Nakon što Međunarodni sud pravde u Haagu nije prihvatio zahtjev za reviziju svoje presude iz 2007. godine u predmetu tužbe BiH protiv Srbije za genocid...
...pušten je duh iz još jedne boce – duh političkih laži, obmana i licemjerja. Istina, naše društvo već treću deceniju živi u sistemu takvih i sličnih “vrijednosti”, ali ovog puta je riječ o jednom od najvećih političkih skandala u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.
Glavni akteri ove bizarne priče su član državnog Predsjedništva Bakir Izetbegović i, kako se ispostavilo, njegov lični agent pri pomenutom sudu Sakib Softić. Shvativši da njih dvojica ne predstavljaju državnu adresu, već da je Softićev izbor u nadležnosti tročlanog Predsjedništva BiH, Sud pravde je trenutno i rutinski odbacio Softićevu aplikaciju, čime je ovaj slučaj u pravnom smislu okončan. Žrtve su ostale zatečene ovakvim ishodom, razočarane i uvrijeđene, ali još više zbunjene, jer ih je obmanuo čovjek u čijem političkom vokabularu njihovo stradanje zauzima najistaknutije mjesto.
Ključna tačka ovog skandala je pismo iz maja prošle godine, kojim sudska pisarna u Haagu obavještava Softića da je za reviziju presude potrebno njegovo ponovno imenovanje. Izetbegović je ovih dana priznao da je znao za ovo pismo, ali je ipak odlučio da krene bos po trnju. Svoju avanturu je skrivao od šire javnosti, iako je morao znati da je bitka unaprijed izgubljena. Jedino u čemu su i on i Softić bili dosljedni bila je šutnja.
Teško je objasniti ovakav gaf Bakira Izetbegovića. Niz njegovih poteza, od kojih je najpogubniji vraćanje SDA na rigidne pozicije njene tvrde struje, svjedoče da ga je Bog mimoišao kad je birao uspješne političare. Šta ga je učinilo tako promašenim liderom – diletantizam, neznanje, loši savjetnici kakve je imao i njegov otac? Ili sve to zajedno. Njegov koalicioni partner, sada već žestoki politički protivnik Fahrudin Radončić gostovao je ovog ponedjeljka na Televiziji N1.
Na pitanje novinarke šta misli zašto Izetbegović sve to radi, Radončić je odgovorio: “To je čovjek koji je naučio da vlada po principima zatvorenog tajnog društva”. Suočen sa podijeljenim mišljenjem javnosti o tome treba li podnijeti zahtjev za reviziju haške presude od prije deset godina, Izetbegović je uzvraćao populističkom frazom da su pravda i istina iznad svega. To ne može biti sporno. Ali, šta je ostalo od te fraze?
Žrtve su, umjesto istine, dobile laž, a umjesto pravde – nepravdu. Očito je da je Izetbegović preokupiran predstojećim izborima. Ponio se kao hazarder, ali nije računao da će ga Međunarodni sud pravde tako brzo kazniti. Računao je da će neizvjesnost potrajati bar nekoliko mjeseci, dovoljno da i on i SDA steknu nove poene među Bošnjacima,
ali mu je neki tamo pisar, kako Sakib Softić podrugljivo naziva autora famoznog pisma, pomrsio račune, odmah obezvrijedio zahtjev za reviziju i istog časa stavio tačku na ovaj frustrirajući slučaj.
To još nipošto ne znači da Bakir Izetbegović neće preživjeti ovu političku lakrdiju. Iza njega stoji moćna klijentelistička struja njegove stranke, sve dobro uhljebljeni podanik do podanika. “Neću podnijeti ostavku, jer me je birao moj narod”, izjavio je Izetbegović. Uzgred rečeno, sintagma “moj narod” u politici je najčešće predmet brutalne zloupotrebe. Svakog civilizacijski osviještenog građanina prvenstveno zanima kvalitet njegove države, zanima ga vladavina prava, a nikako liderske floskule.
“Država mora biti temelj zakona. Kada je vlast u državi konfiskator, gangsterska banda koja narodu nameće svoju volju, ‘državotvorno’ stanovište je obično učešće u kriminalnom prestupu. Otpor prema takvoj ‘državi’ je prirodan, a građanska neposlušnost postaje jedino stanovište dostojno poštovanja društva”. Ne znam šta o ovom opažanju istaknutog poljskog i evropskog intelektualca Adama Michnika misle naši politički lideri, ako uopće čitaju novine. Prepoznaju li u ovom citatu državu koju vode?
Što se građanske neposlušnosti tiče, ona je u Bosni i Hercegovini na tankim nogama. Mi živimo u moralno propalom društvu rezignirane i nekompetentne gomile i zato građanska neposlušnost ovdje ne uživa nikakvo dostojno poštovanje.
Opozicija koristi priliku koja joj se ukazala i svom snagom se okomila na Izetbegovića. Ali, šta je sa onih pedesetak rofesionalnih patriota koji su mu u Vijećnici došavši po pozivu, dali bezrezervnu podršku za pokretanje revizije? Sve su to dobro obaviješteni ljudi i gotovo sam siguran da je bar polovina njih znala da Sakib Softić ne može biti agent pri Međunarodnom sudu pravde. Pa ipak su šutjeli, računajući da ako stvar upali, oni neće ostati bez priznanja, a ako stvar propadne, niti su luk jeli niti na luk zaudarali. Njihovo licemjerje je veliko. Licemjeren je i Dragan Čavić, koji je u ime Narodnog demokratskog pokreta (NDP) Tužilaštvu BiH uputio krivične prijave protiv Sakiba Softića zbog lažnog predstavljanja i Bakira Izetbegovića zbog zloupotrebe službenog položaja. “Izetbegović je napravio nepopravljivu grešku” izjavio je Čavić. Izetbegović je grešku napravio na štetu Bošnjaka, a u korist Srba i Milorada Dodika, pa nije jasno zašto ga Čavić okrivljuje. Licemjeran je i član Predsjedništva Dragan Čović, koji u tri dana daje tri različite izjave.
Najprije je tvrdio da je u ovoj zavrzlami želio biti neutralan, potom da nije želio naškoditi Bosni i Hercegovini, a treći dan da nije podržao Izetbegovića zato što se plaši da će, u slučaju da Prlić i ostali budu pravomoćno kažnjeni, BiH po automatizmu pokrenuti tužbu i protiv Hrvatske. Imamo lidere čije je ponašanje neshvatljivo – jedni štite susjednu Srbiju od haške pravde, a drugi istu brigu brinu o Hrvatskoj. Da toliko brinu o vlastitoj zemlji, Bosna i Hercegovina bi danas bila posve druga priča.
Rat je bio maska za masovne zločine i etničko čišćenje, a poslijeratne vlasti su postale maska za političke obmane, za organizovani kriminal, korupciju i nepotizam. Izmanipulisana i rezignirana gomila šuti.
Gojko BERIĆ
(Oslobodjenje)
No comments:
Post a Comment