Dodjoh juce do ovog video tejpa, nista novo, poznate stvari, pa presudite sami koliko je interesantan video u kom su svi generali pametni poslije bitke. Gdje je bio kad je grmilo, devedesetih, da kaze svoje vidjenje na terenu kad su ga televizijske kuce i novinarii pitali sta se desava. Dok je jeo janjetinu, krmetinu, pernatu zivad svih vrsta, pilie, tukane, patke, prepelice i vola sa raznja, pa na kraju sve to zacinio sa rakijetinom, vinom lozom bevandom, blitvom, onda je cutao i provodio politiku svoje drzave. Sad je starac niko ga ne slusa, ni zena ni djeca, vjerovatno sa dobrom penzijom, pa ko ima nesto da kaze.
Generale nikad nije bilo briga za druge, nego samo za zadatak koji treba da izvrse.
**************************
Ni ja generale ne volim, ni prije, ni za vrijeme, niti poslije bitke. Na moju zalost, upoznao sam dosta njih na vojnim vjezbama na koje sam nekada davno precesto pozivan.
Gen. Patton |
Toliko naduvenih, arogantnih, osionih i samozadovoljnih faca nikada, nigdje nisam vidio kao skup generala u Komandi Sarajevske vojne oblasti , kojoj je pripadla i Banjalucka divizija.
Nekih osamdesetih, velika vojna vjezba. Ja rezervni oficir, zamjenik nacelnika divizije za vezu. Hej, funkcije! Veza nesto zabrljala tokom vjezbe, i posalju mene da tokom noci donsesm neki uredjaj iz Komande vojne oblasti, tada smjestene na Manjaci. Po naredjenju, nisam smio ici onim regularnim putem, jer otkrice me mrski neprijatelj, vec preko Han Kola, nekim kamenitim stazama koje su samo koze i kampanjole mogla savladati. Vozac, ja i mrkla noc. Kisa lije kao iz kabla. Grmi, munje se sastaju sa zemljom ispred nas, i osvjetljavaju nam put. Bezbroj puta se izgubimo.
Poslije visesatnog lutanja, vec potpuno izgubljeni, oko ponoci naletimo na kucicu sa zemljanim podom. Probudimo ukucane. Zena nam da uputstva i pred zoru stignemo na Manjacu. .
Trazimo taj uredjaj, ali to ne ide bas tako lako. Kazu mi, hoce Komandant da te vidi i razgovara s tobom. A Komandant - general Kukljanac.
Poslase me u prostoriju gdje su generali vec zasjeli u polukrug. U sredini polukruga Kukljanac, koji mi pokaza da sjednem na praznu stolicu nasuprot njih. Cim sam sjeo otpoce takvo ispitivanje, ne vise o toj izgubljenoj vezi zbog koje sam dosao, vec o nekim greskama koje je Divizija napravila u toku vjezbe, a o kojima ja pojma nisam imao. Oni pitaju, najvise Kukljanac - ja odgovaram da pojma nemam. Tog Kukljanca, tog naduvenka od generala sam zapamtio po ogromnom prstenu koji je nosio, kao da je osvojio NBA prvenstvo, po izrazito crnoj kosi i velikoj glavi. Kad govori - galami, onako generalski. Pitanje jedno za drugim. Prestajem ih slusati, jer svi moji odgovori su isti: "Ne znam nista o tome."
Posmatram ih, i razmisljam o njima, njihovim uobrazenim facama. Postaju mi sve odvratniji. Sad vec njihove glasove cujem kao jeku koju ni ne razumijem. Farba li se Kukljanac? Ko li mu je poklonio toliki prsten? Osjecam da sam gladan. U jednom momentu, kad mi je tog isljedjivanja i moje glupe pozicije bilo dosta, kazem im da sam ja samo jedan rezervni oficir veze, koji se odazvao pozivu na vjezbu, poslan po rezervni uredjaj u Komandu. I dodam da bi za sve druge informacije trebali pitati svoje kolege, aktivne oficire, koji sigurno znaju odgovore na sva njihova pitanja. Nasta pomalo neprijatna pauza. Kao da svi cekaju glavnoga, Kukljanca da se oglasi. Napokon, on prekida tisinu ostrim rijecima da nema aktivnih i rezevnih oficira, vec samo oficira JNA, a onda nastavlja malo blaze nego do tada i rece da mogu ici i da doruckujem prije nego sto podjem. Par mjeseci nakon te vjezbe premjeste me iz komande divizije u komandu puka. Od tada sam rjedje sretao generale. Veliki gubitak!
Ni do tada nisam bas volio generale, a od tada - nisam ih podnosio.
Svi generali svijeta su mi isti. Kao da ih prave po jednom kalupu. Izmedju ruskih, francuskih i americkih generala, razlika je samo u nijansama.
Na svijetu bi se mnogo ljepse zivjelo kad bi i generali i njihove vojske bili ukinuti.
Za svaku je osudu, bez obzira što ovo izgovara ishlapljeli i indoktrinirani francuski general, i što dodatak ublažava rečeno, da se ovakav tekst nađe u Parkiću. On vrijeđa zdravu pamet svih drugih naroda, jer tko će bolje od nas znati što se događalo i zašto su drugi narodi željeli izaći iz one države koja se u njenih zadnjih 10 godina uspostavljala.
ReplyDeleteSamo iznošenje stava da je borbu protiv njemačkog okupatora u drugom svjetskom ratu poveo D. Mihajlović i Srbi, dovoljan je putokaz o kome se radi, što je namjera i tko su mentori ovog intervjua. Naslušali smo se takvih i sličnih priča.
Generale, život te je demantirao!
Ostaje divno saznanje da je moja sadašnja država izašla iz onakve "zajednice" naroda.
Postigle su to i ostale Republike.
Žao mi je Bosne, a postojanje R Srpske između ostalog demantira generalove teze.
Natasa, zasto bi objavljivanje bilo za svaku osudu?
ReplyDeleteKoliko stvari je na ovom blogu objavljeno kao ilustracija, da bi se pokazalo kakvih jos razlicitih misljenja i ljudi ima; sa kojima se niti ja niti vecina koja cita blog ne slaze! Mislim da smo se i Bruja, koji je link poslao, i ja dovoljno ogradili od generala i njegovog misljenja. Pa i taj primjer koji spominjes sa Drazom je valjda dovoljan onome ko poznaje i mene i Bruju da mu bude jasno da se mi sa generalom ne slazemo. Da li je i to, kao i sve drugo trebalo posebno istaci? Ocijenio sam da nije potrebno. Mislim da bi bilo bolje malo razmisliti i ohladiti prije slanja komentara, malo spustiti ton, jer nije sve onako kako se vidi u prvi mah. I ja se ne slazem sa nekim tvojim stavovima, evo i sada izrazenim, jer su izreceni na brzinu, i stoga jednostrani, ali si necu dozvoliti da budem uvucen u polemiku, posebno ne na nacin kako si je zapocela.
Uostalom, ovakav ton i ovakve polemike nisu mi bile cilj kad sam otpocinjao Parkic. U tome smo se svi bili slozili i bili prilicno tolerantni bar do sada i zadovljni sto je to tako. Ako zelimo da sacuvamo ovo sto smo izgradili potrebno je ponekad i progutati ponesto, bilo to nama glupo ili ne. Siguran sam da je toga i do sada bilo, i da ce biti i u buducnosti. Neslaganje moze biti izrazeno na razne nacine. Ne mislim da si ovog puta odabrala pravi nacin.
Za vas koji ste iznenadjeni i Natasinim komentarom i mojim odgovorom, moram reci da ja i dalje Natasu veoma cijenim i sretan sam sto je imam za prijatelja. Razlike u misljenju koje mi ponekad imamo pomazu mi da razmislim, pa i korigujem se kad treba ...
"Safeta" sam ovog puta pustio opet kao ilustraciju da vidimo kakvih nas sve ima. On veoma cesto salje isti ovaj komentar Bruji. Mislim da se na njega ni ne treba osvrtati.
Bruja, molio bih te da ne saljes svoj komentar, ako si imao namjeru. Zelio bih da sa ovom temom zavrsimo. Neka svako iz nje ponese neko iskustvo za sebe. Ja sam svoje vec ponio.
Koliko god moj komentar nije primjeren mom načinu komuniciranja, drago mi je što sam ga napisala, jer je tvoj odgovor bio potreban zbog mene, tebe i drugih koji čitaju Parkić.
ReplyDeleteI ja sam iz ovoga ponijela iskustvo za sebe i sretna sam što te imam za prijatelja.