RSE: Proleteri zamijenili radničku klasu

Most Radija Slobodna Evropa

Sagovornici Omera Karabega na temu zašto su radnici u Srbiji i Bosni i Hercegovini dovedeni na prosjački štap bili su Branislav Čanak, predsjednik sindikata Nezavisnost iz Srbije, i Zlatan Begić, profesor Pravnog fakulteta u Tuzli.

OMER KARABEG: Da li danas uopšte postoji radnička klasa?

ZLATAN BEGIĆ: Rekao bih da mi nemamo radničku klasu već proletarijat. Državice, koje su nastale na području bivše Jugoslavije, izgleda da su imale zadaću da rasture radničku klasu. Recimo, u zakonu o radu se uopće ne govori o radnicima nego o zaposlenicima. Radnička klasa je sistematski uništavana prije svega kroz uništavanje velikih sistema koje smo imali u bivšoj Jugoslaviji. Nama su ovdje prodavali priču da nam nisu potrebni veliki sistemi već mala i srednja preduzeća. To je bila jedna od najvećih podvala koja se desila na ovim prostorima.

BRANISLAV ČANAK: U Srbiji ne postoji radnička klasa. Ona je uništeno onim velikim nacionalističkim poduhvatima 90-ih godina koji su nam doneli samo zlo i nesreću. Ti poduhvati radnike su pretvorili u pripadnike naciona. Tog momenta je radnička klasa prestala da postoji. Što je najgore, mi danas više ne vredimo ni kao pripadnici naciona, jer oni koji su nas poslali u rat 90-ih više ne mogu da ratuju. Sete nas se samo ponekad, kad treba da naprave neku ujdurmu, da zaprže neku tuđu čorbu.

KARABEG: Može li se reći da je radnik danas praktično u ropskom položaju?

BEGIĆ: Mislim da problem nije u poslodavcima već u državi. Godine 1994, kad je u BiH bjesnio rat, kad u mnogim gradovima niste mogli da pređete ulicu, kad se nije znalo hoće li išta ostati od BiH, parlament je u Sarajevu donio zakon kojim je društvenu imovinu pretvorio u državnu. Država je time razvlastila one koji su izgradili fabrike i stvorili sredstva za proizvodnju, a koji su u to vrijeme bili u rovovima i na ratištu... Dakle, u tom strašnom vremenu, kada su ljudi ginuli, neko je kalkulisao kako staviti šapu na sredstva za proizvodnju i na fabrike. Tada je izvršena najveća pljačka radnika BiH, jer su pravo da raspolažu fabrikama i, naravno, da ih prodaju, preuzeli časnici i jurišnici političkih stranaka.

ČANAK: ... Privatizacija u Srbiji bila je još gora nego u BiH. U BiH je odlukom parlamenta društvena imovina pretvorena u državnu. U Srbiji se čak ni to nije desilo. Svojevremeno sam na jednom skupu pitao jednog ministra iz prve takozvane demokratske vlade kako to da se oni pojavljuju u priči o privatizaciji. On mi je odgovorio: "Pa, mi smo vlasnici". Onda sam ga upitao: "A kada ste vi to postali vlasnici? Kojim činom?" Umesto da mi odgovori, on je napustio taj skup. Ko je njemu dao pravo da prodaje moju imovinu i da za to nikome ne odgovara - ni za cenu, ni za posledice, ni da li će neko biti otpušten i šta će biti sa radnicima kada budu išli u penziju?

BEGIĆ: Nama sada pokušavaju da prodaju novi zakon o radu kojim se smanjuju prava radnika. Naši političari nas bombarduju pričama kako je tako i u Švedskoj i Njemačkoj. Ali zemlje na koje se oni pozivaju su, za razliku od BiH, zemlje ljudskih prava i sloboda u kojima se štite pojedinac i njegova prava.

(Radio Slobodna Evropa)