Most Radija Slobodna Evropa: BLEF JE NAJJAČE DODIKOVO ORUŽJE

Sagovornici novinara Omera Karabega bili su: Neven Anđelić,profesor na Regent's univerzitetu u Londonu i Siniša Vuković, profesor na američkom Johns Hopkins univerzitetu.

 OMER KARABEG: Može li se reći da je Milorad Dodik jedan o najvernijih ruskih saveznika u Evropi?

NEVEN ANĐELIĆ: Moglo bi se reći, ali pitanje je koliko je to bitno za Rusiju. Dodik je saveznik na poddržavnom nivou, to je isto kao da je lider jedne regije u nekoj državi blizak idejama Moskve. Međutim, zbog toga što se on nalazi na čelu Republike Sr­pske unutar Bosne i Hercegovine Zapad mora da ulaže dodatne napore kako bi spriječio maligni ruski utjecaj na Za­padnom Balkanu. S tog stanovišta Dodik je za Moskvu izuzetno koristan igrač. On je svakako jedan od najglasnijih savez­nika Moskve. Ali njegov glas se ne čuje na svjetskoj sceni. Njegova uloga je ograničena na BiH, odnosno u najbo­ljem slučaju na ZB (Zapadni Balkan).

SINIŠA VUKOVIĆ: Dodik i sam prihvata takvu ulogu i vrlo se njome ponosi. Ali njegova uloga nije da promoviše rusku politiku kako bi Ru­sija preuzela primat u regionu, njegov cilj je destabilizacija ZB koji je snažno usmjeren ka Evropskoj uniji. A destabilizacija ZB čini i Evropu i Zapad nestabilnijim i doprinosi konfuziji kad je riječ njihovoj politici prema tom regionu. Njegova uloga je da bude spoiler, neko ko kvari igru. Dodik to čini veoma us­pješno, kompromituje određene pro­cese i do nipodaštavanja gazi norme i principe. U tome je ne samo uspješan, nego i veoma koristan.

KARABEG: Dodik je u jeku ruske agresije na Ukrajinu odlikovao ru­skog predsednika Putina najvišim orde­nom RS, a nedavno je tokom posete Ru­siji, izjavio da je ukrajinski rat sukob Za­pada i Rusije, da je Rusija bila prisiljena na vojnu intervenciju, a zemlje koje su uvele sankcije Rusiji nazvao je neprija­teljskim. Putin je ovih dana i odlikovao Dodika ordenom Aleksandra Nevskog.

 Zašto su Dodikovi potezi sve agresivniji?

ANĐELIĆ: Mislim da Dodik ima u vidu kako je završio Slobodan Milošević, pa je odlučio da potpunosti igra na jedinu kartu koja mu je preostala. On nastoji da sebi produži politički život i obezbijedi sopstvenu sigurnost Sjetimo se gdje je završio Veljko Kadijević, gdje su završili mnogi iz Miloševićevog režima. Završili su u Rusiji. Mislim da Dodik vidi sebe u tom kontekstu.

VUKOVIĆ: Mislim da je Do­dikova strategija veoma promišljena. U tu strategiju spada i stalna eskalacija po­teza. Čim ne postigne željeni rezultat, Dodik podiže prag pristojnog i prihva­tljivog i pojačava viku. On na sebe skreće pažnju ne zbog onoga što je uradio već zbog onoga što prijeti da će uraditi. Na taj način obesmišljava politiku i stvara osjećaj bespomoćnosti jer se stiče utisak da njemu niko ništa ne može. Po­stoje bonske ovlasti, ali mi znamo da se one neće primijeniti na način na koji su se primjenjivale 1990-ih godina. To je davno prošlo vrijeme. Ne možemo oče­kivati da Zapad ima isti pristup kao što je imao u jeku rata ili nedugo nakon nje­govog završetka. Danas su potpuno nove okolnosti u kojima Dodikova stra­tegija, nažalost, prolazi. On je primjer kako igra kvarnjaka može da se isplati i održi nekoga politički relevantnim. To urušava smisao bavljenja politikom, da ne pominjem konfuziju koja se stvara oko toga da i BiH zaslužuje da bude funkcionalna država. Svi se upliću u Dodikov narativ, pa se onda plasira besmi­slena teza - kad već ne možemo da ga savladamo, hajde da prihvatimo da BiH ni ne mora da bude baš toliko funkcio­nalna država.

KARABEG: Da li Dodik radi po zadatku?

ANĐELIĆ: Mislim da u pot­punosti ne radi po zadatku. Dodik radi ono što je osmišljeno u krugu njegovih najbližih saradnika i savjetnika. U geo­političkoj konstelaciji u svijetu, koja je nastala posljednjih godina, oni vide mo­gućnost da RS ostvari nezavisnost, da se otcijepi i kasnije pripoji Srbiji. To je vrlo uzak krug ljudi koji na osnovu snaž­nog antizapadnog sentimenta kreiraju politiku koju on pokušava da sprovede. U osnovi te politike je negiranje opstoj­nosti BiH. Još uvijek čekam da neki od njegovih savjetnika izađe sa analizom zašto je BiH izmišljena država, a Hrvat­ska, Crna Gora, Srbija ili bilo koja druga nije. Svaka država je umjetna tvorevina. Nijedna nije nastala prirodno. To je či­njenica.

KARABEG: Zapad je dosad prilično mlako reagovao na Dodikove poteze.

ANĐELIC: To se dešava prvo zbog toga što su suštinski interesi Zapada u ovom momentu van ZB. Drugo, funkcioniranje liberalne demokratije je komplikovanije i manje odlu­čno nego što su to autoritarni režimi. Možemo govoriti i o neslozi na Zapadu jer vidimo da su SAD i Velika Britanija Dodiku uvele sankcije, dok EU kaska jer ne može da usaglasi 27 različitih inte­resa 27 različitih zemalja.

VUKOVIĆ: Skion sam školi mišljenja koja smatra da Zapad još uvi­jek nema jednu telefonsku liniju. Na Za­padu ima više Zapada. Zapad nema je­dinstvenu agendu i to je ono što ljudi poput Dodika vješto koriste. Dodik nije jedini. To mnogo vještije koristi Aleksandar Vučić koji uspijeva da se provuče kroz praznine zapadnih politika u regionu. Mada to Dodik radi rogobatnije i traljavije, on i dalje uspijeva da za­drži podršku onih koji su skloni njegovoj ekstremno desnoj etnonacionalističkoj retorici. Ne zaboravite da mu je ministar inostranih poslova Mađarske Peter Sijarto uputio poruku podrške nedugo nakon kritike koja je došla iz Evropskog parlamenta. Dodik takođe može da ra­čuna na desne snage u Evropi koje urušavaju temelje EU. Oni u Dodiku vide bli­skog partnera. Nije da on nema part­nere na Zapadu, ali ih još uvijek nema na ključnim mjestima odlučivanja. Ipak, s obzirom da se Zapad bavi većim pro­blemima, Dodik uz svu svoju agresivnu retoriku ostaje samo neka vrsta bučne nelagode. Dodik se, nažalost, na Zapadu percipira kao nešto što se može kontrolisati slanjem određenog broja trupa, upućivanjem oštrih poruka ili stalnim „izražavanjem zabrinutosti" EU što je već postalo predmet ismijavanja. Međutim, što se duže bude odugovlačilo, politika Dodika će biti normalizovana.Tu nastaje veliki problem za cijeli region. Jer pri­mjer koji daje Dodik pokušava se repodukovati na sjeveru Kosova, na neki način i u Crnoj Gori. Jača uticaj Rusije, crkve i Beograda dok Zapad pokušava da se retorikom nosi sa tako destruktiv­nom politikom kao što je Dodikova.

KARABEG: Dodik je neda­vno ponovio pretnju o otcepljenju RS.

VUKOVIĆ: Dodik je očigle­dno nezasiti igrač pokera. On želi da vidi do koje mjere njegov blef neće biti pro­čitan. Putin mu u ovom trenutku ne može pomoći jer ne može ni sam sebi pomoći. Putinu bi odgovaralo otvaranje novog žarišta kad bi Dodikove parapolicijske i paravojne formacije, nastale u proteklih 10 godina, dovele do toga da se BiH opet zapali. Ali ne vidim spremnost Dodika da se upusti u takvu avanturu. Prijetnje su njegovo najjače oružje. Blef je u stvari njegovo najjače oružje.

ANĐELIĆ: Siguran sam da bi Dodik sve to maskirao u neko demo­kratsko odijelo specijalnim i vanrednim zasjedanjem Skupštine RS. Siguran sam da bi i opozicija bila saglasna s vlašću, pa bi skoro jednoglasno usvojili zaključke da se naprave koraci ka otcjepljenju, ali sam isto tako siguran da ništa ne bi ura­dili u tom pravcu. I ranije je u nekoliko navrata bilo takvih prijetnji, ali sljedeći korak nikad nije bio napravljen.

 

(Radio Slobodna Evropa)

Kosovski mit

Sve nase nedace i tragedije u poslednjih 35 godina poticu od Kosovskog mita.

Podjimo od Kosovske djevojke. Ona je plagijat ili falsifikat slike Sestre sa Vucijeg dola:

Ponesen mitom i plagijatom Slobodan Milosevic je na Vidovdan organizovao cuveni miting na Gazimestanu kao sredstvo da ucvrsti svoju vlast, raspise zajam za preporod Srbije i sakupi oko milijardu njemackih maraka  i mobilizuje srpski nacionalizam na ili pokoravanju ostalih dijelova SFRJ ili rasturanju te drzave.

 Na zalost, mit i dalje zivi. Cak se moze reci da je poslednjih decenija uzvrscen. 

Pa tako danas, Vuk Jeremic, nesto blaza verzija Slobodana Milosevica, kaze da je Vidovdan - dan za obnovu zaveta, dan za odlucivanje i prisjecanje!

 ...Da bi mu neki, kao advokat Cedomir Stojkovic, koji ne padaju na mit i uz to citaju istorijske dokumente odgovorili: 

Ukoliko Vuk Jeremić: može da pročita rukopis sa slika i može da razume šta je pročitao; - onda bi mogao da sazna da je "kosovski zavet" mit (folklorna, narodna priča) koja je nastala radi očuvanja hrišćanstva pod Osmanskom imperijom, u kojoj je "državna religija" bio Islam. I da "kosovski zavet" nikakve veze nema sa "čuvanjem Kosova" nego sa čuvanjem Hrišćanstva i nacionalnog identiteta. Nekim drugim čitanjem se može saznati i da nije bilo Slobodana Miloševića i jeftinog filma koji je snimio o Kosovoskom boju, "Kosovski zavet" bi bio poznat jednako koliko i "Marički zavet". Ipak, zbog Maričkog zaveta ne tvrdimo da je Plovdiv "srce Srbije", samo zato što Slobodan Milošević nije napravio film u kome bi glumci dramatično čitali emotivno nabijen tekst, napisan 600 godina kasnije.

Ovde vredi podsetiti i na Bitku kod Angore (Ankare), 13 godina posle kosovske, 1402. gde su Stefan Lazarev, Vuk Lazarev i Đurađ Brankov rame uz rame jahali sa Bajazitom I, sinom Murata I, i borili se protiv Turko-Mongolskog osvajača Timura. Gde je knez (kasnije despot) Stefan Lazarev(ić) komandovao levim krilom Bajazitove armije. Valja napomenuti i to da je princeza Olivera, ćerka Lazara Hrebeljanovića (samoprozvanog "Cara Lazara"), koji je poginuo na Kosovu, se udala za Bajazita I, sina sultana Murata I, koji je takođe poginuo na Kosovu. Svi su oni samo par meseci nakon Kosovske bitke postali familija: - Bajazit, Olivera, Stefan Lazarević, a time i njihovi očevi knez Lazar i sultan Murat.

"Srbi i Turci braća zauvek", vikalo se u leto 1389. na venčanju Bajazita I Olivere. Jednako kao što se 2022/23 viče "Srbi i Rusi braća zauvek".

Na trećoj slici možete videti sliku koju je 1700. naslikao Andrea Celesti , venecijanski slikar, inspirisan zatočeništvom u ruke Timura, u koje su pali Bajazit, sin Muratov i supruga mu Olivera, ćerka Kneza Lazara i Milice, nakon bitke kod Angore (Ankare). Srpski zet Bajazit je umro u zarobljeništvu kod Timura 1403. a Olivera je posle toga oslobođena i živela je malo kod brata u Beogradu, malo kod sestre u Herceg Novom. Takođe, engleski kompozitor Kristofer Marlov (Christopher Marlowe) je 1588. godine u operi "Tamerlan Veliki" (Tamburlaine the Great) opevao ovaj brak srpske princeze Olivere i srpskog zeta Bajazita i njihovo zatočeništvo. Međutim nacionalisti 20. i 21. veka, celu ovu istoriju su okaljali i obesmislili izmišljanjem nekakvog "Kosovskog nacionalističkog zaveta", koji nikada takav nije postojao.

Lijepo je imati folklorne price i mitove. Lijepo je podizati moral nacije i vjerovati u blistavu istoriju, ali zivjeti na toj prici i na mitu moze donijeti samo tragediju.

Angel Trajkovski: Poslednji petak maja 2023.

 

Dragi nasi,

nije proslo mnogo vremena od naseg poslednjeg tradicionalnog sastanka kosarkaskih veterana KK"Borac" "Poslednji petak maja" u nasoj B.Luci 26.maja 2023.,koji smo imali u restoranu Sportske dvorane "Borik",ali ipak da se podsetimo na ovaj divni dogadjaj...

Prethodnih godina korona nam je onemogucila nase Sastanke,a zato je ovaj nas susret bio jos ljepsi i ukrasen predivnim dirljivim susretrima.Zao mi je sto neki od nasih iz objektivnih razloga nisu mogli prisustvovati,jer nisu mogli putovati,a isto tako malo je cudno sto neki koji zive u B.Luci nisu bili s nama...

Koristim priliku da se jos jednom zahvalim Kasi i Rodi na njihovom izboru mjesta gdje cemo se sastati,jer smo bili sami u restoranu Dvorane "Borik" gdje smo igrali svoju kosarku.Takodje,osoblje restorana i njihova usluga,kao i hrana i pice su  bili na visini.

Stvarno je bilo lijepo vidjeti te dirljive drugarske susrete,te iskrene zagrljaje dugogodisnjih saigraca,prijatelja,dugodisnjih clanova naseg KK"Borac"...

Da,odigrali smo i nas"Vimbldon" na teniskim igralistima "K-4" u neposrednoj blizini naseg Vrbasa...

Vjerujem da cemo se i dalje vidjati na nasim ZOOM sastancima i da cemo se moci vidjeti i zagrliti na nasem narednom sastanku "Poslednji petak maja" 2024...

Pozdrav Vasim porodicama,Pozdrav Vama!

                                                     Vas Angel

In memoriam: Davor Crnic

 

Ponovo tuzna vijest iz Banja Luke. Umro je moj dobri drug i prijatelj Davor Crnic, veteran kosarkaskog kluba Borac, trener Borca, Mladog Krajisnika, Rade Licine, krace vrijeme u Sloveniji I Srbiji.

Igrom slucaja, Davor mi je bio prvi trener davne 1962 ili 63. Tada su prvotimci Borca, medju njima i Davor, mnogi od njih jos u juniorskoj ili tek dozreli za seniorsku selekciju, vodili grupe kosarkaskih pocetnika starosti od 10-14 godina. Sjecam se da su tada svoje grupe imali Davor, Angel, Borko, Djoko... Sjecam se naseg entuzijazma i zelje da naucimo sto vise od nasih trenera-mentora. Imao sam srecu da me tada prvim koracima, vodjenju lopte, driblingu, polaganju sa obje strane, sutu a ponajvise ljubavi prema tom, za mene novom sportu, ucio bas Davor. Visok, plav, tih I blag odnosio se prema nama kao prema svojoj mladjoj braci. Uporno je ispravljao nase “divlje” pokrete, pogresan sut. Radio je to drugacije od ikoga. Sa postovanjem prilazio svakome od nas neobuzdanih klinaca. Zato smo ga mi cijenili i sa nestrpljenjem svojstvenim samo za taj uzrast i to doba, iscekivali dan i sat treninga ili utakmice sa nekom drugom grupom pocetnika.

I ponovo, Davor mi je bio trener i u Rade Licini, studenstkom klubu koji sam osnovao uglavnom od bivsih igraca Borca. Prilikom jednog od mojih poslijeratnih dolazaka u Banjaluku, mi je ispricao detalj koga sam ja vec bio zaboravio. Rekao mi je da sam ja bio prvi koji mu je ponudio prvi trenerski angazman u novoosnovanom studentskom klubu Radi Licini i da je to bio pocetak njegove uspjesne trenerske karijere. Igrom slucaja, u tom klubu mi je Davor bio moj poslednji trener.

Sretali smo se Davor i ja i kasnije, na kosarkaskim terenima i van njih. Svaki taj susret mi je bio drag jer Davor je za mene bio i ostao posebna osoba od koje sam ucio toliko mnogo a da on toga nije ni bio svjestan. Imo je Davor neku posebnu vrstu urodjene otmenosti i blagosti u svakoj zivotnoj situaciji, ali i odlucnosti kada je to trebalo. Volio bih da sam od njega uspio nauciti vise, jer Davor je u mnogo cemu bio zaista poseban. To sto mi nije uspjelo, do mene je -  nije do njega!

Ostace mi u sjecanju svaki nas trening, utakmica, svaki susret, posebno poslednjih godina susreti u Merkatoru na kavi sa njim i Jadrankom, kao i susreti veteran Borca.

Ostace mi u trajnom sjecanju i moj susret sa njegovom Tijanom krajem maja u basti Bosne, kada mi je, na moje pitanje kako je Davor, rekla u kako teskoj situaciji je njen i nas Davor. Rekao sam tada nesto sto mozda ne treba reci u takvim situacijama, jer Davor je bio toliko dobar covjek, toliko sam ga i cijenio i volio i nisam mogao da prihvatim da su mu zadnji dani toliko teski. On to bas nicim nije zasluzio. Bio je primjer korektnosti, postenja, dobrote.

Bio mi je i ostace mi uzor u nmogo cemu!

Otisao si prerano, druze moj dobri, ali smirio si se. Iako sam ateista, zbog tebe i nekih drugih, slicnih tebi, ljudi zelim da vjerujem da cemo se naci negdje na nekom drugom, ljepsem mjestu.

Pocivaj u miru dobri, moj druze!

Tijani, kcerkama i ostaloj rodbini moje iskreno saucesce.

Zao mi je sto necu biti u Banja Luci da ga zajedno sa porodicom i kosarkasima ispratim 23.juna u 12:00 sati na groblju Sv. Marko.

Hotel Palas - Banja Luka

Da bi se izbjegli moguci nesporazumi  i moguca podmetanja bilo koje vrste (engleski: spinovi), bitno je definisati razliku izmedju nekih pojmova koji se svakodnevno koriste u nasim razjedinjenim ali razumljivim jezicima.

Seljak je izraz koji označava  postenog i skromnog poljoprivrednog djelatnika koji ima prebivalište na selu, i koji za život zarađuje baveći se poljoprivrednim aktivnostima bilo na svom ili na tuđim imanjima.

Seljacina (ili papak)  je osoba koja se ponaša vrlo neuglađeno, prostački, nepristojno; prostak i nije neophodno da zivi na selu...Sta vise, cesce je stanovnik grada

Grmalj (ili dziber) je sirov i neotesan čovjek, grube vanjštine, krupan i zdepast koji zivi i u gradovima, velegradovima, selima, zaseocima... Obozava kada uspije da zavlada gradom i nametne mu svoje poslovne, moralne, umjetnicke i druge vrijednosti...

Vrlo cesto, precesto se pojam seljak koristi u pezorativnom smislu sto je svakako velika greska. Mnogi pri tome, vjerovatno, misle na seljacine, grmalje, papke, dzibere.  Ako prihvatimo da nema apsolutno nikakve sumnje da je izmedju pojma seljak i ostalih pojmova ogromna razlika, mozemo, sluzeci se ovim pojmovima, nastaviti pricati o mnogim temema pa evo, i o arhitektonskom razvoju grada koji volimo!

****************************

Vruca tema o kojoj se ovih dana u Banja Luci  raspravlja zvanicno, u organizaciji gradske i entitetske uprave, a nezvanicno u raznim kuloarima, na ulici, u parkovima, na drustvenim i nedrustvenim mrezama, je rusenje nedovrsenog dijela i izgradnja novog dijela hotela Palas. Izgleda da projekat izgradnje novog dijela hotela Palas postaje  zivotna zaduzbina dvojice, do skora, ljutih politickih i licnih protivnika koji su se do nedavno vrijedjali i omalovazavali do besvjesti - mladjanog gradonacelnika Draska i  "srpskog nacionalnog blaga" - kako se sam (ne)skromno predstavlja, vlasnika i predsjednika svega i svacega u Republici Srpskoj, Dodika, ili doduka - kako ga neki zlonamjernici zovu! 

Dug je ovo uvod, predug i previse vremena i prostora potroseno na dvojicu beznacajnih marginalaca, seljacina, grmalja, dzibera i papaka u isto vrijeme, koje je samo splet nesretnih ratnih i poratnih okolnosi na Balkanu izbacio na provsinu i dao im mogucnost da odlucuju o starima o kojima pojma nemaju. Naravno, mora se priznati da oni neke stvari, kao sto su manipulacija neukim i izbezumljnim narodom, znaju veoma, veoma dobro.

Elem, da se vratim na hotel Palas i njegovu dogradnju u centru naseg, nekad pitoresknog grada. Uz prisustvo Zeptera, drzavljanina Svajcarske, multimilonera porijeklom iz Dubice, koji se obogatio na posudju od nerdjajuceg celika i ponecemu drugome o cemu se ne zna bas previse... predstavljen je projekat izgradnje visespratnice od 100 metara koja ce se nadviti nad starim dijelom hotela u strogom centru grada. Naravno, projekat i izgradnju ce finansirati strucnjak za nerdjajuci celik, a gradjevinske i druge dozvole kao i ostale "sitnice", ce obezbijedit dvojac inace "ljutih politickih protivnika" koji su ujedinjeni samo na projektima znacajnim za "nas narod" (u prevodu: njihov dzep ili njihovu slavu). Sta ce to zaista nas narod ili nas grad dobiti od ovog projekta, da li mozda i dio vlasnistva nad hotelom, sto bi bilo za ocekivati, doznacemo mozda kasnije, a vjerovatnije nikada. Kao sto necemo doznati ni to sta ce od ovog projekta dobiti dvojac bez kormilara, kao nadoknadu za njihov uticaj, trud, znanje i vjestine koje su ukljucili u ovaj projekat. Vjjerujmo im da je njihova satisfakcija samo to sto sluze "svom narodu"! Kako kaze mladjani gradonacelnik, novi i stari hotel ce postati zastitni znak naseg grada u kome cemo svi mi zajedno uzivati!  On, naravno, jos jednom obecava nemoguce, jer nacin kako ce u tom trideset spratova visokom hotelu uzivati njih dvojica je potpuno drugaciji od nacina kako bismo mogli uzivati mi, obicni gradjani grada na Vrbasu, kada nas grad ne bi vodili ovakvi tipovi, vec ljudi od zvanja, znanja i postenja. Obicni gradjani grada Banja Luke ne ocekuju nista vise no da pogled na novi hotel izaziva u njima lijepe osjecaje, da budu iskreno ponosni na njega i na svoj grad.  

O arhitektonskom rjesenju dogradnje hotela Palas, neskladu kojim se stari i novi dio hotela odbijaju jedan od drugod kao dva suprotna pola magneta ne vrijedi ni govoriti. To je i stvar ukusa, a mnogi ce jos jednom ponoviti mantru da se o ukusima ne raspravlja. 

Da je li bas tako?!

Uostalom, pogledajte fotografije prezentacije projekta i zakljucite sami koliko vam se novi izgled starog hotela Palas i tog dijela Banja Luke uklapa u vas ukus.

Slika sa inauguracije...

 ...novog predsjednika Crne Gore.

Ne znam da li i vi na ovoj slici vidite grupu svecano obucenih ljudi?! 

A sve su to vazni ljudi - bivsi, sadasnji predsjednici i jedan buduci predsjednik!

Jedan dio je veseo - drugi smrtno ozbiljan!

 

Vidim i to da predsjednik jedne od drzava Balkana sjedi blize buducem predsjedniku od predsjednika jedne druge drzave i da taj, mozda greskom protokola, istisnuti predsjednik sjedi na samo jednom guzu - ili da bi se sto vise udaljio od suseda ali mozda i da bi oslobodio goluba, sta li?!

A onaj koji se uvalio blize buducem predsjedniku, provaljuje, kao i uvijek toliko da je do suza zasmijano i buduceg predsjednika i suprugu mu.

No sala mu nije bila dovoljno duhovita da bi zasmijao odlazeceg predsjednika a ni ostale vazne i uvazene zvanice i goste koji sa nestrpljenjem cekaju kraj inauguracije i pocetak krkanluka. 

Na kraju te faze svi ce, bar na kratko, ponovo biti braca ili polubraca koji govore istim ili slicnim jezikom i koji se dijele samo po vjeri ili nevjeri!

Sutradan ce se svi oni probuditi sa mamurlukom, teskom glavoboljom i uobicajenom mrznjom svega i svakoga. 

Konacno, poslije toliko godina...

...i poslije toliko nasilja - "Srbija protiv nasilja"

Ima li nade za Srbiju? 

Ima li nade sa sve nas na Balkanu? 

Uz Dan pobjede nad fasizmom

            Darko Rundek & Cargo Orkestar - Ay Carmela @ Sava Centar 2008

Lordan Zafranović

 

"Od jedne male zеmljе, od ovih naroda koji su uvek bili provincija i nečije sluge, napravio je nešto. SFRJ je vredela kao zemlja. Bila je ugled za mnoge, ne samo za Afriku i Aziju, nego i za skandinavske zemlje. To se ne može zaobići, bez obzira koliko mrzeli TITA." Lordan Zafranović

*********

Bogdan Tanjevic komentarise: U "zvezi sa time" "Glupo je bti glup" kaze veliki Ajnstajn!

Bill Gates: Znacajan napredak u gradnji nove nuklearne elektrane u Wyoming-u

Iako znam da je, na zalost, Bill Gates na vecem dijelu Balkana izjednacen sa najcrnjm djavolom, moram reci da sam, potaknut ogromnom kolicinom mrznje izrazene prema njemu, jos prije par godina otpoceo sa pracenjem njegovog bloga, da ga redovno citam, saznajem kako razmislja, sta radi u svijetu, koje sve humanitarne akcije finansira, sa koliko iskrenog entuzijazmaje je vezan za najsiromasnije dijelove Afrike, Azije, koliko milijardi dolara ulaze u fondove koji direktno pomazu ljudima u nevolji... Ne bih trebao ponavljati, ali on je toliko bogat od svoga rada, da je obezbijedio desetine svojih pokoljenja i da on svoje bogatstvo, iskustvo i genijalne ideje koristi u oblastima koje ga interesuju. Jedna od oblasti u kojoj je veoma aktivan je i ocuvanje covjekove okoline i zamjena tradicionalnih goriva sa onima koji ne narusavaju covjekovu zivotnu okolinu kako je narusavaju ugalj i nafta pa i tradicionalno organizovane nuklearne elektrane. 

**********************

Za vas kojima engleski jezik nije stran postavljam link prema Billovom blogu da se uvjerite u originalu o cemu govorim. Ostalima cu pomoci mojim slobodnim prevodom i prenosom sustine tog Billovog posta na blogu. 

Naime, prije par dana, 5. maja 2023 u gradu Kemmereru, u Americkoj drzavi Wyoming je otpocela izgradnja prve u nizu novih nuklearnih izgradjenih po potpuno novom dizajnu, razlicitom od dosadasnjih nuklearnih elektrana po tome sto ce nova elektrana biti neuporedivo bezbednija od dosadasnjih, sto ce ona zamijeniti elektranu na ugalj koja se zatvara i sto ce pruziti mogucnost zaposlenja svih radnika elektrane na ugalj i rudara rudnika koji se zatvara. Elektrana treba da bude zavrsena do 2030.godine.

Osnovna prednost rada nove nuklearne elektrane, nazvane Natrium plant, je u nacinu hladjenja nuklearnog reaktora. Sadasnje nuklearke hlade reaktor vodom koja se pri tom vec na 100C pretvara u paru, podize pritisak u cijevima. Sistem hladjenja je veoma kontrolisan i skup ali i pored toga postoji stalna opasnost od pregrijavanja i katastrofe kakva se desila u Cernobilu. 

Svijet ce i u buducnosti zavisiti od elektricne energije. I tebace je svake godine sve vise. Potreba za nuklernim elektranama nece se smanjivati - vec povecavati. Poznato je da nuklearke imaju nekoliko velikih problema: njihova izgradnja je skupa i covjekova greska moze uzrokovati incidente pa i tragediju. 

Nova Natrium nuklearka koju je dizajnirala Billova firma, rjesava problem sigurnosti i pouzdanosti. 

Svaka, pa i ova elektrana radi na principu zagrijavanja vode do isparenja. Koristi tu  vodenu paru da pokrece turbine koje proizvode elektricnu energiju. Nuklearne elektrane griju vodu lancanom reakcijom stvorenom cijepanjem uranijumovih atoma. Po ovim principima radi i nova lelktrana. I tu se slicnost sa standardnim elektranama zavrsava. 

Klasicni nuklearni reaktor kontrolise nuklearnu reakciju kruzenjem vode oko reaktora. Dva su velika rizika kod korisatenja vode za hladjenje procesa: voda je veoma dobra u upijanju toplote do 100C, ali iznad te temprature povecava se pritisak pare na cijevi i ostale uredjaje u sistemu kontrole. Ako nestane napajanja elektircnom energijom usljed, na primjer, zemljotresa, vodene pumpe prestanu raditi, reaktor se i dalje zagrijava, povecavajuci i dalje pritisak sto je stanje potencijalne ekslozije.

Sta ako se za hladenje reaktora reaktora koristi nesto drugo osim vode? Na ovo pitanje je odgovorio novi dizajn. Tekuci metal moze neuporedivo bolje upiti toplotu a tacka isparenja je 8 puta niza od tacke isparenja vode, cime se zadrzava nizak pritisak na cijevi i uredjaje.  Natrium plant za hladjenje reaktora tekuci natrij kome nisu potrebne pumpe je se podizanjem temperature sam podize i istovremeno i hladi. 

Nova nuklearka ima i mogucnost skladistenja i kontrole kolicine proizvedene elektricne energije, potrosnje i vracanja energije u mrezu. 

Ne treba da ponovim da firma Bill Gatesa uglavnom svojim sredstvima financija i izgradnju ove elektrane i da Bill i u ovom svom postu izrazava svoje zadovoljstvo sto ce ona zaposljavati 200-250 ljudi sto je ogromno za ovaj, prilicno zaostao kraj Amerike.