Saturday, August 08, 2015

Mario M.: Emotivni i kardiovaskularni tretman u Kolašinu

           U ove vrele dane planine nam se čine još privlačnijima. Svojevremeno, kada su ljetne temperature bile podnošljivije, odmore sam provodio ne samo na nivou '760 mm živinog stuba' nego sam se penjao u visine gdje organizam znatno umnožava broj crvenih krvnih zrnaca. Lako sam se prebacivao sa mora na planinu, i obratno. A sada i u sjećanjima teže prelazim velike razlike nadmorske visine. Ali odvažio sam se, sjeo u voz, pruga Beograd - Bar i pravac - Kolašin. Nisam mislio ni na krvnu sliku, ni na sport, nisam težio iznenađenjima niti istraživao meni nepoznate krajeve... Ipak, sve mi se to dogodilo. Bilo nenadano, a možda i nije jer me stari dobri prijatelj već godinama poziva u svoju vikendicu. Tamo sam ohladio tijelo i podgrijao sjećanja...
Kolašin je idealno lociran: ugnijezdio se uz nepregledne planine sa  ledničkim jezerima i kristalno bistrim rijekama. Prava riznica prirodnih ljepota! Trasirane planinarske i pješačke staze privlače turiste s raznih strana, ali u ovo vrijeme najviše je Podgoričana koji pobjegoše iz svog uzavrelog grada. Šetnja nacionalnim parkom Biogradska gora, cicvara u katunima na Bjelasici, svježa pastrmka uz Taru... sve to sa mojim prijateljem  Zoranom.
Valjda su to crnogorske specifičnosti, gradić sa manje od pet hiljada stanovnika je sjedište opštine. Tačnije bi bilo reći da je Kolašin lijep grad, a takvim ga čine i ljudi i tradicija, urbanistički plan i institucije, tolerancija i kultura koji me iznenadiše... U gradu su ulice pod pravim uglom, tu je velika bolnica i više hotela, ali značajnije je da radi pozorište i da ga lokalni likovni umjetnici ukrašavaju svjim skulpturama i instalacijama. U punom sjaju su sačuvana sjećanja na partizansku prošlost (posebno me obradova skulptura Veljka Vlahovića koga se sjećam iz studentskih dana)...  u istom parku biste boraca i pjesnika... A kad smo kod spomenika, u Kolašinu se nalazi i spomenik prirode pod zaštitom ('ekološke') države, Botanička bašta koju je ustanovio izvjesni Vincek. Nekadašnji Zagrebčanin a sada Kolašinac u njoj uživa i sada u desetoj deceniji...
Svjestan da je pravo prijateljstvo potrebno održavati ni jednog trenutka nisam se dvoumio, pristao sam odmah na žrtvu i otputovao vozom koji se još samo na Balkanu zove 'brzi'. A takva putovanja su sama od sebe zanimljiva, kao dobri filmovi...

Mario M.

Fontana u parku

 Instalacija

 Prasuma

Prijatelj pred vikendicom na 1050m

 Reklamni pano u setalistu

 Tara

 Ugostiteljski enterijer

 Vincekov vrt

VV

No comments:

Post a comment