Vjerujem da se i vama desava da razmisljate o vjeri i "nevjeri", o zivotu "nakon zivota i smrti", o raju, paklu...Sjecam se cak nasih debata na tu temu jos iz davnih gimnazijskih dana. Tada smo, vecina nas, bili indoktrinirani idejom komunizma, ateizma. Darvinizam je davao odgovore na sva pitanja i dileme... Samo poneki od nas je postavljao pitanja, diskutovao o dilemama... Takav je, jos u to doba bio moj dobri drug iz tih dana, Draska Grbic, koji na zalost nije vise medju nama (http://parkic.blogspot.ca/2010/03/sjecanje-na-draska-grbica-1949-2007.html). On nas je cesto, svojim pitanjima i stavovima, sokirao ali i podsticao da razmisljamo drugacije, da pitamo i pokusavamo odgovoriti cak i na pitanja na koja nasi profesori nisu imali jasne odgovore. Ponekad smo satima pricali o temama koje u to doba nisu bile uobicajene niti dobrodosle... pa i o zivotu i smrti, neunistivoj energiji ...Ovaj clanak me podsjetio na te nase diskusije iz davnih gimnazijskih dana ali i na dileme na koje ponekad svi mi pokusavamo odgovoriti. Meni je zanimljiv. Pokusajte i vi.
*********************
Foto: Press
RADEĆI na svojoj knjizi "Coming Out Atheist: How to Do It, How to Help Each Other, and Why", autorica Greta Christina primijetila je uzorak u 400 i nešto priča koje je skupila za svoju knjigu. Tema koje se u njima često pojavljivala bila je smrt.
"Kada ateisti kršćanima priznaju da su ateisti, njihova prva reakcija je da spomenu pakao. Reakcije su ponekad manipulativne ili neprijateljske, kao neki pokušaj da ih prestraše i tako natjeraju da ponovno počnu vjerovati. Ipak, puno češće radi se o iskrenoj zabrinutosti ili strahu jer iskreno vjeruju da će ateisti gorjeti u paklu, a to nije nešto što vjernici žele ljudima koje vole", objašnjava Christina.
Problem je u smrti
Studija koju je prije nekoliko godina proveo Corey Cook bacila je novo svjetlo upravo na ovaj fenomen. Cook, inače socijalni psiholog sa sveučilišta u Washingtonu, pokazuje nepovjerenje vjernika prema ateistima koje se često pojavljivalo u njegovim studijama. Doduše, nije poznat i razlog zbog kojeg to nepovjerenje postoji.
Njegova je teorija da svijest o smrti iskreno plaši ljude, ali te strahove ublažuje općeprihvaćen stav da smo svi značajan dio univerzuma dok je anti-ateizam zapravo rezultat egzistencijalne prijetnje koju predstavljaju različiti svjetonazori.
"Ono što smo otkrili jest da, kad su sudionici ankete razmišljali o ateizmu, to je kod njih budilo zabrinutost za smrt u istoj mjeri kao i kad su razmišljali o samoj smrti", objašnjava Cook.
Što mislite o umiranju?
I dok razmišljanje o smrti kod mnogih može pobuditi pozitivne reakcije (ljudi više cijene stvari koje se događaju za života), postoji razlika u reakcijama, ovisno o tome razmišljaju li o smrti svjesno ili nesvjesno, a njega je zaintrigirala upravo ova nesvjesna strana priče. Kako bi došao do rezultata, koristio je različite eksperimente.
U prvom eksperimentu sudjelovalo je 236 studenata (172 žene, 64 muškarca i većina su bili kršćani) i zamoljeni su da na papir napišu što misle da se događa nakon smrti i opišu emocije koje razmišljanje o smrti budi kod njih. Nakon toga pitao ih je i što misle o svojim kolegama koji su ateisti ili pripadnici neke druge vjere.
U drugom eksperimentu sudjelovala su 174 studenta koji su morali opisati svoje emocije o smrti te što im predstavlja ateizam. Nakon toga morali su završiti i test u kojem su čitali neutralne riječi i riječi povezane sa smrću.
Svi se pitaju
Cookov eksperiment bio je daleko specifičniji od pukog razgovaranja o smrti. Smrt je postala istaknutija, a kad se to dogodi, prema Cookovoj teoriji, ljudi postaju zabrinutiji za ljude koji dijele njihove svjetonazore i postaju negativniji prema onima koji ih ne dijele. Naime, u trenutku kada vrijednosti do kojih držite postaju važnije, to se događa nesvjesno pa ni ne primjećujete da vam znače više nego prije nekoliko minuta.
Na to nisu bili imuni ni ateisti jer i oni si moraju postaviti pitanje što se događa nakon smrti.
Što povezujemo s ateizmom?
Rezultati nisu posebno iznenadili ni Garyja Ladermana, profesora povijesti religije na sveučilištu Emory i autora koji je napisao dvije knjige o smrti: "Moć vjerskih institucija i tradicionalnih autoriteta postepeno propada na više načina. Ljudi su skloniji prihvatiti više različitih mogućnost što se smrti tiče. Ono s čime se mnogi odbijaju suočiti jest ono što povezujemo s ateizmom. Ta ideja da ne postoji ništa nakon smrti. Nema prelaska u drugi oblik života. Upravo je to ono što je najzanimljivije u ovoj studiji, ona nadilazi klasične i očite debate o ovim egzistencijalnim, bazičnim idejama o životu."
Ideje o tome kako i kada umiremo također su na tapeti. Michelle Boorstein iz Washington Posta posebno ističe primjer eutanazije: "Što više pričamo o potpomognutom suicidu i tome imaju li ljudi pravo donijeti odluku o vlastitoj smrti, to je veća šansa da će ljudi javno pričati o smrti jer to je nešto što se ne događa prečesto."
Veći broj ateista
Boorstein je uvjerena da će ta rasprava povećati broj ateista jer jednom kad odlučite da su ljudi ti koji mogu odlučiti kada umiru udaljiti ćete se od ideje da je Bog jedini koji o tome odlučuje. Štoviše, čak će se i vjernici sve više slagati s ateistima po ovom pitanju.
"Bezvjerci" su skupina koja raste iz godine u godinu, a čini ih trećina odraslih starijih od 30 i brojniji su samo katolici. Da ne bi bilo zabune, oni koji tvrde da ne pripadaju ni jednoj religiji ne deklariraju se nužno kao ateisti i mnogi od njih vjeruju da nešto ipak postoji, ali ne povezuju se ni s jednom religijom. Čak dvije trećine Amerikanaca podržava eutanaziju i mnogi naginju sekularnim idealima po ovom pitanju.
Ipak, Cookova studija ističe i da čak i mnogi od onih koji naginju sekularizmu nisu baš najsretniji s činjenicom da nakon smrti dolazi ono što i prije rođenja - jedno veliko ništa. Ljudi žele život nakon života pa čak i ateisti imaju malu tjeskobu oko toga što dolazi nakon smrti.
Ateizam i nemoral
Christopher Hitchens za Vanity Fair napisao je seriju članaka nakon što mu je dijagnosticiran rak jednjaka, a suočen s vlastitom smrću, ovaj je zagriženi ateist tvrdio je da je sama ideja raja jako precijenjena. Svoje je tijelo ostavio znanosti i izabrao ne imati sprovod.
Hoće li ostali ateisti slijediti njegov primjer? Tko zna? Smrt pogađa sve nas pa bi bilo sasvim logično da o tome otvoreno pričamo. To će svakako izazvati neka teološka razilaženja u stavovima, ali odrasli ljudi moraju racionalno procijeniti svijet oko sebe. Vjernici smatraju da ideja o življenju jednog života na neki način dovodi do nemorala, ali brojne studije pokazuju da se ateisti i nemoral u istoj rečenici nalaze daleko rjeđe od vjernika.
(INDEXHR)
No comments:
Post a Comment