Srdjan Susnica je svojim sjecanjem na ratna dogadjanja u nasem gradu i na smrt svoga oca izazvao mnoge komentare. Vecina njih su komentari podrske, ali ima i onih, koje sam i sam, ovdje u Banjaluci cuo, a koji se uglavnom pozivaju na zvanicnu verziju uzroka smrti njegovog oca. Vecina onih koji su reagovali na Srdjanova sjecanja saosjecaju sa njegovim ogromnim gubitkom. Nisam i ne zelim biti sudija, cak i ne znam da li je iko ikada zvanicno optuzen za smrt Srdjanovog oca, ali obzirom na ogromnu paznju koju je sjecanje Srdjana Susnice pobudilo, mislim da je fer objaviti i neke od komentara onako kako ih je Rade Radovanovic objavio u listu Danas.
********************************
********************************
Mi nismo otišli, nego smo oterani
(piše: Rade Radovanović)
Do kraja rata u Banjaluci je ubijeno oko 220 civila, a
protjerano je oko 75.000 ljudi! Samo zato što su bili Muslimani ili Hrvati. A u
Banjaluci nije bilo ni dana rata. Srbi su se odrekli svojih komšija i
prijatelja za imaginarno ljotićevsko i velimirevićevsko srpstvo.
Uz pristanak autora prenosimo deo komentara i reagovanja na
tekst "Ja sam ponosni unuk partizana" (izvorno objavljen u Danasu)
***
Grozdan
Popović (sa sajta Danasa)
Kakav tekst, kakva ispovest - za
dugo pamćenje! Srđan Šušnjica nam je jasno dao do znanja da današnja Banjaluka
nije ista kao što je bila pre rata u BiH. Na upečatljiv način nam je objasnio
koliku su štetu svekolikom srpstvu naneli oni koji su zaspali sa petokrakom a
probudili se sa kokardom. Po nalogu Stojana Župljanina i SDS ubili su mu oca a
za ubistvo su okrivili Muslimane i Hrvate. Ubice žive s njim u istom gradu a
vlast ništa nije učinila da ih kazni. Baš me zanima da li će njih ipak stići
pravda. Osećaj zavičajnosti je važan za svaki narod, pa i za Srbe. Živeli su
vekovima zajedno sa Bošnjacima i Hrvatima a sad vladajuća garnitura nastoji da
im to onemogući!
***
Josip
M.
G. Šušnica, hvala Vam na ovom
tekstu!
***
Esad
Kučević
Sjajno. Ljudski i mirnodopski.
***
Milan
Ovsištanin
Sve što nam naš vrli Krajišnik
ispriča da se dešavalo u Banjoj Luci posle "rata" 1995, doživeli smo
u Srbiji, takođe posle rata, 1945. Samo tada su Brozovi Krajišnici radili nama,
ono što su bosanski Srbi radili Muslimanima. Treba samo umesto "Srbi"
staviti "partizani" (tačnije Brozombi), umesto "Muslimani"
čitati "Srbijanci" i imaćemo sliku prekodinsko-komunjarskog terora,
koji još uvek traje (istina, u blažoj formi). Od prekrštavanja trgova i ulica,
rušenja spomenika, preimenovanja sportskih društava u propagandne jedinice
(tipa "Crvene zvezde i "Partizana"), itd, itd. U svetlosti ovih
istorijskih činjenica lamentacija našeg Krajišnika deluje cinično, gotovo
groteskno.
***
D.
Tomić
Hvala za svaku napisanu riječ... Kad
me neko pita odakle sam - ja kažem bivši Banjalučanin... Žalosno ali tako je!
***
Komentari na FB i društvenim mrežama
***
Bexim
iz Italije
Hvala ti. Od srca. Ti si moje
djetinjstvo, moj Borik. Ti si moj brat.
***
Teofik
iz Hrvatske
Vi ste istinito, hrabro i lijepo
napisali kako je bilo i šta smo doživjeli u našoj Banjaluci. Moja porodica i ja
smo doživjeli zlo u svome rodnom gradu; ponude za saradnju sa srpskim vlastima
(prodaja obraza), smjene sa dužnosti (mene i supruge), izbacivanje sa posla,
upad u stan, izbacivanje iz stana, fizički napad, spasavanje kćerke (pomogao
nam je Srbin na vojnoj dužnosti), okretanje glave od jednog broja
"prijatelja" srpske nacionalnosti, drugi su nam pomogli onoliko koliko
su mogli i smijeli. Mogao bih još mnogo toga navesti, ovo je samo djelomična
ilustracija istinitosti Vaših navoda. Zadovoljstvo je bilo čitati ovo što ste
napisali. Pozdrav!
***
Zikrija
iz Švedske
Nikad ne zaboraviti te ljude koji su
pomagali kad je bilo najteže, a bilo ih je!
***
Dževad
iz Švedske
Suze si mi natjerao na oči! Kao što
je neko rekao: "Teško je bilo preživjeti, a još teže živjeti
poslije." Hvala ti što podižeš svoj glas i što pišeš. Žao mi je što si
zbog tvog starog, zbog svega. Hvala ti za ovaj tekst, rado djelim dalje...
***
Amira
iz Austrije
Večeras nakon 22 godine života u
izbjeglištvu kao samohrana majka, u tuđini i tuzi osjetih posebnu radost u
mojoj duši čitajući ove tvoje retke, hrabri mladiću. Munjevitom brzinom prođoh
kroz čitavu Banjaluku, moje dvorište iza Borčevog stadiona, ulicu mog
djetinstva Maršala Tita, moju osnovnu školu kod kina Kozare, moju mladost i
život i djetinjstvo mog sina koji je sa 17,5 god baš kako si pisao napustio
svoje školske prijatelje. Hvala ti, Srđane, u naše ime!"
***
Sabiha
iz Hrvatske
Draga gospođo Amira, nažalost ima
nas puno istih sudbina!
***
Vedad
iz Švedske
Nažalost sve napisano je istina i
samo istina....
***
Mersad
iz Hrvatske
Srdačan pozdrav sinu mog radnog
kolege, pokojnog Miodraga Šušnice! Radio sam u nekadašnjem SUP-u kao
krim-inspektor nekoliko godina, od 1975. do 1981. kada sam, po tadašnjoj
kadrovskoj politici, prihvatio dužnost direktora u "Autoprevozu".
Poznavao sam dobro tvog oca i nisam nikad povjerovao u motive i razloge koje su
navodili povodom njegovog mučkog ubojstva. Prisustvovao sam njegovoj sahrani,
to je najmanje što sam mogao učiniti. Imam uspomenu od njega, dvije male slike
koje je naslikao tvoj stric, a koje mi je Miodrag poklonio. Javljam ti se zbog
iskreno i pošteno napisanog članka o nekad i našem gradu Banjaluci, koji je
dirnuo mnoge od nas čija su djeca svuda po svijetu, a nisu imali namjeru
napuštati svoj rodni grad. Lijepo je znati da postoje oni koji žele i smiju
napisati ono što im na srcu leži, jer smo zasuti drugačijom retorikom raznih
novinara i novinarčića Dodikovog režima. Još jednom srdačan pozdrav iz
Rijeke...! ***
Tanja
iz Hrvatske
Tekst je divan i precizno tačan, već
sam izgubila nadu da živi u Banjaluci još neko ko razumije srž problema.
Najgore što se na laži i potiskivanju (a više je potiskivanje negoli zaborav)
ne može graditi zdravo društvo.
Sigurna sam da ima još onih koji su
smjeli ostati, a koji znaju tu istinu i kojima je "srce na pravom
mjestu" i koji znaju da su Bosanci prije svega, no tužno je da se ne usude
progovoriti, osobito ne javno.
Dvadeset godina indoktrinacije čuda
čine. Kad se laž dovoljno često ponovi, ljudi je počnu prihvaćati kao istinu.
Osobito ako ih motivira strah za sebe. Zato je važno da se i istina čuje.
Srđane, svaka čast, hrabro je biti u BL i napisati to ovako javno.
***
Sabiha
iz Hrvatske
Dragi moj Srđane, svaki tvoj tekst
moja jedna suza, a kažu da jabuka ne pada daleko od stabla!
***
Suada
iz Austrije
Ti si primjer kako je lako svakom
razumjeti tvoje pisanje, jer je istinito. Dok muljatori namjerno žele lažima da
se služe, i da sve zakukuljeno i uvrnuto prikazuju, kako bi opravdali svoje zle
nakane. Vjerujem da bi tvoj tata bio ponosan na tebe.
***
Vjekoslav
iz Njemačke
Srđane, sve si nas duboko dirnuo. Od
srca HVALA !!!
***
Margareta
iz Srbije
Hvala tebi što si normalan...
***
Nataša
Sabo iz Španije
Dragi Srđane, od sinoć čitam
"Ja sam ponosni unuk partizana". Ne može čovjek da prestane čitati...
Ovo je najistinitiji tekst o tome kako smo i zašto većina mojih prijatelja i ja
"otišli" iz našeg rodnog grada Banjaluke i BiH devedesetih... Sećam
se dana kada je Srđanov otac likvidiran. Ne mogu da kažem ubijen, jer je to
bila likvidacija. Bila sam tada možda 500 metara daleko od tog mesta u nekom
kafiću. Sećam se ko je došao da mi to kaže... Sećam se da sam tražila Borisa,
da je on tražio mene ... Da su naši roditelji tražili sve nas... Sećam se
mračnih dana koji su došli... i da su ljudi posle te noći počeli da odlaze...
Ja sam bila "poslata" u Kanadu sa 19 godina sa svojom sestrom koja je
imala 14 ... Rečeno nam je da smo poslate u Kanadu na odmor dok se stvari ne
poboljšaju u Bosni... Nikada se nisu poboljšale i mi nismo više dobrodošle
tamo, pošto je moj otac hrvatski katolik... što sam saznala te godine ... a
moja mama je Muslimanka... Mi smo odrasle kao Jugosloveni i nikada nismo bili
religiozni, ali smo slavili sve praznike sa ljudima sa kojima smo živeli...
Bilo je to najlepše detinjstvo koje dete može imati...
Shvatila sam da se više nikada
nećemo vratiti kada je moj bliski rođak Boris "slučajno" ubijen... I
kada je kuća koju je moj otac sagradio svojim rukama zapaljena i izgorela do
pepela... I kada je moja mama poslata na službeni put a onda otpuštena uz
zabranu povratka ... I kada je moj otac morao da da svoja kola i stan komšiji
da bi mogao da pobegne iz tog pakla... Ja sam napustila Kanadu da bih se
preselila u Španiju, i to je bio moj izbor. Ali ja nikada nisam OTIŠLA iz
Banjaluke... Ne, mi smo izbačeni jer su prijatelji digli ruke od prijatelja!...
Najbolje kod nas koji smo "otišli" je da mi ne mrzimo. Živimo
okruženi različitim nacionalnostima i religijama i grlimo sve te različitosti
... Naša deca su odrasla učena da ne mrze nego da vole sve oko sebe... Nažalost
po NEKE - ne možemo prosto da nestanemo da bi njima bilo lakše zbog zlodela
koja su počinili. U Banjaluci se desilo to što se desilo! Nismo se svi
probudili jednoga jutra rešeni da odemo - oterani smo!
***
Tanja
iz Njemačke
Pročitala sam ovaj tekst u Danasu,
odličan je... ali odličan! Ne znam kako s tim živjeti, ali u njemu su razlozi
iz kojih ja nikad neću moći živjeti ni u Banjaluci, ni bilo gdje u Bosni. Hvala
ti na tekstu, a nadam se da ću nekad moći doći na čitalačku grupu kada dođem na
nekoliko sedmica u Banjaluku, ako je i dalje imate?
***
Selma
iz Kanade
Dragi Srđane, ne postoje riječi
kojima ti se mogu zahvaliti na objavljenom članku. Vjeruj da je jedan Musliman
ili Hrvat koji su bili žrtve ratnog dešavanja u Banjaluci napisao isto, riječi
ne bi imale istu jačinu kao tvoje. Uvijek sam govorila da su za mene počasni
građani Srbi koji su ostali u Sarajevu. Pokušavam napraviti neku crnu rupu u
mozgu svih ovih 20 godina. Ne misliti na prekinuto djetinjstvo i oduzetu
mladost. A onda dođe tvoj članak i kao film sve se vrati. Molim Boga, ili kako
ga kod ko naziva da tebi i tvojoj porodici da sve najbolje, da vam podari
ljubav i mir u duši. Jako mi je žao zbog tvog tate. Ako ti to imalo može biti
utjeha, gleda te sa boljeg mjesta ponosan na ljudinu koju je odgojio. Prvi put
kad budem dolazila u BL javiću ti se. Hvala ti što si dokazao da na svijetu i
dalje ima dobrih ljudi!
***
Tanja
iz Švedske
Ej, sorry, ne dodajem ljude ovako na
slijepo ali tvoj me članak toliko zdrmao, ne sjećam se kad sam posljednji put
osjetila toliku radost sretanja Čovjeka :-)! Činjenica da pišeš odakle pišeš je
ono što tvoj čin pravi herojskim. Svaka čast! Ja sam starija, '69. godište,
bila sam na petoj godini Elektro faksa '92. ali količina fašizma i razočarenja
su bili preveliki, otišla sam. Svako dobro, javi se. Možda i ja odavde mogu
pomoći u borbi protiv fašizma! Još jednom, svaka čast, znam da nije lako ići
tako nemalen ispod zvijezda ali, zaboga, neko mora spašavati čast čovječanstvu!
Čujemo se.
***
Davor
iz BiH
Želim da ti čestitam i pružim
podršku bilo kog oblika u daljoj borbi protiv ljudske gluposti koja je
neprocjenjiva.
***
Sanel
iz Norveške
Gdje si Srđo, šta ima drug! Ne znam
da li se sjećaš, išli smo zajedno u školu. Baš prošle godine sam te spominjo
kad sam prolazio pored zgrade u BL gdje ti je baka živjela pa pričao djeci
(imam ih dvoje) da si tu živio. Inače mog sina interesuje gdje mi je koji jaran
živio, šta smo se igrali, itd. Pa mu pričam, pa eto naišli tako da sam se
sjetio i tebe. Ja inače živim u Norveškoj od '93. U BL dolazim samo ljeti.
Veliki pozdrav. Drago mi je što sam te našao...
***
Lili
iz Austrije
Hvala na ovako napisanom tekstu o Banjaluci.
Iako nisam iz tvog kraja, nisam skoro ništa ljepše pročitala. Lijepo je znati
da u ovom "glupom" vremenu postoje ljudi takvi kao Vi. Svako dobro u
životu i radu. Pozdrav iz Austrije.
***
Nenad
iz Srbije
Fantastičan članak, druže, veliko
bravo!!!!! Pozdrav, vidimo se!
***
Amela
iz Amerike
Ćao. Vidim da nisi samo mene
natjerao na razmišljanje nego hiljadu drugih ljudi. Već dugo čitam tvoje stvari
i imam osjećaj da te znam ali nisam sigurna. U svakom slučaju znam da smo
kad-tad, kako kažu, išli istom stranom ulice jer imamo iste uspomene i iste
prijatelje iz grada koji je nekada bio BL. Bilo je suza čitajući ali bilo je i
smijeha. Rasplakala su me imena nekih ljudi ... Znam da ti se neki zahvaljuju a
da ima i onih koji te napadaju. U svakom slučaju se nadam da si svjestan -
ponos si onog što je nekad bila BL.
***
Josip
iz Njemačke
Hvala, drugar. Svaka čast na tekstu.
Inače, nekad sam bio Banjalučanin iz Zalužana. Jučer sam prvi put u BL
prespavao u hotelu, tako da je moj status turista tu sad konačan. Ljudi kao ti
daju nadu da će bar neko jednom nekad ovoj djeci ispričati istinu o ovom gradu.
Želim ti svako dobro. Živio!
***
Sabina
iz Amerike
Svidio mi se jako tvoj članak. Drago
mi je vidjeti da ima još u BL i onih što su preživjeli kolektivnu amneziju.
Zadnji put kad sam bila tamo imala sam osjećaj da sam u zoni sumraka. Isti grad
naizgled, a u biti totalno drugačiji. Na kraju sam ga tako i prihvatila. Kao
nešto s čim ja više nemam nikakve veze. Pa mi je iz te perspektive bio puno
ljepši.
***
Arijana
iz BiH
Ćao Bosanac! LJepo je znati da nas
ima!
***
DŽeneta
iz BiH
Posebno i neizmjerno veliko hvala za
tekst o BL koji sam odmah podijelila na svom wallu. Konačno se počelo otvoreno
pisati o zataškavanju i šutnji. Ja sam jedna od rijetkih koja je sa majkom
"zaglavila" čitav rat u svojoj rodnoj BL, pa sve do prvog kamenovanog
UN-ovog autobusa kojim smo se odlučile "provozati" do Bihaća. Tako da
sam sve osjetila, vidjela, prošla ... Još jednom veliko HVALA!
***
Ajla
iz Švedske
Dragi Srđane, ako te ko razumije, to
smo mi izgubljeni Banjalučani. Super tekst! Molim te čuvaj se i pazi se, radi
svog djeteta. Ne dozvoli da ti se nešto desi! Ja sam ubjeđena da će doći do
promjene možda ne tako brzo kao što mi želimo ali doći će. Veliki pozdrav!
***
Azra
iz Amerike
Srđane, ne poznajemo se - ali dajete
mi nadu, da ipak među nama, Krajišnicima, još ima Bosanaca i da ćemo se još
jednom svi okupiti kao normalan svijet a ne kao torovi muslimana, Srba i Hrvata
koji se gledaju preko žica, noževa i tenkova. Lijep pozdrav is izbjegličke
Amerike!
***
Fatima
iz Hrvatske
Dobar dan Srđane, drago mi je da smo
postali virtualni prijatelji. Jako mi se svidio vaš članak o Banjaluci zbog
vaše objektivnosti i istine o našem gradu i zbivanjima koja niko do sada nije
napisao. Nisam nacionalista jer je u našem gradu stradao i srpski narod kao i
ostala dva. Puno pozdrava!
***
DŽenis
iz Švedske
Svaka ti čast, prijatelju, na
iskrenosti i poštenju. Kamo sreće da je više ljudi koji cijene ono zajedničko
što smo imali u prošlosti i da ima ljudi koji su spremni da se krene prema
pomirenju i smanjivanju mržnje među nama. Hvala još jedanput!
***
Azra
iz BiH:
Kad pročitam neke od stvari koje ste
napisali, vrati mi se nada da u BL još uvijek ima kulture i tolerancije....
Samo ih malo "teže" za pronaći.... Pozdrav od studenta iz BL!
O sagovorniku ...
Srđan Šušnica, kulturolog, rođen je
u Banjoj Luci 1976. Završio je banjalučku gimnaziju, potom diplomirao na
Policijskoj akademiji u Beogradu, a nakon toga i na Pravnom fakultetu u Banjoj
Luci. Magistrirao je na Fakultetu za društvene nauke Univerziteta u LJubljani
na programu Kulturologije. Bavi se kulturološkim istraživanjima bosanskih i
balkanskih tema, pisanjem i društvenim aktivizmom okrenutim protiv kulture
zaborava, historijskog revizionizma, nacionalizma i fašizma. Živi i radi u
Banjoj Luci.
(Rade Radovanović, ‘Danas’)
No comments:
Post a Comment