Nama je nasa Amelia, Mia, Mila... (jos nismo odlucili...) ucinila da ga prezivimo u sreci koje samo unuce moze donijeti.
Prvo sam probavala novu , malo poveliku kapu.
I svidjela mi se!
A onda sam igrala hokej na travi ...
...malo sam brala cvijece...
...malo je bilo cvijeca...
...ali dovoljno za mamu. Mama, gdje si?!!!
... pa gurala lopticu...
... penjala s na dedu. Tetka Bo mi je pomagala...
... deda me nije mogao stici... On je spor za mene...
...a onda smo deda i ja sjeli na lopte i malo odmorili.
Tetka Bojana prije 24 godine
ih , pa nisu ledja samo od trave i dvorista...ccc
ReplyDeleteslatkica mala ...(Jelena)>>!!
Ja bih da odem, ali ne mogu, ne danas, kad vidim ovo sunce i osmijehe i ovaj predivan nevin osmijeh na licu naše preslatke Amelie.
ReplyDeleteDeda, deda ima li išta ljepše od ručica unuke oko vrata, cvrkuta njenog glasića i radosti u očima kad te ugleda.
Ne dozvoli da išta i itko pomuti sreću i radost tog zajedništva.
Pusa Ameliji, osjećam ju i svojom, jer ju pratim od rođenja.
A moj mali Tomislav usrećuje me svojim osmijehom, i toplinom kad nasloni glavicu na moje rame.
Nataša