Vladislav Bodnaruk - Toba: 6. dio Malteska tajna

"Reci mi, boga ti sta ste ono pricale kad ste mi pocugale sav Martel ?", radoznao je Stari.

"Ma nista bolan, zenske stvari a i rekla mi je u povjerenju, pa mi nekako nezgodno da dalje prenosim a tebi bi to moglo negdje izletiti!"- rece Stara.

"Pobogu, zeno za koga ti mene drzis, kad sam ja nesto izdao?" zacudjeno upita Stari.

"Kad sam izdao? A? Reci!"

"Ne znam kako, ali svaki puta kada ti nesto ispricam u povjerenju kroz tri-cetiri dana dolaze mi komsinice po dodatne informacije. Sve hocu da vjerujem da si laprdao po "Cajavecu", ne d'o Bog da si isao zenama po kucama! Da jesi...danas bi bio mrtav...garant!

A "Cajavec" mala firma, jedva pet hiljada radnika pa mi nikako ne ide u glavu kako se to prosiri po cijelom Gradu? Sta ti mislis, a?

Gdje je tu logika!?

Sto ja tebi danas ispricam za pet dana i na pijaci me seljaci pitaju jel' to istina sto se prica?"- pronicljivim pogledom ga Stara promatra.

"Znas sta cu ti ja jos reci, zato ja tebi nikad nisam smjela ispricati nesto protiv Drzave ili ne daj boze nesto protiv Politicara! Sigurna sam da bi me onda umjesto seljaka i piljara za dodatne informacije ispitivali na Golom Otoku i to vec treci dan po plasiranju informacije."

"Ode ti Stara bas daleko, cuj na Golom bi te ispitivali, sta fali nasoj "Crnoj Kuci"...elitni zatvor, pola Bosne boravi u njemu."- valja se Stari od smijeha!

"Bas bi volio da te pritvore dva - tri dana, to bi nam osvjezilo brak...garant... a i ti bi poslije manje laprdala!"

"Eto budale, sta covjeku padne na pamet, vlastitu zenu slati na robiju u "Crnu Kucu. I jos me onda pitas sta mi je Ingrida pricala u povjerenju. Nista od informacija za tebe!"

rece Stara.

"Dobro, ali onda sigurno ima nesto manje povjerljivo sto mi mozes reci?" uporan je Stari.

"A to, to ima. Neces vjerovati rekla mi je da je malu Merimu ubijedila da ju je samo ona rodila pa zato nema Oca, eto to!"- konspirativna je Majka.

"Lazesss, budale zene, gdje to moze? Otac je u tom poslu...najvazniji a ko ti je ta Merima?"- pita Stari.

"Pa ona njena Mala, kako ne znas?!" cudi se Majka.

"Mislis na Mejremu?" - pita Stari.

Potpuno iznerviran tolikim nepoznavanjem stvari, ja samo viknem: "Mirjam!"

Gledaju u mene u cudu, k'o kad gluhonjemi odjednom proprica!

"Pa to ti je to...isto!"- utjesno ce mi Majka, "samo oni ne znaju izgovoriti pravilno!"

"Tako je!" potvrdi Stari i na brzinu dodade, "dalje, dalje...sta je bilo dalje?"

"Vidi, ona je Malu slagala, nije ona Majka Bozija pa da  zanese dijete bezgresno, niko od nas nije toliko lud. Bila je nekakva Momcina u toj njihovoj Valeti , to ti je k'o njihov Beograd, i oni su se upoznali dok su studirali medicinu. Zavrsili te visoke skole i trebali se uzeti ali on je pravio neka sranja pa zglajzo politicki. Jednu noc bane murija i odvede ga.

 Od tada ga vise nikada nije vidjela. Nakon nekih par mjeseci vidi ona stomak raste, raste. raste, a taman tako nekako cula da su trojica robijasa nagulila iz zatvora. Murija, ubila dvojicu a za trecim se jos traga.  Zato je odlucila da naguli sa Malte, kako bi zastitila dijete jer bi vlast vremenom shvatila cije je to dijete. Misli da bi joj ga oduzeli!  Eto!" - puna brige rastereti se Majka, teskog bremena tajni!

"Uh, jest zajebana prica! Samo ne kontam kako zna da je onaj treci robijas njen Momak? To mi je nekako mutno!?" - Stari sve to razmotri sa filozofskog stanovista.

"Gledaj, cula je kako murija prica da su dvojicu roknuli a da je Doktor pobjegao! Kontas sada?!" - podigla Majka obrve.

"Ne kontam, de malo pojasni!"- Stari nestrpljiv kao da sjedi na iglama.

"Pa rekla sam, zajedno studirali medicinu! Tebe, blente! Sta bude covjek kad zavrsi medicinu? Automehanicar ili sta?"

"Pa Doktor, normalnooo, odmah sam skont'o ali ti pricas zagonetno! Doktor je nagulio i negdje je znaci, ziv!"- Stari napuci usta i u sebe zviznu!

"Au, ovo nam ne valja, nikako!" - zabrinuto rece.

"Sto to pa sad nama ne valja?" sumnjicavo ce Majka.

"Pa bojim se da ne najebemo nekako zbog tog robijasa! Eto, to nam ne valja. Ako se ovo probuba po Gradu ne gine nam Goli! Idemo u paru!"

"Bas me zanima kako ce se to probubati po Gradu? Ako ti sutra i prekosutra i naksutra ne budes srao po "Cajevcu", mi smo bez brige, to je prva stvar a druga stvar ona je dobila politicki azil od Juge a to znaci da UDBA vec sve zna! I to odobrava, kao neku politicku borbu protiv Kapitalizma! Zato su joj i dali posao u manjem Gradu, da je malo sklone, da ne kazem zastite od njihove Tajne sluzbe!" sapuce Majka.

"Cije Tajne sluzbe, kakve Tajne sluzbe!?" skoro vrisnu Stari.

"Pa njihove Tajne sluzbe, valjda i Malta ima svoju tajnu sluzbu. Kad imaju albanci i bugari...rumuni...CIA, KGB...sto ni oni sa Malte da nemaju?"

"Eto, to mi je sve rekla! Hoces li da cujes dalje?" nadmocno upita Majka.

"Necu, necu nista vise ovako povjerljivo. Zar ima i dalje? Nemoj vise, bogati!

Sto da ja mirno ne spavam nocu?

 Cijeli rat sam prosao gotovo mirno a sad treba da najebem zbog svoje lude zene! Ma koju ti moc imas da ispitas ljude i sve saznas! I to sve u sat vremena i flasu Martela!

Ma ja sam budala, gdje kupih taj Martel!

Ti bi trebala "aplicirati" za posao glavnog ispitivaca za

CIA-u." - iznerviran Stari zavrsi svoje izlaganje.

"Ma najebali smo totalno!" - rece kao za sebe,  pljesnu se rukom po celu.

"Ima jos da ti pricam, ali ovo nije tako opasno pa mozes malo da se opustis! Ma opusti se, bolan... i slusaj!

Ona ti nije obicna Doktorica nego vise kao Dr Dizdar!"- rece.

"Mislis, Meho Dizdar, Stara...pa on ti je fabricki zubar! Jel' i ona , znaci zubar?"

"Ma nije, zubar i ne mislim na Mehu nego njegovog brata doktora za zenske stvari sto su mu zene izbacile prvo slovo D iz prezimena pa ubacile P na njegovo mjesto. Kontas?"

"Sad bas nista ne kontam, o kakvim slovima pricas i kako se to ubacuje i izbacuje?"

"Dobro, ajmo polako, kako se Meho preziva?" takticna je Majka.

"Pa, glupa ti pitanja, svako zna... Dizdar."

"Dobro, sad izbaci slovo D iz prezimena i stavi P. Mozes li to?" gladi bradu Majka.

"Mogu, eto izbacio sam slovo D i sta sad?" vazan je Stari.

A onda vrisnu ko ofuren , " A joj tebe prostacine ...Pizdar, Pizdar, mislis Dr. Pizdar? Kontam, odmah sam skontao, samo foliram!"

"Vidim, vidim, ovaj si put bas nesto dugo folir'o." smije se Majka.

"OK, mozda nisam skont'o u prvo vrijeme, ali sad ...kontam...i sta Ingridka ima sa Dizdarima, reci!" zabrinut je Stari.

"Joj tebe, bas si pravi hablek, i ona ti je Picin Doktor kao i Dizdar. Eto to smo samo pricale...a ostalo su bile zenske stvari...ti to ionako ne bi razumio."- smireno zavrsi Majka.

"Znaci , ako sam dobro shvatio, ona nije oca od male Mejrene vidjela skoro sedam godina a on sam ni ne zna da ima kcerku, malu Merimu. A rece li ti Ingridka kako jej se zvao taj Momak?"

"Ma, rece ali sam odmah zaboravila posto mi je bilo malo neobicno, pa nikako da mi udje u uho. Dva puta je ponovila to ime a ja opet prazna, nista me ne vuce na njega.

Napomenula je da misli da je nagulio negdje u Ameriku, tako je cula od ljudi.

Drugi put cu zapisati ime pa cu ti reci.

Hoce i da je ucim nas jezik, posto ima velikih problema na poslu sa radnicima posebno sa muskarcima. Nikako da shvate da je ona zenski doktor. Kaze da im je rekla da je zenski doktor a oni joj rekli da to i sami vide...da je zenski doktor a ne muski!

 Cula ona u cekaonici kako oni stalno govore kako ih boli k.... za ovo pa za ono. Jedan tako  ponovio naglas "boli me k...." vise puta pa kad je dosao na red za pregled ona mu rekla, pokazi da vidim gdje te boli k...., a ova prostacina izvadila pred njom onu stvar."

"Koju stvar, Cunu ...mislis?!" razrogacio oci Stari.

"Pa, Cunu, koja bi to druga stvar bila vazna kod muskaraca?

 Zena zamalo nije umrla od stida, ali ga je dobro i profesionalno pregledala i rekla mu da ga tu nista opasno ne boli a on onda zin'o i rek'o i da ga grlo boli. Proculo se poslije po Celulozi kako Doktorica pregleda Cunu, pa svi navalili.

Pokusala sam joj objasniti sta u nasem narodu znaci to"boli me k....!" ali mi se cini da me bas nije u potpunosti razumjela."- zavrsi svoj referat Majka.

"Ha, ha, da nije po malo tuzno, sada bi se zavalj'o od smijeha. Picin doktor, pregleda radnicke napacene Cune! Svejedno, uljepsala si mi dan, narocito mi se svidjelo ono za Doktora Dizdara! Ma jeba su ti nasi ljudi...ko bi se samo toga sjetio, da veze zanimanje sa profesijom. Dr. Pizdar! I kad kaze neka zena kome ide na pregled svima je odmah jasno kakav je pregled i ko je doktor , a sve u jednoj rijeci!

Ha, ha ha...!"- pljesce rukama Stari.

"Dobro je sad si bas pretjerao, ajde...prestani se kliberiti...i nemoj da bi ovo nekome slucajno sutra ispricao, inace si mrtav covjek, to da ti je jasno!" -vrlo ostro mu zaprijeti Majka.

"Ma ne brini nisam idiot...a mogu li ispricati ovo za Dr. Dizdara nekome a da ne navodim izvor informacija?"- molecivo upita Stari.

"Dobro, to moze za Dizdara...ali bez moga imena!

"Dogovoreno?"- posmatra ga ispitivacki.

"Dogovoreno!"- konspirativno zakljuci Stari.

"I umalo zaboravih da ti kazem, sutra nam stize iz Slovenije Bijela tehnika, budi kod kuce da kocijasi ne istovare to u dvoristu. Neka oni unesu...dadni im po pivu ali neka vrate flase...kaucirane su!"

Vjeko: Opet zajedno!

Pozdrav,
Vjeko

The Doors - "People Are Strange" 1967 HD (Official Video) 1080P Jim Morr...

Most Radija Slobodna Evropa: Može li Si Đinping nadmašiti Putinovu popularnost u Srbiji?

U novom Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome koji su interesi Kine na Zapadnom Balkanu (ZB). Sagovornici novinara Omera Karabega su bili Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije i Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Bilo je riječi o tome šta Kina, kao velika sila, traži na Zapadnom Balkanu koji je od nje udaljen hiljadama kilometara, u kojoj mjeri je Zapadni Balkan kapija za prodor Kine preme Evropi, da li Kina odgovara zapadnobalkanskim liderima zato što se poslovi koje ona nudi dogovaraju iza zatvorenih vrata. Zašto je od svih država Zapadnog Balkanu Kini najatraktivnija Srbija?
OMER KARABEG: Koliko je za Kinu, kao veliku silu, važan Zapadni Balkan?

SONJA BISERKO: Interes Kine za Balkan ne može se gledati izvan njene inicijative Put svile ili Pojas i put, kako se ona zvanično zove. To je veliki projekt, lansiran pre nekoliko godina čiji je cilj povezivanje Kine sa evropskim i drugim tržištima. Taj projekt podrazumeva razvoj infrastrukture u svim zemljama kroz koje taj put treba da prođe. Balkan je samo deo šire strategije Kine koja ostvaruje svoje interese na globalnom planu i stvara sferu svog uticaja.

NERZUK ĆURAK: Posljednjih nekoliko godina Kina pokušava da se nametne kao globalni geostrateški igrač. Do tada je ona bila regionalna sila, gospodar u Istočnoj Aziji, što nije smetalo SAD. Ali onog trenutka kad je Kina odlučila da svoju regionalnu moć proširi na globalnu geostratešku moć - to je postalo veliki problem. Kina naglašava da želi da gramatiku rata zamijeni gramatikom trgovine nadajući se da može dobiti saveznike u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi - naročito u Jugoistočnoj Evropi - koji se neće opirati da budu de facto objekt njene strategije. U tom kontekstu Kini mnogo znači Zapadni Balkan jer joj otvora vrata za prodor prema EU. Za političke strukture na Zapadnom Balkanu Kina ima veliku prednost zato što nije demokratska zemlja. Zapadnobalkanski lideri puno lakše komuniciraju i koketiraju sa diktatorskim režimima nego sa demokratskim. U toj političkoj dimenziji treba tražiti veliki interes Kine za njen angažman na Zapadnom Balkanu.

KARABEG: Zašto je Kini od svih država ZB najatraktivnija Srbija?

BISERKO: Srbija je centralna zemlja Balkana. Ona je veoma važna jer geografski ima stratešku poziciju na Putu svile. Srbija ima dva strateška sporazuma sa Kinom. Jedan je potpisan 2009, a drugi 2016. Nespremna da se reformiše i prihvati evropske vrednosti Srbija se okrenula partnerima na Istoku - Rusiji i Kini. Kina je zanimljiva za sve zemlje ZB zbog svojih finansijskih aranžmana i infrastrukturnih projekata. Za razliku od kredita Međunarodnog monetarnog fonda
kineski krediti su netransparentni što omogućava veći stepen korupcije, a to odgovara zapadnobalkanskim liderima. Kina ulazi u ključne grane privrede zapadnobalkanskih zemalja, kao što je to učinila u Srbiji kupovinom Smederevske železare i Rudarsko-topioniiarskog basena Bor, čime ih dugoročno vezuje za svoj projekt Pojas i put koji treba da joj otvori vrata Evrope.

ĆURAK: Treba imati u vidu da je svijet ušao u fazu američkog geostrateškog redukcionizma. Povlačenjem SAD, koje su bez obzira na sve prigovore ipak ozbiljna demokratska država, sada imamo situaciju da u svijetu, pa tako i u našim krajevima, vodeća svjetska sila nije demokratska. Što se tiče naših zemlja, novac koji zapadnobalkanski lideri dobijaju od Kine bez prezahtjevnih procedura, koje traži EU, jača njihove pozicije i politički sistem koji bih ja nazvao demokraturom. To je sistem koji ima oblande demokracije, koji je nominalno višepartijski, a u stvari ima snažnu monostrančku infrastrukturu. U slučaju Bosne i Hercegovine imamo tri monostranačke infrastrukture, u slučaju Srbije - jednu, Vučićevu. Najsnažniji link, koji povezuje Kinu i zemlje ZB, upravo je način vladavine koji ne zahtijeva procedure, transparentnost i kontrolu upravljačkih procesa. Ako pogledamo naše zemlje mi upravo u takvom sistemu živimo.

KARABEG: Da li se sve većim vezivanjem za Kinu smanjuje ruski uticaj u Srbiji?

BISERKO: Rusija u Srbiji ima veliku meku moć koju Kina još uvek nije realizovala. Srbiju uz Rusiju najviše vezuju emocije, ali Rusija vrlo malo ulaže u Srbiju. Kina je, međutim, dosad uložila više od 6,5 milijardi dolara u srpsku infrastrukturu i privredu. Predviđa se da će svi ti projekti zajedno iznositi više od 10 milijardi dolara. Međutim, ono što posebno zabrinjava su bliske veze između ministarstava unutrašnjih poslova Srbije i Kine. Srbija je od Kine nabavila oko 1.100 kamera u koje su ugrađeni softveri koji prepoznaju lica. Time se direktno ulazi u bezbednosni sistem zemlje. Kineski policajci zajedno sa srpskim prate šta se dešava na ulicama Beograda. Oni su ovde navodno došli zbog kineskih turista i njihovih radnika koji rade u Srbiji.

KARABEG: Da li bi Kina mogla da istisne Rusiju sa Zapadnog Balkana?

ĆURAK: Ne. Ne mislim ni da je prisustvo Rusije na ZB snažnog geostrateškog intenziteta. ZB se koristi da bi velika igra na globalnom planu imala svoje dodatne adute i na periferiji. Meni se činida bi Rusija I Kina prije mogle naći zajednički jezik na ZB. Ne čini mi se da bi Rusija i Kina imale razloga da kreću u nekakvu bitku za ZB. Prije bih razmišljao u smjeru da će te dvije velike biti sklone saradnji prije svega zbog toga što je Rusija zbog aneksije Krima izložena snažnim ekonomskim sankcijama Zapada, pa se je morala okrenuti Kini.

(Radio Slobodna Evropa)

Vladislav Bodnaruk - Toba: 5.dio Stigla plata

Redala se pjesma za pjesmom! Ako bi i cemu moja kuca mogla biti zapamcena, onda je to pjesma!
Orilo se, kad god je bila i najmanja prilika za neko druzenje a pjesme nisu nikad bile bez smisla.

Pjevao je onaj ko je znao...ostali su mumlali...culo se, "cuti, tiho, tise , da cujemo rijeci!"

Aplauz bi uslijedio na kraju. Pa zveckanje casa, glasan smijeh...pa zamor : "Koju cemo sada?"

Pjevalo se U Stambolu na Bosforu ali I Dobro mi Dosel Prijatel, pa Zajdi, Zajdi, Prokleta je Avstalia, Zute Dunje, Sto se bore misli Moje, Sejdefu majka Budjase (ta mi je ostala duboko u sjecanju...o tome kasnije).
Pa kad se komsije malo smire uz pivo, vino i rakijicu...potekne tihi razgovor o cudima danasnjice sve opleteno plavicastim dimom cigareta Drave , Zete ili Hercegovine, bez filtera,, naravno.

Puse svi!

"Jest, jest Haveru moj...ovo ti je cudo...mala zemlja...Nesvrstana...najbolja!"
A to taj smiraj emocija je bio pravi trenutak da moja Majka, svojim velicanstvenim mezzo-sopranom zapjeva, Onu...

Kales Bre Andjo

Ajde slušaj, slušaj, kaleš bre Andjo, što tambura sviri. Tamburata sviri, kaleš bre Andjo, anama da bidiš. Anama da bidiš, kaleš bre Andjo, na čardak da sediš. na čardak da sediš, kaleš bre Andjo, žoltici da broiš. Žoltici da broiš, kaleš bre Andjo, biseri da nižiš. Biseri da nižiš, kaleš bre Andjo, na grlo da rediš. Ajde slušaj, slušaj, kleto bre Turče, anama ne bivam. Turski ne razbiram, kleto bre Turče, vera ne menuvam.

"Joj, Zoro, dje me nadje!" zavapi neko.

Komsinice brisu suze, vrte glavama a nigdje nekog teksta, pohvale osim ono:("Jeb'la ti sebe sama!").
Placem i ja pod stolom a ni sam ne znam sta me je to puvuklo. Ni jednu rijec nisam razumio. Mirjam me gleda ostra ukocena pogleda, napucila mala usta pa mi lici kao da ima one male Hitlerovske brcice. Gornja usna joj se spucala uz sam nos...bas kao brcici... pomenutog majstora!

Sad i ja sam bio cudo, ja kada sam plak'o, plak'o sam iz dna duse, sa dva oka...odjednom...oba! Ne ono kao u filmovima, curne suza iz jednog oka i to je to!

Ma meni suze liju iz oba oka, za Kales Bre Andjo a ne znam ni makedonski a ni turski!?

"Eto, Fala vam svima na Prijemu...fatajte se svojih praznih tanjira i tepsija, nosite to kuci, da vam to ja ne bi' prala, iii...dodjite nam opet...kad legne plata ili akontacija, nasa kuca...vasa kuca, " u neka doba rece Majka.

Opet scene dugih rastanaka, nikom se ne ide kuci, svi bi najradje ostali, pa makar na "miloneumu". Padaju razna obecanja, a najcesce :"Slijedeci put, dernek kod nas Raja, ma pripremit cemo jagnje, nema niko nista da nam donosi...valja li ova!?"

"A mi cemo prase na raznju, ni nama niko nista ne treba da donosi!"

"E, ta vam je prava, Raja! Uvijek isto sranje...umjesto najobicnijeg hvala Komsije na casti, vi se uvijek opredjeljujete za ofucavanje ponudjenog! Ulazite u ovu kucu bez poziva i kucanje, fatate se sofre prije domacina! U ovoj ste kuci pojeli vise i jagnjetine i prasetine i przenica i bureka i pita...nego u svojim kucama!
Cula sam te dobro Mirso i prosli put si obecavao jagnje na raznju! A kad si Malog sunetio, nisi se sjetio, nesto, i da nas zovnes ili si sve Brici i Hodji dao...pa vama nije ostalo nista? A komsiluk skupio "skaniclu" (kesa- obicno papirnata) para za Maloga!"

"Jest', istina je!", vrisnu Micun..."obec'o si!"

"Micune, ne vuci me za jezik, godinama izlazis iz nase kuce bez Hvala ili Laku noc, toliko se naprdis svega da ni disati ne mozes a uvijek ipak stisnes da ces ti nama jednom ...prase na raznju! To prase mora da je postalo Krmak do sada i to od 120 kg pa se vise, ne moze ni na jedan razanj ni u jednu rernu a i sve po kuci popase, pa ti nije ostalo ni za cigare. I vidi ovo, zdrobio si u moj omiljeni fildjan svoje smrdljive opuske, smradu jedan!"

"Ma , nisam ja Zoro, gdje bih ja nesto takooo?" neuvjerljivo slaga Micun.

Majka prebire po fildjanu svojim prsticem, cikove i snebiva se, baca opuske po kuci, bez ikakvog reda, fuj, fuj, koje govno od covjeka bi mi to moglo napraviti...kako cu ujutro ...kafu?
"Micune", smireno i polako ce Majka, "u jednom fildjanu deset cikova a svaki druge marke? To samo grebatori rade!"

"Micune, stoko, ubit cu te ili sada ili kad god mognem...govno jedno...mrtav si covjek!"

Zafrljaci svoj omiljeni fildjan ali promasi Micuna, na srecu promasi i sve ostale komsije i zapuca se fildjan u neveliko armirano staklo haustora, pa ni 'vamo, ni tamo!
Ostade tu!
Ukopan!

Stari pridje Majci, obgrli je s ledja...stisnu, nasloni glavu i na uho joj nesto sapnu. Volio bih , vise nego Boga da vidim, da cujem te magicne rijeci ali nisam cuo nista!

"Joj, sto sicas (gadjas)...svaka ti dala!", Stari rece.

Majka se kao probudi , rasiri ruke, "Micune, nemoj vise u Moju kucu...nikadaaa, isss!"

"Kupit cu ti sutra novi fildjan, Zoro, garant!" snadje se Micun.

"Znam, da hoces i donijet ces ga zajedno sa onim tvojim prascem na raznju!"

"Raja, spavanje, drzite se bracnih obaveza, fatajte se kreveta...laku noc... laku noc ...Svimaaa!" rece Majka i tresnu vratima!

Zalupi, reklo bi se.

"Eheee, Ingrida...vidje li ti vecih ljudi i vecih supaka od ovih veceras?"

"Ma, Zova, ja ne Ingrida...jas Ingrid, ne razumila puno rijecja i supaka!"

"Dobro,dobro ja to znam, ma slozila sam ti ime u padezu da se prilagodis ...nominativ, genitiv, dativ, akuzativ...ima vremena Ingrig, ima i vokativ, i likatativ , ima instrumental...ja te samo prilagodjavam Ingrida, sreco! Ni manjeg naroda, ni vise padeza!

Zivot je jeba... a to se moze savladati!"

"Kako to mislis, Zovo?"

"Mislim, ovako, slusaj...a jebla te Zova... Stari daj nam onaj Marteli i dvije casice!"

"Sta, zar ti neces popiti veceras?" upita Stari.

"O, jes ...ja cu popiti...I mi cemo popiti...ti imas pauzu...ti neces Martel popiti...ovo su zenske stvari...kontas?!"

"Ja bih onda po Pivi, raspalio?"

"Raspali, raspali...ali na balkonu...i zatvori vrata!" rece Majka.

Mi nismo imali casice za Martel, samo cokanje za rakijicu, no Majka je od nekud izvadila nekakve cese, Kristal Zajecar, a bilo olovno staklo, livano, imalo debelo dno...tu spuca Martel, francuski konjak, najbolje pice koje sam ikad popio u kuci moje mile sestre, Tanje,upucani pogledom na Kvarner, morem koje se svojim plavetnilom uvlaci na njenu terasu, ono jednom kada sam ko biva odastao. ( I o tome, jednom!)

"Ne boj se, Ingrida , sad' smo svoji jeboga ti!"

"Jesi li ti vidjela supaka , komsija? Ali oni dobra Raja, malo skrti, ma ni mi nemamo sta da podjelimo. Malo smo i mi prazni."

"Slusaj, Ingrid, reci mi polako, vidim plemenita si zena...a lijepa...sta su tvoji problemi?"

Razgovor je tekao tiho, gotovo necujno. Culo se samo suskanje, poneki uzdah i kucanje casama. Eh!
Obadvije, uplakanih ociju ali vidno raspolozene, cudo jedno!

"Stari, odlaze nam gosti, 'ajde isprati Ingrid i Malu da ne idu same po mraku."
"Evo me letim...ma nema mi cipela!" zavapi Stari.
"Kako nema cipela, gledas li dobro?"
"Ma tu sam ih ostavio u hodniku, mora da je marn'o neko od Komsija?" zakljuci.
"Cuj, marn'o, ko to maznjava stare cipeletine?" vise kao za sebe rece Majka.
"Pa, nema ih!"
Stara se okrenu prema meni i samo podize obrve.
"Gdje si ih posij'o? A?!"
"Spale mi u Parku kad sam trc'o po vino, eto!"
"Eto, tebi...'ajd sad po njih!" naredi.
"Necu!"
"Sta neeeces, letiii! Onakve cipele da propadnu, to hoces?! A?!"
"Sad si rekla da su stare cipeletine i da to niko nece, Ma, ne smijem sam u Park nocu, eto!"
"Dobro, idi ti onda Stari po svoje cipele."
"Ne mogu ja...nemam u cemu!" logican je Stari.
Majka gleda preko svojih naocala, malo u jednog, malo u drugog a mi stojimo mirno ispred nje...kao Pioniri.
"Znate, sta, 'ajte vi obadvojica zajedno, tako cete lakse naci cipele."
Podjosmo u mrak...bez rijeci a potpuno samiii!

"...Ingrida ,Ponedeljkom je kod nas Grah, mi kazemo Gra' , cudo hrana sa pedeset hranjivih sastojaka, razvucemo ga do srijede! I znas , sta, srijedom je najbolji! Naleti sa Malom, svakako, dodji da se ispricamo."

Taj ponedeljak sam zapamtio kao vrlo znacajan ponedeljak. Stari je mimo svog obicaja, kasnio sa posla. Mi svoj rucak davno smazali a njegov grah jos stoji na stolu. Ohladio se...potpuno.
Proslo vec cetiri sata a njega jos nema. Cekamo ga, malo-malo neko proviruje na balkon.

"Nema ga jos, da mu se nije sta desilo, jadna ja? Sine, 'ajde oblaci se idemo u Fabriku." rece vrlo tiho.
"Da nije ubio nekoga, Majko, mozda?"
"Kako, ubio, crni Sine, jesi li blesav, sta pricas?" u cudu ce Majka.
"Pa, rek'o je neki dan da ce u ponedeljak ici u Celulozu da nekog ubije. Danas je ponedeljak a mozda su oni ubili njega kad je on prvi poceo!?"
U tom se zacu buka automobila ispod naseg prozora. Neko trubnu na sirenu!
Cijela zgrada istrcala na balkone. Ko biva njima neko dosao limuzinom pa da mahnu gostu.
Iz novog bijelo - srebrenog Cajevackog Taunus-a 17m, izlazi Stari. Dugo se rukuje sa soferom Milom, pa onda nesto pricaju, pa se ponovo rukuju!
Vidjeo ih je cijeli komsiluk.
A nama dragooo!
Stari podigao tasnu u vis i mase prema nama.

"Sine brzo trci zovi komsinicu Ingridku...reci stigla plata, sad vec pocinje i da vice, reci stigla plata, sta plata, reci stigle cet'ri plate...donjeo JA!"
U tren oka strcali Majka i ja. Grlimo ga!
Hanka sa treceg sprata zabrinuto vice :"Ljudi jel' sve u redu, da nekog nije udarilo to Auto!?"
"Nije, Hanka ovo auto nikoga udarilo, to moj Stari donjeo platu komsinici Indridci!" vice i Majka.
Sa dusom u nosu dotrcale su obe komsinice i velika Ingrid i mala Mirjam. Ingrid se borila da uhvati zrak a suze su joj frcale na sve strane. Mirjam je plakala, vjerovatno samo od straha!
"Stigla plata! Jesam ti obec'o u subotu! Bio ti ja kod Generalnog Celuloze, malo se i popilo pa zato kasnim ali pozdravio te puno, obecao da ce nekome sutra iscupati usi!"

Stari izvadi iz tasne smedju kovertu i dade je Ingrid. Ingrid brze-bolje pogleda u kovertu i procita cifru.
Samo je razrogacila oci i ruku stavila na usta.

"To neka gresak Komsija ne mene tolika pare a ne ni moj ime tu sto treba." razocarano spusti kovertu na stol.
Stari podize kovertu i prstom joj pokazujuci, cita cirilicom napisano, Ingrid Farrugia Azoppardi Dr.:" vidi stvarno greska... napisali Azopardi sa dva p umjesto dva z, papci! Ovo je tvoja plata!" pruzi joj kovertu u ruku.
Majka malo proviri :"uh, kol'ka lovaaa! Blagis tebi!"

"To ti je za ovaj mjesec," zatim ponovo zavuce ruku u tasnu i rece ovo je za Juli, ovo je za Juni i evo ova je za polovicu Maja kad si pocela sa radom."
Ingrid se nemocno spusti na stolicu.
"Zova, daj mene malo voda i secer, molim."

"U vidi graha, ohladio se! Sad cu ja to na brzinu podgrijati." Odleti Majka u kuhinju i donese jos dva tanjura.
Svjeze pecen hljeb isjekla na debele kriske a on se jos pusi.

Stari sa osmjehom na licu, reklo bi se prezadovoljan, samim sobom ili grahom, tesko je ocijeniti u tom trenutku, jede polako...gleda Ingrid i Mirjam kako slatko jedu domaci grah...solac!
Majka stoji iznad njih, vrti kuhinjsku krpu u ruci :Jed'te, jed'te, samo polako...ima jos svega na pretek!"
"Ovo divno jelo Zova a dje ti kupila ovaki Lebac? Best ever! Ti mene sve pokazez da ja nacinim. Hoce?"

"Hoce, hoce, sto nehoce, pokaze ti ja." uz smijesak rece Majka.

Predizborni

HENI ERCEG: Travestija sjećanja

Mise, mise… molitve na sve strane. A za što to zapravo ovoga Maja mole Hrvati? Za „ubijanje“ virusa i pronalazak cjepiva? Za pobjedu HDZ-a na skorim izborima? Za nekakvu turističku sezonu? Ili za „nevine žrtve komunističkog totalitarizma“? Ako je suditi po nizu majskih hodočašća hrvatskih političara i njihovih desničarskih prirepaka, Hrvati intenzivno mole za reviziju svoje povijesti, za konačnu uspostavu skoro pa ozakonjenog narativa prema kojemu Hrvatska povijest počinje i završava 1945. na onom svetom mjestu, u austrijskom Bleiburgu. Tamo gdje su Titovi krvoloci pobili na desetke tisuća „nevinih vojnika i civila“ koji su se samo bili dali u bijeg pred ulaskom partizana u Zagreb i htjeli prijeći granicu s Austrijom. Napušteni od vođe svoje ustaške države koji je, tegleći značajne količine zlata, zbrisao na vrijeme, dakako uz pomoć Crkve i poslije sve do smrti neometano živio u Španjolskoj.

 Elem, ovogodišnji ustaški dernek na Bleiburgu morao je biti storniran zbog pandemije i zabrane austrijskih vlasti, pa su zato zvaničnici pohodili groblja i grobišta diljem Hrvatske i Slovenije i klanjali se „žrtvama partizanskog terora“. Ali sve je to bilo nekako sitno, medijski neatraktivno, i dosjetili se organizatori blajburške obljetnice da ima jedan grad u kojemu su ustaše inače pobile oko 10.000 Židova, Roma, antifašista… a koji je „slavnih“ dana kvislinške države Hrvatske bio u njenom sastavu. I eto mise za „nevine žrtve Bleiburga“ u Sarajevu, u katedrali u središtu grada, predvođene kardinalom Vinkom Puljićem, eto usmrđivanja Sarajeva politikantskim govorom biskupa koji je na dugo i na široko recitirao stav hrvatskih revizionista i aktualne vlasti, a kojim su uspjeli da čak 72 posto današnjih srednjoškolaca ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.

Daleko su hrvatski biskupi od svojih kolega u Njemačkoj koji su, povodom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, otvoreno priznali i svoju krivnju zbog podržavanja nacista, nema te pameti u hrvatskom političkom vodstvu da se ne upušta u prebacivanje vlastite ustaške nostalgije u Sarajevo, te da besprizorno narušava ionako krhke političke i međunacionalne odnose u Bosni. Ne, nego je misa za žrtve Bleiburga – među kojima je, osim većine notornih zlikovaca, bilo i nevinih ljudi, a što nitko normalan ne negira – održana pod pokroviteljstvom hrvatskog parlamenta, baš u danima kada čitav svijet obilježava 75. godišnjicu pobjede nad fašizmom. Pobjedu kojoj su upravo hrvatski partizani dali neopisivo važan obol, izginulo je njih 65 tisuća, a dijelovi Hrvatske koje je ustaška vlast benevolentno poklonila Italiji vraćeni svojoj matici.

Odvratna je zato ta molitva u Sarajevu, gradu u kojemu je ustaški zločinac Maks Luburić pred sam kraj rata lično klao preostale antifašiste ili ih vješao na drveće u sarajevskom kvartu Marindvor, a koji se eto nisu našli u sjećanju i molitvi poglavara Katoličke crkve u BiH. Baš kao što premijer Hrvatske, kao predsjedavajuće Vijeću EU-a, nije ni riječju evocirao spomen na Dan pobjede nad fašizmom, iako je upravo Hrvatska imala jedan od najsnažnijih antifašističkih pokreta u porobljenoj Evropi.

Nije se osvrnuo jer bi to narušilo desničarski, prevladavajući nauk da Hrvatska koja je iz rata izašla kao pobjednica, tu pobjedu upravo zbog Bleiburga ne smije slaviti. Nego tugovati, kao u Sarajevu, i time titrati tamošnjim revizionistima koji su i sami posmicali nazive ulica s imenima partizana, e kako bi ustoličili svoje muslimanske pripadnike ustaškog režima. Ali nisu stvari sa Sarajevom nikada tako jednostavne, pa je nekoliko tisuća antifašista izašlo na ulice u znak protivljenja misi u katedrali, protivljenja promicanju zločina jedne nacističke tvorevine i pokazali otpor kakav je u Hrvatskoj, kao izvoznici domaćeg fašizma u susjednu državu, nažalost nemoguć. Zato će i Večernji list u svom bosanskom izdanju izaći s naslovnicom „Kardinal Puljić brani Sarajevo!“, u kojemu su tobože ugroženi Hrvati i Katolička crkva, a nije bez vraga prijenos mise iz katedrale bio omogućen samo Hrvatskoj televiziji i njenoj podružnici znakovitog naziva TV Herceg-Bosne.

 A zašto se Hrvatska prema svom antifašizmu odnosi s toliko stida ili tek prigodničarski? Zato što bi, impregnirana nacionalizmom, šizofreno htjela postići paralelnu stvarnost, to jest promicanje vrijednosti bivše fašističke države i pobjedu antifašističkog, partizanskog pokreta. Ali kako istovremeno slaviti ustašku Hrvatsku i partizansko oslobađanje iste te države od fašizma? Pa lažnim prikazom tog dijela povijesti, a što onda dobro služi i za reviziju zadnjeg rata, za negiranje zločina „naših heroja“ nad Srbima i progon srpskog stanovništva iz Hrvatske. Zato hrvatski parlament ustrajno odbija pokroviteljstvo Dana pobjede nad fašizmom ili ono obljetnice bitke na Sutjesci u kojoj su toga davnog maja 80 posto poginulih bili upravo hrvatski partizani. Jer da je to „događaj u susjednoj državi“. Za razliku od profašističke mise u sarajevskoj katedrali. I zato je, s odsustvom pravde i travestijom sjećanja, Hrvatska osuđena na stalni bijeg od svoje bolje, antifašističke prošlosti.

Mladina, 22.05.2020. 
Peščanik.net, 23.05.2020.

"Pare ili život"

... tako smo nekada davno sa komadom drveta koji je predstavljao pistolj u ruci prilazili zrtvi i prijeteci izgovarali: "Pare ili zivot".
"Zrtva" bi tada, u znak predaje dizala ruke u vis ili, glavom bez obzira, bjezala od strasnog lopova...
Igra bi se tada nastavljala u stotinama razlicitih i nepredvidivih  varijanti...

Tako nekako izgleda i igra koju svijet, zbog korona virusa, igra u poslednjih pola godine.
Koliko zrvovati ekonomiju da bi se spasili ljudski zivoti ili obratno, koliko ljudskih zivota zrtvovati da bi se ozivjela ekonomija?

"Pare ili život" je i danas, u doba kovid - 19 pandemije, pitanje svih pitanja. Pandemija, istina,  pokazuje znakove da jenjava, ali u isto vrijeme, pokazuje i znakove da se nije predala.

Za neke, jedino pravo pitanje je koliko ljudskih zivota je opravdano zrtvovati da bi se spasila ekonomija?
Za neke druge, pitanje je koliko zrtvovati ekonomiju da bi se spasili ljudski zivoti.

Razliciti pristupi u razlicitim dijelovima svijeta pokazali su da su se oni koji su prednost dali ekonomiji i nisu provodili rigorozne mjere zastite u pocetku izgledali uspjesnijima, Ali su na kraju imali vise zrtava. Oni drugi su imali manje zrtava ali totalno propale ekonomije.

Svima je jasno da rigorozne mjere zastite treba da se ublazavaju rustvo postepeno otvarati.
Pitanje je kada i kako?

Neki  koji su, zbog ekonomije, prerano ublazili mjere zastite, imaju porast oboljelih i umrlih. Neki od njih se vracaju poostrenim mjerama - neki ne. Neki se izvinjavaju zbog pogresnih mjera, neki drugi se ne izvinjavaju, jer se smatraju bezgresnim!

Teske su to odluke. Za njih treba mnogo pameti, znanja u raznim oblastima. I veoma mnogo  discipline...

Ono sto smo naucili do sada naucili je da je problem coviod-19 pandemije veoma kompleksan, mustidisciplinaran i da posljedice, na razne nacine, trpe svi; i zdravi i bolesni; i bogati i siromasni; i poznati i nepoznati, i oni na vlasti i oni koji samo glasaju za njih...

Na zalost, za mnoge problem se sveo na dilemu "pare ili zivot", koja, moralno, ni ne moze biti dilema jer  ljudski zivot je valjda vrijedniji od bilo cega drugog.
Ali istorija i iskustvo nas uce da kad se problem svede na ovu dilemu - pare najcesce odnose pobjedu!

Angel Trajkovski: Tuzna vijest

Dragi nasi,

tuzna vijest...U BL je 24.juna nakon kratke i teske bolesti u 69. godini zivota preminuo, nas prijatelj, dugogodisnji igrac naseg "Borca" Dragoljub Obradovic-Cober. 

Nas Cober,to se slobodno moze reci, svoj cijeli zivot je posvetio nasem sportu, nasoj kosarci, jer po zavrsetku igracke karijere je bio preko 20 godina Generalni sekretar KS Republike Srpske.

Sahrana ce se obaviti 27.juna (subota)u 13:00 sati na Rebrovackom groblju u B.Luci i tom prilikom ce biti polozen i vijenac KK"Borac" i uprilicen prigodan ispracaj naseg kosarkaskog druga u ime KK"Borac". 

Iskreno saucesce porodici. Pocivaj u miru dragi nas Berco...

                                                                             Angel

PS.Par poslednjih slika sa Coberom

Vladislav Bodnaruk - Toba: 4. dio Komsije

Docekan sam odusevljeno, mislim svi su se odusevili kada sam sav zadihan i isprepadan do besvijesti uletio u stan. Trcati po mracnom parku je bas...kunst! A Sam!

Bravo, stigla cuga! Aplauz ... Ingrid, potpuno oporavljena, pritrca mi prva, kleknu i poljubi me pravo u celo...nesto mi se ucini da tukne na bijeli lukac!
Bijeli luk je fantazija, dize ljude iz mrtvih...jedino sto uvijek ...tukne!
A tada je bolje da te ne ljube!
Stari prilazi, u ruci mu dvije case.

Zvecka!

Majka zbaci kuhinjsku pregacu sa sebe i punim, ali bas velicanstvenim altom , zapjeva onu "I srusise se pusti snovi moji"...duga pjesma... petnaest kitica...a ja svaku zapamtio, bas kao ulog za svoj neki buduci zivot.

Pa tako se i meni...kad sam odrastao...pjesma javljala, s vremena na vrijeme.

Kao neki san!

Sve je mirisalo toplinom tek pripremljenog jela. Stara zapalila slavsku debelu svijecu na sred stola.
Stari presvukao bijelu novu kusulju, zacesljao dlake na glavi a Stara prebire koju da otpjeva kako bi Ingrid raspolozila.

Stara povuce pjesmu "Ima dana kada ne znam sta da radim" a podigla onu casu vina, koju nikad nije popila, a digla samo zato da se kurci...i trehne negdje od zid ili kroz otvoren ili zatvoren, kako se nadje, taj prozor kad se pjesma zavrsi...

Mirjam i ja pod stolom. Iako duplo manja od mene, uh sa onim njenim okatim ocima...

"Ja vas vole jako!" Ingrid, zapjeva neku svoju pjesmu sa Malte. Stara prvo nije skontala sta to ona cini a onda Stari rece,"To ona nama pjeva, sigurno...ali ne zna! Jebajiga!"

"O jest' lijepa ta pjesma...masala...masala, ali moram te nauciti i kako se pjeva"
Rece Stara!
"Vidi mene, naguzicis usta 'vako, k'o kad ces reci slovo O, a onda iz duse potisnes glas, slusaj!
Ouuu, i puhnes iz pluca! Ouuu!"

Stara njezno stavila ruku izmedju grudi...ouuu, ponovi opet.

" 'Ajd' sad' ti probaj, ajde, jeboga ti sta si se stisla ouuu, disi iz dubine duse, ouuu!"

Ingrid sva sretna ispusti nesto kao ouugrh.

"Joj, Ingrida tebe, nije tako, sto si se uhvatila za sisu, dusa je ovdije izmedju , pa malo ispod. Tu se 'vatas. Vidi, vidi! Ma jebo pjevanje, da probamo sa heklanjem, bil' te ja naucila kako da heklas!?"

"Neko grebe na vratima, Stara!"

"Ma nek' grebe ko ga j..."

"O, jesam ovo dobro rekla, k'o nakakva pjesma...stih. Ha, ha!"

"Pravo si talenat, da sam bir'o , ne bih bolju izabrao." rece Stari.

"Mi snimili papucice na otiracu, k'o da ne unosimo nered i ne prljamo vas novi linoleum, promoli glavu komsija Mirsad. Dosli Hanka i ja da vidimo treba li sta a i Hanka savila tepsiju bureka."
"O moj Mirso, dodjoste vi u pravi cas." radosno ce Stari. "Vidi przenica!"

"Ma pusili se to burek, ili je to isparavanje od one silne kisurine?"

"Kakva kisa, burek... burek se pusi, nego sta, druze moj! Ostavite vi przenice sebi ...za dorucak sutra ako mognete ista poslije ovog bureka!"

"Mrdaj komsija, mici se iz hodnika, jebo burek ide tepsija krompiruse, rucno jufke a krompir od neki dan! Vrucooo, vrucooo...pravo iz rerne!"
Hadzihafizbegovicka, lijepa, tu se nema rijeci, dah zastane svima, nema ni komparacije da se opise ta zena...kao da je i ona pala sa neba, bas kao i Ingrid. Jedinstvena!

Svakom dato sta ko moze da skonta...e to je ona. San!

Tepsiju drzi tik ispod grudi, taman gdje su bila ona dva otpala dugmeta pa joj nekako neprijatno sta bi neki pokvarenjak mogao pomisliti.
Stari miluje rukom bradu i ne trepce! Zaboravio potpuno na Ingrid, na przenice a moglo bi se reci i na ...burek!

Kome sad do jela?

Nova komsinica je malo zapostavljena.

Samo sapce : "Masala, masala!"

"Dat cu ja tebi "masala" po toj tintari, sta si se raspilavio "masala, masala", kao da nikad nisi vidio ...zensko , ovajjj...krompirusu! Pita k'o pita, samo bez mesa! Eto! Nego Hadzihafizbegovicka draga , opet ti popucala dugmad na prsima, bil' da ti to zacas usijem? Taman mi igla i konac tu negdje pri u ruci."

"Ma neka ne treba usivati, sama cu kad dodjem kuci. Joj mene... joj mene lude...mora da mi je otpalo kad sam jurula uz stemenice?!" Nespretno ce Hadzihafizbegovicka.

"Onda mora da ti je upalo u pitu...daj meni da vidim." Sara Majka pogledom po vrucoj tepsiji.
"Nema ovdje ...dugmica...definitivno...mora da ti je to davno ispalo!?" Zatim zavuce ruku u kosu i pruzi joj zihernadlu.

"Evo ti ova zihernadla bar za prvu pomoc, pa se ti malo sama zakopcaj, bit ce ti lakse disati, vjeruj!"
"Auuu, Zoro, nemoj mi te zihernadle, matereti, ko zna cija je to marka, neprovjereno...garant...pa da me nabode. Ovo su osjetljiva mjesta...neka me ...radje cu ovako, nego da me nesto ubode!"

"Dobro, kako hoces, lijepo je da se sama pazis da te nesto ne ubode!"

Dolaze komsije sve u parovima, svako nosi nesto.

"Ma, udjite svi, ma nemojte snimati papuce, jebale vas papuce , pomijesat ce te, dole je "miloneum" ja to ujutro lako obrisem!" nudi rjesenje moja Mati.

Sest stolica zauzeto, pa komsije posjedale na linoleum uza zid.

Sjede tako i rakolje se, sve im nesto lijepo oko duse! A odrasli ljudi!

Smirili se... svi! Gledaju razdragani jedni druge...kao da je Nova godina...a nije.
Konacno, svi ispod oka radoznalo i blesavo pilje u prelijepu neznanku. To kao bilo malo neugodno nasoj gosci pa se i ona uzvrtila, samo ona neje smjela pogledati u oci nikoga.

Onaj silni pljusak i grmljavina podigli im adrenalin do ludila pa sada u ovo divno banjalucko vece prepuno mirisa lipe te subotnje noci (sutra se ne radi)...upadaju u stanje nekakve nirvane...i ona slavska velika vostana svijeca na sred stola dodaje ispijenim radnickim licima neku ozarenost.

Licili su na srecne ljude.

Eh, i jos kad se drmne koja casica...obrazi porumene a prica potekne cak i iz nijemih usta..."vakvog komsiluka ...nidje" "komsija je ...zakon" "komsija je...bog" "cuvaj svog komsiju vise nego brata rodjenog."

"Dobro je Raja, nemojte vise srati...fatajte se meze!" probudi ih iz snova Majka .

"Molim Muhamedance, malo paznje ...ono tamo nije sir vec slanina, a ono tamo nisu krompirici nego cvarci, ne hvatajte se toga... slanina i cvarci...to od "Klempe! Kontate!?"

Tih godina nije se smjelo biti Musliman javno, bilo zabranjeno, ali bilo je dozvoljeno biti Muhamedanac tako da ni ja sam dan danas ne znam kad su ovi moji presli u one zabranjene i ko je ostao poslednji Mohikanac ...ovaj...Muhamedanac!?

Stol pretrpan hranom i picem, ima i okolo. "Ajmo, dizite se , klopa je na redu!" rukama mase Majka da ih otrgne iz nostalgicnih razmisljanja i onih opasnih radoznalih pogleda upucenih ka Ingrid.

"Pa nemojte odmah svi po Bureku, copajte malo i krompirusu o jeb, o jeb, oooo, a ljudi, Stari vidis li ti ovo...sta ce nama ostati, kad pocopaju sav burek, aaa?! Ona stvar?!"
Stari je munjevito pogleda: "Koja stvar, Stara?"

"Sta koja stvar! Onaaa, sto ostane kad sve nestane! Pa, pojest ce sve!"

"Momenat, momenat komsije, molim." isprsi se Stari.

"Dragi gosti znate li vi da oni u Zagrebu krompirusu, sirnicu, zeljanicu, zovu Burek?!"

"Aiii, hajvanaaa, burek sa sirom, burek sa krompirom, burek sa zeljem...hahahaaahah! Ja, budala, majko draga." Komsija Merso se udara otvorenim dlanom po celu, kako se on udara , ono tako pljeska...bas je bilo dobro.
"Merso, nisi shvatio, copajte malo i krompirusu i to je Burek!' bio je zadnji pokusaj Starog.
"E ja ne bih komsija mogao dati prednost krompirusi...sve dok ima bureka! Znas onu bosansku, Burek je pitac...sve ostalo su pite!?"

"Ovo je stvarno ponizavajuce, serviram vam , rucni rad pitu, a vi svi kao krmci, muska stoka...sta fali mojoj krompirusi...sta faliiii?!" i dok je tako vristala uvrijedjena, jadna Hadzihafizbegovicka, otpade joj i jos jedno dugme, bit ce poslednje u nizu sto cuva sise, kako ono otpade...tako i ispade lijeva sisa, ma samo do pola...

Grobna tisina!

Komsija Micun tiho, da ne bi nekoga uznemirio upita :"Raja, ima li neko cigaru?"
Nije bilo odgovora.

Hadzihafizbegovicka spretno popravi situaciju...vrati sve na mjesto ..."sta fali?" Uzviknu ponovo!

Mesooo, meso fali...k'o Hor beckih djecaka vrisnuse piskavo svi! Neko dodade, jebo pitu bez mesa...i tako to.

"E, k.... cu vam ja ikad vise...razvijati ista!" zaplaka se Hadzihafizbegovicka...tresla se i grcala, pa grcila, ili obrnuto, a Stari je, kako prilici pravom Domacinu, prigrlio tj. snazno zagrlio, sad bio je glavu nizi od nje ali i svi ostali su bili za glavu nizi od nje, pa se
samim tim priblizio jos vise onoj raskopcanoj dugmadi. A one grudi k'o klik-klak bez ikakvog smisla, bubaju ga po glavi , obrazima...a Stari ... trpi ... takav karakter!

Jebajiga! Jedva ju smirio. Ali je ipak uspjeo.

"Ne znam sta mi bi, nesto sam danas osjetljiva , evo bas tu mi se nesto skupilo." uz smijesak, pritisnu se Hadzihafizbegovicka otvorenim dlanom po grudima.

"Eheee, dusa kad boli...to ti je najgore!" neko rece.

Da je mene ikad iko trehno takvom sisom po glavi ili da mi je takva sisa slucajno pala s neba na glavu, ja bih bio mrtav...garant! Moj Stari je Junak! Trpi, cuti...samo se pritisn'o da ga jos nesto teze ne snadje, naravno uz te sise Hadzihafizbegovicke!

Poslije prisle i ostale komsije blizu Hadzihafizbegovicke, ali samo da pomognu Starom, ako zatreba...pa Raja smo...uostalom! To se nije bojalo nicega, takva raja, ginulo se za Raju, vecina Borci i Prvoborci...nagulili u Partizane kad su culi da dolazi neprijatelj u njihova sela.
Inace sise su isto sto i grudi, samo su znatno vece, ma koliko ih je... a pravi borci ce se uvijek moci...oprhravati s tim anomalijama! Treba za to imati...odvaznosti!

Kad je mljackanje i srkanje malo popustilo, Majka zvecnu nozem po casi...i nasta muk. Svi gledaju pazljivo u nju.

"Mile nase komsije, veceras zelim da vas upoznam sa nasom novom komsinicom iz potkrovlja, Ingridom...Strankinjom i njenom djevojcicom Mirjamom, isto tako Strankinjom! Normalno, posto su rod!"
Sad komsije potpuno otvoreno gledaju (razrogacenih ociju i poluotvorenih usta) u Ingrig a malu Mirjam koja je bila pod stolom sa mnom, niko ni ne trazi pogledom a i sto bi, djeca k'o djeca...sva ista!
Ingrid je drugacija...i jos Strankinja.

"Pa kako...strankinja, auuu...steta a meni djelovala normalooo." prosapta neko.

"Pustite sad to, one su zaglavile u Banja Luku iz ovih i onih razloga...nije do nas! One su tu, one su dio nas! One su nasa Briga, ko bude srao, neka jede govna i gotovooo!" Isprsi se Majka.
Razvali se aplauz, zene poskakase da ljube moju Majku, muskarci poskakase da ljube ...Ingrid, naravno!
Muskarci se nekako uvijek pazljiviji i brane slabije.

Ingrid stisla sake, prikupila ih na grudi, sagnula lijepu glavu,nekako se scucurila ne bi li se kako zastitila ovod iznenadnog naleta dobrocinstva.
"Joj sto bi ja sada zapalio, jednu, pravo bi mi sjela." peostenja komsija Micun ponovo.
"Micune, znas li ti gdje je Hotel Palas?" upita ga komsija Mirsad.
"Ma, znam, kako ne bi' znao!" zacudjen je Micun.
"E, tu ima ona trafika a u trafici se prodaju i cigare, udji jednom, pitaj, plati...pusi!"

"Zivjeli!" uzviknu neko.

Zivjeli, zivjeli, zivio i ti mene, zivjela i ti meni...nesto coknu, k'o da neko nekog poljubi a zatim nasta masovno coktanje, kao cmok, cmok, njam, haha!

Hadzihafizbegovicka se prva snadje:

"Haj odkako je Balja Luka postala
aman, aman postala
nije ljepsa udovica ostala
aman aman ostala
Haj kao sto je Dzafer Bega Kaduna
aman, aman Kaduna...

Ispod stola vidim Majku, zagrlila Ingrid, naslonila glavu na Majkina ramena a sve joj se ledja tresu nekako.
"Smije li se to ona?" upitah nekog.

"Ne smije... place jebogati... u sta gledas?"