Ovog puta, uz kratak komentar, predstavlja nam Tanju Šljivar:
"Tanja je jedna posebna djevojka, nadarena, bivsa Ljiljina ucenica.
Saljem jednu njenu kratku pricu. Moze?"
Moze.
A sta vi kazete?
*************************************************
Tri žene
sjede u frizerskom salonu. Tri majke sjede u frizerskom salonu. Tri supruge
sjede u frizerskom salonu. Tri frizerke sjede u neprivatizovanom salonu bez
mušterija, koji nema nikakve šanse u poređenju sa ekskluzivnim, novootvorenim
frizerajima sa frizerima koji su se školovali u Londonu.
Tri žene
jedu tri kesice grickalica. Časovnik pokazuje tri sata. Još malo pa je kraj
radnog vremena. Dvije žene jedu flips sa kikirikijem, poznatiji kao smoki, a
jedna jede hrskave krompiriće prepržene na ulju poznatije kao ''čips''. Dvije
žene misle na obaveze koje ih čekaju kod kuće, na muževe i njihova milovanja,
na nedovršen ručak, na dječiju zadaću koju i same teško razumijevaju. Ali da ne
bi izgubile od važnosti u očima djeteta prave se da sve znaju i rješavaju marljivo
zadatke, bez obzira na konačno rješenje. Jedna žena ne misli. Tri ruke stoje u
kesicama čekajući da stave novi zalogaj grickalica u halapljiva usta, dok još
nisu sažvakane sve iz prethodne ture. Tri para vilica žvaće. I nepoznat broj
zuba obavlja istu funkciju žvakanja.
Sredovječan
čovjek u tamnom kaputu ulazi u frizerski salon. Prva žena mu želi dobar dan,
druga mu pomaže da se raskomoti, a treća počinje da ga šiša. Baš kad je svako
od njih utonuo u misli ili besmisao, treća žena uze britvicu i zareza mušteriju
po vratu.
(‘’Ja sam
priča’’, Banjaluka, 2009.)
No comments:
Post a Comment