Ni nakon dvadeset i kusur godina od bolnog i krvavog raspada, interesovanje za danasnja dogadjanja i sudbinu dijelova nekadasnje nam domovine ne prestaje. Iako su nam misljenja ponekada diametralno razlicita, iako su napunjena emocijama i eksplozivom koji i danas samo sto ne eksplodira, mi i dalje citamo, pratimo, radujemo se ili smo ogorceni na vijesti iz tih bivsih dijelova bivse nam... Prije nekoliko dana snimak proslave godisnjice Oslobodilne fronte u Sloveniji izazvao je razlicite emocije i komentare. Evo, dodajem jos jedno reagovanje na situaciju u Sloveniji sarajlije Aleksandra Levija, preuzeto sa dovla.net
Do vas je da se slozite ili odbacite kao subjektivno i netacno ono sto cete procitati.
************************
Ljeto u domovini Hrvatskoj daje mi priliku da se informiram o dogadjanjima u REGIJI. Jedan naslov snažno je privukao moju pažnju: SLOVENIJA NA RASPRODAJI. Ukratko, svjetski bankarski lihvari, a posebno evropski iz Europe kojoj je Slovenija toliko snažnotežila, primoravaju državu Sloveniju da rasproda sve svoje temeljne vrijednosti. Do nedavno, glavna tema slovenske politike bila je: NE RASPRODATI DOMOVINU, a sada polako “shvaćaju” da je to neizbježnoi uskoro će početi uvjeravati prevareni slovenski narod, da je to za Sloveniju i Slovence najbolje rješenje.
Oni to nazivaju “PRIVATIZACIJA”, a meni se čini da je to RASPRODAJA i to ne samo Slovenije nego i slovenskog naroda. Moram priznati da sa izvjesnom zluradosti promatram iz svoje penzionerske fotelje na probleme u koje se je Slovenija uvalila svojim kontinuiranim planiranjem za napuštanje jugoslavenske zajednice naroda, propale Jugoslavije. Odkako je jugoslavenskim ustavom dobila maksimalna pravaineočekivane teritorije, Slovenija i njeni “socijalistički” političari su RADILI na tome da se što višepovežu sa Zapadom i da se u svakom smislu ekonomski osamostale.
Vrijedni su bili “braća” Slovenci; napravili su sve autoputeve od Ljubljane premasjeveru, a nijedan prema jugu. Onaj komadić invalidnog autoputa od Ljubljane prema Zagrebu sam im i ja sam morao graditi 1958. godine na dijelu od Trebnja do Novog Mesta. Ima tamo bar jedan metar autoputa koji je moj i koji ONI sada prodaju ruskim Mogulima. Prodaju moj autoput Bratstvo i Jedinstvo. U Jugoslaviji su bili gazde, a uskoro će u voljenoj Europi biti sluge, a vjerojatno i robovi evropskih bankarskih lihvara. Da li su se moji dragi Slovenci tome nadali, što im sada Janez (Janša) možereći.Divio sam se svojim prijateljima iz Slovenije jer su svi voljeli svoju domovinu (Sloveniju), a to su i na djelu pokazivali, a šta im se to sada dogadja? Ne samo da im oduzimaju domovinu, oduzimaju im slobodu i pravo odlučivanja o sebi i o svojoj zemlji. Pitam se sada tko je slijedeći na redu?
(dovla.net)
(dovla.net)
No comments:
Post a Comment