Bosna će, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture, kazao je u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija prof. dr. Dževad Karahasan, jedan od vodećih, ''najsnažnijih i najdojmljivijih'' bosanskohercegovačkih književnika, pisac i intelektualac koji je izuzetno cijenjen u Evropi.
Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su Europska nagrada za esej (knjiga eseja godine) Charles Veillon, Herderova nagradu, Nagrada Bruno Kreisky, njemačka književna nagrada ''Heinrich Heine'', koju je Karahasan primio kao prvi dobitnik te ugledne esejističke nagrade iz države koja je izvan njemačkog govornog područja, Goethe medalja iz Goethe instituta u Düsseldorfu, kao i brojnih drugih priznanja iz Beča, Graza, Leipziga, Pariza... Nažalost, ne i iz njegovog Sarajeva i Bosne.
Ovaj književnik i predavač na brojnim njemačkim i europskim univerzitetima, koji je mnogo više poznat u Njemačkoj ili Austriji nego na Balkanu, jer je, kako veli, nespreman da učestvuje u klanovima, ''okuplja raju'', spletkari za bilo čije interese i pokazuje na sebe, duboko, ipak, proživljava sve što se dešava u njegovoj domovini iz koje je morao otići ratne 1993. godine.
Živi i radi u tri evropska grada: Berlinu, Sarajevu i Grazu, ali najčešće se vraća upravo gradu na obalama Miljacke, o kojem je ispisao neke od najljepših rečenica.
Povodom njegovog 60-rođendana, kojeg slavi ove godine donosimo dio razgovora sa profesorom Karahasanom, inače rođenim Duvnjakom (Tomislavgrad).
''Ja bih svoju poziciju najradije označio kao granicu. Jer, istovremeno sam u Bosni i van Bosne, jer vrlo često putujem. Inače, pisac je čovjek na granici. Pisac je čovjek koji gleda, sluša, pokušava razumjeti i ono što mu je strano, sa čim se ne bi mogao složiti'', započinje priču Karahasan.
Kaže da je primijetio da su naši ljudi ''jako frustrirani i traumatizirani''.
''Takav sam i sam. Ne čudim se. Znate, često sam u situaciji da moram da objašnjavam te frustracije, odnosno taj politički košmar ili ja bih radije rekao pseudo politički košmar koji mi živimo, u koji smo mi svi upali.
Naši pseudo političari, praveći se da su rasisti, sakrivaju činjenicu da su kriminalci, mizerni i jeftini šverceri koji se prave da su ultra, trubo, deluxe Srbi, Hrvati, Bošnjaci. Ustvari su sitni šverceri koji sitnu retoriku prodaju da bi sakrili činjenicu da kradu, pljačkaju, švercaju'', ocijenio je Karahasan.
To, kako priznaje, doista frustrira.
''Dvadeset godina mi sanjamo mrvu normalnosti. I oni nam je ne daju, da bi opljačkali ovo malo što je ostalo. Dvadeset godina mi pokušavamo razumjeti zašto nam se dogodilo ovo što nam se dogodilo u ratu, a oni nam ne daju da se sastavimo sa sobom. Čovjek koji je u nježnoj dobi od 40 godina otkrio da je Hrvat, sad bi htio od mene braniti mog najboljeg prijatelja Fra Milu Babića!? Čovjek koji u životu nije pročitao nijednu Krležinu stranicu, hoće od mene da brani ''hrvatsku stvar''. Pa, ne možeš... Čovjek za kojeg ne znam da li bi bio sposoban navesti dvojicu ozbiljnih srpskih intelektualaca, mislilaca ili pisaca, hoće od mene da brani ''srpsku stvar''. Pa, ne možeš...'', govori on.
Ugledni bh. književnik, dramatičar, esejist i romanopisac priznaje da oni to ne bi mogli ''da se nisu aranžirali sa zapadnim centrima moći koji se uporno prave da su zabrinuti za nas i hoće da nam pomognu''.
''Taj stupanj nemoći na koji smo mi usmjereni, na koji smo prisiljeni, koji nam je nametnut, to mora da frustrira. Naprotiv, mislim da su naši ljudi, zaista, sjajni, da trpe tu nemoć, taj užas s toliko dostojanstva za koliko ja ne bih bio sposoban'', smatra Karahasan.
Profesor Karahasan podrobno je pratio sve što se dešavalo na nedavnim protestima bh. građana ispred državnih institucija u Sarajevu kada su zahtijevali usvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana (JMBG). Za agenciju Anadolija analizira narodni bunt i otvoreno daje podršku zahtjevima građana.
Upitan zašto narod trpi, neočekivano ističe da je to ''dokaz zrelosti tog naroda'', jer ''ljudi koji su kobajagi izabrani u naša zakonodavna tijela lažu sebi, Bogu i nama''. Svjestan je da su pred Parlamentom BiH protestirali očajni roditelji male djece i njihovi prijatelji.
''Ja mislim da su zbivanja oko demonstracija pred Parlamentom više nego jasno pokazala svu užasnu sramnu laž sistema koji je nama nametnut i daytonske logike. Sjećate se, desetine grmalja sjede osigurani kordonima policajaca u zgradi Parlamenta i tresu se, cvokoću od straha jer je trogodišnji dječak probio policijskih kordon vozeći kolica sa svojom jednogodišnjom sestrom! Ljudi koji se potpisuju kao doktori nauka, nekakvi Ljubići, ne stide se reći da su se osjećali ugroženima i ne stide se lagati. Tvrde da se ne usuđuju doći u Sarajevo jer nisu sigurni! To me užasava. Vjerujte mi da je to što ljudi trpe ovo dokaz njihove ljudske i emotivne zrelosti. Jer šta možemo? Nije Bosna otok izgubljen negdje u dubini oceana, izoliran, Bosna je, nažalost, usred kontinenta, integrirana u nekadašnju Jugoslaviju, u Balkan, Evropu, Bosna je, naravno, temeljito okupirana. I šta mi možemo'', pita se.
Laži bh. političara, kazao je Karahasan, naši zaštitnici i prijatelji sa Zapada slušaju i odobravaju.
Govoreći tako o budućnosti njegove domovine, Bosne i Hercegovine, ističe da nije zabrinut. Bosna će, veli, preživjeti.
''Pojam države se kroz historiju mnogo puta mijenjao. Ono što je nastalo u 19. stoljeću nakon Francuske revolucije kao država nacije je jedna kratka, minijaturna, super kratka epizoda, trenutak u ogromnoj historiji države. Imate ljudi, ja spadam u te, koji smatraju da država nacije spada u pseudomorfozu države, da je to jedna potpuno kriva forma koja je u jednom momentu nastala, neko vrijeme trajala, mnogo zla izazvala i nestala. Već danas ne igra više nikakvu ulogu. Moćni koncerni su danas mnogo jači, određuju zbivanja u svijetu mnogo više nego tzv. nacionalne države. Predsjednici, država vlada u Americi, Francuskoj, Velikoj Britaniji su ustvari namještenici 10 ili 15 velikih državnih koncerna, nemojmo se zavaravati. Mene države, iskreno, nisu nikada posebno zanimale jer im nisam pripisivao značaj. Ono što mene uzbuđuje i zanima jeste kultura. Naš život se ne odvija u državi, već u kulturi i kulturnom sistemu. Država je nekakav okvir, infrastrutkra društva'', ocijenio je Karahasan.
''Tako da, što se mene tiče, neka oni sad okupe ovo pseudo-političara, neka ih odvedu u Gvantanamo, gdje im je već mjesto, neka se žene s njima, neka nam ukinu ime države! Ja vas uvjeravam ništa se neće dogoditi ako nam ukinu sve ove kobajagi vlade koje haraju. Država je konstrukt, kultura je organski proizvod. Ja sam u tom pogledu, naravno, veliki optimista da će Bosna, ako Bog da, opstati, jer Bosna je tvorevina kulture. BiH nikad nije bila politički projekt. Ja mislim da je Jugoslavija bila dobra ideja. Ja sam Jugoslaviju volio i mislim da je to bio izvrstan, sjajan politički projekt. Ali, je Jugoslavija, nažalost, ostala politički projekt. Nikad nije prerasla u činjenicu kulture i raspala se dok ste rekli keks, bez velike agresije izvana. Bosna je bila izložena užasnoj agresiji i izvana, a i iznutra. Još uvijek je ostalo dosta Bosne. Bosne još uvijek ima, jer je Bosna tvorevina kulture ''.
No comments:
Post a Comment