Tekst Emira Imamovica vrijedi procitati. U ovoj ljetnoj semi podijelio sam ga u pet dijelova i ici ce slijedecih pet dana. Nadam se da cete se sloziti da je tekst zanimljiv.
*********************
"Blago tebi" kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode, "ti možeš iz Evropske unije kad očeš". "A šta, majke ti, tebi fali u Uniji?" pitam. "Trenutno, 'ijadu eura, a općenito sto tisuća", odgovara...
*********************
"Blago tebi" kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode, "ti možeš iz Evropske unije kad očeš". "A šta, majke ti, tebi fali u Uniji?" pitam. "Trenutno, 'ijadu eura, a općenito sto tisuća", odgovara...
piše: Emir Imamović Pirke
EU, dan prvi: Krešo, drug
čovjek i basista na pragu krize srednjih godina, u jednom dalmatinskom kafiću
naručuje čašu crnog vina. Vojo, dvometraš na privremenom radu sa tacnom, jedan
od nekoliko desetina hiljada Hrvata sa kreditom u švicarskim francima, dakle
osuđenik na tri do pet poslova od kojih sustiže rastuće rate, poslužuje gosta
koji, gledajući negdje u stranu, traži još i čašu vode. Ne vidi da je došla,
samo sa veće nadmorske visine treba biti spuštena do kafanskog stola. ''En ti,
neću boga", govori Vojo, ''ovo je Evropska unija. Naručiš makijato,
dobiješ i čašu vode. Naručiš vino, ide i voda. Pivu, dobiješ i vodu. Tražiš
čašu vode, dobiješ dvi čaše vode..." Kroz smijeh, Krešo odgovara:
"Izvini, nisam znao da se ste se već prilagodili". "Da
prilagodili...", uzvraća Vojo, "mi idemo unaprid..." I zašuti.
Ravnodušnost oko toga što im država postaje dvadeset i osma članica EU, Hrvate
je uveliko prošla, pa su sada, kada ih popusti skepticizam, uglavnom ironični
spram činjenice da su u nedjelju zaspali u jednoj, a u ponedjeljak ustali u
drugoj državi. Pod uslovom da su legli prije ponoći.
Najavljujući proslavu ulaska Hrvatske
u Uniju i komentirajući taj, ipak povijesni trenutak, premijer Zoran Milanović
je rekao kako će ponedjeljak, prvi juli, biti običan radni dan. Bilo je to,
valjda, upozorenje državnim službenicima da ne pretjeraju sa slavljem. A oni,
državni službenici, dobili su, barem u Zagrebu, nalog da prisustvuju proslavi
ulaska, upriličenoj na Trgu bana Jelačića. Postojala je, naime, realna
mogućnost da, obzirom na raspoloženje građana, svi silni horovi, orkestri,
plesači i Tamara Obrovac - etno muzičarka iz Istre, koja je, valjda da dokaže
kako se može biti beskrajno dosadan, pjevala na jeziku istarskih Rumuna -
sviraju nekoj stvari, a ne publici. Na kraju je na Trgu bilo, kažu, petnaest
tisuća slavljenika ili oko četrnaest i pol hiljada. Južnije, u drugom hrvatskom
gradu po veličini, Splitu, Marko Perković Thompson je na stadionu Poljud,
svirao pred pedeset hiljada gledalaca! Koncert je počeo puštanjem čuvenog
Tuđmanovog govora o vragovima u boji i pratećim neprijateljima Hrvatske. One Hrvatske koja je prije pet ili deset
godina gorila u eurofiliji, da bi na početku članstva u Uniji na tu zajednicu
gledala kao na Jugoslaviju pri njenom kraju.
No comments:
Post a Comment