U svojoj 93. godini , ako me sjecanje sluzi, je otisao i nas kosarkaski drugar Palada. prepoznatljivo banjalucko lice, Cajevcanin, kosarkaski sudija, jedan od prvih saveznih kosarkaskih sudija Banjaluke, dugogodisnji predsjednik banjalucke udijske kosarkaske organizacije....
Brzo se vijest o njegovom odlasku prosirila banjaluckom kosarkaskom planetom. Palada i ja nismo pripadali istoj generaciji, ali smo se predivno slagali i druzili. Sa Paladom je to bilo vrlo jednostavno i u svakom trenutku vrlo zanimljivo. Bio je pasionirani zaljubljenik u kosarku, kosarkasko sudjenje.... U jednom periodu, pocetkom sedamdesetih, uspio je da ubijedi podosta bivsih kosarkaska da se "prebace" na sudjenje... Nije ta njegova zadaca bila bas laka, jer vecina kosarkasa ne vole sudije i vecini, zadnje sto iskreno zele je da nakon kraja igracke karijere postanu kosarkaske sudije. Medjutim, Palada je, onakav kakav je bio, uspio je ubijediti je nas desetak - petnaestak da pokusamo, da pocnemo suditi pa nakon toga odlucimo sta cemo dalje. . vodio nas je kao sudije na prva sudjenja. Objasnjavao koliko su sudije vazan dio kosarkaske utamice. Objasnjavao kako se ponasati, kako suditi, u kojoj kafani se nakon utakmice osvjeziti... Bio nam je godinama istinski mentor.
Svi mi koji smo imali srecu da sa Paladom putujemo na utakmice i sudimo sjecamo se da ni jedno to putovanje nije bio slicno, da ni jedno nije bilo dosadno. Palada se, svojom pozitivnom energijom i strastvenom pricom,z brinuo da smo se radovali vikendima i utakmicama s njim. Jedan od nebrojenih dogadjaja, koji mi se javlja na vijest da je Palada otisao, desio se na zeljeznickoj stanici u Bosanskom Novom. Putovali smo od Banjaluke za Bihac sa presjedanjem u B. Novom. Osvezavali smo se u stanicnom restoranu koji je na istaknutom mjestu imao veliki sat u koji smo naizmjenicno gledali da budemo sigurni da necemo zakasniti na voz. I odjednom shvatimo da je nas voz vec dosao i polazi za Bihac. Do tada nismo ni primijetili da veliki sat na zidu, u koji smo obojica gledali, ne radi! U panici, Paladi se snalazi prije mene. Kaze, ti plati a ja idem naci nekoga da nas preveze do prve stanice u Blatnoj (ako se ne varam). I stvarno, Palada zaustavi covjeka na putu i ubjedi ga da pozuri i prije voza nas doveze do prve stanice. Zahvaljujuci Paladinoj snalazljivosti mi stignemo na utakmicu, ali je zbog ovog dogadjaja on slijedecih godina imao razlog da me podsjeca na ovaj dogadjaj i okrivljuje. Jer, kako mi je uz osmijeh objasnjavao, ja sam kriv sto smo zakasnili na voz jer je on mene smatrao pametnim, mladim i zbog toga bio potpuno opusten. A pokazalo se da buduci inzinjer ni na sat ne zna gledati!
Svaki od nas, sudija i delegata ima bar desetak dogadjaja dozivljenih sa Paladom kojih se rado sjeca.
Djenaza naseg Muhameda Ibrahimbegovica - Palade ce biti u Banjaluci. Datum ce biti odredjen kasnije.
Neka mu je laka banjalucka zemlja. Pocivaj u miru, druze moj. Porodici iskreno saucesce.
No comments:
Post a Comment