Antonije - Anto Ćosić, istaknuti
banjalučki pjesnik i profesor, u plodnom stvaralaštvu iza sebe je ostavio
brojna djela kako za djecu tako i za odrasle.
Rođen je 21. avgusta 1928. u Banjaluci,
gdje je završio osnovu školu i gimnaziju, a studirao je na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao 1988. godine. U
višedecenijskom radu pisao je književnu, pozorišnu i filmsku kritiku, te mnoga
djela prevodio s italijanskog jezika.
Radio je kao profesor najprije u
banjalučkoj Gimnaziji, a nakon toga je bio dugogodišnji profesor književnosti u
Medicinskoj školi.
Pisao je pjesme: lirske, dječje,
šaljive, epigrame; pripovijetke, komedije, eseje, reportaže, humoreske, aforizme.
U pjesmama je znao biti samoironičan,
ali i ironičan, sarkastičan, osjećajan i tužan. Među njegovim poznatim djelima
su: "Lirski mozaik", "Šumski razbojnik", "Nečujne
oluje", "Ljubav, auto i meko srce", "Brak nije
isključen", "Vrtić ljubavi", "Mjesečar", "Crveni
kaputić", "Kraja nema", "Putovanja Ale Kirije".
Posthumno mu je objavljena i knjiga
"Vrijeme mraka", a u izdanju Udruženja "Danica" izašla je
zbirka pjesama "Pjesme".
Učio druge i on od njih
Ćosić je podjednako dobro pisao i za
djecu i za odrasle, a pjesma po kojoj će ga većina školaraca pamtiti je pjesma
o koki Šarki, od koje traže da svakog dana snese po jedno jaje.
Oni koji su ga poznavali tvrde da je
uvijek znao oraspoložiti druge te je nastojao da ih nauči nečem novom, ističući
pritom da i on uči od njih.
Za sebe je znao reći: "Ja sam
jedini doktor znanosti u Banjaluci, koji predaje u srednjoj školi, a ne na
fakultetu."
Jovan - Joco Bojović, pisac, kazao
nam je da se s profesorom Antom Ćosićem družio više od 30 godina, iako ističe
da nikada nisu utvrdili kada i gdje su se tačno upoznali, ali davne 1970.
godine već su bili dugogodišnji prijatelji.
"Anto je bio istinski vjernik i
prosvijetljen čovjek. U privatnom životu bio je ozbiljan, pouzdan i odgovoran
čovjek, koji nije optrećivao druge svojim problemima. Pomagao je ljudima bez
obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Naglasio bih Antin predan
pedagoško-vaspitni rad te njegovo radovanje kada bi neki od učenika iskočio iz
prosječnosti", napisao je Bojović u svojoj knjizi "Dvoboj nad
rijekom".
Oštroumni intelektualac
Prijatelji kažu da je Ćosić bio veoma
privržen majci i porodici, a pamte ga po izuzetnom gostoprimstvu u njegovom
domu.
"Priznajem da sam u
dugogodišnjem druženju s Ćosićem od te njegove intelektualnosti i erudicije,
oštroumnosti te životne mudrosti i pronicljivosti, bistrine, marljivosti i
upornosti i ljepote duha podosta baštinio za sebe. Pitam se, šta bi sve
iznjedrio doktor Anto Ćosić na stvaralačkom planu da je živio u nekim normalnim
tokovima života", istakao je Bojović.
Ćosić je umro u Okučanima 1. juna
1998. godine.
Nebo
Pogledaj
nebo - azurnu bajku,
Akvarij
bijelih riba.
Zagnjuri
oči u plavu vodu
Kad
ribe daleko odu.
Iznad
visokih šuma prošetaj
Po
rubu crvenog neba.
Neka
se oči začude.
A
onda izbriši slike
I
siđi među ljude.
(Anto Ćosić)
(Ljiljana
Radić, Saša Mikić, Nezavisne novine)
No comments:
Post a Comment