Thursday, August 08, 2013

DVA'SET GODINA ZA OBOJIT ZVIZDU U ŽUTO (3)

"Blago tebi" kaže isti onaj konobar što uz čašu vode donosi i čašu vode, "ti možeš iz Evropske unije kad očeš". "A šta, majke ti, tebi fali u Uniji?" pitam. "Trenutno, 'ijadu eura, a općenito sto tisuća", odgovara...


piše: Emir imamović Pirke






EU, dan treći: Bio je to usputni, kratki razgovor, ali jedan od onih čija se suština ponavlja u nepravilnim vremenskim razmacima. U subotu, dvadeset i prvog januara 2012. godine, na uzaludnom putu između dva bankomata, srećem prijatelja, ljutog ljevičara. Izborna je šutnja ili kako se to već zove uoči referenduma. Sutra, dvadeset i drugog, građani Hrvatske odlučuju o pristupanju EU. Gledamo plakate desničarskih organizacija koji pozivaju da se glasa protiv. "Znaš šta je najgore..." kaže moj drug, "to što se ja zapravo slažem sa ovim majmunima. Uopće ne mislim da od Evrope ima neke koristi i da u njoj ima nekog smisla... Mislim, zaboli me za nacionalni identitet, kao da će nam neko uzeti gangu i reru... To je svakako najobičnije urlikanje pod zaštitom UNESCO-a... Ne vidim šta mi tu, ovakvi kakvi jesmo, nešto možemo. Osim uzalud plaćati svoj Sabor, a odluke će donositi evropski..." U srijedu, trećeg hrvatskog dana u EU i nakon skoro sedamdeset i dva sata mog privremenog borava u toj zajednici, opet iščitavam tekst Viktora Ivančića, nekadašnjeg glavnog urednika Feral Tribunea, danas kolumniste tjednika Novosti, objavljen dvadeset osmog juna ove godine: "Među takozvanim euroskepticima, ne osobito popularnoj strukturi u ovim svečarskim danima, u optjecaju su različiti argumenti pomoću kojih se obrazlaže nepoželjnost ili omraženost Europske unije, a nejčešće su oslonjeni na patetične plemenske drame i dozlaboga zamorne identitetske priče. Što se ovog potpisnika tiče, argumentacija je mnogo prostija: mjesečna plaća Nevena Mimice - ili nekog Nevena Mimice koji se drugačije zove - tolika da prosječni građanin Hrvatske za nju treba raditi dvije i pol godine, dovoljan je razlog da budemo zakleti protivnici Europske unije i mislimo sve najgore o toj odvratnoj tvorevini... Uistinu se ne radi o pukoj količini novca, nego o tome što on rutinski pritječe kao rezultat tobožnje nacionalne legitimacije, to jest činjenice da Neven Mimica - ili neki Neven Mimica koji se drugačije zove - kroz parademokratsku proceduru osigurava kredibilitet 'predstavnika naroda' zastupnika građana (u ovom slučaju još i potrošača), a od trenutka kada taj svoj 'narod' krene reprezentirati, počinje vrijediti trideset puta više od onih koje predstavlja..." Ivančićev tekst mailom šaljem onom mom sagovorniku iz januara 2012. Vraća mi jednu Viktorovu rečenicu: "Uzmimo za početak da je ološ klasna, a ne karakterna markacija". Uzeli smo! Idemo dalje, u nove poraze.

No comments:

Post a Comment