Izbori za predsjednika USA 2020

 

Predizborna kampanja za izbor predsjednika USA se zakuhava.

Kandidati, republikanac Donald Tramp, sadasnji predsjednik USA i

         demokrata Joe Bajden, bivsi podpredsjednik USA!

Njih dvojica govore istinu  - jedino kada govore jedan o drugome!

Kosmosov rokovnik i recepti

Moj otac Veljko je volio rokovnike. 

Radio je u prodavnicama Jugoplastika, Pliva (Zagreb), Jadranka... i vjerovatno od trgovackih putnika dobijao je lijepe rokovnike. Oni su znali za tu njegovu strast, pa i oni od kojih nije kupovao robu za prodavnicu su navracali i ostavljali mu rokovnike. Vise od rokovnika, moj Veljko je volio poklanjati. I sada pamtim njegov izraz lica koji ga je otkrivao i prije nego bi poklon urucio. Da bi sakrio osmijeh zbog srece sto nekome nesto poklanja pokusavao je preko tog osmijeha navuci ozbiljan izraz lica To je uvijek zavrsavalo tako sto su mu se usne uspicile i te takve usne su ga uvijek otkrivale. Cim bi mi prilazio sa uspicenim usnama koje sakrivaju siroki osmijeh, znao sam da cu nesto dobiti ili ima vijest koja ce me usreciti...

Od njega sam valjda naslijedio ljubav prema rokovnicima u koje sam zapisivao vazne i nevazne stvari, planove, misli, izreke, pjesme, ponekad, a mozda i pocesto, gluposti...

Jedan od njegovih rokovnika stoji na stolu ispred mene. Kosmosov rokovnik. Moj Veljko je u penziju otisao iz Kosmosa gdje je radio 10-15 godina. Kao da ga gledam kako s posla donosi rokovnik sakriva osmijeh i daje ga mojoj mami Zori uz komentar:" Evo ti da zapisujes recepte, da ih ne trazis po svuda!" 

A tek ti recepti majke mi Zore! Ona je bila poznata kao dobra domacica kojoj su mnoge komsinice i  prijateljice dolazile da provjere svoje sjecanje na neki recept ili da jednostavno pitaju kako ona nesto kuha, pece, pravi... Ona je recepte zapisivala, cuvala i svi su znali kome se obratiti za pomoc kad memorija zataji! Kosmosov rokovnik je samo jedan ok rokovnika, teka-kupusara... u kome su recepti zapisani.

Listajuci ga i fotografisuci zapazam da su recepti zapisani od 1975. pa do 2013. Kod vecine je zapisan naziv kolaca ili samo ime prijateljice od koje je dobijen...datum. Nasao sam tako, i podsjetio se dragih imena i osoba: teta Stefice Abramovic iz Prijedora, teta Stojanke Jocic, teta Sofije Majkic, teta Janje Zoric, tetke Rade, teta Mire Milakovic, teta Smiljke, gdja Danice - kako je mama zvala teta Danicu sestru Pere Perovica, Rade i Savana mamu, teta Mire Petrovacki, teta Renate Jakovljevic, komsinica Duska Gavrilovic, prija Nada ... Nasle su se tu i dobre domacice iz nase generacije: Mira nasa, kako je upisana - Mira moga bratica Drage, Biba Bucina, moja sestra Bobana... Smjenjuju se tu i rukopisi mamini, tetkini, Bobini, Biljanini, Nesin... Nasao sam cak i moj rukopis. Poneke od recepata su u rokovnik zapisivale mamine prijateljice - da ne bude greske! 

Nekoliko recepata sam fotografisao, pa ako ste radoznali i vrijedni... koristite ih. Ako imate nekih pitanja , zelja... mozda cu biti  stanju da pomognem jer sam u pravljenje vecine, posebno, kolaca pomagao vjestinama kojima sam obdaren: tucanjem oraha, mjesanjem, a narocito probavanjem... 

Vladislav Bodnaruk - Toba: 13. dio Pismo Pappiniu, Micun se zeni

Ispuc'o Stari cijeli film na Komsije. Poziralo se sa svih strana i svako ko je htio.

Ma Ingrid i Mala bile su na svim slikama tako da ni ona jadna nije mogla posumljati ni na sta. Jednostavno...desi ti se...svi te vole!

"Vidi sto je dobro ova slika ispala." presretna govori Ingrid.

"Pa vidi ovu, kako je lijepa...samo kad bi mogli izbaciti ove Cajkane?" puse razocarano.

"Barem da su stali na kraj slike pa da ih izrezemo." komentarise i Majka, tuzno.

To popodne uz kafu, lagano su pregledali sve slike i izabrali bas onu na kojoj se Ingrid i Mirjam najbolje vide.

"Bil' napis'o iza slike ono sto smo se prije dogovorili?"...upita Stari Majku.

"Naravno, necemo mijenjati plan svaki cas...ono napisi ali nemoj pritiskati da ne pokvaris sliku!" saglasi se Majka.

"Znaci pisem : ... Ima li koga poznatog na slici?"...tako je, dodade Majka.

"To pisi!"

Stari napisa, zacas!

Gledaju, okrecu sliku, opet gledaju.

Onda se Majka kaziprstom pocesa iza uha, nakrivila glavu. "A da se mi nismo ipak malo zajebali danas?!"

Stari otvorenih usta, ko da bi nesto rek'o a ne zna sta ...samo malo rasirio ruke i podig'o ramena te izusti: "A sta?"

"Pa Papini ne zna srpski, nece moci procitati!" rece Mati.

"Sto ne bi mog'o procitati, zna valjda laitnicu, znaci procitat ce i kad vidi da ne razumije potrazit ce nekog Srbina tamo, a Srba u Americi, svuda gdje god se okrenes." zakljuci, vazno Stari.

"Mislisss?" ko u nevjerici pita Majka. "Otkud toliki Srbi u Americi?"

"Kako sad, pa otkud... pola nagulilo od Kralja i Otadzbine a pola nagulilo od Tita !

"Pa sto onda ne napisa poruku na cirilici ako ce mu Srbi prevoditi?" zlobna je Majka.

"Ma pusti sad to, mozda naleti na nekog pametnijeg Srbina sto zna i latinicu, pa ce ovaj to onda procitati i prevesti!"

"Sta ako ne naleti, ko ce mu onda procitati? Mora da leti u hrvatski zavicajni klub Dr Ante Pavelic" da mu tamo neki prevode...i sta kad tamo... i kod Srba i kod Hrvata vide sliku sa dvojicom Cajkana sa Zvijezdama petokrakama, k'o fildzani a na glavama? Ima da nam ubiju Kuma Papinija!... to je prva i bolja varijanta a druga i losija varijanta je da UDBA ima svoje agente i u jednom i u drugom zavicajnom klubu, dakle i medju Cetnicima i medju Ustasama!" Majka isnese svoja razmisljanja poslednjom snagom te skoro bez daha...samo se strese i slozi na stolicu!

"Uh, na to nisam mislio, Stara...nego da ja varekinom izbrisem one zvijezde Cajkanima sa kapa...bil' ta valjala?"

"Joj, konja...mislis onda valjda da tintoplavkom nacrtas neki neutralni znak...po to ce biti onda ne provokacija na kvadrat nego provokacija na sto kvadrata. Cim UDBA to skonta slijedece jutro ce u "Banjaluckim Novinama" osvanuti naslov "Zrtve modernizacije"...Porodica nesretno stradala od udara struje zbog prekomjerne upotrebe modernih elektricnih kucanskih aparata. U bijesnom plesu, albanska Ves masina Labud razvukla strujne kablove svuda po kuci a onda izlila sto litara prljave vode i prolila na nezasticene instalacije spetljane ukucanima oko nogu. Zamimljiv detalj naseg dopisnika...ves nije nu upola bio opran kao kod nekih drugih marki ves masina!", onda Majka pobjedonosno pljesnu rukama, Starom tacno pred nosom, a prezadovoljna cinjenicom sto joj Bog dade tako zdrav razum!

Satri, sav zapanjen, logikom do koje nije mogao doci ni u ludilu, htjede se prekrstiti ali mu nesto pade na pamet da to ne ide u korak sa Komunizmom, nego samo podize polako ruke u znak predaje.

A nekako mu nije bilo ni svejedno sto se sam nije svega toga sjetio, nego jos gore...zamalo gurnuo svoju Porodicu u nestajanje!

Pogleda neprijateljski u Labud ves masinu, koja je mirno stajala u kuhinji,htjede je spucati nogom ali ne spuca, pogleda u elekrticne kablove koji su bili relativno pristojno zakucani ekserima po kuhinjskom zidu a onda zakljuci da problem nije u "Modernizaciji domacinstva" vec u tekstu na poledjini fotografije.

Cuteci ode do kupatila, vracajuci se sa flasom varekine. Posu varekinom poledjinu slike ali osim smrada varekine nista se nije vise promijenilo.

"Imas li ti aceton za skidanje laka sa noktiju?" upita Staru.

"Nemam, otkud mi?"

"Pa s cim ti skidas lak sa noktiju ,zeno draga!?"

"Ko je rek'o da skidam, sam spadne kad perem sudove domacim Vim-om! Eto!" rece Mati.

"Daj onda taj Vim!"

Vim nije pomogao!

"Mora se onda ova slika unistiti!" zakljuci Stari.

Majka uzla sliku, gleda je, zao joj i ona ispala dobro no rece :"Mora se unistiti, vidi se tekst i sa druge strane, rekla sam ti ne pritisci a ti...izgleda lego na Penkalo k'o konj!"

Izvadi iz ladice kuhinjskog stola makaze pa kao da se neceg dosjetila, ukrene sliku naolacke i izreze samo tekst na komadice.

"Vidi, jebote...skoro svi na slici, falimo samo dopola, a...a...sta sad kazez?! Kakav mozak a ti bi unistav'o! Treba samo malo poravnati i super je!"

"Svaka cast, Stara!" poljubi je Stari.

"Zapali tekst u pepeljari, odmah...moze neka budala prepoznati moj rukopis!"

"Joj, tebe blente...ovdje smo sigurni, tvoj tekst predstavlja samo provokaciju kad je u Americi ovdje nista ne znaci...mozes ga slobodno ponovo napisati na ovome sto je ostalo od slike i nikom nista!" nadmocna je Majka u svojoj logici.

"OK, sad da se dobro razumijemo, Stara, sve sam ovo napravio da provjerim tvoju inteligenciju...znas da sve kontam bolje od tebe!? Mogli smo samo uzeti drugu sliku bez teksta pozadi a ovu , sad ostecenu zadrzati za nas, ha, ha, ha...samo sam te provjerav'o!" prezadovaoljan Stari trci u spaiz, po hladnu pivu, plese koraka ca-ca-ca i jos se okrene u hodu i pljesne rukama...pobjednicki i opet Staroj ispred nosa!

Majka je gledala pred sebe, prilicno namrgodjena, nije voljela poraze, narocito ove vrste...recimo...politicke. Sjela je za stol na svoje mjesto, tamo gdje je i ona ladica u kojoj je stajao escajg, slozila makaze na mjesto, polako zatvorila ladicu, a onda se nalaktila na stol.

"Imam samo jedno pitanje za gospodina Papka...a to je...ko ono potrca prvi u kupatilo po varekinu, pa daj aceton da unistavamo slova...kad si znao sto si isao u destrukciju? Usr'o si se od UDBE, izgubio razum i sad bi jos da slavis pobjedu nad pametnijim od sebe!" to rece, zgrabi mu onu flasu pive iz ruke, kako je iscupa tako zali Starog po prsima pivom.

Stari bez teksta, cuti ... samo i dalje rukom trlja mjesto gdje ga je piva zasula! Ne smije ni da zucne a kamo li skoci po flasu i za sebe!

Poslije , nekoliko, Majka rece : "Ajmo sada pisati pismo Kumu Papiniju.

Stari jedva doceka, odleti i sebi po pivu.

Adresu Kuma Papinija je Majka izrezala sa omota velikog UNRI-nog paketa

koji smo primili takodjer preko Medjunarodnog Crvenog Krsta prije dvije godine. Ja se toga nisam sjecao ali sam cesto slusao Staroga kako mu je bilo jebeno objasniti u Muriji kako smo mi kumovi sa fasistickim vodnikom Giuseppe Pappini-em.

Sreca neki Mirko Marjanovic, kome je Stari kao drugi svjedok potvrdio da je taj Mirko bio u partizanima, ono ne samo zato da bi slag'o, nego da i taj Mirko dobije nekakvu penziju...k'o svi ostali "borci"...jedva doceka da pismeno potvrdi kako mu se licno vodnik Giuseppe Pappini, jos 1943 godine, kada je kapitulirala Italija, dosao na Grmec, i licno predao sa kompletnim Vodom do zuba naoruzanih Italijana a pod komandu cika Mirka. Jos je naveo da tri Talijana nisu htjeli preci kod cika Mirka u partizane a on ih licno nije htjeo streljati posto su slabo stali sa municijom, a i ocekivalo se da ce vec naredne godine negdje u Maju izbiti Desant na Drvar, pa se municija cuvala, nego ih sa pratnjom poslao na sudjenje u Kakanj.

Posto tada ni u Kaknju nisu znali tacno gdje je Kakanj...nema sigurnih dokaza da li su stigli na to sudjenje ili nisu!

Istorije ce o tome dati svoju rijec!

Ali cika Mirko je nekim cudom povodom toga dobio neki orden i stan u novim zgradama preko Vrbasa i tu zivio sve dok ga nisu pokupili na Goli...ponovo!

Dragi Kume Papini, tako je pocinjalo pismo ali i prvi problem.

"Kako se pise Stara Papini?"

"Pa normalno se pise, kakvo ti je sad to pitanje, opet iskaces sa suvisnim idejama!"

"Ma mislim jel' sa dva P?"

"A to, oprosti, nesto sam odletila, jeste sa dva P...dobro si pitao?" smirena je Majka.

Stari zapoce pismo ponovo, "Dragi Kume PPapini..."

Majka se malo nagnula nad njim i cita u sebi a naglas, PPapini...

"O , jebote, budale... otkud tako, dva P na pocetku imena, PPapini, stavi dva P na mjesto uz drugo P, ovako ce jos neko misliti da mucamo!"

"Ne kontam, kako uz drugo P? Kako mucamo?"

"Ajde izgovori sto si napisao...vidis...mucas PP, brisi PPapini pa pisi kako ti govorim!" rece.

"Ne mogu obrisati penkalu, da probamo varekinom?" zbunjen je Stari...opet.

"Ne, varekinu ne pominji, prekrizi, precrtaj, presaraj, ajde ...gore - dole hemijskom...e tako...skoro i da se ne vidi sta si prvo napis'o, a sad slusaj i pisi...veliko slovo P pa onda nastavi slovo po slovo do slijedeceg P, e sad idu dva P, da vidim... e tako, vidis pise se Pappini. Svaka cast!" bi zadovoljna Mati.

U dvije tri rijeci, sa lakocom objasnise o cemu se radi, te da Papini preda pismo na prevod i odnese u Medjunarodni Crveni Krst. Jos su mu napomenuli da misle da AAron radi negdje u Americi, bas za Crveni Krst.

Objasnili su da Stari nije na slici jer je on slikao, a to znaci kao da jeste ali se ne vidi, posto je vjerovatno iza slike!

Stavili su i pristojnu fotografiju u pismo. Majka dobro liznula ljeljive ivice koverte, zaljepila i jos sakom spucala pismo po sredini.

Ujutro, prva stvar...pismo predajem Generalnom Kalodzeri... neka nam je sa srecom!

Kucnuse se pivama!

Prezadovoljni!

Sutradan u vrijeme popodnevne kafe bahnuse Hadzihafizbegovicka i Micun, zajedno.

Rijec po rijec, malo o vremenu, malo kako na Vrbasu nema vise prave Raje, malo o tome kako je preko puta kafane kod Murata otvorena Auto-skola...i svasta jos.

A onda Hadzihafizbegovicka zakopca ono jebeno , intrigantno digme na grudima...Stari i Stara su znali, bit ce to nesto ozbiljno!

Ne krije ni jedna tako dobra Treba svoje sise samo zato da ne navuce nesto na pluca...narocito u augustu mjesecu...vec sto ima veci interes!

A on je...

"Slusajte, raja, mi se uzimamo, mislim Micun i Ja!"...pa kao i njoj da spade kamen sa srca.

Moji nisu reagovali, jer nista nisu ni skontali! Bar u tom momentu!

Starom se ucini zgodna prilika da nazdravi i cugne, te tako rece: "Zivjeli!"

Svi se uz "zivjeli", kucnuse sa onim sto su imali i cugali taj cas!

Razdragana Hadzihafizbegovicka, 'dje preplivala najdublji vir, ohrabrena skoci na Staroga i poljubi ga nekoliko puta a na sve strane. On se samo opustio, ko ne konta! Razvuko usta od uha do uha! Mlatara rukama oko guzica, komsinice ali se ne usudjuje da darne! Sto ne bi bilo ni pravilno u tom momentu...mozda kasnije, niko ne zna?!

Na Majku skocio Micun isto tako...i poceo da je ljubi na sve strane! Ne bi se ni ona bas puno branila da je neko drugi ljubi ali bas Micun ...ljak...

JNA...grebator!

Neko otvori prozore i izleti sav suvisan adrenalin!

Moji dodjose sebi!

"Mi smo odlucili : Vi cete biti nasi Kum i Kuma!", rekose u glas.

Micun skoci i izvadi iz svoje vojnicke vrece flasu americkog viskija, jednu...pa onda jos jednu...ako prva plane, onda izvadi steku Camela, pa stavi pred Majku, steku pred Oca, steku pred Hadzihzfizbegovicku i steku gdje on namjeri da sjedne!

"Ja znam da Armija ima i da se ne stedi na osoblju, ali ovo je ipak previse!" zakljuci Stari.

"Imam ja nesto Micune da te pitam prvo, prije nego se upustimo u neke porodicne veze. Ti znas kako smo mi medjunarodni, eto nam Kuma Papinija u Americi a i Ujak mi je u Baccaratu u Francuskoj...bogattt, ali se nesto ne javlja...pa sad dodje ti a ja se pitam, onako na glas da cuje ova moja kona o cemu se tu radi.

Kakav si ti oficir u JNA kad nemas stan?

Stanujes k'o podstanar kod Halvadzija!

Da si tenkista, ne bi bio tako debeo i imao bi stan , i to dvosoban na Bulevaru...garant

Da si artiljerac, bio bi mrsaviji i imao bi namjesten dvosoban stan u Borik...garant!

Da si pjesadija, bio bi kost i koza i imao bi jednosoban stan oreko Vrbasa...garant!

Da si pilot, bio bi mrsaviji...i imao bi trosoban stan u Bihacu...garant!

Da si tajna sluzba, bio bi jos deblji i imao bi neku od onih vila na Titovoj...garant!

Ma da nisi Kuvar...taman taki i izgledas, Kuvar u godinama, ni maceta ni kuceta a navro na najljepsu "slobodnu" zenu u Banjaluci.

Ti si , moj Micune...Kuvar!

Aj, Hadzihafizbegovicka, bas ti je zaprzio corbu!

Mozemo tako do u besvijest ali idemo prvo od toga sta si po cinu, kako si uhapsio na banjaluckom polju sam , albansku mafiju pa cemo onda Stari i Ja da procijenimo moze li ova postena zena da ti bude supruga!

Koliko si ti, mila moja, imala brakova do sada ? Dva , tri...neka te...neka te , ti k'o Elzabeta Tejlor...8, a ona jos i ponavljala neke...zajebala se ili...zaboravila!?

Da te cujemo, Micune!?"

"Zoro, Kumo ja sam vodnik prve klase, Oficir Armije, po zanimanju ...Trubac...rodom iz Surdulice, romske prijestolnice,...sta Prijestolnice, Glavnog Grada svih Roma. Dos'o sam u posjetu ovdje a na sahranu svom Ujaku na Veseli Brijeg, i to je to!

Na jednoj drugoj sahrani, zamjenjiv'o ja trubaca koji se napio, Armija me zapazila i to je kraj price. Sef Vojnog Orkestra me isprob'o, dao trubu i to je kraj price!"

"U, uuu...a albanci!?" radoznala je Majka.

"Eh, gledaj Zoro kad god neki od Komandira straze ima neki kont ili slicno meni plati da ga zamjenim a ja to mogu po svom cinu...jebe se meni...lova dobra a ja ionako nista ne radim...samo zujim okolo...iako mi muzicari ne radimo te poslove, ali ko to gleda?

Tako me zapala i ta noc. Cujem nesto puce zestoko kod kapije Kasarne Mladen Stojanovic. Vojska, strazari spavaju, niko da mrdne!

Hapim svoj smajser, iako bez metaka, jer to nema jos od Rata, izletim i vidim kamion se ...naherio, up'o u jarak a iz gume mu ide dim.

Naredim onoj dvojici koji su blehali u tu gumu da podigni ruke u vazduh pa da legnu na livadu, da ja ne bi' trosio metke na njih.

Eto to je sva prica, skoro sva! Probudio se jos jedan strazar, pa jos jedan, ja im naredim da ih svezu za feluge kamiona spagom a onda sam odem u pretres kamiona. Vidim puno robe, svakakve a oni nemaju nikakvih papira...samo placu...nemoj ubiti nas , zemljak!

Posto nam radio veza nije radila, naredim prvom strazaru da upali Kampanjolu i dovede patrolu UDBE, a ovaj supak mi saopsti da u Kampanjoli nema benzina, neko izmuzao, benzin bio strateska sirovina, svako ga krao, onda mu ja kazem...jasi moj bicikl, ali leti...sekunde su u pitanju!

U UDBI i Muriji ista prica, neko izgubio kljuceve od njihove Kampanjole a novog Ficu niko nije smio da drka dok Komandir prvi ne provoza. A posto je bila noc, Komandir je spavao kod kuce.

Eto, tako izbi i onaj skandal da je Murija "zakazala". Reagovali kasno, dosli kasno!

Ja napravim ponovo pregled zapljenoga i vidim , to su opasne stvari!

Alkohol, duvan, kafa , neki pekmez kao kavijar...svasta.

Strah je bio uzasan...razmisljao sam groznicavo...treba spasiti od svega po nesto da se, mozda vec sutra, dokazi ne izgube.

Brzo, dok jos nikog nije bilo, neovisno do cijelog kamiona sklonim ja u svoj licni magazin, tamo gdje sam drzao svoju Trubu, par kutija , ovoga par kutija, onoga, kafu nisam dir'o...jebajiga...a kafa i nije neko pice.

Vratio se moj strazar iz Murije, sav zadihan, i vrati meni moje biciklo, iza njega vidim pedalaju dva bicikla , ni jedan nema "dinamu da svijetli" pedalaju po mraku, a Murija, bas u daljini...dvojica pedalaju, dvojica sjede na rami bicikla. Guzice im se prevalile i ljuljaju trazeci balans. Legle im i gume...pice na felugama!

Zaspali albanski mafijasi na livadi... straza se nije ni budila...ja im prstom pokazem sta da bude i sta da hapse...repetiram praznu masinku, njemacki smajser ili sta li...a oni nabace na bicikl na one stange, albanske mafijase i dok dvojica pedalaju, dvojica trce sa strane dok albanska mafija zulja svoju guzicu na stangi muskog bicikla!

Ostatak price je istorija, posto Kampanjola nije imala benzina, naredim prvom slobodnom vozilu da se upali i ugura kamion u nasa skladista. To sto smo mi tenkovska jedinica, nije nimalo cudno sto sam tenkom ugurao kamion u jedno skladiste...a skladista ogromna...Titanik bi se tu izgubio...a ne kamioncic sa par tona alkohola, duvana i kafe, ah da i onoga sto mazu na lebac...kavijars, e to...da, da , da!

Jebo ih kavijars! Bas tukne...nekako...poznato na ribu ili onu zensku stvar, da sad ne lajem, znate sta mislim?!

Ne bi ja to jeo, ni mrtav, fuj!" Zavrsi Micun svoju zivotnu pricu i svoje izlaganje.

"Dobro je da si sacuvo, cugu i cigare, spasio od supaka...ako zafali skladiste, aman ti moj podrum...cijeli." rece Stari.

"Ma jebo vas sverc, obadvojicu!" izleti Majci.

"Nego, imam ja pitanje za tebe Micun i to zadnje, a da ucvrstimo kumstvo, bil' ti u subotu uvece a na mom balkonu meni na uho, licno, tom svojom trubom odsvirao nesto?"

"Ne bi Kumo mog'o na uho...prolupat ces...garant! A koju to pjesmu...da malo uvjezbam?"

"Onu vasu omiljenu sa Veselog Brijega...banjaluckog Beverly Hillsa..."

"O, joj , Kumo...dje me nadje? Tu i ja najvise volim!"

Djokoviceva diskvalifikacija sa US opena

Prvo, nisam upucen u detalje teniskih pravila. Ali, posto sam dugo godina bio kosarkaski sudija, kontrolor sudjenja, ucestvovao u nekim disciplinskim odlukama na nivou KS BiH, naucio sam dovoljno o logici donosenja vaznih odluka u sportu,  mogu imati svoje misljenje i o ovoj situaciji...

Danasnji Dokovicev mec nisam gledao. akon sto sam na sportskim vijestima vidio Djokovicevo izvinjenje, gledao sam snimke situacije koja je prethodila njegovoj diskvalifikaciji sa US opena. 

To sto sam gledao utvrdjuje me u uvjerenju da se radi o potpuno pogresnoj odluci. 

Ocito je da je Dokovic sasvim slucajno pogodio linijsku sudinicu. Istina, to ga ne opravda jer je i kanadski teniser Denis Sapovalov, prije nekoliko godina, kao sedanaestogodisnjak slucajno voleom pogodio sudiju. Diskvalifikovan je i kaznjen on kao igrac i Kanada sa Devis kupa te godine. Istina je i da je Sapovalovov volej bio neuporedivo jaci i opasniji od Noletovog. ,

Ono sto ja vidim na ovom snimku je da je Nole nesto jace vratio loptu u pravcu skupljaca lopti. Na zalost, i Noletovu i svih onih kojima je sport u srcu, pogodio je sudinicu i povrijedio je. Na srecu, ona je nakon ljekarske pomoci na terenu, jos uvijek u soku, svojim nogama izisla sa terena.

Nakon toga rukovodstvo US opena saopstava Djokovicu da je diskvalifikovan sa turnira. 

U nevjerici i ocitom neslaganju Djokovic raocaran, bez protesta brzo pakuije rekete i odlazi sa terena. 

Nedavno sam kritikovao Djokovicevo ucesce u organizaciji turnira Na Balkanu u doba korona virusa bez odobrenja Svjetske teniske organizacije. Turniri i Noletovo ucesce na njima su bili prekinuti u trenutku kad se shvatilo, da se zbog nepridrzavanja mjera distance i zastite, korona siri sa jednog na drugog ucesnika turnira, pa i samog Noleta , nesto kasnije. Djokovicu ta organizacija radjena uz nos Svjetskoj teniskoj organizaciji nije trebala.

Koliko god ima razloga da se ta vjerovatno okostala organizacija razdrma mislim da Djokovicu ne treba ni skupljanje potpisa i organizovanje novog udruzenja profesionalnih igraca, ponovo uz nos Svjetskoj teniskoj organizaciji. 

Umjesto da se skoncentrise i osvoji jos tih nekoliko titula koje ga dijele od  titule najboljeg tenisera svijeta u istoriji  a to mu je na dohvat ruke, on gubi snagu i energiju na reorganizaciju svjetskog tenisa. Sve on to moze uraditi  i malo kasnije - a ne sada.

Mislim da su ga sada docekali i iskoristili da mu pokazu da nije neporvrediv i da imaju snagu.

Na zalost, ova, po mom misljenju, pogresna odluka da se Djokovic diskvalifikuje sa turnira ce dati povoda svim onima, a njih je kod nas veoma mnogo, koji u svemu vide zavjeru protiv Srba, Srbije pa i Djokovica,  da dobiju jos jednu cvrstu potvrdu za svoje teorije zavjere!

Angel Trajkovski: Borislav Raicevic-Kiki (2)

Dragi moji,

neki od Vas me "prozivaju" vec nekoliko puta da sam obecao da cu jos nesto napisati o nasem Borislavu Raicevicu-Kikiju,pa cu Vas ovoga puta potsjetiti na jedan lijep dogadjaj vezan za nas sport i Boru...

Uobicajen radni dan u Borinoj "Montaviji"...Boro zove Ivana Djordjevica(Cane) i mene da dodjemo u njegovu kancelariju...Boro:"Slusajte,imam jednu ideju,vjerujem da ce se i Vama dopasti...Vi znate da ponekad,doduse rijetko, unaprijed znamo da nas avion kada leti iz Moske i nazad nije popunjen i ima slobodnih mjesta. Zasto to ne bi iskoristili i pozvali veterane ruske kosarkaske reprezentativce da dodju kod nas i da odigramo prijateljske utakmice.Nas letovi ne bi kostali nista,u organizaciji utakmica kod nas vrlo lako cemo naci sponzore,a javnost i mediji ce biti obradovani ovim sportskim dogadjajem u ovom ruznom vremenu... Obavio sam vec neke razgovore sa pojedinim ruskim kosarkasima,koji  zauzimaju znacajne pozicije u njihovom sportu i bili su obradovani tom idejom"...

Cane i ja smo u jedan glas smo uzviknuli:"Bravo,odlicno!

Boro:"Vas dvojica imate rok 3 dana da slozite kompletnu ovdasnju ekipu od starijih veterana, uglavnom da to budu igraci s kojima se druzimo na nasim kosarkaskim rekreacijama,nemojte gubiti mnogo vremena sa vecim kos.zvijezdama,jer su uglavnom zauzeti,rasprodati..." Cane:"Boro,neke Gele to preuzme,on uglavnom zna sviju,pomocu mu kod nekih od beogradskih igraca s kojima sam blizi i obavljacu njegov dio posla u "Montaviji"..."

Nije bilo jednostavno,mnogo razgovora,mnogo nezvjesnosti,obecanja,ali najlakse je bilo sa igracima s kojima smo igrali svakog vikenda, a uglavno su svi igrali za neku od selekcija YU kosarke kao seniori ili juniori...

Poslije 3 dana dolazimo kod Bore i dajemo mu spisak trenera i igraca...Boro klima glavom gledajuci listu igraca, onda uze olovku i precrta predlozene trenere, a to su bili,koliko se sjecam:Zeravica,Ivkovic i Maljkovic.Cane i ja se zacudjeno pogledasmo,a Boro napisa:"PRLE" ! I kaze:"Ma, ovo je prijateljska veteranska utakmica i zasto nas Prle ne bi bio nas trener...Gele,zovni ga i reci mu da mu mi placamo put i boravak ovdje..."  Cane i ja:"Super!"

Zatim smo zajedno napravili Program boravka ruskih kosarkasa od 11.3.1995.-18.3.1995.Dvije utakmice: 14.marta u Arandjelovcu,a druga u Grockoj 17.marta.

U ekipi veterana nekadasnjeg SSSR-a igrali su sve nekadasnji reperezentativci, nosioci mnogih zlatnih medalja, svi od reda majstori sporta,a najpoznatija imena su bili:Aleksandar Bolosev,clan ruske reprezetacije koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju u Minhenu 1972. nezaboravnom pobjedom na USA 51:50...Zatim Vladimir Andrejev (visok 217 cm.) kao i ostali nosioci silnih zlatnih medalja sa svjetskih, evropskih takmicenja...

U nasoj ekipi su igrali:Milan Tosic,Zarko Knezevic,Rajko Zizic,Momcilo Pazmanj,Slobodan Jelic,Blaz Kotarac,Blazo Stojanovic,Branko Kovacevic,Kosta Grubor,Borislav Raicevic,Jovica Djesnic,Ivan Djordjevic,Zoran Pantelic,Kosta Tornjanski i Angel Trajkovski .

U Arandjelovcu smo pobijedili 81:73, u Grockoj pobjeda je pripala ruskoj ekipi. Kosarka se igrala koliko su nam godine dozvoljale,ali druzenja su bila nezaboravna. Posebno su mi ostali u sjecanju dogadjaji prilikom nase zajednicke vecere u restoranu "Zetski dom" gdje je domacin bio kosarkas Zarko Knezevic...

Pjevalo se,smjeh je odzvanjao dvoranom,pilo se...ali,kako su pili Rusi...Ustane gorostasni Andrejev sa povelikom casom punom votke,kao i ostali Rusi i vikne:"Za Rodjenu!" i svi Rusi od redu naiskat otresu punu casu...Mi ih tu nismo mogli pratiti,a oni su to nekoliko puta ponovili...

A ovo se ne moze nikada zaboraviti,prilikom te vecere cuo sa od Rusa da su svi isli u prodavnicu obuce gdje su prodavani samo veliki brojevi,mislim da se zvala "Velebit" i sretni sto su mogli naci te velike brojeve i kazu da su su ispraznili prodavnicu. Andrejev:"Da, ali moj broj nisu imali,jer je povelik (mislim da je imao br.52-54...),zavidim Vam..." Ustane Zare Knezevic i pita ga:"I nisi nasao?" Andrejev klimne glavom,a Zare bez rijeci, samo se izgubi...Vraca se poslije desetak minuta nosi nesto u rukama uvijeno u novinski papir i pruza Andrejevu...Ovaj ga gleda odmotava povelik papir i otvara kutiju sa ogromnim novim patikama(mislim da su bile "Superge")...Andrejev sav uzbudjen,brzo oblaci patike...njegov broj...Ustaje,suze,prilazi Zaretu i grli ga...Mi gledamo ovaj dirljiv sentimentalan dogadjaj i dvojicu najvisih medju nama kako ovo emotivno dozivljavaju...Zare kaze da je patike dobio iz Italije i da su specijalno napravljene za njega...

Eto,pokusao sam docarati Boru kako ga ja poznajem i jedan dio nase raje,ali kao sto sam vec rekao,

mnogi ga ne poznaju,ne znaju njegovu plemenitost,njegov nacin razmisljanja,njegove ideje i uspjesnost u poslu i uvijek u zelji da nekog necim obraduje.Boro,mnogo nam nesdostajes.Pocivaj u miru,dragi prijatelju.

Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama! Vas Angel

PS.U prilogu Vam saljem nesto slika sa ovih susreta, na kojima ce te prepoznati mnoga poznata velika imena YU kosarke.Da, tu je i Prletov brat dr.Dragan Tosic,koji je takodje bio nas gost.Takodje tekst iz "Sporta" P.Zivkovica poslije utakmice u Arandjelovcu 

"Istorijski" Vucicev dogovor!

Kome iz ove fotografije i dokumenata nije jasno o cemu se radi - ne treba mu ni objasnjavati!

Ovako, kako je Tramp postavio Vucica, ne primaju se ravnopravni partneri. To je bar sigurno. 

Forma dokumenata neodeljivo podsjeca na dokumenta Mjesne zajednice. 

Uostalom pogledajte i procitajte i bice vam jasno:

Raptorsi pobijedili Boston u poslednjih pola sekunde!

Raptorsi tesko izlaze na kraj sa Seltikom iz Bostona. Prije sinocneg susreta odigrali su ukupno 7 meceva ove sezone. Skor je 6:1 za Seltik! 

Prvu seriju plajofa su i jedan i drugi tim dobili bez izgubljenog meca.

Sinocni susret je bio njihov treci susret u drugoj seriji plejofa.  Seltik je dobio prva dva meca prilicno lako i za mnoge je bilo samo pitanje da li ce Raptorsi uspjeti dobiti bar jedan mec prije nego ih Seltiks eliminisu. Sinocni susret je bio prilicno ravnopravan ali je Seltik ponovo,  do pred sam kraj, pola sekunde do kraja, vodio sa dva poena razlike. Sanse da se za pola sekunde postigne kos su u domenu teorije. 

I eto, na radost nas, navijaca Raptorsa, nas sa sjevera, OG Anunobi je u tih pola sekunde uspio uhvatiti loptu i nesto skracenim sutom - da bi ispustio loptu prije isticanja vremena, uspio postici tricu.

Tako su Raptorsi postigli pobjedu od jedan razlike, koja sada, kod nas sa sjevera, budi nadu da bi mogli dobiti i slijedeci... pa jos jedan, pa igrati finale konferencije, pa noseni entuzijazmom i elanom koji su pokazali u poslednjem susretu... mozda i osvojiti novu titulu NBA sampiona!

Realno, Raptorsi ove godine nemaju tim za NBA sampionsku titulu. Nedostaje im super-igrac tipa Leonarda, koga su imali prosle godine, ali oni nedostatak kosarkaskih zvijezda nadoknadjuju izvanrednom odbranom i nevidjenim entuzijazmom i pozrtvovanjem. Pa kada ih jos krene sut - sve je moguce! 

Mnogi se pitaju da li je moguce postici kos nakon ubacivanja lopte iz auta u poslednjih pola sekunde meca. Jeste. Donja granica za hvatanje lopte, brzog suta i postizanje kosa je tri desetinke sekunde! Cak i ispod toga, ako igrac ne hvata loptu, nego je "odbojkom" odbije i postigne kos! Ostaje pitanje koliko brzo i precizno ce sudija reagovati i pustiti vrijeme u momentu kada igrac dotakne loptu. 

U svakom slucaju mi sa sjevera, mi koji navijamo za Raptorse cemo zeljno ocekivati slijedece susrete u subotu i ponedjeljak!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 12.dio Nismo mi svi papci, samo tako izgledamo

 "Ma pita li ti nju za njegovo ime i prezime,?"...ponovo ce Stari.

"Evo, sta si navalio, napravila ja bas kako si mi rek'o!" ispruzi mu Majka papiric, ko nekakva cedulja!

"Vidi sta je napisala, tom vasom , latinicom."

"He, he, hahaaa...he, heee"...Poce da cita Stari ... stane! Nekako mu ne ide, a i kome bi, stisla slovo na slovo...ko bi ikad mogao procitati dva A, jedno uz drugo i to odjednom...jebote!

Ja glupa imena, Stara, zajebala nas je !

Vidi pise da se zove Aaron Camillieri Vella" stari skrstio ruke, kao da odustaje od Projekta , spajanja Porodice.

"Nije nas zajebala, dugo je nesto kontala i prevrtala ocima pa i zaplakala da ja ne vidim a onda se okrenila ledjima od mene i zapisala tako!

A onda se opet naglo okrenula prema meni,a nekako drugacija, cvrsca, k'o kamen...zena, i rekla ... eto to je bio moj covjek!

Ruka jos je drhtala kada mi je predala papiric!"

"Eh, bas smo se iskreno voljeli." dodala je jos na sve to Ingrid.

Iz meni nekih cudnih razloga pocese se iznenadno pojaviljivati komsije.

Kao da je vjetar ili ne znam ko sapnuo svima na uho da se nesto tajno a cudnovato desava u nasem stanu.

Sigurno je neko od komsija prospijao Majku kako izlazi iz Ingridinog haustora a sa papiricem tj. onom ceduljom u ruci.

Ja drugacijeg objasnjenja nemam jer tada nismo imali ni Internet ni sa WiFi a ni sa bez wifi, ama cak ni telefon.

Niko nije jos imao telefon!

Ipak, izgleda nesto se proculo, mrvica informacije procurila, razbila se konspiracija, spontano se dostigla kriticna masa, pa uz postojanje zrnca te informacije, svima se cini da su svi sagledali cijelu pricu!?

Samo im je trebalo malo slagvorta, da ih se malo pogura, da ne kasem usmjeri...i onda je to to!

Hadzihafizbegovicka ulece sa Mickom , pa Fabicka sa svojim , te Paula, pa Hanka i Mirso dodje ona jedna i odozgo i one odozdo , te Nadja iz B zgrade...jebote, otkud komsinice iz B zgrade u A zgradi?

Mora da je ova tiha bomba bas odjeknila, bit ce i jace od onih najjacih, jer do sada se nije desavalo da navali raja iz B zgrada.

I sve i svi u mrtvoj tisini! Nema provala, niko nista ne laprda! Svi cekaju!

Utom se zacu tup udar na vratima, tup ali vise kao tresak tj. manje kao udar...jer je bas tresnulo a znamo da je bio ...udar! Vrlo neobicna situacija a onda se iz hodnika pojavi poslovodja Granapa , Boro sa gajbom pive na ramenu.

"Izvinite raja ja guzicom odvorio vrata, posto su mi ruke pune a evo i gajba pive!"

Svi pilje u Poslovodju Boru, neko koluta i ocima, onu u fazonu:"Jebo mater svoju!"

Tako se nekako negdje svi i trznuse i probudise te u glas zapitase: "Jel' 'ladna?"

Mislilo se , na pivu.

"Ladna, pravo iz magazina!" odgovori Boro, ma ipak nekako gledajuci toliku raju na jednom mjestu i sav se ne snalazeci rece:" da nije neko umro...bil' poslali malog po jos jednu gajbu?"

"Neka, neka...tesko je to za maloga, idem ja!" rece Micun,... "ali bez mene ne pocinjite!"

Majka, blijeda k'o majka Tereza sedmi dan pred smrt, ili sedmi dan poslije smrti, ...samo joj to jos nisu rekli...misli se na jadnu Majku Terezu, a ova moja, Matera, mada jos zivljuce ziva, desnom rukom miluje lice i bradu i to ponavlja do u besvijest.

"Ovo mora da je san...ovoliki narod mi u kuci...jos niko nije umro a Micko otis'o po pivu da kupi svojim parama... ma najebali smo zbog necega...garant!" sapnu sebi u njedra a primice se Starom. Nekako je sva drhtala!

"Sigurno si dobio Otkaz u Cajevcu, li nas izbacuju iz Stana, ili letimo na Goli?

Da nisi srao sta u Cajevcu, matereti?" tiho pita Staroga.

"Nisam ni zin'o danima...a da nisi ti laprdala nesto protiv Drzave onako kako samo ti znas, uz kafu pa nekome nenamjerno negdje izletilo?"

"Ma nisam zinula...Tita mi!" probudi se u Majci uspavali patriotizam.

"Nisam ni ja nista...srao...Tita i meni!" rece i Stari.

U tom , opet onaj uzasan tup udar, sto bi rekli , tresak, na vratima ali sada smo svi znali da je to Micko guzicom otvorio ista vrata.

"Jebote, nisam znao da je ovoliko teska gajba piva!" rece sav sretan.

"E, druze moj, da si ikad ranije kupio gajbu pive...znao bi!" razvali se od smijeha komsija Mirso, "al' , neka te, bit ce da je ovo dobar pocetak, mozda je jos samo trebalo da kupis i cigare, pa da i ti imas jednom svoje, a ima i to kod naseg Bore , i eto te ... pravi covjek!"

"Imam ja svoje cigare." ljutnu se Micko.

"Pa do jucer si se greb'o od koga stignes." zacudjeno rece neko.

"Ja, ja se greb'o, sta vam je ljudi, Oficir JNA, ja se greb'o, ja sam samo testir'o sta cu ja da pusim...kad propusim. Eto!"

"Pa za sta si se odlucio, komsija Micko?" zajebava ga Ljubo.

"Evo ove...Camele!" podize u zrak Micko malenu zuckasto-bezz svilenu kutijicu sa smedje-zuto nacrtanom Kamilom na njoj, za ...ovo...Camel! Bolja je od svih vasih cigara i jos ima filter!" isprsi se, ponosan.

"Jest, jest bolja, klinac od moje Sarajevske Morave , i taj filter a... koji ce joj K...c filter, jel' da prociscava zrak, sta li?" namrgodi se komso Mirso.

"Ma, izvolite komsije, zapalite svi po jednu...pa probajte, ja sam sebi kupio Kamila za sto godina! Nije mi zao, mogu da vas castim do nove godine!" zavalj'o se od smijeha, zin'o ko som, a ja do tada nisam znao da ljudi mogu imati zlatne zube, i to ocnjake.

Micko, imao!

Valj'o bi se on tako od smijeha do jutra, da nije danas ovdje bilo vaznijih tema a da mu ne pridje Hadzihafizbegovicka, i prisloni mu glavu, na svoja prsa, na svoje grudi, tacno izmedju svoje dvije grudi, ili pravilnije, kako u narodu kazu ...izmedju svoje dvije ...sise. A kako ga je prislonila, jedva mu se nos vidio, a od onih zlatnjaka...bas nista!

Nestalooo!

"Jel' nam ovo umro neko nas Raja?" pita opet, smireno Poslovodja Boro a pri tom obje ruke ukrstio nedje oko jaja. Tako Balkanci i ostali Svijet pontencira tugu i zalost, smjeste ruke na i oko K...ca!

... do duse zene oko pica ... sto je ipak isti K...c, pa kad se gleda iz daljine...vidi se svi su tuzni ... ali svako drzi svoju stvar , sto je jedino sigurno!

Susss, pasusssuss, Sus,...Otvaraju se pivske politarske flase, pjenusavo pivo izlijece prolijeva se na nas novi linoleum, zvekne u cosak i po koji baceni limeni cep sa flase.

Niko nema petlju, bilo sta da kaze.

"Raja, da nije kakav praznik danas, a da je meni promak'lo?" upita Majka puna nade!

Opet...tisina!

Niko nista ne rece, pa se samim tim dalo zakljuciti da je tisina bila tisa, nego kako obicno bude kad je tisina!

Kao po komandi, da bi izbjegli odgovor, svi nagnuse politarske flasetine, i bi to beskrajan, dobar cug, samo da se ne bi pricalo! Da se koja pogresna ne progovori!

A flase, miksanih boja, niko nije razdvajo na zelene i smedje...nego kako je koga dopalo!

A i djaba je bilo!

Neko i podrignu!

Snazno!

Sigurno, neka od zena.

Muskarci nikad ne podriguju od prve pive, mozda tek kod pete, seste, neko od ...sedme, osme...stvar je treninga... ili kako se ko napije...ali onda ide uvijek isti tekst : " Ja uvijek tako podrignem , od druge pive, ma nesto ne podnosim alkohol! Pijem, vise radi Raje i zajebancija...inace ne podnosim!"

"Otkud u pivu...alkohol?!" upita neki zacudjeni komsija.

"Pivo je prehrambeni proizvod!"

"Ufh, sto mene uvijek najgore mora da zapadne?" usplahirena je Hadzihafizbegovicka, jedva Micka odstranila od sebe ali ga drzi na oku!

Pa i sama lakse dise...onda!

"Zoro, gledaj me u ...oci, u oci me gledaj!" potiho, konspirativno izusti Hadzihafizbegovicka.

Majka se oduze: "Bil' bilo bolje da sjednem?" rece, jadna sama.

"Sjedi."

Hadzihafizbegovicka htjede reci : "tisina svima!" ... ali nije bilo potrebe.

Vec je bila grobna tisina! Samo se culo ono cvrljenje iz pivskih flasa a to onda kada zene naglo nagnu, pa nista ne popiju, vrate nazad pljuc u flasu, samo mucnu usta...onda vraceno nepopijeno pljuc pivo...cvrci!

E, to je bio taj zvuk.

"Dje si ti danas bila?!" hladnim glasom upita Staru, Hadzihafizbegovicka.

Majka sva ocajna, ne bi li dobila sta na vremenu ili ne bi li joj se nasto samo otkrilo, progovori: " Mislis gdje sam bila od jutros kada sam ustala? Ko'lko se sjecam prvo sam otpirila u klozet...mala nuzda, pa presvukla spavacicu,

pa pristavila kaficu...pa srknula kaficu ... zapalila, mislila bit ce velika nuzda a ono nista vec treci dan...bas mislim da pitam Ingridku, jel' to normalno?

Eto to sam bila danas! Nista vise!"

"Men' se cini da si ti nesto zaboravila?"

"Ma sta sam zaboravila, draga moja Hadzihafizbrgovicka?" a usta joj otvorena. Reklo bi se i ...suha!

"A da nisi kojim slucajem letila u susjedni haustor danas, pa na vrh do Ingridice?" zaskilji Hadzihafizbegovicka...a to je pitanje bilo pravo jebeno...kljucna stvar. Znala je to i Hadzifizbegovicka, zato ga je i majstorski , uz sve one psiholoske pauze, i smjestila u pravo vrijeme!

"Jebo, UDBU, oni su Pioniri za Vas, ma sta serem, kakvi pioniri... oni su Kindergarden pilici za vas, mile nase Komsije ... oduvijek sam znala da se prati svaki korak u kumsiluku, ali da covjek ne moze ...prdnut u svojoj kuci, to je prevazislo sve UDBA-sko! Jebote, koji vi trening imate!?" digla Majka obe ruke u zrak, ma ne da se preda... ne bi se ona nikom predala, i nikad, no ...da na taj nacin izrazi svoje cudjenje. Kao ono u fazonu "e, jebi ga!"

"Reci svima sta si imala u ruci kada si izasla od Ingridke?"

"U ruci?" cudi se Majka.

"Pa mislim, ovaj papir, stara pokazuje cedulju." digla papiric iznad glave.

Hadzihafizbegovicka, brze-bolje sklepa papir, pogleda, htjede na glas procitati ali nesto zamuca!

Samo rece Micku :"Na, ti!"

Micko, proba , pa stane; "Ovo nema nikakvog smisla, sigurno je neka sifra?" a onda poce slovo po slovo: " aaroncamillierivella!...sifra...garant!"

Sad je tisina bila, sto ono kazu bas...grobna! Grobnija od one gore iznad, napisane tisine!

I tako u toj grobnoj tisini...isto tako tiho, u stan ulaze murijasi, Mitar Medovic, za njim daleko veci i opasniji Cajkan, k'o veliki Cigo, a i mladji od Mitra, Mandara, a jos imao i brcice.

Kape titovke sa zvijezdom petokrakom, taman zamijenili ruskim sapkama, pa se narod na to jos nije privikao, pa i mi totalno neinformisani i zateceni tim promjenama ... naravno, da se normalan covjek usere od straha kada ti se obrate a kamo li, kada ti udju u kucu...bez kucanja, bez poziva...samo onako, a sa isukanim pendrecima i onim velikim kapetinama!

Majka protrese glavom, samo sto se ne spuca u stok od vrata, promucka nekako glavu i sve u njoj : " I sta vi Organi Narodne Vlasti trazite u mojoj kuci?" bi to cak i pomalo...neljubazno.

"Slusaj, Zoro, znamo za pismo...daj ga!"

Dade, im Micun.

Mitar se sav strese od straha vidjevsi Micuna. U tom uzbudjenju, stade u stav mirno i vojnicki pozdravi Micuna.

"Neka, neka...pusti sad to." rece nevoljno Micun, rukom mu pokazuje da se stisa i cuti.

"Ma, druze Micune, onakva snalazljivost i hrabrost sinoc na banjaluckom polju, zarobiti i razoruzati albansku mafiju i to obadvojicu mafijasa, odjednom, a samo sa dva strazara...ma nevidjena hrabrost. O tome Grad bruji. Pa onda Tenkom ugurati kamion pun svercovane robe (americki alkohol, zvani viskis, duvan, kafa i sta sve ne jos) u vas vojni Magazin.

Tako sacuvati od propasti!

Predsjednik Opstine Miso Popovic vec vise puta zvao Nacelnika DB a ovaj samo suti i preznojava se!

Nasi su sinoc totalno zakazali...cit'o sam tvoj izvjestaj, neka si nas opleo, lete od jutros suspenzije, a letit ce i glave...cini se!"

Onda se zagleda u onu cedulju sto mu je Micko dao.

"Ovo mora biti nesto opasno cim si ti tu Druze Micko?" pita u strahu i nevjerici pokusavajuci mu vratiti cedulju bez nekog velikog ispitivanja sadrzaja ceduljice.

Najradije bi pobjegao nazad u Stanicu Milicije ali sad, sta je, tu je!

Ponovo preleti pogledom i opet mu nista ne bi jasno.

"Sifre, sifre...Banda radi...normalno! Citaj ti Mandara! Citaj naglas!"

Nikad se nije saznalo sta li je Mandic procitao i da li je citao jer je okretao cedulju, tj. papiric na sve strane a ni slova nije izgovorio.

Bila je laka predpostavka, da je mozda covjek nepismen i tu mu se ne bi trebalo stajati na ...muku!

Narocito ne u nasem Komsiluku!

Ustade Stari, rukama pokazuje da se gosti upristoje.

"Sad sve kontam, moje dobre Komsije i objasnit cu vam sve od samog pocetka." Stari uze papiric iz Mandiceve ruke, ovaj sav sretan da se oslobodio belaja, gleda sretan u Staroga.

"Ovdje je zapisano ime i prezime maltezanskog revolucionara i komuniste Doktora Arona Kamiljerija Vele koji je izbjegao streljanje, nagulivsi u Ameriku!

Mi, Stara i ja, smo otkrili da je on oprasio Ingrid i napravio malu Merimu, eto!

Sad, prica ide ovako...Stara i ja imamo neke veze u Americi i zelimo da ih spojimo a da ONA ne zna za to...da to bude ...iznenadjenje...kontate li, ...kontate...Kurac?

Vec vas vidim kako laprdate po cijeloj Banjaluci najpovjerljiviju tajnu!

Kontas li ti Mitre sta pricam?"

"Ja bi rek'o, da ja kontam, a za nejasnoce cu te pitati...naknadno! Kao ono, otkud ti veza u Americi? Ali mislim ono sto si rek'o za sliku sto si slik'o za Foto Boska, to ti ne valja...trebalo bi sve nas zasluzne, sto podrzavamo ove oslobodilacke ideje, turnuti u tvoj Altix aparat!"

"Otkud ti zasluzan , kad si tek maloprije saznao za cijelu akciju?" trznu se Stari.

"Maloprije dok nisam znao, nisam ni bio zasluzan za akciju, sto je normalno, ali sada kada znam onda sam i ja zasluzan za akciju ... i to bogami...dobro!" filozofski rece Mitar.

"O, joj...znaci da skljocam ponovo...pa nosim Bosku na razvijanje? A kako da Ingrids i onu malu smjestim u ambijent?"

Neko povika : "Raja, raja , evo je, evo ide Ingradiska sa malom Mersom... jebotee! Sta cemo sad?!"

Prvi se snadje Mitar Medovic : " Zatvaraj prozore da ne cuje Murija!"

"Pa ti si Murija, supak!" sva sretna ce Majka.

"Ipak ti zatvori ... manje se cuje!

A i nismo mi svi supci, samo tako izgledamo! Mozda zbog ovih novih sapki?"

"Jel' to k'o vazi i za tebe?" rece Majka , malo zbunjeno.

"Umh, umh." To je bilo sve sto Mitar izgovori!

U svom tom nasem neredu, neredu informacija, neredu razmisljanja, neredu...nas samih...proviri kroz vrata hodnika, taman malo iznad steke (kvake) lice iz bajke.

Svezala kosu u nekakav rep , sagnuta a umiljata, proviruje ...taman kako bi i svaki scenario predvidio, da jadna skoci, ispravi se i vikne :"tataratira" , kao Branko Kockica a sto joj je uostalom i bio originalni plan... tako ono njeno malo govno, Mirjam, vidjevsi mene pod stolom, proleti vlastitoj Majci kroz noge, tako ih i rasiri, da napravi sebi prostora, jadna Ingrid napravi neplaniranu zensku spagu, (jer ima i muska spaga), tu nesto popuca a od crne uske suknje, malteske ljepotice ne osta nista!

Rasparala se na dva dijela !

Samo joj rajfeslis prekrio guzicu a to je bas, bas malo!

Ingrid u cudu lezi na podu a novom linoleumu! Oslonila se samo na laktove!

Mitar prvi skoci, skinu onu svoju novu rusku sapku sa glave , a sa zvijezdom petokrakom... i nabaci je Ingrid u medjunozje, ne bi li tako prekrio, ni sam ne znam sta? Al' je prekrio!

Jer sapka je bas bila ruski kroj...ogromna okrugla! Svasta pod nju stane!

"A, onda ti meni kazes da nisam zasluzan!? Itekako sam zasluzan! Ja cu stati bas kraj ove drugarice i uz Druga Micka, kad se budemo ponovo slikali! A ti ces slikati pa neces ni biti na slici!"...povukla neka zestoka energija milicionara Mitra pa sve podvriskuje kad govori!

"Ma Druze Micko, ja bi za Komunizam glavu dao, i tu ne priznam i ne podnosim nikog ispred sebe ... ginem prvi...zar meni da se broje zasluge za komunizam!"

Micko malo otvorio usta slusajuci gornji revolucinarni tekst, reklo bi se, donja usna mu se otromboljila, bas onako...nezainteresovano.

"Micko, daj onu neku tvoju cigaru za Raju?" prenu ga iz dosade komsija Mirso.

"Ja luda covjeka, otkud meni cigare, znas dobro Merso da ja ne pusim!"

Jos jedno ZOOM druzenje kosarkasa

 

Bivsi, a bogami i sadasnji, kapiten Kosarkaskog kluba Borac, Angel Trajkovski se jos jednom pobrinuo da se kosarkasi, rasuti po svijetu, juce ponovo sastanu i druze uz pomoc internet aplikacije ZOOM.

Ovog puta druzenju i laganom caskanju su bili "nazocni" (redosled iz fotografije):  Sait Mustajbasic, Predrag Canak, Tihomir Divjak-Kikan, Lazo Roljic, Zeljo Sejdinovic, Djoko Kaludjerovic-Sopen, Bato i Mikica Jelic, Angel Trajkovski, Drago Kopanja-Kopi, Blaz Kotarac i Branisalv Majkic.

Adzija, Taso i nas gost Bosa su najavili svoj izostanak. Bojer je imao tehnicke probleme. Suzi i Gale, koji su bili prisutni proslog puta, ce nam se vjerovatno pridruziti na slijedecem ZOOM druzenju  koje planiramo za 2-3 mjeseca. 

Za razliku od prva dva puta kada su, zbog vremenskog ogranicenja koje postavlja aplikacija ZOOM,  nasa druzenja bila vremenski ogranicena na 30-40 minuta, ovog puta smo uspjeli "zaobici" ZOOM sistem i druzenje je trajalo tri puta duze. Duze - a opet dzabe! U svakom slucaju, sasvim dovoljno da kapiten svakom od nas da sansu da ponesto kaze o sebi, da se sjeti neke zajednicke zgode ili nezgode, da kaze kako se rve sa korona-virusom, sta radi - kad nista ne radi... 

Ponekad mi se cini da nam ovakva "elektronska" druzenja daju vise sansi da razgovaramo, salimo se i cujemo svakog od nas, nego li druzenje u restoranima, gdje smo uglavnom razbijeni u grupe, gdje nam muzika ponekad oduzima vrijeme za pricu, gdje nas gladni stomaci i dobra hrana skrecu sa vaznih tema... Da ne pretjeram, ipak ovakva druzenja ne mogu biti zamjena za druzenje u zivo i svi se nadamo da ce nam korona dozvoliti da slijedece ostvarimo krajem maja slijedece godine.

Do tada, imacemo jos nekoliko ovakvih druzenja!

Nije ni to lose za druzinu u kojoj velika vecina gazi osmu deceniju zivota!

Ante Tomić: Srbi neće u ratne vojne invalide, Hrvati navalili

Šezdesetogodišnji Novica Kostić iz Vlasotinca u južnoj Srbiji potužio se nedavno na društvenoj mreži jadnim stanjem svoje proteze za nogu. Umjetno lijevo stopalo, koje nosi otkako je pravo izgubio na bojištu kod Karlovca 1991., gotovo se raspalo, a bezdušna mu država uskraćuje pravo na zamjenu.

Kratko zatim Kostiću je stigao paket iz inozemstva. Jedan Hrvat, vojnik s druge strane, zatekao ga je s darom koji, tvrde, nije široko dostupan, a ni jeftin.

Novo, čisto plastično stopalo Kostić je fotografirao pored starog, prljavog, slomljenog i izlijepljenog selotejpom i izazvao veliko zanimanje u cijeloj regiji. Bilo je, naravno, nešto tvrdih nacionalista koji su prezreli ovu čovječnu gestu, kako tvrdi nacionalisti o čovječnosti ni inače nemaju visoko mišljenje.

Fejsbuk ustaše bile su strahovito uvrijeđene i ljute kao da je proteza iz njihovog džepa kupljena, kao da je im je rođenoj djeci oteto od usta da bi jedan Srbin bez noge lakše hodao, ali većinu je ipak dirnula velikodušnost i zahvalnost između nekadašnjih neprijatelja.

Jednaki smo, eto, ljudi, pisali su u komentarima, jednako imamo po pet prstiju na nozi i nosimo broj četrdeset tri, jednako se oduševljavamo krvavom borbom za svaku stopu svojih svetih zemalja, ali obično samo do trenutka dok stopu još imamo čime izmjeriti.

Nevesela sudbina srpskog ratnog vojnog invalida odvela nas je u mislima do antologijske pripovijesti Laze Lazarevića, stariji je možda pamte iz lektire, “Sve će to narod pozlatiti”, o sinu onoga Blagoja što se iz rata s Turcima vratio bez ruke i noge pa, iskorišten i odbačen, prosio da preživi.

Stoljeće i po kasnije srpska država jedva je nešto milosrdnija za svoje junake.

Možda zato jer Srbija, službeno, nikad nije ni ratovala, ni u Sloveniji, ni u Hrvatskoj, ni u Bosni, ni na Kosovu.

Vlast valjda konta kako je riječ o dobrovoljcima, šašavim entuzijastima koje nitko nije tjerao da se klatare s oružjem oko Karlovca, Sarajeva ili Kosovske Mitrovice. Što kažu, sami pali, sami se ubili.

Sreća je u nesreći da Kostića i sličnih u Srbiji nema puno. Uzme li se u obzir da su Srbi bili u više ratova i dulje od svih drugih, službena brojka od 10.694 zapravo je zapanjujuća.

Za usporedbu, u Hrvatskoj je, prema podacima Ministarstva branitelja iz siječnja ove godine, 56.077 ratnih vojnih invalida, više od pet puta više nego srpskih.

Ne znamo koji je razlog ovome nerazmjeru, ali nijedan kojega se možemo dosjetiti ne laska hrvatskim snagama. Neki bi stranac, neupućen u naše prilike, zaključio možda da su Srbi rjeđe ranjavani jer njihova vojnička vještina višestruko nadmašuje našu vještinu, da su Srbi spretniji s oružjem, preciznije gađaju, imaju lukavije časnike od Hrvata.

Ali, to, naravno, nije istina. Već i zbog podatka da je Srba, na primjer, više poginulo. Svi drugi brojevi ukazuju kako među vojnicima nije bilo znatnije razlike.

To da mi imamo više od pet puta više ratnih vojnih invalida od Srbije prije će biti posljedica činjenice da status ratnog vojnog invalida u Hrvatskoj obično nije nikakva muka, već je, naprotiv, riječ o veoma ugodnoj povlastici.

Svatko od nas zna nekoga koji je nešto smuljao, sumnjivim putem domogao se nekakve lažne dijagnoze, krivotvorenim papirom stekao redovit i obilat mjesečni prihod do smrti, a da je jedva jednom ili dvaput bio na položaju.

Sjedio je u rovu otkrivenih leđa pa ga je uhvatio propuh, ili ga je ukočilo u leđima dok je podizao dasku, ili se pijan prevalio autom u grabu… i eto ti junaka sa šest do sedam hiljada penzije i velikim ugledom u zajednici.

Srbi se ne otimaju biti ratni vojni invalidi jer u njih od toga nema znatnije koristi. Nema para ni utjecaja. Ratne se stradalnike ne pita kakve će biti službene ploče na državnim uredima i agencijama ili šta će pisati u udžbenicima povijesti za osnovne i srednje škole.

Ministar branitelja ne strepi da će mu nekadašnji ratnici u kolicima doći pod prozor kancelarije. Dapače, u Srbiji niti nemaju ministra branitelja, a teško je, vidimo, dobiti i zamjensku protezu za nogu kad se stara istroši i postane neupotrebljiva.

Zamislite samo šta bi bilo da se, nekakvim nevjerojatnim slučajem, dogodilo obrnuto, da se hrvatski ratni vojni invalid iz Delnica na društvenoj mreži potužio jadnim stanjem svoje proteze i da je kratko zatim poštom dobio plastično stopalo od nekadašnjeg neprijatelja iz, šta ja znam, Čačka.

Desničarski bi se portali usijali od gnjeva. Nitko ne bi spominjao čovječnost, milosrđe, zahvalnost… Svi bi vrištali o poniženju, o sramoti da smo zaboravili najzaslužnije za našu slobodu i blagostanje.

Ministar Medved u suzama bi se ispričavao zbog propusta i obećavao da se to više nikada neće ponoviti.

I kad razmišljate o tome, čisto vam dođe žao Novice Kostića, koji je ozbiljno stradao ni za što. Da bi nekakvi lažni invalidi na drugoj strani spavali do podne.

Zaista, da nije bilo takvih srpskih nesretnika, od čega bi danas živjeli hrvatski junaci koje je na položaju probio propuh ili im se ukočila leđa dok su dizali dasku?

Mudrijaši bi se morali negdje zaposliti.

(Slobodna Dalmacija)