a ja ti to govorim pet puta!'
Alica tuzno pogleda u nas, ucinilo mu se, zajeb'o se! Ma ipak se nekako ohrabri i pita ga ... "Pa imas li ti za tu pivu, stvarno?" ... rece glasom punim straha, bez nade.
"Ih, dj ne bi im’o!"… ponosno rece drot.
Ale
se prope na prste, istegnu vrat, al' je slabo dobio na visini, a zavrnu glavom:
"Ovamo Semara, Toba ... vodi nas ovaj dobri Co'jek na cugu!"
"Jebo mater svoju, Toba, ako nas ova budala ne odvede pravac zatvor kao onda u Zaostrogu." Isusti Semara.
"Mislis
, k'o onda u Kotoru?!
"Ne spominji mi Kotor Toba, matereti, jos me svako rebro boli!"
"Sta
se mi kurcimo onda, Stari? Pa hajmo pobjeci od njega, Semara! Sad je prilika!"
"Kako
, pobjeci … mislis k'o ono pobjeci od kuce?”
"Bas
tako!”
“Koja
si ti budaletina Toba … od njega se ne moze nigdje pobjeci!”
"Kurac, ne moze … ti znas!”… rekoh.
"Ma
prob’o ja, e moj Toba, prob’o hiljadu puta … djaba!”… tugaljivo izgovori
Semara.
"Nego, hajmo mi sa njim … to je ipak manje bolno!"
"Hajte
Raja ovamo da vas upoznam!” … vice Alica.
"Ovaj
veci milicionar, (pokazuje na manjega) je iz Motika, a ovaj jos veci je sa
Lausa!, Nasa Raja!"
"
"A
ovaj veci milicioner (pokazuje opet na manjega) je sef ovom jos
vecem,
kontate?!"
"Kontate
, kurac! Nije sve u visini, to vam stalno pricam!"
"Nismo
mi iz Bengulike Cityja, bas tacno, mi smo ti iz Bendzujajka." … rece manji
murijas.
"Jebiga,
meni nemoj objasnjavati, sad znam tacno odakle si,
ama
isti je to Grad, samo ga razlicito ko zove!" ... rekoh.
Bendzulajk,
ili Bendzujajk ... ama isti Grag, ali ljudi razliciti!
"Slusajte,
papci", obrati se Alica nama, "Ovaj veci milicionar (pokaze na
manjega), je prvi rod Josipa stolara sto je radio u Djecijem Pozoristu.
"Aiiii? Josipa!? Onog iz Motika!?"… uglas rekosmo Semara i ja.
"Iz
mog kurca ... iz cega ce bit' Josip, neko iz Motika ... naravno ... nema sto stolara Josipa u Djecijem
Pozoristu! Jebem vas obadvojicu!
Josipova
tekta, od njegove majke sestra je udata za nekog
Franju,
e sad ovaj Policajac je rodjeni njegov sin!!!
Za nevjerovat' !!! Aaaa?!"
"Ma
nemoj!? Josipov!?"
"Ma
nemojjjj! Lazessss!
Murijas
se razdragano smije!
Jebajiga, familija smo! Neka! Garant!
A
onda Semara ispodtiha dodade: "Alica, Ale, jebem ti mater onu tvoju, i tebi
i tvojim kombinacijama … ubit cu te jednom svojim rukama!"... zareza Semara.
"Jebalo te pivo, na kraju ces dati i guzice za cugu!"
"Dobro,
dobro ... raja ajmo sada na pivu, a povedite I onu dvojicu sa gitarama!"
rece Alica.
Idemo
Stradunom, i sta bi drugo. Bolje i to nego da Ibrica ponovo zavapi ono svoje
“Nedajteeee…!”
Ama
ne da mi se ni pisat' naslov te “cuvene” pjesme. Putem pita Semara dvojicu
drugih gitarista odakle su. U glas rekose: “Iz Bendjulaja!”
“Mala
carsija, jel tako, jesam li pogodio iz prve?!”
“Jesi , jarane rekose! Mi ti uglavnom picimo meksikanse serenade po Banjaljuci."
Vrata
mala, drvena, od slaganih dasaka, ofarbana sto puta u zeleno! A ispod te
zelene, uvijek na segmente proviruje i jos neka druga zelena! Bit ce ona sto ju
je prvi i pravi gazda nekad farbao!
Slicno
kao i u zivotu! Navlacis farbe, ali prva uvijek nekako izbije ... i dominira!
Nista se nikad ne moze prefarbati! Sve se vidi, sta je nekad bilo!
Bog zna koji se sloj boje sa nje ljusti. Brava, tamo gdje je bila ta brava …sad je rupa, a iz nje viri komad spage!
Barba
Bepo obgrlio bacvu vina, nos mu taman sjeo tamo gdje
obicno
ide cep. Kapetanska Mornarska kapa sa zvijezdom petokrakom pokrila cijelo lice,
samo rijetki pramicci bijele kose - tu i tamo.
"E,
zemljaci … navalite, evo pive … po fabrickoj cijeni, rece manji milicionar,
(Alicin veci)!"
"Cije
je?!"
Kurci
se Alica! Ne bi li pokaz'o svoj dobar odgoj!
"Sta cije je!? Moje, naravno!" rece Bepo.
"Ma
ne pitam te to ... nego koje je marke?" pametuje Alica. "A to pitas ... niksicko zemljak!" ... a za vas
... "banjalucko!" ... uleti u pricu onaj manji drot, sto je njemu veci! (a i meni
dopizdilo pisati u zagrade da je manji njemu veci, jebajiga)! Valjda se to
shvatilo oko polovine price?! A??
Semara
podize svoju flasu: "Ajmo Raja u zdravlje!" "Ja bi radije
Semsudine moj – vino, crno!" rekoh
oprhvan ustajim smradom vlage, memle, ovaj i ... mirisom tanina. "O jesi
ti komplikovan Toba, tacno cu jednom pobjeci i od tebe i od
Na
rijec "vino", prenu se sjor Bepo!
"Ko je reka vino?!"
"Ja sam "reka", vino Sjor!"
"Eeee,
vidi se pravi Gospar, tebi ce Sjor Bepo sipati u svoju bukaru od politre!"
O,
prava stvar ... politra je moja mjera!
Nasu
vino, a sve nesto klamfa kad govori.
"Ajme
dico di su mi zubi?! Jadni mi moji
"Eto ti ih u ustima!", sapnu mu Semara.
"Ama ne ti donji, di su mi gornji, jadan ja?"
dnu
zabjelasa! I prevrnu!
(Ima jos!)
No comments:
Post a Comment