Sunday, March 13, 2022

Moj skolske drug Goran Fulanovic...


  - isli smo zajedno jos u prvi razred Osnovne skole Peter Kocic, poslao mi sliku naseg drugog razreda iz Petar Kocic skole, kod ucitelja Velje. Direktor skole Zarko Kojic na slici stoji do Velje.  

Nismo li svi bili slatki - mali i sretni! 

Ja prepoznajem Gorana. Mislim da Miso Pavlica stoji odmah do mene. Javi sw Miso! Vecina ostalih likova su mi poznati, ali se imena ne sjecam... Tu bi negdje morao biti i Mladen Zoric, ali ga ne pronalazim. Zalosno je kao memorija blijedi! Da mi je tu kraj mene sada moja mama Zora! Ona bi se sigurno sjetila bar polovine imena. Nema je vise.  Sjecam se i Goranove mame. Lijepa gospodja koju su, ako me sjecanje ne vara, uvijek ukrasavali sesirici ili kapice. 

Neka nam obje i sve nase mame pocivaju u miru i u nasim sjecanjima.


Zipa mog friza- malo ukoso! Sisao me Ante- frizer sa brcicima! Cim sam malo porastao, odabrao sam da me sisa Stroco Suvalic, frizer i sahista iz iste frizerske radnje! I sisao me sve do studentskih dana, kada sam pustio dugu kosu i sisao je godinama sam!


A onda, uz pomoc moje sestricne Ljilje i malo povecavanja, prepoznam na slici i moju mamu Zoru i sestru Bobu ispred nje. Boba je tada isla u cetvrti razred  Petar Kocic skole. Prepoznao sam na slici sestre i bracu nekih drugih drugara. 

6 comments:

  1. Prelijepo! A i ti si "okato" presladak.
    Nisam znao da si isao u isti razred gdje samo Oljo i ja zatvarali djake u duple prozore. Znas ono iz mojih prica.
    Od tebe, na Blogu sam cuo da je umrla Goca Janjic. To me je zbilja potreslo!
    A drugi veci sok ... pa Ti, Mili moj, nista ne napisa za legendu BH & YU kosarke ... nasu Gocu, nasu Jaranicu!
    A pisete o svemu!
    Ni onaj tvoj Angel iz Boise, pa ni Djoko K.
    Cak ni Caja na svojim slikama!

    "Od zivota , na svi strani idu dani odabrani!"

    ReplyDelete
  2. Toba moj, lako je naci razlog za kritiku. Na blog, na nasa virtuelna druzenja i sve sto se desava s nama i oko nas uticu mnoge okolnosti koje se desavaju s nama a koje ta nasa virtuelna publika i prijatelji ne vide. Mnoge, meni drage ljude, nisam ispratio na blogu, pa na zalost, ni Gogu. ALi smo se mi, njeni kosarkaski prijatelji oprostili od nje u nasim izmijenjenim porukama, emailovima a posebno Angel, Kikan, Bato, Kljaja, Doka i ostali... To sto se to nije naslo i na Blogu, ne znaci da nas njen odlazak nije rastuzio i da je svaki od nas, a i zajedno, nismo ispratili u njen spokoj.

    ReplyDelete
  3. Milan Miso Pavlica14 March 2022 at 13:08

    Polako dolazim sebi jer nemam ovu sliku iz trećeg razreda. Do tebe nisam ja nego Branko Tomić Babura, Fula je u sredini a ja sam ovaj glavati ispred učitelja Velje. Direktor Žarko Kojić nije
    na slici jer sam ga zbog šamara u dvorištu dobro upamtio. Mislim da je ispred mene Mirsada Osmančević koja ja nastavila sa nama u OŠ Braće Pavlić.
    Za Fulanovića nisam siguran. Sa Tomićem Baburom sam bio komšija u ul. Vase Pelagića a prva dva razrwda smo išli u OŠ Mirko Višnjić. E baš si me iznenadio...Sliku ću nekako skinuti.

    ReplyDelete
  4. Znao sam da ce te slika obradovati. Kao sto je i mene iako je negdje imam ali je odavno nisam vidio. Bio sam u dilemi da li si ti do mene a padalo mi je na pamet i prezime Tomic, iako ga se vise ne sjecam. Za Gorana si u pravu a za Kojica, ipak mislim da je on ali nisam siguran. Kao sto mi jedna od majki, potpuno desno na slici lici na moju majku Zoru. To je ipak drugi razr
    ed jer ja sam u trecem presao u Braca Pavlic.

    ReplyDelete
  5. Sjedim u „Ferati“ sa Ratkom Stamernićem na uglu Gundulićeve i Bore Sstankovića, one male ulice koja vodi do ulaza u pavoslavno groblje, pa ga onda otprati sve do njegova južnoga kraja, do pogleda na osnovnu školu „Branko Ćopić“ nedavno lijepim muralom oslikanu. Dogovaramo se kako dovršiti knjižicu sječanja na banjalučke izviđače, koji, evo, več čitav vijek svoje marame vežu. Obojica smo , davno, bili nekakvi načelnici, generacijski dobro odmaknuti, ali ideja sličnih. Ratko odmjerava svoju pivu, a ja cijedim svoju „nes kafu“ sa dva „natrena“, zbog šećera, naravno. Prilazi nam smijući se, dobro sijed Sejo Bahtijarević, brat Fahrin, da me opet baci u dilemu, koji je od njih dvojice efikasnije onu žutu lopticu preko konopa prebacivao. Drži nekakav teniski kamp u Istri, pa svratio u Banjaluku da se sa starom rajom ispriča. Pitasmo se domaćinski za zdravlje, ali ne reda radi, nego zbog godina kojih smo na leđima podosta naslagali. Stanje očekivano, svi smo još na po dvije noge, pa zdravstveni bilteni nisu dugo izmjenjivani. Reče da je u Banjaluci i Čanak, onaj sitni sa dugom crnom kosom, košarkom se zanimao, kako ga se sjećam, da je sada u Kanadi i da ima nekakav blog na koga mu se banjalučani javljaju. Od Dragojle, Prletove, saznadoh da mi je njezin Prle dalji rođak bio. A košarku po kuluku na asfaltiranju igrališta uz gimnaziju, pamtim, te po mojim gerama, Geletu, Mići , Borku, Danišu i Bati, koji je sa mnom u razred išao. Dade mi Sejo adresu, pa odlučih da se tamo i javim. Pozdrava radi. Tek toliko da znate da i starija raja još po vašem parkiću koji put prekorača. Slabo koga poznatog da sretnem, uglavnom se po bazenu motam. Pazim na unuku, pa i ja koju otplivam. Najstariji sam tamo, ali ako vas šta o Banjaluci interesuje, slobodno pitajte , možda se nečega i sjetim.
    Pozdrav svima zablogiranima, Kamenko
    .

    ReplyDelete
  6. Kamenko, druze moj, hvala ti na lijepim rijecima kojima si se javio! Javi se jos pokoji put kad se sjetis naseg bivseg zivota, izvidjaca, KABa, vaterpolista INCELa, Medicinske Elektronike... Bogato si ti zivio u Banjaluci. Imas se cega sjecati. Posalji svoje sjecanje a i razmisljanje na canakp@hotmail.com. Ostaj mi u zdravlju!

    ReplyDelete