Ovih osam godina je veoma brzo proslo. Prebrzo. A opet, kad razmislim, toliko toga mi se za to vrijeme desilo! Apsurd je to koji jedino mogu objasniti uzrastom.
Izgleda da su i mene, konacno, godine uhvatile!
I neka su.
Zadnjih dana sam u zavadi sa statistikom i ovog puta se njome necu baviti. Kada vidim kako politicari i ini zloupotrebljavaju statistiku smuci mi se ta matematicka disciplina. Mislim da je to jedna od rijetkih egzaktnih disciplina koja je neprestano upotrebljavana i zloupotrebljavana. Koliko naucnih radova, magistarskih i doktorskih disertacija je napisano i odbranjeno zahvaljujuci, prije svega i uglavnom, statistici! Koliko vlada u svijetu je bilo uspjesno zahvaljujuci opet samo zloupotrebi statistickih podataka! Koliko ....
Necu dalje o statistici da ne skrenem sa danasnje teme.
Uglavnom necu ovog puta o broju objavljenih priloga, o broju citanja dnevno, mjesecno, godisnje. Taj broj i ti podaci se ne mijenja mnogo i postaje dosadno ponavljati ih.
I ovog puta se zahvaljujem vama upornima koji otvarate i citate ovaj blog. Otvarate, jer ocekujete da nadjete nesto zanimljivo. Vjerovatno da vam to ponekad uspije jer, kako brojila registruju, vi i dalje navracate i citate; i za to sam vam zahvalan, jer da nije tako, odavno bi se ova stranica zamrzla na poslednjoj temi. Pronasao sam ovih dana i malo vremena da udjem u stare datume Parkica. Da ne ispadne da se hvalim, ali pronasao sam neke veoma zanimljive teme koje sam vec zaboravio. Preporujem i vama, kad nadjete malo vremena i mira, da prelistate stare teme. Dobro je podsjetiti se i vidjeti kako smo razmisljali prije sedam-osam godina. Koliko smo u nekim procjenama bili u pravu. Gdje smo fulali.
Zadovoljstvo mi je i ovog puta spomenuti Maria koji je akrtivni saradnik na blogu od prvog dana. Sta saradnik? On je zapravo koautor bloga i da nije njegovih priloga i prijedloga za priloge blog bi bio mnogo siromasniji. Svakako treba i ovom prilikom pomenuti kapitena Angela T., koji javljanjima o svom unuku i kosarkask-teniskim temema odrzava blog dinamicnijim. Vecina ostalih su se nekako umorili, pasivizirali, ponekad se jave... Tako je to, vecina se prebacila na fejzbuk, tviter ili neke druge drustvene mreze, dinamicnije i prikladnije za svakodnevnu, i prilicno povrsnu ali svakako zanimljivu komunikaciju. Dobar dio nas koji smo u ovom virtuelnom svijetu vec duze vremena smo se i pomalo zamorili i zasitili ovom igrackom. Neke druge zivotne aktivnosti odvlace nasu paznju... I dobro je da je tako sve dok nas te druge opcije cine sretnijim i zadovoljnijim.
Da ne duzim, zahvaljujem vam se na povjerenju i vjernosti i nadam se da cemo se i dalje druziti.
P.S. Ipak malo podataka. Za ovih osam godina Parkic je najcesce otvaran u BiH, pa u Hrvatskoj, USA....
Uostalom, pogledajte tabelu koju sam juce ujutro kopirao i zalijepio:
Entry Pageviews
Cestitke za 8 godina Parkica
ReplyDeleteSamo nastavi...
Komso Predraze, najiskrenije cestitke i HVALA.Sto se tice broja otvaranja, moj udio u Njemackoj i Hrvatskoj je lavovski.Prijateljski pozdrav. Sejo B.
ReplyDeleteDan je svijetao, snijeg je stao, još je hladno… Prošlo je osam godina od prvog posta u Parkiću. Banjalučko mjesto gdje se opušta, druži, čavrlja… tu se zuji i priča, o aktuelnom, o onome što žulja. I ovaj Parkić tako doživljavam. Poticanjem razgovora čuju se i neka drukčija mišljenja. Citati u Parkicu, iz prošlih i ovih vremena, definišu stavove ovog sajta.
ReplyDeleteProšlo je osam godina od starta Parkića. Malo ili puno? Iz očiju ovdašnjih političara zabetoniranih stavova osam godina su samo dva mandata, ‘’zaista, kratko’’ (kao da ih čujem), ali iz ugla onih koji glasaju – osam godina je jako, jako dugo.
Za osam godina smo stariji, iskusniji, da li i realniji (?). Sigurno ne i pametniji. Takvima nas vide i oni koji vode Grad. Vjeruju u pasivnost stanovnika Grada pa žele u njihovo ime da konkurišu za titulu: Banjaluka evropski grad sporta?! Žele da prave lažnu sliku grada. A Parkić je samo jedno tiho mjesto na kome se opušta, druži I čavrlja…
Mario M.