Monday, November 09, 2020

Korona ce nestati 20. januara 2021.

... na dan inauguracije novog/starog americkog predjsdnika!


Konacno se sve poslozilo! 

Konacno je potpuno jasno sta se ove godine desava sa svijetom. Konacno je jasno otkud korona bas ove godine, otkud bas sada 5G mreza, otkud to da bas sada moramo ostajati kod kuce, nositi maske, ostavljati svoje podatke kad idemo u restoran, otkud to da nas bas sada pocinju cipovati, otkud... 

Sve to se zapravo desava da bi bio smijenjen Tramp, najomiljeniji predsjednik u istoriji Amerike, najmocnije zemlje svijeta!

Dakle ovako, na americkim izborima 2016. godine Tramp je, na iznenadjenje i Amerike i cijelog svijeta, pobijedio ne bas omiljenu, ali favorizovanu, Klintonovku. Time je navukao gnijev tog iznenadjenog dijela svijeta, americkih Demokrata, Evropske unije, raznih svjetskih bilionera takozvanih Sorosovaca, Blumbergovaca i inih drugih, koji od prvog dana njegove vladavine Amerikom smisljaju kako da ga smijene na slijedecim izborima a da to izgleda bar prividno demokratski.

Angazovani su, i debelo placeni, najveci svjetski umovi da smislile najefikasniji nacin smjene od vecine amerikanaca obljubljenog Trampa. Nakon dvije godine intenzivnih istrazivanja predlazu svjetsku epidemiju do tada nepoznatog virusa, sa velikim brojem ljudskih zrtava za koje ce, bar u Americi,  biti optuzen Tramp. Korona virus bi bila glavna varijanta, a kao pomocne koje ce obezbijediti njenu efikasnost u slucaju da nesto od planiranog ne uspije, bile su 5G mreza kao sredstvo da se uz pomoc elektromagnetnih  talasa direktno utice na ljudski mozak, cipovi, ugradjeni u ljudsko tijelo na razne nacine: vakcinom, infuzijom krvne plazme - milom ili silom, koji ce pratiti kretanje i razmisljanje ljudi... 

Sve je to do tancina isplanirano. Napravljeni timovi u Americi i u svijetu, planovi, seme...

Koordiniranom svjetskom akcijom otpocele su aktivnosti na sirenju pandemije, pustanju u rad 5G mreze, ugradnji cipova, uz istovremeno pracenje svakog Trampovog pokreta u medijima ali i u tajnim policijskim sluzbama svijeta... 

Laboratorijski napravljena korona je krajem 2019. otpocela svoj ubilacki pir u Kini, bas tamo gdje je i napravljena. Veoma brzo se prosilira po cijeloj Planeti i postala svjetska pandemija. Broj zrtava se mjeri na milione, zivot na planeti Zemlja je potpuno izmjenjenili je potpuno stao. Ljudi umiru ili su zakljucani u svoje stanove. Djeca ne idu u skole, sve je stalo kao nikada u istoriji svijeta ...

Medjutim, genijalan kakav jeste, Trump, uz pomoc svoje porodice i staba, otkriva namjere svjetskih mocnika. Dok medicinski strucnjaci predlazu zatvaranje i oprez, on angazuje najsvjetlije umove iz USA, Srbije i okolnih zemalja, kao i nekolicinu drugih iz drugih dijelova svijeta, otkriva pravi cilj i sredstva zavjere i svojim protiv-mjerama se bori da amortizuje njene posljedice.  

I uspijeva! Jer na svojoj strani ima istinu i pravdu, napredni dio Amerike, Srbije...

Na dan izbora za predsjednika Amerike, prema izbrojanim glasovima tog dana, Tramp odnosi ubjedljivu pobjedu, ali svjetski mocnici i americke Demokrate,  ukljucuju plan B, glasanje se, i pored Trampovih protesta, nastavlja, slijedecih nekoliko dana, preko Poste se ubacuje onoliko glasackih listica koliko je potrebno za pobjedu Demokrati Bidenu! I tri dana nakon izbora novinari, placeni od svjetske koalicije protiv Trampa, proglasavaju Bidena ga za pobjednika! Zvanicno, do dana danasnjeg pobjednik nije proglasen!

Ali, nista nije gotovo dok Tramp ne kaze da je gotovo! On i njegovi americki i srpski advokati pokrecu najveci sudski proces u istoriji Amerike u kome presuda moze biti samo jedna: Tramova pobjeda na americkim izborima za predsjednika 2020.!

Zbog svega ovoga, nakon inauguracije velikog srpskog prijatelja Donalda Trampa za novog/starog predsjednika Amerike, korona ce biti pobijedjena jer je ustvari izmisljena i nikome vise nece biti potrebna. Ona ce jednostavno isceznuti, nece je vise biti - bas onako kako je to Tramp, u svojoj genijalnosti, predvidio jos u martu 2020. godine! 

Saturday, November 07, 2020

Gojko Berić: Šta svirati za dejtonski rođendan?

Bliži se 25. rođendan Dejtonskog mirovnog sporazuma, a on bi, kako danas u Bosni i Hercegovini i oko nje stvari stoje, mogao biti tužniji od svih dosadašnjih. U to valjda nikoga ne treba posebno uvjeravati. Richard Holbrooke je dakle, prije četvrt stoljeća, pribavio slavu američkoj diplomatiji time što je u ovoj zemlji zaustavio krvavi, skoro četverogodišnji rat, i na razvalinama socijalističke republike sklepao dozlaboga komplikovanu i skupu državu kakva ne postoji ni u jednom drugom dijelu svijeta. Podijelio je zemlju razderavši njenu “leopardovu kožu” i ostavio vlast zaraćenim nacionalističkim oligarhijama, pošto je usvojio njihov opsesivni zahtjev da etnički kolektiviteti budu vlasnici svih relevantnih prava, po cijenu potpune marginalizacije građanina kao pojedinca.

Većina ratom napaćenog stanovništva, strpanog u nacionalne torove i lišenog svakog demokratskog iskustva, nije imala svijest o tome kakva mu je kaša skuhana u Daytonu. Ipak, bilo je neke nade. Šezdeset hiljada vojnika NATO-a ušlo je u BiH kao garant mira, došlo je na hiljade raznih humanitaraca i diplomatskih predstavnika, ogroman novac u vidu međunarodnih donacija slivao se mahom u sarajevsku kasu, koju je kontrolisala vodeća bošnjačka stranka, restorani su bili puni, taksisti su radili danju i noću i, sve u svemu, život je počeo pulsirati novim, ubrzanim ritmom. Ovih nekoliko činjenica iz naših pokradenih života navodim samo zato da se podsjetimo gdje smo bili na samom kraju 20. stoljeća, a gdje smo danas, dvadeset godina kasnije - u siromaštvu i beznađu. 

Bolji život je trajao četiri ili pet godina, da bi potom iščezao isto onako brzo kao što je i došao. Novac koji je pristizao iz bijelog svijeta brzo je kopnio, a opća grabež i korupcija postali su jedna od karika nakaradnog političkog sistema. Pojavile su se i prve ozbiljne kritike na račun Holbrookeove dejtonske građevine u kojoj su uočene ozbiljne projektantske greške. Više niko nije mogao garantovati njenu stabilnost. Vremenom smo shvatili da živimo u jednoj obezglavljenoj državi na Balkanu, sa troglavim predsjedništvom i smiješno velikim brojem vlada, premijera, ministara i ministarstava, sa tri ekskluzivno etničke policije, sa principima odlučivanja koji su toliko zamršeni da su čitav sistem pretvorili u parodiju.

Kad je Paddy Ashdown, u pokušaju da spasi stvar, objavio da BiH počinje prelaziti iz dejtonske u briselsku fazu, što je značilo da kreće u EU, koliko god taj put bio težak, mučan i dug, malo ko ga je shvatio ozbiljno. Pokazalo se da je Ustav oktroisan u Daytonu kamen o vratu ove zemlje i da nema tih ruku koje će ga skinuti s njenog vrata. Ivan Lovrenović je u jednoj od svojih kolumni u Danima uporedio dejtonsku tvorevinu pod imenom Bosna i Hercegovina sa pripetim konjem kojeg se bičem tjera da krene na put. Nekoliko godina kasnije, tada već bivši visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch nazvao je Mirovni sporazum “luđačkom košuljom” što je dugo bilo medijski šlagvort. Možda su i Lovrenovićeva i Petritscheva metafora bile pomalo prenategnute, ali su predstavljale plastičan opis jednog istorijskog dokumenta.

Njegov tvorac Richard Holbrooke još je bio u punoj snazi kad su kritike počele pljuštati na njegov račun. Nije ih odbacivao, nego je priznao vlastite greške, među kojima i onu najveću – kumovanje naziva Karadžićevoj tvorevini Republici Srpskoj. Pravdao se time što je, navodno, vjerovao da će njegova rješenja imati rok upotrebe od najviše 15 godina, a da će nakon toga neka nova politička pamet odriješiti taj Gordijev čvor. Međutim, stvari su već bile otišle predaleko da bi o bilo kakvim ozbiljnijim promjenama dejtonskog ustava uopće moglo biti govora.

Istina je da je dejtonska knjiga, kad je već i vrapcima na granama postalo jasno da živjeti po njenim pravilima nije nimalo ugodno, mogla biti metnuta u neku policu, a političari neka rade ono što život nalaže. Ali i Holbrookeov rok njene upotrebe i Ashdownova najava “briselske faze” bili su račun bez krčmara, oličenog u domaćim političkim garniturama. Shvativši da akrobatika na talasima nacionalizma produžava njihov politički život na neodređeno vrijeme, one raznim opstrukcijama čine sve da postojećem stanju ničim ne naškode.

Milorad Dodik nikome ne želi prepustiti zvanje državnog neprijatelja broj 1, i zato stalno smišlja nove, sve provokativnije političke pakosti, kakva je ova o tobožnjem pravu Srba iz Republike Srpske na samoopredjeljenje; Dragan Čović lukavo slijedi svog političkog pajdaša, kao što je Tuđman oprezno slijedio bahatog Slobodana Miloševića, dok Bakir Izetbegović i Željko Komšić u svom borbenom stilu održavaju balans sa Dodikom i Čovićem. Nema nikakvih izgleda da će se ti ljudi iz temelja promijeniti i biti sposobni za kompromis. Naravno, u odmjeravanju krivice za sve što nas snalazi i od čega se možda nikada nećemo oporaviti, nipošto ne treba zaboraviti činjenicu da su najveće političke štetočine, počev još od devedesetih godina, imale podršku dominantne većine svojih etničkih birača. Ovdje moram navesti za mnoge šokantnu tezu istaknutog filozofa kulture Borisa Budena: “Jako je rašireno mišljenje da narodi nisu ni za šta krivi. Svima nama to zvuči jako demokratski. Ja mislim da bismo trebali potpuno obrnuti taj koncept. Nije u konačnici problem u tome da su krivi pojedinci, a da su narodi nevini. Već upravo suprotno. Nacije, ovakve kakve mi imamo na ovim prostorima, u sebi su uspostavljene u svom zločinačkom karakteru. Nacije su, da tako kažem, zločinačke tvorevine. Koje onda u jednom potpuno slučajnom i nevažnom smislu čine od pojedinaca zločince”.

I recite mi sad, poštovani čitaoci: Kakvu bismo muziku trebali svirati za 25. rođendan Dejtonskog mirovnog sporazuma? Da sviramo “nešto narodno”? Ili možda nešto od klasike sa Inzkovog lijepog plavog Dunava? Ili bi ipak bilo najbolje da pozovemo Gorana Bregovića i njegov Orkestar za svadbe i sahrane?

(Oslobođenje) 

Friday, November 06, 2020

Sad je konacno sve jasno!


Kazu svjetski Trampoljubci i teoreticari zavjera da su Demokrate Amerike, 

uz pomoc "nekih", napravili i u svijet pustili COVID-19 da bi 

Tramp izgubio na predsjednickim izborima u USA. 

Ko su mracne sile koje su Demokratama pomagali - doznacemo uskoro. 

U ovom momentu je vaznije da se izbori ponove - jer su nelegalni!

I da se ponavljaju sve dok Tramp ne pobijedi - jer on je, dokazano, 

najbolji predsjednik u istoriji Amerike i svijeta!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 18. dio Nisam Peder

 Mirjam se nije bojala naseg Parka a ni naseg crnog Cika Pere!

Njegov spomenik , prst crni uprt u svakog prolaznika, bio je po malo cudan za jedno umjetnicko djelo! Nekako puno artritisa u tom prstu.

Koga to Cika Pera kaznjava ... mene ... jer tuda prolazim cetvrtkom kada su izvjesene plakate novih kaubojskih filmova a na drvenim zastakljenim panoima na Kastelovom cosaku!

Ja partizanske filmove nesto nisam gotivio ... valjda zato sto se potresem!?

Jebajiga ... svi poginu na kraju filma a ja se jadan pitam, kako smo onda dobili Rat? Naravno ne mislim na Kosovo, vec na onaj partizanski!

Inace volim kad pravda trijumfuje ... zato valjda, kaubojci!?:

Kino Palace, Kino Kozara, Kino Cajavec, Kino Vrbas ... novi kaobojci!

Mirjam se nije bojala nicega , kako rekoh a najmanje njegovog crnog prsta uprtog nam medju oci, a bila malena kao sengolj!

Jednom sam ipak odlucio, kako bi prosirio svoje znanje, da upitam Majku zasto cika Petar Kocic izgleda tako strasno a nije bio ni Partizan a ni u Partizanima kao ove nase komsije koje se jos ovijek upisuju u Pokret otpora uz pomoc dva svjedoka!

Jebote, ove 1956 - 1957 godine ojac'o nam Pokret otpora do te mjere, da bi smo sada sami samcijati mogli slomiti i Nijemce i sve ostale Fasiste. I to sve u tri dana!

"Vidi, sreco Majkina, nas Petar Kocic je bio vrlo star covjek, zato tako izgleda. Po starosti covjek propa'ne , ofuca se, ocelavi, potamni! Eto zato!"

"Sto, Majo covjek propa'ne ofuca se i ocelavi kad umire?" bilo mi je cudno.

"Gledaj, jednostavno ... tako ga niko ne zali a kad bi umro lijep ...jebote, svima bi bilo krivo!" eto!

"A, jel' on zbilja bio onoliko visok?" upitah ponovo.

"Ma jok ! Gdje to moze? Kad si ti vidio covjeka visokog tri metra? Bio je on jako malen, ustvari ali kako su ljudi nekad pravili tako poznate licnosti na konjima, pa kako se istorija mijenjala, brisala i pisala nova, ljudi su pretapali stare znamenite licnosti i njihove konje, pa im samim tim izgleda ostajalo viska gvozdja! Sta ce, kud ce, da gvozdje ne propa,ne ...ugrade ga u Peru ali i u one druge heroje na Kastelu! Zato su im onako velike glave!"

Majka je sve znala a nije bila ni lijena a ni skrta da to znanje podijeli s bilo kim. Mene je narocito volila poducavati!

Da sam Starog pit'o o Peri, on bi samo rek'o : "Ko ga jebe, ima vremena ucit ces u skoli! Bjezi, pusti me, vidis da nesto kontam!"

"Majko, a sta je radio cika Pero i koliko je imao godina?" upitah je presretan posto sam upio sve prethodne informacije.

"E, sreco moja taj ti nije nikad nista radio, samo nos'o neku teku i zapisiv'o a tako ces i ti, blago Majci! Samo hodas okolo slusas, zapisujes pa laprdas a narod lud i naivan pa sve vjeruje."

"Ali, Majo, Tajo kaze da je rad od majmuna stvorio covjeka?"

"Pomjes'o, pomjes'o, sine ...stara budala, udario mu marksizam u glavu ...upravo je obrnuto, a imamo i dokaze ... rad je od covjeka ... i tvog Taje stvorio, majmuna!

Ne vjerujes!?

Okreni se, pogledaj okolo, vidi kako zivimo!

Ako je drugacije ... sreco ... zasto onda jos uvijek imamo majmune!?

Il' su majmuni mozda zadrzali status ... kad su vidjeli da su se ... zajebali!?

Ljudi misle sve sto napisu pisci da je istina! Ma glupost, pisanje je plod maste! Zar mislis da se ona Ana Karenjina stvarno bacila pod voz zbog onog supka! Koja bi to budala napravila?

Ma kakav, nema veze, zena nagulila za Srbiju, udala se za jednog casnog i postenog Srbina iz Bubanj Potoka, ali Lav Nikolajevic Tolstoj-evski napis'o naopako!

To ti je kao prvo!

A kao drugo Pero je bio star k'o Hadzihafizbrgovicka ali nemoj sutra da joj to kazes!"

"Sto da joj to ne kazem Majo, mozda ce se obradovati i ona i Mucun kad to cuju? A?!"

"Nemoj, im sreco nista spominjati ... zar da mi zbog toga propa'ne kumstvo!? Znas koliko nam je stalo do toga?

Mi se vec saduzili kod Skendera za burme ali to sve skupo pa sad jadan, cika Skender ganja neko tursko zlato!

Kaze isto k'o nase al' se ne smije mijesati rukama zelena salata sa sircetom, posto sve zlato odma' spa'ne ... ostane ti samo bakarni prsten na ruci ...al' ne spada!

Samo pozeleni i on i tvoj prst ali vremenom zeleno spa'ne sa prsta!

Ja dala za burme polog ... bure ves masinu Labud, ko je jebe, ali morala dati i naseg Himu ...frizidera!

Ni sama ne znam kako cemo prezimiti bez naseg Hima!? Pravo sam se nekako vezala za njega ... istina uvijek prazan, ali lijepo svijetli!

A mozda ti i nisam najbolje objasnila, slusaj dobro, cika Pero je imao 39 godina kad je umro, znaci bio vrlo star, a Hadzihafizbegovicka sprdila tu tridesetdevetu poodavno ... i slavi je vec treci put.

Kako to moze, Sine? A?" stoji u raskoracnom stavu ispred mene, jedna joj se tamna, blatnjavo bez, Borovo carapa sasvim srozala!

Bit ce pukla joj ili popustila strumpandla!

Oce to strumpandle, stalno popustaju!

Jadne banjalucanke trpe i pate ! Nerijetko se desi da i najvecim banjaluckim ljepoticama popusti to govno od strumpandle bas kad naidje kakva lafcina sa tarzankom frizurom i jos na biciklu!

A strumpandla samo napravi "cik" tj. pukne ili drasticno popusti, pa carapa curne ka dole! Fuj!

Onda nastaje sou! Jadna djevojka se prvo okrene da vidi ide li neko vazan s ledja pa kad utvrdi da nema nikog vaznog s guza , ispruzi strumpandla tangiranu nogu ravno ispred sebe, pri tom se zestoko ... naguzi, da sve sjeva (zato je bio onaj okret) a onda lagano, sa obje ruke u tom blesavom polozaju, gotovo kao da se miluje, pocne navlaciti svoj carapak ... naravno strogo vodeci racuna da je shav , bas na sredini te prelijepe banjalucke noge.

Vuce tako carapak rukama sve do ... gacona!

Majka se nije osvrtala a nije se ni naguzivala tako! Njene carape su , uostalom bile nova generacija carapa, istina jeftinije,uradjene monolitno, bez shava ... pa se nije moralo dangubiti da se shav nasica tacno na sredini lista noge ... bile super ... samo ih je boja jebavala! Bila, ljak!

Znala je jednostavno sjesti na stolicu i navuci svoj carapak do tamo gdje mu je mjesto!

Mada ni to nije bilo bezazleno! Zavisi ko gleda! A i ugao je bio ... bitan!

Majka me gleda, rekao bih zbunjeno! Ili ... glumi?

Zabila polumokru kuhinjsku krpu za pojas kecelje, pa joj ruke slobodne za gestikulaciju ... rasiri ih te tako proprati svoju zadnju recenicu: "Kako to moze, Sine?!"

"Sta kako moze, majo?!"

"Pa to slaviti 39 rodjendan svake godine!?"

"Majo, ja mislim da se Hadzihafizbegovicka malo ...zajebala!?"

Prolazeci kroz Gospodsku ulicu, vidio sam onu Malu sto je Ocu jahala na vratu. Isla je Gospodskom ...sama! Malo je ... guzlala u hodu a to mi se nekako bas dojmilo ... tako hodaju djevojcice!

U ruci nekakva velika sveska ili teka, okrenuta naopako!

Kazu...Kajdanka! Ona bijela masna na glavi joj poskakuje, svakim njenim malim koracicem!

Guzlacicem!

Naravno , bez ikakvog smisla!

Pomislio sam , ja bih to potrg'o! Naravno, kad bi meni neko natakario , masnicu! A i ko ce?

Masnice i djevojcice ... to ide, skupa!

Mirjam se ljutila sto sam pogledao "masnic" djevojcicu a ja , jebajiga...opet nista nisam skontao.

"Sta je gledas, some ... vidi smrada kako hoda, suknjica joj poskakuje ... sjevaju joj gaconi!"

"Sta se ti Mirjam na nju ljutis i tebi suknjica poskakuje i tebi sjevaju ... gaconi!" rekoh.

"Jel'?!" ... zaljulja glavom Mirjam ... pogleda me vragolasto! A sjaj u ocima!

Usr'o sam se od straha!

"Laze krava da svira klavir!" : rece Mirjam.

"A, kako ti to znas, Mirjam?". Ma bio sam bezrazlozno ...ljut.

"Znam, zajedno idemo na solfedjo a ona je najgora i ... i ima muski glas ... ona ne moze nista otpjevati ... sigurno ce ju ovih dana izbaciti iz muzicke!" zavrsi svoju uzasnu pricu Mirjam.

Meni je nekako bilo zao sto "masnica" ima muski glas i ne zna pjevati!

Vise nisam bio siguran niti da svira klavir, posto je niko od moje Raje nikad nije vidio da nosi klavir Gospodskom!

"A i razmazena je, krava jedna ... pravi se nesto, zato sto ima Oca da mu jasi na vratu!" bila je ljuta, tuzna i sjedna, mala Mirjam ... ako to moze sve ojednom.

"Ma nije ti imati Oca neka finta, eto ja imam onog svog a ni meni ni njemu to nista ne znaci! Meni je to cak i opterecenje ... stalno me nesto handri. A i boji se Podruma! Stakora! Mraka!

Dobro, to mraka, svi se boje ... osim ...mene

Zapamti, Mirjam ... bolje je imati samo jednog Roditelja ... onda samo njemu sluzis a imati dva, kao ja ... bas je jebeno!" Dalje nisam znao sta bih rekao. Nije mi izgledala bas utjeseno.

A nisam se ni sjetio da joj kazem, bolje je imati Majku koja te voli, nego svu moju Rodbinu! Tu niko nikog ne jebe!

Katica Rogulja ispruzi svoj dlan, prste polozi na tjeme moje glave pa onda naglim potezom, tim dlanom spuca me u celo!

To smo svali Tac! To je bila dozvoljena odgojno popravna mjera svim uciteljima. Bolje i to nego drvenim lenijarem po otvoremom dlanu. Bas je to degutanto, onako ... seljacki! A i to ... dozvoljeno!

Tac manje boli, jedino ti se malo poljulja u glavi pa se malo zaneses!

"Stani ... i gdje ste vi to krenuli, mladi Gospodine, bos, i to bas u Dom Kulture?"

Ja nisam skont'o da to ona meni kaze ali kako sam spuc'o o njen dlan trebalo mi je malo da se snadjem! Da kazemo, priberem!

"Necu ja pjevat' , ja dov'o malu Mirjam da ona pjeva ... ja sam tu samo zbog sladoleda!"

"Mars odavle !" odvali Rogulja i zamahnu rukom da me ponovo opuca ali promasi! Il' sam se ja ljulj'o od prvog taca tako da me jadna nije mogla usicat!?

Sreca moja da je promasila, pa sad ne vucem traumu iz banjalucke muzicke skole ... a malo je falo!

Samo joj rekoh: "Mars ti, supak onaj jedan banjalucki! Pjevaj, materi, ako ista znas!"

Onda sam presjedio neko vrijeme na stepenicama Muzicke skole, cekajuci Mirjam. Vec mi je po malo dosadilo ali pomisao na ... sladoled, ah, jedva cekam!

Mirjam je istrcala sva sretna iz skole. Reklo bi se da nije volila Muzicku skolu. A i ko voli od djece ta sranja? To vole samo njihovi roditelji ali ne daj boze da oni sviraju! A guslanje jos nije uvedeno kao predmet u banjalucku Muzicku skolu.

Bit ce valjda vremenom i to ... ko zna?!

Roditelji vole da pricaju kako im djeca idu u Muzicku!

"Daj meni jedan liz, da probam tvoj sladoled." zamoli me Mirjan uctivo.

"Na!" rekoh.

Ma, ona ne liznu, nego salabrcnu! Ono bas nestade komad mog sladoleda!

"Bil' ja sad mog'o malo tvoga liznuti?" pitao sam nesigurno jer sam naslucivao odgovor.

"Bi, naravno ali prvo isplazi jezik!" rece.

Ja isplazio jezik sto sam vise mogao. Ona gleda , vrti glavom !

"Kolika ti je jezicina ... ne dam! Ne moze!"

"Ali ja sam tebi dao. Mirjam!" govorim zaprepasteno.

"Jesi ali moj je jezik mali a vidi tvoj! Nedam!"

Ingrid se obradova svojoj djevojcici, zagrli je poljubi ... pa onda ponovo!

Ja i moji Roditelji smo nijemo promatrali tu scenu. Mene moji nisu ljubili a ni grlili, sad jebajiga ne znam zasto ... ili ih je bilo stid, ili se nisu sjetili!?

"Malac, ides li sutra na bazen?" upita me Ingrid.

"Idem svaki dan, sta ti mislis?" rekoh ponosno i prevarih se.

"Neka ide i Mirjam s tobom ... ti je samo pricuvavas da je druga djeca ne spricavaju vodom?! Moze? A uvece ... sladoled!"

A umire ljeto, Banjalukom , nama nikad toplije!

Mi raja iz Cajevackih zgrada jurcali smo u rucno sivenim gacama po gradskom Parku. Na sve strane nam landara muskost, ili nazovi muskost. Uostalom bili smo djeca. Blizio se kraj ljeta. Ma, Sunce upeklo, a mi mala raja svi u bazenu u Parku po cijeli dan. Bilo nam je to i jedino "nedeljno" kupanje.

Banjaluka je imala djeciji bazen u sred gradskog Parka. Tamo prema prodavnici Mladen Stijanovic u Vakufskoj Palati, sto je drz'o onaj Adem Basic.

Bila su tu instalirana i dva tusa, samo se ja ne sjecam da je to ikad radilo. A i da je radilo, mi se ne bi tusirali...k'o ono, jebajiga, 'ladna voda!

I bucnes se u bazen. Javni WC, preko puta Hotel Palasa, zvao se Klozet, ali u njega nikad niko nije usao jer vec od prvih resetki kovane ograde oko njega sve bilo ... usrano pa se nije moglo ni prici ni uci u njega.

Nas Narod ne voli zatvorene prostore!

Pa kako ni mi nismo isli u javni WC samim tim i voda toplija u bazenu...ali nekako zuca.

Valjda od zutih algi!? Ili, sta li?

U svoj toj ljepoti, zove mene moja Majka.Baaaato, Baaaaato!

Joj, jest' se derala! Pravo me bilo, nekako sramota.

Normalno ja se pravim da ne cujem, ali u svakoj raji, pa tako i u mojoj bivao je po neki supak. Nas supak se zvao Zvone Rep (ime izmijenjeno da se ne prepozna, ali nadimak nisam dir'o)...mislim taj rep mu je nadimak i nista vise. Realno ga nije imao!

Rep, iskoci iz bazena i sav razdragan vikne mojoj Majci:"Evo ga o'dje, Teta Zoro, pravi se da ne cuje...a i prska se...i mene je poprskao!"

Jebo mater lazljivu, nisam ga poprsko, njega bi najradje udavio, al' ko ce meni vjerovati kako je bilo?

"M'rs u kucu stoko ona jedna besprizorna, nemoj da ti ja glavu

otkinem! O's da me komsiluk provaljuje...k'o na'ku prostakusu?

O, jadna ja, kakvog sam konja rodila! Tjeraj i tu malu Mirelu, os da tako malena, navuce nesto na jajnike? Vidi se kakav si k’o punoglavac…sornem te jednom, I ode ti u helac!"

Majka me je uvijek lako uspijevala ubijediti da je poslusam!

Izlazim iz Gradskog Parka, "Idi ti Mirjan, svojoj kuci, sad ce tvoja Mama doci." dovikujem , prelazim tih par metara ulice Brace Pavlic, bos i u razvaljenim krpenim gacama, neodredjene boje!

Penjem se na prvi sprat u nas stan.

Vrata su sirom otvorena,a u sred hodnika sjedi tj. cuci Hava!

"Gdje si bio, stosom da te okinem sada, da znas? Nikad te nema, bas kad' te trebam!"

Vristi Majka a u raskoracnom stavu...valjda zbog stabilnosti, kad me spuca da joj bude lakse!

"Nemoj Gospoja, sada ga odgajati predamnom, sta zna dijete?" veli Hava.

"Mi Cigani ne bijemo nasu djecu!"

" 'Ajd' ne seri Havo ni ti!" Diplomatski se obrecnu moja Majka! "Jadna, ne znas ni koliko ih imas!"

Hava ne rece ni jedne vise.

"Nego sta jos trazis od robe za te tvoje kokosi?"...pita Majka.

Vidim Hava ispred sebe nakupila pola nase kucne garderobe.

"Daj jos neki kaput Gospodja, i dam ti ja i ovog Horoza."

Tek tada primijetih kako iz korpe viri i radoznalo me gleda pravi pravcati pijevac. Prelijepo bice! Trepce okicama i vrti svojim glavicom cas lijevo, cas desno. K'o nije ni njemu svejedno!

Moja Majka van sebe, zvrlja okolo i tabiri, horoz joj se cinio vrlo dobrom prilikom, a onda odjednom sa civiluka skinu ofucani sako moga oca i baci pred Havu.

"Na, jel' sad dosta?"...upita.

Hava brzinom vjetra izvrnu postavu,izvrnu rukave, turi ruke u dzepove...i kad sam pomislio da ce reci, "Gospodja, jebo te ovaj dronjak, Hava samo ustade, baci onog Horoza prema Majci i rece..."Jebes drzavu kad je mi Cigani 'ranimo!"

Otpiri k'o vjetar.

Samo ostade onaj njen stipajuci miris i za nos i za oci. koga se nisi mogao osloboditi cak i uz subotnje kupanje. Stara, me gleda pravo u oci. Sledio sam se. Sigurno joj je Zvone-Rep ispricao kako sam sa strika ukrao najlonske gace Teta Seke, i za dinar ih pokaziv'o Raji.

"Slusaj oko Majkino, nacjepaj mi drva da podlozimo bijler u kupatilu a onda cemo ti i ja zaklati Pijevca," i pokaza mi nekakav noz. Sta noz ... nozekanju!

Meni noge klecnuse, usne se tresu, nemam glasa...a da imam ne znam sto

bih rekao. Usta suha, oci razrogacene! I u mene pogled kao u pijevca, neodredjen, samo vrtim glavom. Kao da sam se i sam pretvorio u horoza!

"Majko, sto da koljemo pijevca?" On je tako lijep, vidi ove boje perja, vidi mu ovo na glavi - kako se zove, vidi mu nogice, vidi, Majko kako ima krila...ima i rep...aj koliki je!"

" Nogice, nogice ... to je najsladje! E 'vako, na glavi je krijesta i to ce u supu, sija ili vrat, a i nogice takodzer, da znas samo kako tvoj Tajo voli svinjske papke i kokosije nogice!"

"Tajo bi, Majo i govno pojeo samo da je od mesa, nemoj mu Horoza pokazivati pa ga nece ni pojesti!" rekoh potpuno beznadno.

"Slusaj Sine, ajd' ne budali ... ja racunam da si vec ozbiljan covjek , uskoro polazis u skolu, a krila u potpunosti zajedno sa perjem cemo sacuvati da cistimo nasu novu pec naftaricu. Rep se cuva samo za fino ciscenje. Polirani namjestaj! Rekla mi gospodja Fabic, da nema nista boje za ciscenje prasine i naftarice od pijetlovih krila."

"Laze Fabicka k'o krava, Majko, pa oni nemaju naftaru!"

Bilo je jos tu neke price, ali se ja vise ne sjecam. Potonuo sam negdje, odlijepio, duboko, mozda i u onu Crnu Rupu u Svemiru, ne znam, nestao, stvarno ne znam! Mozda od silnog uzbudjenja, naraslog adrenalina, bacen u stanje soka!

Ujutro sam osvanuo u svom krevetu. Bilo mi je super sto sam vec bio obucen! Probudio me je miris bijele kafe sa cikorijom. Majka je stajala iznad kreveta sa pravom, pravcatom kiflom putericom ali jednom ... od bijelog brasna.

"Ustaj Sincino, sasila sam ti kupace gace od svog kupaceg kostima! Crvene! Lasteks!

Ima da budes Gospodin od danas! Jedini banjalucanin sa lasteks gacama, nema nista da ti izviruje ili ne d'o Bog ... visi!" sija ocima, usta napucila na poljubac ... ali ne coknu ono, cmok!

"Majo ... crvene gaceee, meniii, pa to je zenska boja, kako cu to!?" bio sam bas zaprepasten.

"Ne p

"Znam Majo, ...peder, mamac, moljac pipiguz!

Ne's mi valjda sasiti haljinu za prvi dan skole, Majooo?" bio sam u ogromnom strahu. I jos jedan dobar razlog da necu u skolu! A i sta ce mi skola ... mogu ja sve sam!

Nisam ja peder, Majo, ma sta to znacilo?!

Iako mi se nekako prkno stislo, sto od straha, sto od nadolazece buducnosti, pa ni prdnuti a ni kihnuti!

Ajd' sad', sto ja moram nosati crvene kupace lasteks gacone, ali ako i ostali muskarci u buducnosti to budu morali ... nece to na dobro izaci!

Bit ce tu zamaskiranih!

A i stisnu cunu pa kao da je i nemas!

Njoj treba prostor, ne da se agresivno siri, no da ide u drugu dimenziju kao npr. ... nas socijalisticki napredak ... tj. ... rast!

Ni danas ne znam sta je falilo crnom fiskulturnom sorcu tj. gacama. Nosas ih cijelu nedelju, vjezbas u njima fiskulturu a ljeti se kupas u njima.

Em, korisno, em ... cisto!

Povremeno!

Ljeti

Thursday, November 05, 2020

CNN propaganda!

Kako CNN prati brojanje glasova u izborima za predsjednika USA 

Joe Biden je vec trebao poloziti zakletvu za predsjednika USA!



Wednesday, November 04, 2020

Angel Trajkovski: Poslednji ispracaj Zelimira Lesjaka-Lesa

 Dragi nasi,

ranije sam Vam javio da je 19.oktobra preminuo nakon teske bolesti nas dragi saigrac,prijatelj Zelimir Lesjak-Les (1952.-2020.)...U medjuvremenu sam imao kontakt sa Lesovom suprugom Samijom (zive u BGD-u) i izrazio joj saucesce u ime kosarkaskih veterana "Borca"...Samija je bila veoma ljubazna i nas razgovor je bio pun emocija i sjecanja na naseg Lesa...Zamolio sam je da nam kaze o vremenu i mjestu polaganja urne (Les je kremiran) sa zeljom da na neki nacin ucestvujemo u tome. Polaganje urne ce biti danas, 5.novembra u 10:00 sati na Zemunskom groblju. Kontaktirao sam sa nasim Kljajom sa zeljom da bi polozio vijenac (KK"Borac") i da to vidi sa Samijom...Kljaja, kao uvijek ekspeditivan, razovarao je sa Samijom i saznao da se na tom dijelu groblja ne moze poloziti vijenac...Ujedno, zelja je porodice je bila da,prije svega zbog korone, budu na polaganju urne samo Samija, kcerka Jasna i sin Zlatan...
J
Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama !
                                                     Vas Angel

PS.Evo i dvije fotke sa Lesom: crno-bijela je u Rijeci 1967., a druga u boji je Svajcarska 1968.




Juce sam razgovarao sa Samijom i kaze mi da je veoma prijatno iznenadjena tekstom o Lesu u Cankovom "Parkic"-u (prethodno sam joj dao link "Parkica")...I poslala mi je putem VIBER-a poslednje slike njihove porodice sa Lesom i zamolila me da Vas sve pozdravim rijecima:..."pozdrav biserima rasutim po cijelom svijetu"...

        14.7.2019. Samija i Les, sin Zlatan, kcerka Jasna, unuka Emilija i unuk Mateja

                       Les sa unucima 16.5.2020. na njegov 68. rodjendan

                             29.8.2020. dva dana pred odlazak u bolnicu



Monday, November 02, 2020

Poezija Slavena Kopanje

Ja tražim sebe

Ja tražim sebe na smetljištu istorije
Korake svojih stopa pratim
Daleko sam od očiju onih što me vole
A tebi i kući ne mogu da se vratim 

Ja tražim sebe na uglu ove ulice
Gdje bučan je odjek glasova u noći
Gdje jedna za drugom odoše prilike
A meni sad preostaje tom cestom poći 

Ja tražim sebe a ne nalazim se nigdje
I uzalud smišljam novi put 
Kako i zašto cjepaju se riječi
A odgovora nema niotkud

Ja tražim sebe u dubini ove noći
U mraku što uvijek ostaje za mnom
Zauvjek pitanje da li ću moći
Hodati časno cestom ovom 

Ja tražim sebe na palubi broda
Koji plovi nemirnim morima tim
I teško mi dođe ova silna voda
Sudbina sa kojom se ne mirim 

Ja tražim sebe a ne nalazim se nigdje
I uzalud smišljam novi put 
Kako i zašto cjepaju se riječi
A odgovora nema niotkud 

Ja tražim sebe na Queensway-u, na zidiću
Gdje proveo sam mnoge dane
Dal’ je fakat bilo nešto u tom piću?
Ko znao me tada sad ne zna me 

Ja tražim sebe u bezakonju i linču
Tamo gdje se u muci strada
Gdje pijani gosti unezvjereno viču
U srcu ovog bijesnog grada

************************

Slaven Kopanja (sin mojih prijatelja Jadranke i Drage) rođen je 1970. godine u Banja Luci, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studij sociologije i magisterij ljudskih prava i socijalne pravde u Londonu, u koji je došao 1992. godine. Pisanjem se počeo baviti vrlo rano, iz potrebe da svoje misli i osjećaje zabilježi i tako ostavi jedan trajan trag, prvenstveno zbog samoga sebe, ali i svojih prijatelja s kojima je dijelio najbolje, najteže i najinteresantnije godine života u Banja Luci, Podgorici, Gracu, Londonu i Puli.

Velika većina Slavenovih pjesama je nastala u pokretu: u autobusu, podzemnoj željeznici, avionu, na biciklu ili lutajući ulicama Londona, Pule ili nekog drugog grada. U pjesmama se provlače teme kao što su sjeta, privrženost idealima, prijateljstvo, ljubav i društvena kritika.

Osim pisanja Slaven se bavi i glazbom, svira gitaru i piše tekstove i glazbu za svoje pjesme, kako na maternjem tako i na engleskom jeziku. S rock bendom “The Tremens” iz Londona je objavio album “20 years of hurt” na engleskom jeziku 2018. godine, a s bendom “TDK Torpedo” iz Pule je objavio EP pod nazivom “U zadnjem kupeu Olimpik Ekspresa” 2020 godine.

Radi u organizaciji za zaštitu ljudskih prava u Londonu. S Pulom ima posebnu vezu i često provodi vrijeme tamo.

Pripremio je prvu zbirku pjesama.

(https://sapphoart.wordpress.com/)

Saturday, October 31, 2020

Otišao je Šon Koneri (Sean Connery)

1930. - 2020.

Cuveni skotski glumac, najbolji Džejms Bond (James Bond), jedan od najboljih svjetskih filmskih glumaca i najseksipilnijih muskaraca, dobitnik Oskara, umro je u  90. godini. 

Poceo je vjezbajuci u teretani, nastavio kao model za kupace gacice, nogometas... legendaran je postao u svijetu filma. Preko pedeset godina je sa filmskog platna plijenio svojom glumom, stasom i glasom.  Povukao se prije petnaestak godina kada vise nije mogao da igra glavne uloge macho-muskaraca,  a nije zelio da igra sporedne uloge "macho staraca", koje su mu nudjene...

Za one koji su odrastali i zivjeli uz njegove filmove otisao je u nezaborav.

P.S. Dan prije njega ovaj svijet je napustio i mitropolit SPC Amfilohije. Ubila ga je, kazu, korona, koju je, kao i mnoge druge stvari, iako cijenjen kao izuzetno mudro svesteno lice, ismijavao i izazivao i u svoj izazov uvlacio sve one koji su mu slijepo vjerovali i slijedili ga. 

Dobar dio Srbije, Crne gore i Bosne i Hercegovine oplakuju ovog vjerskog vodju koji se nikada nije zadovoljavao samo vjerom i molitvama. Najvise kletvama, bavio se politikom, ratom i mirom, zivotom i smrcu. Direktno je uticao uspio da pastvu, zasljepljenu mitovima i legendama, dovede u istorijski i civilizacijski corsokak.  

Za one koji su mu slijepo vjerovali i koji su ga za zivota, od milja, zvali "Risto sotona", zbog kulta koji je za zivota izgradio - otisao je da postane svetac. 

Kakve veze imaju smrt Šona Konerija i Amfilohija - ocijenite sami!

Friday, October 30, 2020

"Vecni Marks"


Jedan drugi Marks, oslobodjen dogme, posmatran kroz prizmu danasnjih odnosa i tehnologija. Posebno je ineresantan Marksov pristup pitanju Jevreja, polozaju zena, "kasarnskom komunizmu:, Diktaturi proletarijata... Da bih vas zainteresovao, jer clanak je zaista interesantan, ponudicu vam nekoliko citata.

Govoreci o problemu Jevjera u svijetu Marks na naglasava da " ...da marginalizacija nije pripremila evropske Jevreje samo za uloge bankara, trgovaca i preduzetnika, već i za ulogu siromašnih proletera. Dobar primer je Solun, grad u kom su Jevreji činili većinu 1912. godine, u vreme kad ga je Grčka anektirala: Jevreji su zaista kontrolisali trgovinu, ali su istovremenu bili i među najteže eksploatisanim radnicima (oni su, sa Avramom Benarojom na čelu, osnovali komunistički pokret)."

O polozaju zena: "Žensku borbu protiv patrijarhata opisivao je kao prvu klasnu borbu, a brak kao ponižavajući imovinski ugovor, ali je zadržao veru u mogućnost romantične ljubavi."

 O "kasarnskom komuniznu": "Užasavao se mogućnosti „kasarnskog komunizma“ i njegovog obećanja „zajedničkih šerpi i spavaonica, komesara i kancelarija za kontrolu, regulative obrazovanja, proizvodnje i potrošnje – jednom reči, kontrole nad svim društvenim aktivnostima; a u isto vreme, pojavljuje se Naš komitet, bezimen i nepoznat, kao vrhovni autoritet“.

O diktaturi proletarijata: "Čim su opšte pravo glasa i parlamentarni put do vlasti postali mogući, Marks se okrenuo protiv nasilnih sredstava i upozoravao pariske radnike, 6 meseci pre Pariske komune 1871, da bi ustanak bio „čin očajničke ludosti“." 

Uostalom, odvojite pola sata i procitajte clanak "Vecni Marks", Yanisa Varoufakisa iz Pescanika.


Thursday, October 29, 2020

DEJAN ILIĆ: Markov model


 Foto: Predrag Trokicić

Marko iz naslova je Đurić. Model je obrazovni. Sintagma Markov model stoji za pedagošku modlu tekućeg režima. Ovde smo već govorili o novoradikalskoj revolucionarnoj prirodi. Tada smo rekli da SNS iz temelja menja društvo i poredak u njemu. Revoluciju smo odredili kao brzi i nasilni preobražaj jedne društveno-ekonomske formacije u drugu.

Rekli smo da je prethodna formacija bila demokratija (u povoju). Nova formacija je (u odnosu na demokratsku) antisistemska i antidemokratska, to jest razobručena samovolja vladara na vrhu. Revolucionarno nasilje ogleda se u brutalnom gaženju prava neistomišljenika, što se može videti i kao revolucionarni obračun sa njima, po šmitovskom obrascu prijatelj/neprijatelj.

Svaka tako krupna promena podrazumeva i promenu ponašanja. Zajedno sa preobražajem jedne formacije u drugu mora ići i takozvano stvaranje novog čoveka. Možemo ga nazvati i revolucionarnim subjektom. Pored toga što je nasilni, revolucija je uvek i obrazovno-pedagoški poduhvat. Cilj tog poduhvata je dakle simbolično otelovljen u slici revolucionarnog subjekta.

Revolucionarni subjekt je uzor, sastoji se od svih onih osobina koje su poželjne iz ugla revolucionarnog preobražaja. Ako vizija novog društva i poretka može ostati maglovita, revolucionarni subjekt mora jasno da sija kao smernica. Drugim rečima, o novom društvu i poretku više ćemo saznati iz slike revolucionarnog subjekta nego iz nedorečenih opisa same budućnosti kojoj se stremi.

Čitalac, moj vršnjak, sigurno se seća socijalističkih modela novog čoveka. Od internacionalnog i prekaljenog Pavla Korčagina Nikolaja Ostrovskog, do jednako potresno naivnih partizana i udarnika iz domaćeg jugoslovenskog nasleđa. Nije stvar sada u tome da li su nam ti obrasci ponašanja delovali realno, to jest dovoljno uverljivo, stvar je u tome da ih se nismo stideli.

Spremnost da se vlastito telo, pa i sam život, ulože u podizanje boljeg sveta za sve – to je bila osnova na kojoj su stajali ovi junaci. Naglasimo zato pored predanosti još i tu njihovu karakternu crtu za koju možemo biti sigurni da je izvan svake moguće moralne sumnje – nesebičnost.

Tek da bi bilo sasvim jasno o čemu je ovde reč, navedimo još jedan primer potrage za revolucionarnim subjektom. Alain Badiou, kada govori o „opštoj ideji prekida, preokreta“ misli, naravno, na revoluciju. I u vezi sa tim, on želi da nađe novi lik borca (koga bi mogao da postavi na mesto gde su donedavno stajali, direktan je Badiou – Lenjin i boljševici).

Taj novi lik Badiou će pronaći usred jedne druge, daleko starije revolucije, to jest prekida i preokreta koje je sa sobom donelo hrišćanstvo. Novi/stari Badiouov junak biće niko drugi do novozavetni Sveti Pavle.1 Slično Badiou, par decenija ranije, kao revolucionara, kao čoveka prekretnice, Pavla će razumeti i tumačiti Jacob Taubes u svom testamentarnom predavanju „Pavlova politička teologija“.2

Sa mesta gde su se zaustavili Taubes i Badiou, smelo je napravio korak dalje sredinom 20. veka Jürgen Moltmann. U svojoj teologiji nade on je samoga Isusa video kao jeretika i buntovnika, dakle upravo kao otelovljenje revolucionarnog subjekta.

Čitalac sve to zna, ali se sada već sa zgražanjem pita zar ćemo ovde napraviti vezu između Isusa i Marka Đurića? Ako je tako, to je golo svetogrđe. Tako je – svetogrđe. Kada Marka Đurića stavite na mesto gde su nekada stajali Isus, Sveti Pavle ili nesrećni Pavle Korčagin, hulite, ne nužno na boga, već na ljudskost samu po sebi. Gazite po mogućnosti da svako od nas bude pristojno ljudsko biće.

Kako god da su se završile, ako su se završile, revolucije koje su u svom središtu imale subjekte poput Isusa, Svetog Pavla ili Pavla Korčagina, njih, tih uzora, ni onda ni danas niko se ne bi postideo, sve i ako ne bi pomislio da se na njih ugleda. Takvi kakvi su, oni jesu bili svojevrsni simbolični garanti da je drugačiji, bolji svet moguć. Ulivali su nadu.

Šta uliva Marko Đurić, sa mesta obrazovnog i pedagoškog modela na koje ga je postavio tekući režim sa Vučićem na čelu? Kakvom se svetu možemo nadati ako kao svetlo na putu ka njemu stoji Marko Đurić. Pitanje nije retoričko, naprosto zato što nam se Marko Đurić doslovno dogodio. Pitanje za roditelje – kako živite sa idejom da vam decu obrazuju po kroju Marka Đurića? Pitanje za nastavnike – kako radite u školama koje treba da proizvode nove đuriće?

Džudit Šklar, zemljakinja fiktivnog Pavla Korčagina, pisala je sa političkim patosom da svaki odrastao čovek mora biti u stanju da bez straha i bez prinude da se ulaguje drugima donese onoliko odluka o onoliko aspekata svog života koliko je to spojivo s istovetnom slobodom svakog drugog odraslog čoveka.3 U našem specifičnom kontekstu, naglasak pada na – „bez prinude da se ulaguje“. S obzirom na to, koliko će slobodni biti ljudi u svetu napravljenom po „Markovom modelu“?

Čitalac negoduje. Ne slaže se. Ko bi normalan prihvatio Marka Đurića za meru stvari? Nema razloga da se čitalac i ja svađamo, dok obojica gledamo kandidate što mirno stoje u redu da budu pomazani i prihvaćeni u novi poredak. Samo je za njih dvadesetak bilo mesta u novoj vladi, ali se ostali ne razilaze, strpljivo čekaju da red dođe i na njih.


Peščanik.net, 27.10.2020.

***************************

  1. Alen Badiju, Sveti Pavle. Utemeljenje univerzalizma, preveo Radoman Kordić (Beograd: Albatros Plus, 2010).
  2. Jacob Taubes, Pavlova politička teologija, preveo Roman Karlović (Rijeka: Ex libris, 2008).
  3. O Judith Shklar i njenoj verziji slobodnog društva piše Jan-Werner Müller u svojoj novoj knjizi Strah i sloboda. Za drugačiji liberalizam. (U prevodu Aleksandre Bajazetov knjigu će do kraja godine objaviti Fabrika knjiga.)