Zasto ne vollim (1)

Ima i dosta stvari koje ne volim u svom gradu. Uvijek je bilo tih stvari, ali su razlozi zbog kojih ga volim uvijek ubjedljivo preovladavali. Ove druge sam nekada shvatao kao mogucnost da i svojim radom i uticajem nesto popravimo.  Bio sam tada mlad i vjerovao sam i u grad i u ljude i u sebe. Sada vise nisam mlad i jedino sta mogu uraditi je da posmatram, registrujem, odredim se prema jednim i drugim razlozima i na kraju odlucim koliko dugo cu ostati ...

************

Na dan referenduma ili dan-dva kasnije sjedimo u jednom drustvu. Ima tu i mladjih i starijih. Pozdravljamo se i sjedamo. Krenu srbovanje.  Vjerovatno smo ih mi svojim dolaskom samo na trenutak prekinuli u sred debate. Te Srbi ugrozemi, te mudzahedini naviru - potiskuju nas, referendum, moramo se braniti i cuvati ovo sto imamo inace nema nam opstanka, te neprijateljska Amerika, te majcica Rusija, te sta hoce s tom dzumom petkom - da rade krace...
Slusam, vracaju mi se devedesete, vracaju li se one to? Osjecam laganu vrtoglavicu.
Gdje sam ja to upao?
Treba li mi, nakon svega, ovo ponovo?
U to nas upitase jesmo li isli na referendum. Mi pristojno odgovorismo da nismo, ali rekosmo i da je nepristojno pitati ljude tako nesto, jer je to licno pravo svakoga da odluci hoce li ici,  kako ce se izjasniti i da nikome ne treba polagati racune...
Kroz glavu mi vec prolazi da treba napustati drustvo jer ovakve diskusije su nas devedesetih i oodvele u Kanadu.
Prisilih se da potegnem cug rakije - za dezinfekciju a i da se malo saberem.
U to, jedan od prisutnih, kao da mi cita misli, i kao da cijeni da bi se situacija mogla oteti kontroli - smiruje i outoritativno daje znak da se prestane.
To kao da je drugim prisutnima bio znak da na istu temu nastave  - ali ovog puta sa suprotnim predznakom - napadom na Srbe. Sada ide tirada, ni drugi ne valjaju ali, brate, sto Srbi ne valjaju!! Nikada nisu slozni, najcesce svojima rade o glavi, niko nikome da pomogne, ne da ne pomogne - ako ikako moze iskoristice te i gurnuce te sto nize, lopovi da ih nigdje nema takvih, ma najgori!!

Jos uvijek mi je muka i od te price i od gomile gluposti kojima su i jedni i drugi argumenti bili potkrepljeni. A i od mene samoga sto sam prisustvovao svemu tome i od nemoci da bilo sta promijenim i pomognem tim ljudima da shvate da ih na svakom koraku truju stravicnom propagandom i lazima a sve sa ciljem da sto duze ostanu na nivou svijesti iz proslog i pretproslog vijeka. Da se bave stvarima koje je vecina preostalog svijeta prevazisla i bave se vaznijim, zivotnim.
Jer preostali svijet zivi zivot, napreduje... Mladi se skoluju bez obzira na rasu i naciju, ne pitaju jedni druge ni za rasu ni za naciju, rade, zaradjuju, putuju, uce da zive slobodno i da misle svojom glavom, da ne moraju slusati i vjerovati samo u svoje nacionalne mesije, da bi sami znali odluciti sta je za njih najbolje...