LJETO NA VRBASU 60 godina

Dok se govori o rijeci treba govoriti tako kao da se govori o čovjeku. A Vrbas od svih rijeka bosanskih najsličniji je čovjeku. Dijete i momče do Bugojna i Vakufa, mladić i mladoženja što kod Jajca vjenčava Plivu, stasao i zreo siloviti mužjak dok prolazi kroz Banjaluku, smireni i mudri starac na putukod utoka u Savu, Vrbas je istovremeno čovjek i rijeka. Čovjek koji govori i pjeva, voda koja pjeva i govori.

A govori o dobru i zlu, o svjetlosti i tmini, o ljepoti i rugobi. A sve u toj pjesmi jednome cilju teži: da svjetlost pobjedi tminu, da dobro bude jače od zla, da rod rodi na drvetu i zemlji, da u šumi pjevaju ptice, da na vodi melju vodenice, da putnik putuje, da stada bleje, da se u svijetlim ljudskim domovima njiše kolijevka (Muho Pašalić, 2005).

Ovako počinje uvod u upravo objavljenu brošuru 'LJETO NA VRBASU 60 godina' kojim Turistička organizacija grada BL obilježava značajan jubilej. U ovoj publikaciji, koja bi trebala da inicira nastavak prikupljanja šire građe za eventualnu monografiju, nabrojana su mnoga imena zaslužna za jednu od najvećih banjalučkih tradicija (Susreti/ Karneval/ Ljeto na Vrbasu). Organizovane manifestacije su počele 1953. i mada je bilo prekida, nakupilo se već šezdeset godina. Značajno mjesto zauzima KAB i omladina Mjesne zajednice Mejdan kao i pokrovitelji i sponzori, a od pojedinaca u organizaciji se navode: Fuad Balić, Mirko Petričević Piki, Bojan Petković, Bućo Mudžavid, Ranka Bjelošević, Teofik Afgan, Ratko Brkić Malić Nale, Vladimir Katić, Dobrivoje Sabljić, Jovan Joco Bojović, Slavko Podgorelec, Rešad Tahirović, Želimir Šarić, Hamdija Cerić, Miroslav Horvat, Hazim Islamović, Alojz Ćurić, Simo Bajić, Kemo Saltagić, Ilija Pletikosa, Avdo Muhurdarević, Mario Sladoljev, Davor Reljić, Sejo Sadić, Nebojša Kuštrinović,...

Nabrojani su mnogi skakči sa Gradskog mosta: Ćasa Džaferagić, Ante Lokmer, Medo Ćejvan, Fadil Jakupović, Mile Knežević, Jbrahim Cacan, Omer Hasanbegović, Marko Bijelić, Emir Karađuz, Nenad Arsenić,  Faruk Priliplija, Mustafa Čajić, Vesna Osmanović, Milijan Gavrić, Miralem Juraldžija, Milenko Serdar, Hajro Mešić, Jadranko Fink, Boris Kovačević, dario Mišlicki, Slobodan Kljujić, Elvis Gačić, Ćulibrk Branislav, Medo Jakupović, Borko Miladinović,...

Značajno mjesto zauzimaju oni koji su dajakom gurali Banjalučki čamac (Joco Bojović: Nemoj ti meni govoriti o 'dajak čamcu', zašto ne kažeš 'veslo čamac'... Kod nas se vozi Banjalučki čamac, a s mosta se skače Banjalučka lasta. Nema nikog da ta naša originalna imena zaštiti pa ovi nepismeni novinari i ovi što nisu ni nogu umočili u Vrbas sada izmišljaju nove termine i često zamijene dajak i čamac. Svašta u našoj Banjaluci!). Nabrojani su: Mirko Divjak, Fadil Sačić,  Tonči Zamolo, Zdravko Barunović, braća Dujaković, braća Vuksan, braća Kačar, Joco Bojović, Smajo Hajrulahović, Ejub Tafilović, Mile Kozomara, Tihomir Stupar, Ibrahim Kršlak Krle, Slavko Malešević, Mujo Koljenović, Fahro Bahtijarević, Admir i Husejin Ljubović, Zdravko Patraš, Vladimir Kolčić,  Ana Kristina, Pero Perović, Aco Mastela, Vlado Jurić, Tender Kučković, Hamdija Kadenić, Smajo i Mustafa Hajrulahović, Emir Majdanac, Andrej Zamolo, Zlatko Kivač, Dragan Babić, ... U brošuri su istaknuti graditelji i nazivi mnogih čamaca, plivači, neobični plovni objekti te ostali sadržaji tradicionalne manifestacije. 

(iz brosure "Leto na Vrbasu" ; Mario posudio od JJ Bojovica)