Lana Bastašić: Bosna je zemlja posvađana sama sa sobom

(…)
"Uhvati zeca" je roman o pitanjima identiteta. Pomenuli smo vašu raznolikost i nesvrstanost. Da li je to bio početni impuls da pišete o ovoj temi? Može li se taj beli zec ikada uhvatiti i zašto nam je to na Balkanu tako važno?

- Početni impuls, ako je postojao, bio je rezultat više događaja: razmišljala sam o svom odlasku s Balkana i mala jaku želju da napišem roman ceste smješten u Bosni. Nekad u to vrijeme je dragoj prijateljici iz Banje Luke umro bijeli zec. I sve to tokom mog ponovnog čitanja i analiziranja Alise u Zemlji čuda. Ipak, ono što me je najviše zanimalo jeste pitanje da li je uopšte moguće pisati o Bosni, da li je moguće poznavati svoju zemlju ili je sve što imamo samo miks emocija, nepouzdanih sjećanja i blažih ili jačih trauma. To je zemlja koja je posvađana sama sa sobom, u kojoj žive ljudi koji odbijaju reći njeno ime, u kojoj se govori jezik koji svako naziva kako želi, ali to je isto tako posljednja jugoslovenska republika u kojoj država ne znači isto što i nacija ili vjera, pa je zato u Bosni moguća kakva - takva sloboda samoidentifikacije.

Bosna kao Zemlja čuda, Bosna kao žena, silovana i iskorišćena... Bosna kao književni lik. Razumeju li taj dco priče strani čitaoci, budući da je knjiga prevedena I nagrađena evropskim priznanjem?

- Zapravo me iznenadilo koliko stranci mogu shvatiti neke suptilnije reference i pročitati roman s više različitih strana. Možda baš zato što imaju tu distancu i ne osjećaju previše lično to o čemu govorim. Plašila sam se da će roman biti relevantan samo našim čitaocima, da će se u prevodu izgubiti njegova suština - prljavost i nesvrstanost Sarinog jezika. Međutim, koliko god da su neke manje reference izgubljene u prevodu (npr. Tajči kao fenomen amerikanizacije kasnih osamdesetih, netom prije rata), toliko su druge teme dobile na važnosti. U Španiji, npr., niko ne priča o ženskom prijateljstvu mojih likova, već prosto o prijateljstvu.

(…)

Iz intervjua koji je književnica Lana Bastašić povodom Evropske nagrade za književnost (za roman ‘’Uhvati zeca’’) dala Mariji Krtinić (‘’Danas’’)

Vladislav Bodnaruk - Toba: 7.dio Bijela tehnika

S ranog, ranog ljetnog jutra hvatajuci prvo Sunce, kad normalno jase konjica banjaluckih teretnih drvenih kocija ulicom Brace Lastrica, dreka je nesnosna! Neartikulisani zvuci i urlici, ficuk kamdzija, njiska konja, topot kopita po neasvaltiranom drumu u sred Banja Luke, ponekad neko  nekom spomene casno ime rahmetli Majke a u erotskom seksualnom smislu, vriska i cika!

Ali uvijek ...smijeh! Glasan, da ne moze biti glasniji! A opet nekako, opasan!

Ne moze se svako ni smijati, niti je svakome dozvoljeno! Treblo je znati smijati se! A tada si Igrac!

"Bjez' s druma, tjeraj tu ragu  ima konja za proci! Ijjjjuuu  letimmm!"

Mi djeca smo brzo savladali tu njihovu "glasnu" terminologiju.

Ma ni krace ni ljepse rijeci da sve opises no sa ..."jebajiga".

One teze rijeci, erotika , seks, ljubav...kao i neki glagoli u funkciji radnje spomenutih rijeci,samo je nekima uspjelo da dokuce. Ovu zadnju, nekima...nikada!...pa samim tim, nikada nisu ni saznali znacenje te rijeci...jebajiga!

Ma ne mislim na "Jeb.ji.a", vec na Ljubav!

Muho I Sare dovezose svoje konje vrane, ustvari jedan vrani, a drugi konj mu roditelj, sad (Otac ili Mater, nikad se nije saznalo), sto ce reci Raga, pred ulaz No 9 a u Brace Lastrica. Posto tada niko nije imao telefon, tako i oni , bezzicno, k'o neki WiFi vrlo visoke frekvencije u glas zavikase : "Zoro, Zoro, Zoro, Zoroooo!!!"

Pa i kad je moja jadna Majka sva prestrasena izletila na balkon a oni je ugledali...nastavili vikati "Zoro, Zoroooo...!"

Kad krene taj WiFi i bezzicna komunikacija...tesko se to zaustavlja. Mora se uraditi do poslednjeg uha!

Tako, ozracene i prosvjetljene sve komsije izadjose na balkone!

Sreca, Stara se snadje i podize praznu flasu pive sto  je Stari sinoc ostavio na balkonu.

Mahnu praznom flasom kao da je puna, dizuci je visoko iznad glave!

Da je htjela, mogla je podici pet praznih flasa, toliko ih se skupilo,  ali niti je u tom momentu imala pet ruku a nesto joj se i nije dalo!

"Stigla roba, Zoro!": vice Sare.

"Neka, neka, masala...ajd' unesite." kaze Majka.

"Prvo, mora...papiri...eto nas gore!" bilo je Sarino.

"Morate li obadvojica?"

"Mora!"

"Dobro, dobro...koliko ima papira?" mudro upita Majka.

"Evo ima , ne znam jedan, dva...pridrzi Muho ove...odnjet ce vjetar...i jos jedan, dva! Puno papira, Zoro!"

Zatecena, jadna pred hiljadu svjedoka samo izusti: "Dobro, onda, ponesite svaki po dva papira da se ne strunite, samo polako, molim vas! Opasne su to stvari"

Majka otvorila vrata i ceka ih, cuje  kako pusu i nesto laju, uz put, jebu mater visokim stepenicama a na prvom spratu. Dahcu ko psi! Treba se popeti!

Sare kad ugleda Majku, hvatajuci se za zeljezni gelender i boreci se da odrzi ravnotezu, kao tifusar u partizanskim filmovima,  jedva prozbori: "Vala , Zoro da sam znao nikad se ne bih 'vato 'vakog posla, visoko ovo, jebajiga!"

Majka, dostojanstvena, u dugom tamnoplavom slafroku na preklapanje, do zemlje, tj. betona, u nasem slucaju, na vrhu stepenista, bez rijeci, kaziprstom i palcem cupka se za donju usnu... ponavlja to dok se i njoj samoj ne ucini ta je taj potez glup, a Saru zbunio...do daske! Pa samo zin'o...ukocio se, mi mrdac, ni makac!

A onol'ki covjek!

"Daj papire, da vidim!" i pruzi ruku prema kocijasu.

Ovaj otvori saku i iz nje se razlistase papiri.

"Ovdje su samo dva druze, gdje je ostalo?" upita.

"Nosi, Muho ostalo...Muho, Muho poleti, ceka gospoja papire, poleti!" uzvikuje Sare.

Tajac!

"Evo , ja bas otvorila 'ladnu pivu, kaucirane zelene flase...bojim se da se ovo ne ugrije, nekako!"- gleda Majka Saru, Sare gleda Majku, smijulje se...ispitivacki. Sari, malo, malo bljesne zlatni zub!

"Jel', zelena , matereti Zoro, al' iskreno?"...sapnu Sare.

"Zelena!"

"A propisno rashladjena 0,5 l, ljepotica, Zoro, kazes!?"

Muho preskace po tri stepenika, u ruci mu dvije zaostale fakture, zguzvane kao da su ih kuriri nosili iz Kine i svako ih guzvao na svoj nacin!

"Jebajiga, nesto sam se dole zamislio, a i pertla mi  zapela za pertlu pa sam malo ...zast'o!

Dje piva?"...zvernja ocima Muho.

Gleda ga Sare radoznalo: "Otkud tebi , Muho pertle kad jos uvijek nosis Borovo gumenjake?" zin'o!

Zin'o i Muho: "Vidi, fakat nema pertli...mora da mi se ucinilo?!"

Majka nosi dvije politre pive, jedna casna zelena, (ni do danas nisam odgonetnuo zasto muslimani misle da mogu cugati alkohol iz zelenih flasa , kad im je alkohol zabranjen)  druga smedja...Nektar, obje! Pjenusavo-gorke, bogom poslane, melem za umorne radnike!

"Izvinite, ja se malo zajebala, prelom svjetlosti me u jednom trenutku zbunio, mislila sam...obe zelene a eto nisu. Izvinite, jos jednom! Bil' vam nasula po pola od svake, svakom u kriglu pa da ne znate , koja je zelena a koja nije?" rece Mati.

"A, kol'ka ti je krigla?" upita Sare.

"Vidi!" podize Mati kriglu od litre, njemacka tehnologija, u krigli kila stakla, Oktobar Fest!

"E, to je dobra mjera Zoro, a ti ne brini dje koja boja flase ide u to, nikad ti pravi Bosanac nije bio prznica ni nacionalista ni rasista ni ...sta ono jos treba !" rece Sare.

"Znam ja to, druze moj...pa ti ode Konstantinopolj Muhamedu, al' sto  i Aja Sofija?

Sve polako, kradomice...dosulja se do zivice! Znas li tu pjesmu? Ha, ha ha!"

Oko istovaranja stvari, islo je lako. Muho i Sare, momcine,  zacas spustise na zemlju drvene sanduke sa bijelom tehnikom i nastavise po pivi.

Jos i sjeli i zapalili!

Posto Banjaluka jos nije bila Univerzitetski grad, nije bilo ni studenata da zjacu po ulicama. Znaci, pomoci ni od kuda!

Majka ocajna, gleda unaokolo ali pomoci nigdje na vidiku.

Eto ti Hadzihafizbegovicke, rukom pokazuje Hanki da sleti sa sprata. U tili cas oko nasih sanduka punih bijele tehnike, skupolo se desetak komsinica.

"Raja 'vako cemo, prvo da vidimo koji je sanduk najtezi!" rece Hadzihafizbegovicka.

Obilaze komsinice oko sanduka, malo-malo neka dekne u sanduk nogom...k'o nekakva mjera ispitivanja tezine, pa onda neka zaljulja poneki sanduk...i tako. Trajalo to ispitivanje neko vrijeme i nista!

"Meni se cini da su svi podjednako teski."...rece Hanka.

Ni jedan se sanduk nije pomjerio a kamo li popeo do trpezarije na prvom spratu.

Kad  su shvatile da sanduci nece sami da se penju neko upita: "A sto ova dva konja to zacas ne ponesu gore?"

"Opa, poceli smo da se castimo!" zaprepasteno uzviknu Sare i nastavi...:" problem je u tome sto imate samo dva konja i to stara a kobila, vidi... jedna, dv'e, tri, cet'ri...jel i ona debela vasa, jest, znaci pet, sest...! Cet'ri kobile s lakocom mogu ponjeti svaki sanduk lakse nego dva konja...!" zakljuci Sare a onda se ukoci kao "Petar Kocic" u gradskom parku...i on kao Pero  podigao prst u pravcu Borinog Granapa...i tako ostao!

U susret im dolazi prelijepa nasmijana zena...vuce za ruku svoga malog klona, Mirjam...samo sto Mirjam nikad nije bila nasmijana, naprotiv...bijesna k'o pas!

Zene se srdacno pozdravljaju, grle se kao da se nisu vidjele godinama.

"Pa to nece bude problem na Raju, evo ovi dva ljepi jaki lezeci covjeci kad ustanu, mogu sve sami...nosu, ja cem njih izmolim za pomaganje." rece Ingrid.

Muho bleji u Ingrid a zin'o!

"Sare, sta ovo prica, ko lijep, ko jak...jel' mi?"

Ingrid stala iznad njih,  malo u raskoracnom stavu, onako cisto zbog ravnoteze a ne zbog nekih drugih razloga ali i da je stala mirno kao vojnik, s tim svojim filigranski izvajanim nogama u crnim najlon carapama, svakom  muskarcu bi se ucinili neki drugi razlozi mnogo prihvatljivijima.

Eh, da ima Boga i pravde! I mozda malo da ti se ...posreci!

Stoji tako iznad njih i rukama mase po zraku da se podignu!

"Ajde vi jaki lijepi muskarcine pokazete nama kako mi slabasne zene!" smije se, puna usta bijelih zuba, osmijeh od uha do uha.

Muskarci htjedose odmah poskociti kao mladici na svoje noge ali zbod debljine i stomacina ta radnja se morala izvesti prvo prevrtanjem na stomak a onda u dogi stilu iz klececeg polozaja okrenuti guzovima prema Dami koja ih je tako uljudno zamolila, jedva nekako ustadose. Skoro trkom i lakocom ponesose prvi sanduk uz stepenice.

"Eto, vidis li ti ovo Zoro, zene su ti carobnjaci, Ingrid ti si carobnjak, nego sada je nas red. Idemo dvije manje komsinice naprijed a dvije vise nazad. Fatajte se sanduka!"

Zadnji sanduk ostalo je da nose Majka , Muho i Sare. Sare uhvatio naprijed a njima rekao da ozad pridrzavaju i guraju.

"Jeboga ti men' se cini da ja sama nosim!"...odjednom ce Majka.

"Nosis , nosis al' ja vodim, a dje ti je Muho ""... "nema ga rek'o ispala mu stoja i odletio u podrum po nju!"

"Otkud Muhi stoja, Zoro, men' se cini da te zajebo pa utek'o, ajd' jos koji stepenik...i gotovi smo!?"

Tako i bi!

 Ali ne lezi vraze, dok su vukarili zadnji sanduk Majka i Sare, sanduk se svom svojom tezinom oslanjao na Majcino tijelo, istina samo na jednu polovinu tijela tako da je jedva hvatala dah. Konacno spustise sanduk. Odahnuse obadvoje kao da je i on nosio.

Majka otresa sa svog slafroka trunke iverja i odjednom zestoko vrisnu!

"Sta je?"... svi poskocise... sta se desilooo...da se nisi ubola, jadna?"

"Nisam, nisam,  ma nema mi sise!" vristi. "Spljoskala se ko Mujine lepinje, o jadna ja!" skoro zaplaka.

"Ma nije ti se spljoskala, kaze Hadzihafizbegodvcka, nego ti ispala iz lajbeka!"

"Samo se pitam, kako ti sve znas?"...znatno raspolozenija upita Majka.

"Znam, Zoro vidim  eto ti je viri iz slafroka!"

E, to tada vise nije bio smijeh...nego urnebes...vriska, pljeskanje rukama.

Stvarno kao nekom magijom sve cetiri drvene kutije poredane na sred dnevnog boravka. Stol privremeno gurnile krema zidu.

Hanka se prva sjetila i pita : "Dje piva, Zoro za iscrpljene majstore, znas kakav je red?"...Ha, haha!

"Nema, popili ovi dusmani sve...ali evo Mali ce donjeti odmah od Bore! Idi, Sine, trci do Bore i uzmi gajbu pive, reci da nam je stigla bijela tehnika, nek' nas upise na Kredit i neka on donese, ajd'!"

 Borinim ocima nikad vece radosti. Toliko lijepih zena na jednom mjestu. Sve mu jednako drage. Kad bi bir'o , ne bi znao koju bi...a kad bi mog'o...sve bi!

Takav covjek, bas ono socijalisticki dusevan, dusa od covjeka, kako ono rekose, svoje nedamo , tudje cemo!

"A koliko vi gospodjo imate godina?" ... nespretno upita seljak, Ingrid.

"To se , znate jedan Dama nikad ne upita."...kao uvrijedjeno rece Ingrid.

"Ja bi' rekla da si ti Ingrida nedje oko 37-38. Djevojka ko ja.!" procjenjuje Hadzihafizbegovicka.

"Joj tebe stala matematika odavno, djevojka je do 22-23 godine poslije se ne hvata u kolo. Onda je cura do 25-26 a poslije zena, pa zenturaca."- rece Majka veselo.

"Ti mene stalno jebes za te godine." prigovara Hadzihafizbegovicka.

"Ma ne jebem te, mi smo tu negdje."- rece Majka.

"He, he, bil' kako moglo, tebi je Zoro 44 godine,  nemoj se uvaljivati medju nas mladice!"

Hadzihafizbegovicka taman otvorila novu flasu pive i stojeci je nagela da cugne.

"Ima tebi godina a sve su ti se skupile oko guzice." - to rece Majka i napuca je mokrom kuhinjskom krpom k'o kamdzijom, po sred te guzice . A ova nista. Ne pomjeri se, bila tako cvrsta, bas kako je i govorila!

Stara je gurnu za rame, ko da ova dodje sebi, ni sama nevjerujuci.

Komsinice urlicu od smijeha!

"A sto ovo bi?"- upita Hadzihafizbegovicka.

Zatim se sa obje ruke pogladi  po bokovima  i spusti ih na zadnjicu, onako zavodno i mazno, kako to zene mahinalmo rade.

 "Au sto mi je guzica mokra, ljudi?"- vrisnu!

" Od godina valjda, skupilo se salo,pa tvrdo, neosjetljivo!" neko rece.

"Otkud meni salo, lude zene, ja sam muslimanka!"

"E. onda je loj kao kod ovce." - zakljuci Hanka.

"Mi, muslimanke smo vam mehke i putene zene."- dodade.

I uvijek kad se skupe vise od dvije zene, pa se doda malo pivca, krene i pjesma.

Muhi i Sari bilo malo dosadno, sjeli uza zid na pod. Jos kod prvog ulaska u kucu skuzili su rakijsku flasu na kredencu.

E, sad je ta flasa do pola prazna stajala izmedju njih. Pivom se samo ispirala usta, sto 'no kazu!

Boro je stajao uglavom na jednoj nozi, ono frajerski oslonjen rukom na stok vrata i sa svakom komsinicom zapocinjao istu pricu, pricu o prolaznosti zivota, o nekom lutanju i trazenju srodne duse, skoro plakao kako ljubav vise ne postoji, kako se muskarci i zene zakopaju u brakove i ne vide bozanstvene Amorove signale, njima pred nosom.

Posto je, cini se imao slab mjehur, stalno je letio u toalet, pa se cinilo da je vise popis'o, nego je popio. Tako cesto odsutan, nije obezbjedjivao svojoj ljubavnoj prici kontinuitet, a bez tog kontinuiteta  ni jedna komsinica nije pohvatala sta je tacno htjeo reci.

Muzevi trebaju doci s posla, pa samim tim i komsinice pocese napustati nas dom.

Stigo Stari, drveni sanduci na sred trpezarije.

"Stiglo, stiglo...vidim!" pa odjednom  vrisne. " Cije su ono noge, vidi jos jedne...mrtvi ljudi u sred trpezarije, majko mila!"- zavapi!

"Bila samo jedna piva ja odletila po drugu a oni nasli rakiju u spajizu! Eto!" - rece kratko Majka.

 "Nisu valjda sve popili, ima li piva za mene?"

"Ima i za tebe i za mene ali ja cu samo jednu!"- us smijesak rece Majka.

 "Otkud nam lova carice?"

"Digla i ja kredit kod Bore u granapu, lako, ti treba samo da uplatis svakog prvog sto kupimo. "

"Super ti finta...ali pisi i ti da nas ne zajebu nekako!"

"Koga da zajebu...meneee- taj se jos nije rodio!"- rece Majka.

"Ocemo li ih buditi, Stari?"

"Ma, pusti ih."

Most Radija Slobodna Evropa: Zataškavanje genocida

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakva je bila uloga Miloševićevog režima u genocidu koji je pre 25 godina u julu 1995. počinjen u Srebrenici.

Sagovornici novinara Omera Karabega su bili Ivana Žanić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Sinan Alić predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje iz Tuzle.

KARABEG:  Međunarodni sud pravde je 2007. presudio da Srbija nije počinila genocid u Srebrenici što je BiH tvrdila u svoj tužbi. Po toj presudi Srbija je odgovorna što nije sprečila genocid, iako je imala saznanja da se on priprema, ali prema zaključku suda genocid u Srebrenici nije počinjen po uputstvima i pod kontrolom Srbije. Počiniocima genocida u Srebrenici se sudilo i još uvek se sudi na Haškom tribunalu, odnosno Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju. Da li su u tim procesima bili izneti dokazi da je Srbija bila umešana u genocid u Srebrenici?

IVANA ŽANIĆ: Srbija je I te kako učestvovala i rekla bih dirigovala kako ratom u BiH tako i u Hrvatskoj. Ne smemo zaboraviti činjenicu da je Vojska Republike Srpske nastala iz JNA i da je Srbija pružala svu logističku podršku toj vojsci. Apsolutna je netačna tvrdnja da Srbija nema nikakve veze sa genocidom u Srebrenici. Po mom mišljenju njena uloga je bila ključna.

KARABEG: A da li je za to bilo bilo dokaza u procesima na Haškom tribunalu?

ŽANIĆ: Svakako da jeste - pre svega u presudi Momčilu Perišiču, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije koji je bio optužen za pomaganje i podržavanje zločina koje su izvršile snage Vojske RS. On je u žalbenom postupku bio oslobođen, ali nisu osporeni nalazi prvostepene presude da je na osnovu odluke političkog vrha Savezne Republike Jugoslavije VJ pružala Vojsci RS logističku pomoć širokih razmera u oružju, municiji, gorivu kao i stručnu podršku.

SINAN ALIĆ: Mislim da je najviše dokaza bilo tokom suđenje Miloševiću koje zbog njegove smrti nije okončano, pa je taj dosije zatvoren. Ali ostala je dokumentacija na osnovu koje se od 1990-ih godina može pratiti udruženi zločinački poduhvat. Ono što se dešavalo na relaciji Milošević - Karadžić, posebno presretnuti telefonski razgovori između njih dvojice, upućuju da je sve bilo koordinirano sa Beogradom. I pored toga Srbija se provukla. Kad kažem Srbija mislim na režim, a ne na građane Srbije. Mislim na režim Slobodana Miloševića i sve režime koji su nakon njega uslijedili. Provukli su se kroz iglene uši zahvaljujući prvenstveno Miloševićevoj smrti. Međutim, u međupresudi od 16. juna 2004. Pretresno vijeće Haškog tribunala zauzelo je stav da postoji dovoljno dokaza da je Milošević znao za genocid. Ubijeđen sam da bi Miloševič bio osuđen za genocid da je proces doveden do kraja. To mi je potvrdio i profesor Robert Donja koji je bio ekspert Tužilaštva u Hagu u gotovo svim procesima. Nažalost, suđenje nije završeno i mi sada imamo negiranje zločina i ruganje žrtvama. U Srbiji se promovišu ratni zločinci pod kapom držve. O državnom trošku se štampaju njihove knjige,

ŽANIĆ: Velika je šteta što nije okončan postupak protiv Miloševića pred Haškim tribunalnm zato što bismo onda imali apsolutno zaokruženu sliku šta se zaista događalo u ratovima, ne samo u BiH i Hrvatskoj, već i na Kosovu. U tom slučaju ne bismo imali ovu vrstu revizionizma sa kakvom se danas suočavamo u Srbiji. Ovde su sada na vlasti ljudi koji su na neki način učestvovali u kreiranju ratnohuškačke iI zločinačke politike 1990-ih godina. Podsetila bih na govor sadašnjeg predsednika Srbije jula 1995. u Narodnoj skupštini Srbije kad je rekao: „Ubijte jednog Srbina, mi ćemo 100 muslimana". To se, nažalost, posle i desilo u mnogo, mnogo većem broju.

KARABEG: Zašto dokazi o učešću Srbije u srebreničkom genocidu, koji su izneti u procesu protiv Miloševića i u drugim suđenjima na Haškom tribunalu, nisu korišćeni u procesu pred Međunarodnim sudom pravde?

ALIĆ: Tu postoji kontradiktorna uloga Karle del Ponte, glavne tužiteljice Haškog tribunala, i Gorana Svilanovića koji je u to vrijeme bio ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore. Riječ je o zatamnjivanju zapisnika sa sjednica Vrhovnog Savjeta odbrane SRJ čime je spriječeno njihovo korišćenje pred Međunarodnim sudom pravde. Da je BiH imala te dokumente presuda bi bila drugačija. Ti dokumenti su još uvijek nedostupni istoričarima. Ali, dostupna je međupresuda Pretresnog vijeća Haškog tribunala iz koje se vidi da je Milošević, kao personifikacija režima u Beogradu, bio uključen u genocid u BiH. 

            

ŽANIĆ: Verujem da bi presuda bila drugačija da su ti dokumenti bili u celosti dostupni Međunarodnom sudu pravde. Ovako je ispalo da je Srbija odgovorna zato što nije sprečila genocid, ali ne i za direktnu umešanost.

KARABEG: U zaključku, ukratko, kolika je bila umešanost Srbije u genocid u Srebrenici?

ALIĆ: Ogromna. Ogromna. Sudski nije dokazana, ali će istorija to dokazati.

ŽANIĆ: Politički vrh Srbije kreirao je plan da se počini genocid u Srebrenici i podržavao ga je logistički, materijalno i finansijski. Znao je sve vreme šta se dešava - da se Bošnjaci ubijaju i proteruju. Nakon toga pokušali su da sakriju i za taškaju genocid. Međutim, to im nije uspelo zato što nije moguće sakriti zločin tako velikih razmera. Onda su kreirali različite narative kojima se opravdava taj zločin. Ti narativi su i dan-danas na snazi.

(Radio Slobodna Evropa)

DINO MUSTAFIĆ: Četvrti narod

Mozda je ovaj tekst Dina Mustafica, na dan uzasnog zlocina i genocida u Srebrenici, najbolji rezime besmislenosti svega sto se u Bosni i Hercegovini desava od devedesetih do danasnjih dana... Od zapocinjanja rata do, i danas,  nemogucih politickih i svih drugih uslova da zazivi normalna drzava Bosna i Hercegovina...

************************

 

Zavadi pa vladaj, Mostar, foto: Vjera Ruljić

Danas mnogi sa naknadnom pameću ne žele priznati da su bili dio većine stanovnika Bosne i Hercegovine koji su vjerovali – čak i kad je počeo rat u Hrvatskoj – da nešto tako nije moguće u njihovoj zemlji. I sam se sjećam kako sam dan prije rata završavao sa svojim prijateljem Danisom Tanovićem montažu ispitne vježbe „Prostor“ iz predmeta režije, ni ne pomišljajući kako će to biti i posljednji moj studentski zadatak u miru.

Rediteljska klasa na ASU (Akademiji scenskih umjetnosti) u Sarajevu bila je generacijski i etnički heterogena, ništa neobično za to vrijeme, čak je bio i jedan student sa drugog kontinenta. Rikardo, moj kolega sa klase, Meksikanac koji se odlučio nastaniti u Jugoslaviji jednog dana me je pitao vidno zabrinut: da li je moguć rat i u BiH? Odmah je nastavio i sa nizom drugih pitanja, više konstatacija koje su bile potpuno razumne iz njegove vizure: zašto bi se ubijali jer smo svi bijeli, govorimo jezik na kojem se razumijemo, a i svi smo Bosanci koji tu žive skupa više vijekova.

Ja sam mu davao za pravo potkrepljujući to argumentima kako su narodi u velikoj mjeri izmiješani, kako skoro nema područja u BiH gdje je jedna etnička grupa u apsolutnoj većini. Iz toga sam izvlačio zaključak kako nije moguće vojno i politički rastrgnuti leopardovu kožu, i da svako onaj ko stremi „teritorijalnom suverenitetu jednog naroda“ neizbježno mora počiniti masovne etničke zločine koje Evropa i svijet neće dozvoliti na kraju 20. vijeka. Uostalom, govorio sam tada: ko bi bio toliko lud da podijeli gradove i kvartove, haustore i ulice, bračne postelje i etnički mješovite porodice, da pocijepa višedecenijska kumstva i prijateljstva. Sa ove historijske distance se vidi koliko sam bio mladalački i romantičarski naivan, idealizirajući humanizam, ljudsku savjest kao i međunarodnu solidarnost.

Milošević i srpski ekstremisti uspjeli su kroz propagandu „projekta Velike Srbije“ da velikom dijelu srpskog stanovništva brzim vojnim uspjesima pokažu kako BiH nije moguća niti potrebna ako nema Jugoslavije. Tako je bila obezbijeđena plebiscitarna lojalnost toj hegemonističkoj ideji, jer su Srbi već 1992. godine u vrlo kratkom periodu osvojili skoro 70 posto teritorije uz izvještaje o desetinama hiljada ubijenih i milion ljudi protjeranih iz njihovih domova, što se i danas u nacionalističkoj srpskoj javnosti prikazuje kao historijska nužnost i borba za „slobodu“. Tih ratnih 90-ih brzo su se u BiH vidjele konture dogovora Tuđman-Milošević iz Karađorđeva, jer Mate Boban proglašava hrvatsku „Republiku Herceg-Bosnu“ i tom prilikom eksplicitno izjavljuje da je cilj njegove politike ujedinjenje Herceg-Bosne i Hrvatske. Područja pod hrvatskom kontrolom su „etnički očišćena“, dok su se logori Heliodrom, Dretelj i Gabela napunili sa muslimanskim i srpskim civilima. Predratno društvo izvan nacionalnih granica bilo je razbijeno u paramparčad, zgaženo vojnom čizmom, multinacionalna tradicija zemlje osporavana i poricana političkim i diplomatskim kanalima. I danas se mnogi bez zadrške pozivaju na „mantru“ Alije Izetbegovića, koji se pred međunarodnom javnošću služio argumentom „ideje Bosne“ kao kontinuiteta višestoljetnog zajedničkog življenja i duge tradicije državnosti Bosne i Hercegovine. Međutim, za Tuđmana i njegovu HDZ BiH kao ekspozituru nacionalističkog i segregacijskog koncepta politike Hrvatske, priznavanje nacionalnog samoodređenja ostao je ključni problem u Bosni i Hercegovini. Budući da su Srbi njihove nacionalne interese u Daytonu ostvarili, logično je da se i Hrvati moraju boriti za priznavanje njihovog nacionalnog samoodređenja u okviru Federacije Bosne i Hercegovine. U takvom političkom ambijentu, u ratu bez pobjednika potpisan je mirovni sporazum koji je donio veoma komplikovan, višeslojan politički sistem. Ustavni principi uspostavljeni s ciljem povezivanja Bošnjaka, Srba i Hrvata u zajedničke strukture doveli su do toga da su manjine uskraćene i zaboravljene za prava koja su im trebala pripasti. Dejtonski model ne daje mogućnost rješenja statusa onih koji se već godinama politički uvredljivo i diskriminacijski nazivaju „ostali“. Takav ustroj koji je napravljen multiplicira socijalne i etničke antagonizme. S obzirom da je budućnost Bosne i Heregovine u dužem vremenskom trajanju „dejtonska“ jasno je kako će ova država nastaviti da egzistira na dualnom suverenitetu, kao mehanički zbir dva entiteta gdje je sačuvan spoljni suverenitet.

BiH nikada poslije Daytona i nije bila politički stabilizirana, već je u stanju permanentne krize koja onemogućava da se stvori minimum unutarnje političke kohezije potrebne za izgradnju sigurnog i stabilnog političkog identiteta države. Vladajući etnonacionalisti su zadovoljni stanjem ovoga ubitačnog dejtonskog mira koje drži zarobljene stanovnike BiH u političkom glibu.

Problem je u tome što ljudi jedva nešto mogu učiniti, niti vide bilo kakav izlaz u borbi protiv ovog pseudopolitičkog sistema. Mnogi umjetnici i građanski aktivisti Dejtonski sporazum nazivaju kulturnom, civilizacijskom i političkom sramotom, čak i rasističkom svinjarijom koja je nagradila rat i kaznila kulturu i život. I to je tačno, jer taj dokument poriče čovjeka, individualnost i umjesto njega u politički život uvodi nacije. Može se samo postojati i ostvariti ljudska prava ako si Srbin, Hrvat ili Bošnjak. I samo ime entiteta Republika Srpska je proizvelo u javnom i političkom prostoru ideju da je to ekskluzivno srpski entitet. Republika Srpska, kao i Federacija BiH, su dvije administrativne jedinice, dva entiteta, koji su odlukom Ustavnog suda BiH konstitutivni za sva tri konstitutivna naroda BiH. Dakle, po Ustavu Republike Srpske i Ustavu Bosne i Hercegovine, Republika Srpska je entitet jednakopravnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata i u perspektivi „ostalih“. Isto tako i Federacija BiH. Ovaj pravni aspekt potpuno je politički zanemaren i nažalost, kao što su Bošnjaci i Hrvati neravnopravni u Republici Srpskoj, tako su i Srbi neravnopravni u Federaciji.

Po Dejtonskom sporazumu u Bosni ne može niti jednu javnu funkciju dobiti čovjek na temelju svojih sposobnosti, nego samo na osnovu toga što je profesionalno pripadnik nacije. Godine 2006. dva istaknuta pripadnika „ostalih“ su se pobunila protiv činjenice da nemaju pravo da se kandidiraju za Dom naroda ili Predsjedništvo BiH. Svoju tužbu protiv države Bosne i Hercegovine iznijeli su pred Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Dervo Sejdić, Rom, i Jakob Finci, Jevrej, dobili su tužbu 2009. godine. Sud je odlučio da je onemogućavanje pripadnicima ovih naroda da se kandidiraju diskriminacija.

Prema istoj sudskoj odluci, Ustav BiH treba uskladiti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, tako što će iz njega biti izbačene sve diskriminirajuće odredbe. Naravno, do implementacije presude nije došlo, jer tako nešto ne odgovara političkim elitama. Izborna matematika je neumoljiva, pa je jasno da se radi o sukobu koncepcija (građanskog i etničkog) kojim se kroz etničku demokratiju traži barem mandat više, još jedna stolica, još jedno direktorsko mjesto, tako da prilikom razmatranja izbornog zakonodavstva etnonacionalisti vode računa isključivo o sebi, a nimalo o interesima građana. Ovi građani, u političkom diskursu „ostali“, ustavno su obespravljeni i dolaze iz 17 evidentiranih nacionalnih manjina: Albanci, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci, Talijani, Ukrajinci i Jevreji koji žive na teritoriji BiH. Uz njih dolazi i onaj broj građana/ki koji se ne žele etnički opredijeliti, već se po teritorijalnom i kulturalnom identitetu izjašnjavaju kao Bosanci. Nema države u svijetu koja ustavno-pravno ne prepoznaje narod koji se želi identifikovati sa njezinim nazivom. Riječ je o velikom broju osoba iz miješanih brakova, ili konačno onima koji su ideološki protivnici etnopolitičke strukture BiH.

Međutim, nisu ni konstitutivni baš ravnopravni jer paradoksalno i oni su postali „manjina“ na sopstvenoj kućnoj adresi u određenim područjima BiH. Na razini države Hrvati su praktično u manjinskom položaju u odnosu na preostala dva konstitutivna naroda. No, Bošnjaci – premda većina na razini države – žive u manjinski podređenom položaju na velikom prostoru i u mnogim mjestima. A Srbi, koji unutar BiH imaju čak i svoj zaseban entitet, apsolutna su manjina u 4 od 5 najvećih gradova u BiH.

Ovih dana po potpisivanju međustranačkog sporazuma SDA-HDZ koji je rezultirao sporazumom o izbornom modelu za Grad Mostar nakon višedecenijskog mraka demokratije, mediji pod kontrolom Dragana Čovića krenuli su u ozbiljnu kampanju protiv „četvrtog naroda“ kojeg vide kao kukavičje jaje bošnjačkog unitarizma iz građansko-lijevog spektra. To ništa ne čudi jer već 27 godina se „ispire mozak“ Hrvatima i posebno Srbima da oni nemaju ništa sa teritorijom, historijom i kulturom BiH gdje generacijski žive i rade. Dodik se histerično ljuti kada se u ponekim srbijanskim medijima potkrade greška sa atributom bosanski Srbi. Međutim, Dodik nije moćan da pobriše „baštinjeni bosanskohercegovački identitet“ koji je historijsko kulturna činjenica civilizacijske isprepletenosti jedne zajedničke tradicije. Iako je današnja BiH suočena sa tim pitanjem dramatičnije nego ikad u svojoj novijoj historiji, želim da vjerujem kako će se reanimirati i reafirmisati prijašnji model života koji će prokazati anticivilizacijsko djelovanje Čovića i Dodika kao i sve slične tipove koji misle da biti Hrvat znači mrziti Bosnu, biti Srbin znači mrziti Bosnu. U isto vrijeme historijska odgovornost je i na bošnjačkoj većini koja se mora odreći priče o „temeljnom narodu“ sa više historijskog prava, jer takva politička pseudoelita predvođena SDA-om i njenim nazadnim intelektualnim šaptačima plasira ideju o BiH kao isključivom mehaničkom zbiru nacionalnih entiteta, što je historijski i kulturološki falsifikat.

Rediteljska vježba mog meksičkog kolege nije dobila profesorsku ocjenu, jer je morao napustiti Sarajevo sa prvim zvucima detonacija, ali bila je po mom sudu najbolja. On je kao stranac bolje osjećao Bosnu od nas domaćih studenata. Za filmski prostor uzeo je Miljacku; osjećao je da nas rijeka u suptilnom latinoameričkom poetsko-filmskom štihu može katarzično oprati od zla i gluposti.

Peščanik.net, 08.07.2020.

Na danasnji dan...

...prije tacno 27 godina nas cetvoro, Biljana, Jelena, Bojana i ja, smo doselili u Kanadu!

Cesto mislim na taj 10. juli, ono sto se dogadjalo prije tog datuma, a i nakon njega...
A onda, kao za inat, bas tog datuma ga se ne sjetim.
Nasa Jelena ga ne zaboravlja niti je memorija izda.
Svakog 10. jula ona se javi da nas podsjeti i cestita.
Tako i danas...

I ponovo, kao i ranije, nespreman sam da svoje sjecanje na taj dan dopunim nekim fotografijama iz tih prvih dana u novoj, nepoznatoj zemlji...

Obecavam samom sebi da cu to uraditi do slijedece godisnjice.

Vladislav Bodnaruk - Toba: 6. dio Malteska tajna

"Reci mi, boga ti sta ste ono pricale kad ste mi pocugale sav Martel ?", radoznao je Stari.

"Ma nista bolan, zenske stvari a i rekla mi je u povjerenju, pa mi nekako nezgodno da dalje prenosim a tebi bi to moglo negdje izletiti!"- rece Stara.

"Pobogu, zeno za koga ti mene drzis, kad sam ja nesto izdao?" zacudjeno upita Stari.

"Kad sam izdao? A? Reci!"

"Ne znam kako, ali svaki puta kada ti nesto ispricam u povjerenju kroz tri-cetiri dana dolaze mi komsinice po dodatne informacije. Sve hocu da vjerujem da si laprdao po "Cajavecu", ne d'o Bog da si isao zenama po kucama! Da jesi...danas bi bio mrtav...garant!

A "Cajavec" mala firma, jedva pet hiljada radnika pa mi nikako ne ide u glavu kako se to prosiri po cijelom Gradu? Sta ti mislis, a?

Gdje je tu logika!?

Sto ja tebi danas ispricam za pet dana i na pijaci me seljaci pitaju jel' to istina sto se prica?"- pronicljivim pogledom ga Stara promatra.

"Znas sta cu ti ja jos reci, zato ja tebi nikad nisam smjela ispricati nesto protiv Drzave ili ne daj boze nesto protiv Politicara! Sigurna sam da bi me onda umjesto seljaka i piljara za dodatne informacije ispitivali na Golom Otoku i to vec treci dan po plasiranju informacije."

"Ode ti Stara bas daleko, cuj na Golom bi te ispitivali, sta fali nasoj "Crnoj Kuci"...elitni zatvor, pola Bosne boravi u njemu."- valja se Stari od smijeha!

"Bas bi volio da te pritvore dva - tri dana, to bi nam osvjezilo brak...garant... a i ti bi poslije manje laprdala!"

"Eto budale, sta covjeku padne na pamet, vlastitu zenu slati na robiju u "Crnu Kucu. I jos me onda pitas sta mi je Ingrida pricala u povjerenju. Nista od informacija za tebe!"

rece Stara.

"Dobro, ali onda sigurno ima nesto manje povjerljivo sto mi mozes reci?" uporan je Stari.

"A to, to ima. Neces vjerovati rekla mi je da je malu Merimu ubijedila da ju je samo ona rodila pa zato nema Oca, eto to!"- konspirativna je Majka.

"Lazesss, budale zene, gdje to moze? Otac je u tom poslu...najvazniji a ko ti je ta Merima?"- pita Stari.

"Pa ona njena Mala, kako ne znas?!" cudi se Majka.

"Mislis na Mejremu?" - pita Stari.

Potpuno iznerviran tolikim nepoznavanjem stvari, ja samo viknem: "Mirjam!"

Gledaju u mene u cudu, k'o kad gluhonjemi odjednom proprica!

"Pa to ti je to...isto!"- utjesno ce mi Majka, "samo oni ne znaju izgovoriti pravilno!"

"Tako je!" potvrdi Stari i na brzinu dodade, "dalje, dalje...sta je bilo dalje?"

"Vidi, ona je Malu slagala, nije ona Majka Bozija pa da  zanese dijete bezgresno, niko od nas nije toliko lud. Bila je nekakva Momcina u toj njihovoj Valeti , to ti je k'o njihov Beograd, i oni su se upoznali dok su studirali medicinu. Zavrsili te visoke skole i trebali se uzeti ali on je pravio neka sranja pa zglajzo politicki. Jednu noc bane murija i odvede ga.

 Od tada ga vise nikada nije vidjela. Nakon nekih par mjeseci vidi ona stomak raste, raste. raste, a taman tako nekako cula da su trojica robijasa nagulila iz zatvora. Murija, ubila dvojicu a za trecim se jos traga.  Zato je odlucila da naguli sa Malte, kako bi zastitila dijete jer bi vlast vremenom shvatila cije je to dijete. Misli da bi joj ga oduzeli!  Eto!" - puna brige rastereti se Majka, teskog bremena tajni!

"Uh, jest zajebana prica! Samo ne kontam kako zna da je onaj treci robijas njen Momak? To mi je nekako mutno!?" - Stari sve to razmotri sa filozofskog stanovista.

"Gledaj, cula je kako murija prica da su dvojicu roknuli a da je Doktor pobjegao! Kontas sada?!" - podigla Majka obrve.

"Ne kontam, de malo pojasni!"- Stari nestrpljiv kao da sjedi na iglama.

"Pa rekla sam, zajedno studirali medicinu! Tebe, blente! Sta bude covjek kad zavrsi medicinu? Automehanicar ili sta?"

"Pa Doktor, normalnooo, odmah sam skont'o ali ti pricas zagonetno! Doktor je nagulio i negdje je znaci, ziv!"- Stari napuci usta i u sebe zviznu!

"Au, ovo nam ne valja, nikako!" - zabrinuto rece.

"Sto to pa sad nama ne valja?" sumnjicavo ce Majka.

"Pa bojim se da ne najebemo nekako zbog tog robijasa! Eto, to nam ne valja. Ako se ovo probuba po Gradu ne gine nam Goli! Idemo u paru!"

"Bas me zanima kako ce se to probubati po Gradu? Ako ti sutra i prekosutra i naksutra ne budes srao po "Cajevcu", mi smo bez brige, to je prva stvar a druga stvar ona je dobila politicki azil od Juge a to znaci da UDBA vec sve zna! I to odobrava, kao neku politicku borbu protiv Kapitalizma! Zato su joj i dali posao u manjem Gradu, da je malo sklone, da ne kazem zastite od njihove Tajne sluzbe!" sapuce Majka.

"Cije Tajne sluzbe, kakve Tajne sluzbe!?" skoro vrisnu Stari.

"Pa njihove Tajne sluzbe, valjda i Malta ima svoju tajnu sluzbu. Kad imaju albanci i bugari...rumuni...CIA, KGB...sto ni oni sa Malte da nemaju?"

"Eto, to mi je sve rekla! Hoces li da cujes dalje?" nadmocno upita Majka.

"Necu, necu nista vise ovako povjerljivo. Zar ima i dalje? Nemoj vise, bogati!

Sto da ja mirno ne spavam nocu?

 Cijeli rat sam prosao gotovo mirno a sad treba da najebem zbog svoje lude zene! Ma koju ti moc imas da ispitas ljude i sve saznas! I to sve u sat vremena i flasu Martela!

Ma ja sam budala, gdje kupih taj Martel!

Ti bi trebala "aplicirati" za posao glavnog ispitivaca za

CIA-u." - iznerviran Stari zavrsi svoje izlaganje.

"Ma najebali smo totalno!" - rece kao za sebe,  pljesnu se rukom po celu.

"Ima jos da ti pricam, ali ovo nije tako opasno pa mozes malo da se opustis! Ma opusti se, bolan... i slusaj!

Ona ti nije obicna Doktorica nego vise kao Dr Dizdar!"- rece.

"Mislis, Meho Dizdar, Stara...pa on ti je fabricki zubar! Jel' i ona , znaci zubar?"

"Ma nije, zubar i ne mislim na Mehu nego njegovog brata doktora za zenske stvari sto su mu zene izbacile prvo slovo D iz prezimena pa ubacile P na njegovo mjesto. Kontas?"

"Sad bas nista ne kontam, o kakvim slovima pricas i kako se to ubacuje i izbacuje?"

"Dobro, ajmo polako, kako se Meho preziva?" takticna je Majka.

"Pa, glupa ti pitanja, svako zna... Dizdar."

"Dobro, sad izbaci slovo D iz prezimena i stavi P. Mozes li to?" gladi bradu Majka.

"Mogu, eto izbacio sam slovo D i sta sad?" vazan je Stari.

A onda vrisnu ko ofuren , " A joj tebe prostacine ...Pizdar, Pizdar, mislis Dr. Pizdar? Kontam, odmah sam skontao, samo foliram!"

"Vidim, vidim, ovaj si put bas nesto dugo folir'o." smije se Majka.

"OK, mozda nisam skont'o u prvo vrijeme, ali sad ...kontam...i sta Ingridka ima sa Dizdarima, reci!" zabrinut je Stari.

"Joj tebe, bas si pravi hablek, i ona ti je Picin Doktor kao i Dizdar. Eto to smo samo pricale...a ostalo su bile zenske stvari...ti to ionako ne bi razumio."- smireno zavrsi Majka.

"Znaci , ako sam dobro shvatio, ona nije oca od male Mejrene vidjela skoro sedam godina a on sam ni ne zna da ima kcerku, malu Merimu. A rece li ti Ingridka kako jej se zvao taj Momak?"

"Ma, rece ali sam odmah zaboravila posto mi je bilo malo neobicno, pa nikako da mi udje u uho. Dva puta je ponovila to ime a ja opet prazna, nista me ne vuce na njega.

Napomenula je da misli da je nagulio negdje u Ameriku, tako je cula od ljudi.

Drugi put cu zapisati ime pa cu ti reci.

Hoce i da je ucim nas jezik, posto ima velikih problema na poslu sa radnicima posebno sa muskarcima. Nikako da shvate da je ona zenski doktor. Kaze da im je rekla da je zenski doktor a oni joj rekli da to i sami vide...da je zenski doktor a ne muski!

 Cula ona u cekaonici kako oni stalno govore kako ih boli k.... za ovo pa za ono. Jedan tako  ponovio naglas "boli me k...." vise puta pa kad je dosao na red za pregled ona mu rekla, pokazi da vidim gdje te boli k...., a ova prostacina izvadila pred njom onu stvar."

"Koju stvar, Cunu ...mislis?!" razrogacio oci Stari.

"Pa, Cunu, koja bi to druga stvar bila vazna kod muskaraca?

 Zena zamalo nije umrla od stida, ali ga je dobro i profesionalno pregledala i rekla mu da ga tu nista opasno ne boli a on onda zin'o i rek'o i da ga grlo boli. Proculo se poslije po Celulozi kako Doktorica pregleda Cunu, pa svi navalili.

Pokusala sam joj objasniti sta u nasem narodu znaci to"boli me k....!" ali mi se cini da me bas nije u potpunosti razumjela."- zavrsi svoj referat Majka.

"Ha, ha, da nije po malo tuzno, sada bi se zavalj'o od smijeha. Picin doktor, pregleda radnicke napacene Cune! Svejedno, uljepsala si mi dan, narocito mi se svidjelo ono za Doktora Dizdara! Ma jeba su ti nasi ljudi...ko bi se samo toga sjetio, da veze zanimanje sa profesijom. Dr. Pizdar! I kad kaze neka zena kome ide na pregled svima je odmah jasno kakav je pregled i ko je doktor , a sve u jednoj rijeci!

Ha, ha ha...!"- pljesce rukama Stari.

"Dobro je sad si bas pretjerao, ajde...prestani se kliberiti...i nemoj da bi ovo nekome slucajno sutra ispricao, inace si mrtav covjek, to da ti je jasno!" -vrlo ostro mu zaprijeti Majka.

"Ma ne brini nisam idiot...a mogu li ispricati ovo za Dr. Dizdara nekome a da ne navodim izvor informacija?"- molecivo upita Stari.

"Dobro, to moze za Dizdara...ali bez moga imena!

"Dogovoreno?"- posmatra ga ispitivacki.

"Dogovoreno!"- konspirativno zakljuci Stari.

"I umalo zaboravih da ti kazem, sutra nam stize iz Slovenije Bijela tehnika, budi kod kuce da kocijasi ne istovare to u dvoristu. Neka oni unesu...dadni im po pivu ali neka vrate flase...kaucirane su!"

Vjeko: Opet zajedno!

Pozdrav,
Vjeko

The Doors - "People Are Strange" 1967 HD (Official Video) 1080P Jim Morr...

Most Radija Slobodna Evropa: Može li Si Đinping nadmašiti Putinovu popularnost u Srbiji?

U novom Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome koji su interesi Kine na Zapadnom Balkanu (ZB). Sagovornici novinara Omera Karabega su bili Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije i Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Bilo je riječi o tome šta Kina, kao velika sila, traži na Zapadnom Balkanu koji je od nje udaljen hiljadama kilometara, u kojoj mjeri je Zapadni Balkan kapija za prodor Kine preme Evropi, da li Kina odgovara zapadnobalkanskim liderima zato što se poslovi koje ona nudi dogovaraju iza zatvorenih vrata. Zašto je od svih država Zapadnog Balkanu Kini najatraktivnija Srbija?
OMER KARABEG: Koliko je za Kinu, kao veliku silu, važan Zapadni Balkan?

SONJA BISERKO: Interes Kine za Balkan ne može se gledati izvan njene inicijative Put svile ili Pojas i put, kako se ona zvanično zove. To je veliki projekt, lansiran pre nekoliko godina čiji je cilj povezivanje Kine sa evropskim i drugim tržištima. Taj projekt podrazumeva razvoj infrastrukture u svim zemljama kroz koje taj put treba da prođe. Balkan je samo deo šire strategije Kine koja ostvaruje svoje interese na globalnom planu i stvara sferu svog uticaja.

NERZUK ĆURAK: Posljednjih nekoliko godina Kina pokušava da se nametne kao globalni geostrateški igrač. Do tada je ona bila regionalna sila, gospodar u Istočnoj Aziji, što nije smetalo SAD. Ali onog trenutka kad je Kina odlučila da svoju regionalnu moć proširi na globalnu geostratešku moć - to je postalo veliki problem. Kina naglašava da želi da gramatiku rata zamijeni gramatikom trgovine nadajući se da može dobiti saveznike u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi - naročito u Jugoistočnoj Evropi - koji se neće opirati da budu de facto objekt njene strategije. U tom kontekstu Kini mnogo znači Zapadni Balkan jer joj otvora vrata za prodor prema EU. Za političke strukture na Zapadnom Balkanu Kina ima veliku prednost zato što nije demokratska zemlja. Zapadnobalkanski lideri puno lakše komuniciraju i koketiraju sa diktatorskim režimima nego sa demokratskim. U toj političkoj dimenziji treba tražiti veliki interes Kine za njen angažman na Zapadnom Balkanu.

KARABEG: Zašto je Kini od svih država ZB najatraktivnija Srbija?

BISERKO: Srbija je centralna zemlja Balkana. Ona je veoma važna jer geografski ima stratešku poziciju na Putu svile. Srbija ima dva strateška sporazuma sa Kinom. Jedan je potpisan 2009, a drugi 2016. Nespremna da se reformiše i prihvati evropske vrednosti Srbija se okrenula partnerima na Istoku - Rusiji i Kini. Kina je zanimljiva za sve zemlje ZB zbog svojih finansijskih aranžmana i infrastrukturnih projekata. Za razliku od kredita Međunarodnog monetarnog fonda
kineski krediti su netransparentni što omogućava veći stepen korupcije, a to odgovara zapadnobalkanskim liderima. Kina ulazi u ključne grane privrede zapadnobalkanskih zemalja, kao što je to učinila u Srbiji kupovinom Smederevske železare i Rudarsko-topioniiarskog basena Bor, čime ih dugoročno vezuje za svoj projekt Pojas i put koji treba da joj otvori vrata Evrope.

ĆURAK: Treba imati u vidu da je svijet ušao u fazu američkog geostrateškog redukcionizma. Povlačenjem SAD, koje su bez obzira na sve prigovore ipak ozbiljna demokratska država, sada imamo situaciju da u svijetu, pa tako i u našim krajevima, vodeća svjetska sila nije demokratska. Što se tiče naših zemlja, novac koji zapadnobalkanski lideri dobijaju od Kine bez prezahtjevnih procedura, koje traži EU, jača njihove pozicije i politički sistem koji bih ja nazvao demokraturom. To je sistem koji ima oblande demokracije, koji je nominalno višepartijski, a u stvari ima snažnu monostrančku infrastrukturu. U slučaju Bosne i Hercegovine imamo tri monostranačke infrastrukture, u slučaju Srbije - jednu, Vučićevu. Najsnažniji link, koji povezuje Kinu i zemlje ZB, upravo je način vladavine koji ne zahtijeva procedure, transparentnost i kontrolu upravljačkih procesa. Ako pogledamo naše zemlje mi upravo u takvom sistemu živimo.

KARABEG: Da li se sve većim vezivanjem za Kinu smanjuje ruski uticaj u Srbiji?

BISERKO: Rusija u Srbiji ima veliku meku moć koju Kina još uvek nije realizovala. Srbiju uz Rusiju najviše vezuju emocije, ali Rusija vrlo malo ulaže u Srbiju. Kina je, međutim, dosad uložila više od 6,5 milijardi dolara u srpsku infrastrukturu i privredu. Predviđa se da će svi ti projekti zajedno iznositi više od 10 milijardi dolara. Međutim, ono što posebno zabrinjava su bliske veze između ministarstava unutrašnjih poslova Srbije i Kine. Srbija je od Kine nabavila oko 1.100 kamera u koje su ugrađeni softveri koji prepoznaju lica. Time se direktno ulazi u bezbednosni sistem zemlje. Kineski policajci zajedno sa srpskim prate šta se dešava na ulicama Beograda. Oni su ovde navodno došli zbog kineskih turista i njihovih radnika koji rade u Srbiji.

KARABEG: Da li bi Kina mogla da istisne Rusiju sa Zapadnog Balkana?

ĆURAK: Ne. Ne mislim ni da je prisustvo Rusije na ZB snažnog geostrateškog intenziteta. ZB se koristi da bi velika igra na globalnom planu imala svoje dodatne adute i na periferiji. Meni se činida bi Rusija I Kina prije mogle naći zajednički jezik na ZB. Ne čini mi se da bi Rusija i Kina imale razloga da kreću u nekakvu bitku za ZB. Prije bih razmišljao u smjeru da će te dvije velike biti sklone saradnji prije svega zbog toga što je Rusija zbog aneksije Krima izložena snažnim ekonomskim sankcijama Zapada, pa se je morala okrenuti Kini.

(Radio Slobodna Evropa)

Vladislav Bodnaruk - Toba: 5.dio Stigla plata

Redala se pjesma za pjesmom! Ako bi i cemu moja kuca mogla biti zapamcena, onda je to pjesma!
Orilo se, kad god je bila i najmanja prilika za neko druzenje a pjesme nisu nikad bile bez smisla.

Pjevao je onaj ko je znao...ostali su mumlali...culo se, "cuti, tiho, tise , da cujemo rijeci!"

Aplauz bi uslijedio na kraju. Pa zveckanje casa, glasan smijeh...pa zamor : "Koju cemo sada?"

Pjevalo se U Stambolu na Bosforu ali I Dobro mi Dosel Prijatel, pa Zajdi, Zajdi, Prokleta je Avstalia, Zute Dunje, Sto se bore misli Moje, Sejdefu majka Budjase (ta mi je ostala duboko u sjecanju...o tome kasnije).
Pa kad se komsije malo smire uz pivo, vino i rakijicu...potekne tihi razgovor o cudima danasnjice sve opleteno plavicastim dimom cigareta Drave , Zete ili Hercegovine, bez filtera,, naravno.

Puse svi!

"Jest, jest Haveru moj...ovo ti je cudo...mala zemlja...Nesvrstana...najbolja!"
A to taj smiraj emocija je bio pravi trenutak da moja Majka, svojim velicanstvenim mezzo-sopranom zapjeva, Onu...

Kales Bre Andjo

Ajde slušaj, slušaj, kaleš bre Andjo, što tambura sviri. Tamburata sviri, kaleš bre Andjo, anama da bidiš. Anama da bidiš, kaleš bre Andjo, na čardak da sediš. na čardak da sediš, kaleš bre Andjo, žoltici da broiš. Žoltici da broiš, kaleš bre Andjo, biseri da nižiš. Biseri da nižiš, kaleš bre Andjo, na grlo da rediš. Ajde slušaj, slušaj, kleto bre Turče, anama ne bivam. Turski ne razbiram, kleto bre Turče, vera ne menuvam.

"Joj, Zoro, dje me nadje!" zavapi neko.

Komsinice brisu suze, vrte glavama a nigdje nekog teksta, pohvale osim ono:("Jeb'la ti sebe sama!").
Placem i ja pod stolom a ni sam ne znam sta me je to puvuklo. Ni jednu rijec nisam razumio. Mirjam me gleda ostra ukocena pogleda, napucila mala usta pa mi lici kao da ima one male Hitlerovske brcice. Gornja usna joj se spucala uz sam nos...bas kao brcici... pomenutog majstora!

Sad i ja sam bio cudo, ja kada sam plak'o, plak'o sam iz dna duse, sa dva oka...odjednom...oba! Ne ono kao u filmovima, curne suza iz jednog oka i to je to!

Ma meni suze liju iz oba oka, za Kales Bre Andjo a ne znam ni makedonski a ni turski!?

"Eto, Fala vam svima na Prijemu...fatajte se svojih praznih tanjira i tepsija, nosite to kuci, da vam to ja ne bi' prala, iii...dodjite nam opet...kad legne plata ili akontacija, nasa kuca...vasa kuca, " u neka doba rece Majka.

Opet scene dugih rastanaka, nikom se ne ide kuci, svi bi najradje ostali, pa makar na "miloneumu". Padaju razna obecanja, a najcesce :"Slijedeci put, dernek kod nas Raja, ma pripremit cemo jagnje, nema niko nista da nam donosi...valja li ova!?"

"A mi cemo prase na raznju, ni nama niko nista ne treba da donosi!"

"E, ta vam je prava, Raja! Uvijek isto sranje...umjesto najobicnijeg hvala Komsije na casti, vi se uvijek opredjeljujete za ofucavanje ponudjenog! Ulazite u ovu kucu bez poziva i kucanje, fatate se sofre prije domacina! U ovoj ste kuci pojeli vise i jagnjetine i prasetine i przenica i bureka i pita...nego u svojim kucama!
Cula sam te dobro Mirso i prosli put si obecavao jagnje na raznju! A kad si Malog sunetio, nisi se sjetio, nesto, i da nas zovnes ili si sve Brici i Hodji dao...pa vama nije ostalo nista? A komsiluk skupio "skaniclu" (kesa- obicno papirnata) para za Maloga!"

"Jest', istina je!", vrisnu Micun..."obec'o si!"

"Micune, ne vuci me za jezik, godinama izlazis iz nase kuce bez Hvala ili Laku noc, toliko se naprdis svega da ni disati ne mozes a uvijek ipak stisnes da ces ti nama jednom ...prase na raznju! To prase mora da je postalo Krmak do sada i to od 120 kg pa se vise, ne moze ni na jedan razanj ni u jednu rernu a i sve po kuci popase, pa ti nije ostalo ni za cigare. I vidi ovo, zdrobio si u moj omiljeni fildjan svoje smrdljive opuske, smradu jedan!"

"Ma , nisam ja Zoro, gdje bih ja nesto takooo?" neuvjerljivo slaga Micun.

Majka prebire po fildjanu svojim prsticem, cikove i snebiva se, baca opuske po kuci, bez ikakvog reda, fuj, fuj, koje govno od covjeka bi mi to moglo napraviti...kako cu ujutro ...kafu?
"Micune", smireno i polako ce Majka, "u jednom fildjanu deset cikova a svaki druge marke? To samo grebatori rade!"

"Micune, stoko, ubit cu te ili sada ili kad god mognem...govno jedno...mrtav si covjek!"

Zafrljaci svoj omiljeni fildjan ali promasi Micuna, na srecu promasi i sve ostale komsije i zapuca se fildjan u neveliko armirano staklo haustora, pa ni 'vamo, ni tamo!
Ostade tu!
Ukopan!

Stari pridje Majci, obgrli je s ledja...stisnu, nasloni glavu i na uho joj nesto sapnu. Volio bih , vise nego Boga da vidim, da cujem te magicne rijeci ali nisam cuo nista!

"Joj, sto sicas (gadjas)...svaka ti dala!", Stari rece.

Majka se kao probudi , rasiri ruke, "Micune, nemoj vise u Moju kucu...nikadaaa, isss!"

"Kupit cu ti sutra novi fildjan, Zoro, garant!" snadje se Micun.

"Znam, da hoces i donijet ces ga zajedno sa onim tvojim prascem na raznju!"

"Raja, spavanje, drzite se bracnih obaveza, fatajte se kreveta...laku noc... laku noc ...Svimaaa!" rece Majka i tresnu vratima!

Zalupi, reklo bi se.

"Eheee, Ingrida...vidje li ti vecih ljudi i vecih supaka od ovih veceras?"

"Ma, Zova, ja ne Ingrida...jas Ingrid, ne razumila puno rijecja i supaka!"

"Dobro,dobro ja to znam, ma slozila sam ti ime u padezu da se prilagodis ...nominativ, genitiv, dativ, akuzativ...ima vremena Ingrig, ima i vokativ, i likatativ , ima instrumental...ja te samo prilagodjavam Ingrida, sreco! Ni manjeg naroda, ni vise padeza!

Zivot je jeba... a to se moze savladati!"

"Kako to mislis, Zovo?"

"Mislim, ovako, slusaj...a jebla te Zova... Stari daj nam onaj Marteli i dvije casice!"

"Sta, zar ti neces popiti veceras?" upita Stari.

"O, jes ...ja cu popiti...I mi cemo popiti...ti imas pauzu...ti neces Martel popiti...ovo su zenske stvari...kontas?!"

"Ja bih onda po Pivi, raspalio?"

"Raspali, raspali...ali na balkonu...i zatvori vrata!" rece Majka.

Mi nismo imali casice za Martel, samo cokanje za rakijicu, no Majka je od nekud izvadila nekakve cese, Kristal Zajecar, a bilo olovno staklo, livano, imalo debelo dno...tu spuca Martel, francuski konjak, najbolje pice koje sam ikad popio u kuci moje mile sestre, Tanje,upucani pogledom na Kvarner, morem koje se svojim plavetnilom uvlaci na njenu terasu, ono jednom kada sam ko biva odastao. ( I o tome, jednom!)

"Ne boj se, Ingrida , sad' smo svoji jeboga ti!"

"Jesi li ti vidjela supaka , komsija? Ali oni dobra Raja, malo skrti, ma ni mi nemamo sta da podjelimo. Malo smo i mi prazni."

"Slusaj, Ingrid, reci mi polako, vidim plemenita si zena...a lijepa...sta su tvoji problemi?"

Razgovor je tekao tiho, gotovo necujno. Culo se samo suskanje, poneki uzdah i kucanje casama. Eh!
Obadvije, uplakanih ociju ali vidno raspolozene, cudo jedno!

"Stari, odlaze nam gosti, 'ajde isprati Ingrid i Malu da ne idu same po mraku."
"Evo me letim...ma nema mi cipela!" zavapi Stari.
"Kako nema cipela, gledas li dobro?"
"Ma tu sam ih ostavio u hodniku, mora da je marn'o neko od Komsija?" zakljuci.
"Cuj, marn'o, ko to maznjava stare cipeletine?" vise kao za sebe rece Majka.
"Pa, nema ih!"
Stara se okrenu prema meni i samo podize obrve.
"Gdje si ih posij'o? A?!"
"Spale mi u Parku kad sam trc'o po vino, eto!"
"Eto, tebi...'ajd sad po njih!" naredi.
"Necu!"
"Sta neeeces, letiii! Onakve cipele da propadnu, to hoces?! A?!"
"Sad si rekla da su stare cipeletine i da to niko nece, Ma, ne smijem sam u Park nocu, eto!"
"Dobro, idi ti onda Stari po svoje cipele."
"Ne mogu ja...nemam u cemu!" logican je Stari.
Majka gleda preko svojih naocala, malo u jednog, malo u drugog a mi stojimo mirno ispred nje...kao Pioniri.
"Znate, sta, 'ajte vi obadvojica zajedno, tako cete lakse naci cipele."
Podjosmo u mrak...bez rijeci a potpuno samiii!

"...Ingrida ,Ponedeljkom je kod nas Grah, mi kazemo Gra' , cudo hrana sa pedeset hranjivih sastojaka, razvucemo ga do srijede! I znas , sta, srijedom je najbolji! Naleti sa Malom, svakako, dodji da se ispricamo."

Taj ponedeljak sam zapamtio kao vrlo znacajan ponedeljak. Stari je mimo svog obicaja, kasnio sa posla. Mi svoj rucak davno smazali a njegov grah jos stoji na stolu. Ohladio se...potpuno.
Proslo vec cetiri sata a njega jos nema. Cekamo ga, malo-malo neko proviruje na balkon.

"Nema ga jos, da mu se nije sta desilo, jadna ja? Sine, 'ajde oblaci se idemo u Fabriku." rece vrlo tiho.
"Da nije ubio nekoga, Majko, mozda?"
"Kako, ubio, crni Sine, jesi li blesav, sta pricas?" u cudu ce Majka.
"Pa, rek'o je neki dan da ce u ponedeljak ici u Celulozu da nekog ubije. Danas je ponedeljak a mozda su oni ubili njega kad je on prvi poceo!?"
U tom se zacu buka automobila ispod naseg prozora. Neko trubnu na sirenu!
Cijela zgrada istrcala na balkone. Ko biva njima neko dosao limuzinom pa da mahnu gostu.
Iz novog bijelo - srebrenog Cajevackog Taunus-a 17m, izlazi Stari. Dugo se rukuje sa soferom Milom, pa onda nesto pricaju, pa se ponovo rukuju!
Vidjeo ih je cijeli komsiluk.
A nama dragooo!
Stari podigao tasnu u vis i mase prema nama.

"Sine brzo trci zovi komsinicu Ingridku...reci stigla plata, sad vec pocinje i da vice, reci stigla plata, sta plata, reci stigle cet'ri plate...donjeo JA!"
U tren oka strcali Majka i ja. Grlimo ga!
Hanka sa treceg sprata zabrinuto vice :"Ljudi jel' sve u redu, da nekog nije udarilo to Auto!?"
"Nije, Hanka ovo auto nikoga udarilo, to moj Stari donjeo platu komsinici Indridci!" vice i Majka.
Sa dusom u nosu dotrcale su obe komsinice i velika Ingrid i mala Mirjam. Ingrid se borila da uhvati zrak a suze su joj frcale na sve strane. Mirjam je plakala, vjerovatno samo od straha!
"Stigla plata! Jesam ti obec'o u subotu! Bio ti ja kod Generalnog Celuloze, malo se i popilo pa zato kasnim ali pozdravio te puno, obecao da ce nekome sutra iscupati usi!"

Stari izvadi iz tasne smedju kovertu i dade je Ingrid. Ingrid brze-bolje pogleda u kovertu i procita cifru.
Samo je razrogacila oci i ruku stavila na usta.

"To neka gresak Komsija ne mene tolika pare a ne ni moj ime tu sto treba." razocarano spusti kovertu na stol.
Stari podize kovertu i prstom joj pokazujuci, cita cirilicom napisano, Ingrid Farrugia Azoppardi Dr.:" vidi stvarno greska... napisali Azopardi sa dva p umjesto dva z, papci! Ovo je tvoja plata!" pruzi joj kovertu u ruku.
Majka malo proviri :"uh, kol'ka lovaaa! Blagis tebi!"

"To ti je za ovaj mjesec," zatim ponovo zavuce ruku u tasnu i rece ovo je za Juli, ovo je za Juni i evo ova je za polovicu Maja kad si pocela sa radom."
Ingrid se nemocno spusti na stolicu.
"Zova, daj mene malo voda i secer, molim."

"U vidi graha, ohladio se! Sad cu ja to na brzinu podgrijati." Odleti Majka u kuhinju i donese jos dva tanjura.
Svjeze pecen hljeb isjekla na debele kriske a on se jos pusi.

Stari sa osmjehom na licu, reklo bi se prezadovoljan, samim sobom ili grahom, tesko je ocijeniti u tom trenutku, jede polako...gleda Ingrid i Mirjam kako slatko jedu domaci grah...solac!
Majka stoji iznad njih, vrti kuhinjsku krpu u ruci :Jed'te, jed'te, samo polako...ima jos svega na pretek!"
"Ovo divno jelo Zova a dje ti kupila ovaki Lebac? Best ever! Ti mene sve pokazez da ja nacinim. Hoce?"

"Hoce, hoce, sto nehoce, pokaze ti ja." uz smijesak rece Majka.