Tuesday, February 15, 2011

Melina Kamerić: MADE IN YUGOSLAVIA




Zemlja u kojoj sam rođena postoji još samo na dnu šerpi u kojima kuham ajvar. Kad je avjar već sku¬han, ja perem šerpe. Kad ih onako oprane okre¬nem da se okapaju, sa dna bljesne natpis: Made in Yugoslavia.
Ja sam odrasla na Cocti i Jupiju, Stela sladoledu i rum-pločicama. U zemlji u kojoj je na svemu pisa¬lo: Made in Yugoslavia.

Imam strašan problem. Na aplikaciji za američku vizu piše: Državljanstvo pri rođenju? Ne smijem nikoga pitati šta pišu oni koji su rođeni u zemlji koje više nema. Tu rubriku ostavljam praznom. Preskočim i pitanje: Da li ste ikada bili član Komunističke partije? Strašno me stid, jer mi se nekako čini da izdajem svoju pionirsku zakletvu, i Tita i sve partizane. Al' me strah da mi Amerikan¬ci neće dati vizu ako im priznam da sam rođena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. I da su teoretski i pioniri komunisti.

Kad sam nervozna, počinje da me svrbi ožiljak na koljenu. Dok se histerično češem po njemu, sjetim se svog bicikla. Ponija sa kojeg sam pala i ogulila koljena do kosti.

Taj Poni bicikl mi je kupio tatin vjenčani kum. Bio mi je deseti rođendan i dobila sam Poni od čika Pere, koji je u mojim očima bio strašno važan, jer su svi govorili da je on siroče sa Kozare. Njegova žena Mira me podučavala engleskom jeziku u Pio¬nirskom domu Boško Buha. Ona je bila sa Lošinja i ljeti smo išli kod njene none, i gledali delfine.

Kumovi su sada u Americi. A ja idem tamo i znam da ih neću sresti. Amerika je velika, a i oni više nisu kumovi.

Otišli su pred kraj rata. Ja sam silno željela da shvatim kakav je to dodatni pritisak, osim granata i gladi, koji oni osjećaju. Otišli su jedva se pozdra¬vivši. Promrmljali su nešto o tome kako bježe iz ovog sranja i kako će započeti novi život.

Poslije je stigla samo jedna poruka. Bila je adresi¬rana na moju mamu, i glasila je: "Smjestili smo se. Pero radi. Ja sjedim kod kuće. Teško nam je. Ne¬mamo se sa kim družiti. Srbi neće da se druže sa nama jer sam ja Hrvatica. Hrvati neće jer je Pero Srbin. A vaši pogotovo, neće ni da čuju za nas. Iz¬državamo nekako. Pozdrav."

Mama je samo rekla: Jebali vas i Srbi i Hrvati i naši! Onda se okrenula prema meni i rekla: Molim te nauči samo to da svako svoje sranje nosi sa so¬bom u svojoj glavi!

Tako su oni prestali da nam budu kumovi. Idem u Ameriku. Da posjetim prijatelje. Dave je diplomata. Demokrata. On i Steve, njegov partner koji je zadrti Republikanac, imaju dvoje usvojene djece. Moni je iz Rusije, a Naser iz Malezije. Imaju i debelu nepismenu dadilju iz Gvatamale. Ona se zove Maria i kuha najbolji curry na svijetu. Mačku sam im dala ja. Zove se Mrkva.

Radujem se što ću ih vidjeti. Naravno ako dobijem vizu. I dalje ne znam šta da kažem ako me pitaju: Državljanstvo pri rođenju?

Bojim se da ću im reći: Ajvar.

Melina Kamerić

No comments:

Post a comment