku, zabili ste svoju zastavu na
hrvatsko tlo. Iako nije bilo potpore javnosti za to, samo dvadeset dva posto
Hrvata je izašlo na izbore za EU parlament, ali imate potporu hrvatskih
političara. Uz to, bivši premijer Sanader koji je vodio pristupne pregovore
osuđen je na deset godina zatvora zbog prodaje nacionalnog imetka, a imao je
potporu cijelog hrvatskog naroda. Oni su rasprodali svoju zemlju. I to su
uradili zbog vlastitih interesa. Zemlja koja se godinama borila za svoju
neovisnost, nakon dvadeset godina sada ju je predala ovim ljudima ispred
nas". Nešto mu je, potpuno nevažno šta, odgovorio hrvatski predstavnik
Andrej Plenković. "Jesmo li se izborili prije dvadesetak godina za tu
samostalnost, a sad ulazimo u drugu asocijaciju gdje ćemo imati još manje
suverenosti nego u Jugoslaviji? Ali ne postoji alternativa i ljudi to znaju.
Nikog nije briga što ljudi misle o tome, tako je jer drugačije ne može biti...
Nismo na Balkanu, oduvijek smo pripadali Europi, to odvajanje od Jugoslavije je
imalo ideološku poantu milenijskog povratka Europi. To je šuplja priča. Sad
dolazi realnost. Sad dolazi Europa. Za mnoge je to dobro, dobro je za elitu koja
će se uhljebiti, a za one koji su prodavali sir i vrhnje na placu neće biti
dobro. Treba se prvo postaviti pitanje što je Hrvatska, postoji li to kao
zajednica ili je Hrvatska već u odmaklom stadiju raspadanja..." kazao je,
nekoliko dana prije Faragea, gostujući u emisiji HTV-1 Nedjeljom u dva,
hrvatski filozof i berlinski profesor Boris Buden. Buđenje sve što Farage nije:
ozbiljan, pametan, ugledan, čestit... A to što, manje - više, o odnosu Hrvatske
i EU isto misle i slično govore, nije do njih, već do stvarnosti. U njoj toj
hrvatsko-evropskoj stvarnosti, naše susjede veliki dočekuju blagim gađenjem i
minimalnim respektom, smještajući ih u grupu zemalja koje kvare idilične odnose
među bitnim državama i još su ekonomski stabilne kao Federacija BiH. Povlaštena
je tek elita.
Evo, na primjer, Neven Mimica,
potpredsjednik Vlade Hrvatske u prelaznom roku. Mimica će, naime, biti nekakav
evropski povjerenik za zaštitu potrošača i za taj posao - koji Dalmatinci
precizno opisuju kao dirlikurčenje - zarađivati dvedeset hiljada mjesečno. Ne
kuna ili maraka, već eura! "Dobro je za elitu koja će se uhljebiti",
kazao je Buden.
Subscribe to:
Posts (Atom)


.jpg)
.jpg)
.jpg)

















