Jel'
ja ono dobro vidim,
Jest',
bogami, onaj mali Djani cuci, jest' mali Djani ... garant ... a pravo mu Alinih
pola godina ... al' Raja je Raja ... i onaj jos jedan ... al' se ne vidi iza onih
suncanih naocala ... a mog'o bi biti i ja tu iza tih naocala sakriven ... i
svaki drugi a ... al' nismo ... nema nas ... i Dama u crnom ... ni ona se ne
vidi! Kazu dosla iz Banja Luke. Ko to moze reci sa sigurnoscu!?
Ja!
Ja mogu reci sa sigurnoscu! Iako ne poznajem Gospodju!
Banjalucanka
je ... garant! Druga ni jedna ne bi povukla toliki put, u taj neki
Brak je svetinja! U njega se niko ne smije petljati!
I
opet svanu, bas k'o i jucer ujutro ... jebajiga! Boze moj mili, hocu li ja
ikada pobjeci od snova?
Eh, da mi se barem jednom, ljudski ... naspavati?
A
na radiju, Maria Callas ... Casta Diva ... nju su stavili u bolju kutiju da
trune i raspada se ... i sa imenom ... i to njenim, jebote! ... A sad ima li
neke tu razlike, nesto ne znam!
Njoj
svejedno, Alidinu svejedno! Dal'
Obadvoje, ustvari ... svi Mi, ime nam je ... Le Meteque (oni koji su izgubili svoju Domovinu i sa njom ljudska prava - to su Meteci! MI!)
Le Meteque
With my face of a bloody
wog
Wandering Jew or Greek
shepherd
And my hair to the four
winds
With my eyes all
washed-out
That give me the look of a
dreamer
I who don’t often dream any longer
With my hands of a petty
thief
Of a musician and of a prowler
Which have pilfered from
so many gardens
With my mouth which has
drunk
Which has kissed and which
has bitten
Without ever satisfying
its hunger
With my face of a bloody
wog
Wandering Jew or Greek shepherd
Of a petty thief and a vagrant
With my skin which has
taken on
The sun of all the summers
And every petticoat within
reach
With my heart which has
known how to
Make suffer as much as it
has suffered
Without making a fuss for
all that
With my soul which no
longer has
The least chance of
salvation
To avoid the purgatory
With my face of a bloody
wog
Wandering Jew or Greek
shepherd
And my hair to the four
winds
I’ll come, my sweet
captive
My soul mate, my living
spring
I’ll come and drink of
your youth
And I’ll become a prince
of blood
A dreamer or else a
teenager
However you like to choose
And we will make of every
day
The whole of an eternity
of love
Which we will live to the
utmost
And we will make of every
day
The whole of an eternity
of love
Which we will live to the utmost
Tekst je, kako se vidi na novom banjaluckom jeziku. Nisam htio pisati na banjaluckom-banjaluckom, jer nesto kontam ... mozda se nesto i zaboravilo!? Da vas ne zbunjujem! Za nasu djecu sam siguran da ovako bolje razumiju!
Vrijedi poslusati, Le Meteque Georges Moustakija, covjeka koji je 1959 god. sa
25 godina napisao za Edit Piaf, cuvenog Milorda. A 1969 godine, napisao
Himnu raseljenih!
Mi smo se u taj tekst uklopili ... naknadno!
Po raspustanju, ovaj po
raseljenju! Naravno!
https://youtu.be/O51zyf83mfk
Eto,
to sam mislio ... i nema vise!
Ah,
da ima ... jebajiga!
Uv'jek mi na kraju na pamet pa'ne jos jedna ... mislim na ona vrata crkve Svetog Vlahe, ofarbalise li ih, podmazase li im one baglame ... svaki put skripnu, taman kad ne treba!
Jebote,
trebaju li Turisti o tome da misle!?
Nose na ljetovanja od kuce svoju farbu i kolomast ... samo da Gosparima ne skripi!?
A
pravo je nesto stalno ... skripalo te 1972 godine!
Al'
... nisu svi culi!
Cuce kasnije, pa se ni ja vise ne brinem!
Da li je na fotosu zvanom 'poljubac' Lola Z. V. B.?
ReplyDeleteJe, ja sam Lola, ma ko pita?
ReplyDelete