Bilješka o autoru (Miljenku Jergoviću)

Skoro redovito na omotu ili posljednjim stranicama knjige nailazimo na ‘Bilješku o autoru’. Kada je knjiga nekog od plodnih književnika koji učestalo objavljuju knjige ta bilješka je standardna, sadrži tek nekoliko uobičajenih biografskih podataka. Međutim, kod Miljenka Jergovića je drukčije i zanimljivije, on i ovam tekstu prilazi autorski, originalno. Evo nekoliko primjera:
Miljenko Jergović rođen je 1966, u znaku blizanca. Prve dvadesettri godine proveo je uglavnom u Sarajevu, a ljetovao je u Drveniku, Podaci, Maloj Dubi, Sućuraju, Dubrovniku, Korčuli…
Zimovao je u svojoj sobi; mrzi led, snijeg i zimu.
Prvu knjigu objavio je 1988. u Zagrebu. Zove se ‘Opservatorija Varšava’.
‘Uči li noćas neko u ovom građu japanski’ prestao je dovršavati prosinca 1989.
U stvarnom životu sklon je glavoboljama i depresiji, čestim upalama grla i ogovaranju. U fiktivnom bi želio biti Korto Malteze, Hemfri Bogart ili ljubavnik Merilin Monro.

(‘Uči li noćas neko u ovom građu japanski’, Sarajevo 1990.)

La linea (Bilješka o autoru)
U ono vrijeme
Kada smo ostali bez zemlje
Čiji si koji si
Ista čuju se
Pitanja
Bosansko-hrvatski
Obavezno sa crticom
Ja sam
Ušao tako u poetiku
Crtice
I uskoro
Prestao biti
Bosanski
Prestao biti
Hrvatski
Ostala je crtica
Hodam niz nju
S jednoga na drugi
Kraj

(‘Levijeva tkaonica svile’, Zaprešić, 2014.)

Miljenko Jergović rođen je u Sarajevu 1966. Posljednjih godina bavi se istraživanjem odnosa dokumentarne stvarnosti i fikcije. Povremeno piše pjesme, pokušava voditi dnevnik, ispisujući ga stilografom u blok za skiciranje. Proučava zemljopisni prostor svoga jezika ne bi li na taj način ponešto saznao i o samom jeziku.
Ne pripada nikome i ničemu.

(‘Doboši noći, Zaprešić 2015.)

U regiji I inozemstvu nagrađivan je za svoj književni rad. Dvije nagrade smatra važnijim od drugih: Angelus, dodijeljen mu u Wroclawu, za najbolju proznu knjigu srednjoeuropskog pisca, za roman ‘Srda pjeva, u sumrak, na Duhove’, i Njegoševu nagradu, kojom je 2015. čašćen za roman ‘Rod’.

(‘Nezemaljski izraz njegovih ruku’, Cetinje 2016.)

Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) živi u blizini Zagreba, gdje svakodnevno hoda, svojim koracima mjeri udaljenosti između sela, i analizira pojmove zavičaja i domovine. Zavičaj dopire do nevidljive crte do koje se u jednom danu može dohodati, a zatim se prije noći vratiti kući. Domovina je zemlja sa svim pripadajućim građevinama, koja se dijeli između braće i sestara nakon što roditelji umru. Često se ne podijeli nikad. Pisac je ostao jedinac u oca i majke, te se pojam domovine na njega ne odnosi. Ali o tome bi želio pisati knjige.

(‘Wilimowski’, Zaprešić 2016.)