Vladimir Stupar - Lari je rodjen u Rijeci 1953.. Zivi u Rocesteru, USA.
Vladimir Stupar je banjalucanin.
Veci dio svog zivota proveo je u Banjaluci. Mnoga sjecanja, slike i uspomene vezu ga za nas grad.
U Banjaluci je radio kao pravnik, a zatim kao kustos istoričar u Muzeju Bosanske Krajine.
Po struci pravnik - po opredjeljenju Lari je umjetnik.Nakon sto 1996.sa porodicom odlazi u USA, Lari zavrsava dvogodišnji studij za digitalne umjetnosti – kompjuter i dizajn, na rocesterskom RCTC koledžu, kao i četverogodišnji studij digitalnih umjetnosti (studijska umjetnost i fotografija) na Školi za likovne umjetnost, minesotanskog Univerziteta.
Zivi u Rocesteru, Minesota, USA i radi ono sto ga cini sretnim.
Ne pretendujem da sam mjerodavan da dajem ocjenu o necijoj umjetnosti. Ali ono sto ja osjecam dok gledam Larijeve radove je mirnoca, blagost, harmonija koje prenosi na gledaoca.
Na Suletov prijedlog kontaktirao sam Larija i dobio njegovu dozvolu da i u Parkicu objavim ono sto mi se svidi.
Pogledajte moj prvi izbor.
Odabrao sam samo nekolik Larijevih radova, a ako vam se svidjaju posjetite njegovu stranicu http://vrstupart.com/ i blog http://vladimirstupar.blogspot.ca/.
.jpg)
At the Edge of a Dream (oil painting)
.jpg)
Remembering the Sixties (Self Portrait)
.jpg)
Three in One (acrylic painting)
El-coronel-no-tiene-quien-le-escriba
Question For Pablo
Sidewalks-#45
Sidewalks-#-63a
What's in Your Mind, Petar
Pogledao sam i radove na autorovim stranicama. Dobar crtež i osjećaj za kompoziciju, slika puna boje... slikar - fantast i intelektualac. Pravo osvježenje je susret s ovim nepoznatim slikama. A vidio sam da je Lari slikar i kada fotografiše!
ReplyDeleteI još nešto, u svoj album sam kopirao par mediteranskih motiva...
Pozdrav Lariju i blogerima,
Mario
Hvala ti što si objavio moje radove na svom blogu, Predraže. Zahvaljujem i na biranim riječima kojim si prokomentarisao moju umjetnost. Lijepo je i korisno čuti takve komentare. Nadam se da ni čitaocima tvoga bloga neće biti dosadno pogledati moje slike.
ReplyDeleteBudući da je ovo moje prvo javljanje osjećam da bi trebalo reći još po nešto (kao, na primjer, kako je došlo do toga da se uopšte pojavim na tvom blogu; to bi nas onda odvelo do priče o našem zajedničkom prijatelju Suletu Junuzoviću i jos mnogo čemu – za to bi trebalo napisati čitavu pripovjetku, što je opet suviše ozbiljna stvar da bi se sa njom improviziralo); to ću ostaviti za neku drugu priliku kad budem imao više vremena i bio raspoložen za pisanje. Sve najbolje i dobar provod u Banjaluci.
V.S.