Banjalucki susreti 2018. (1)

Gale, Angel, Kopi i Majk

Kao i prosle godine, bivsi kosarkasi dolaze u Banjaluku iz svih krajeva svijeta pripremajuci se za susret bivsih kosarkasa Borca koji ce se desiti u petak 25.5. Gale, Angel, Kopi i Majk su stigli iz  Ceske, USA, Istre i Kanade i svako jutro igraju dubl meceve pripremajuci se za odmjeravanje u teniskim vjestinama sa ostalim bivsim kosarkasima a sadasnjim veteranima teniserima, koji ce stici nesto kasnije.

Gledajuci ih na terenima K4 pored Vrbasa ostao sam bez daha. Neki njihovi potezi i pokreti su izgledali toliko rizicni pa sam hitno otisao kod Dr. Sase Jakovljevica, inace naseg mladjeg kosarkaskog druga, da ga pitam za njegovo misljenje koliko je zdravo za zdravlje igranje tenisa u paru koji ciji zbir godina je blizi cifri od 150 nego 140. Doktor je pitanje shvatio ozbiljno, zamisljeno je rukom podbocio bradu i preporucio da obavezno na te njihove meceve dovedemo tri medicinska strucnjaka: fizioterapeuta, masera i mrtvozornika.  Kako je objasnio to je minimalni zahtjev struke, ako sam dobro shvatio njegovo objasnjenje. Kad sam teniserima saopstio misljenje doktora, Majk je bio praktican i predlozio da zbog stednje ipak ne zovu fizioterapeuta i masera!

 Majk, Gele, Koba

Nakon tenis meca osjecao sam se veoma umoran. Valjda od stresa koji sam pretrpio gledajuci mec. Na srecu u blizini teniskih terena, u rajskoj oazi pored Vrbasa zivi Koba, kolega sa fakulteta i iz Cajaveca i bivsi odbojkas, koji je shvatio da teniserima hitno treba odmor i okrepljenje. Pozvao je igrace i svu publiku (komada jedan-ja) u svoj zeleni raj. Koba i njegova Suzana su nas posluzili grickalicama i tecnim osvjezenjima.

Mile, Majk, Cigoja i Pop

Danas, nakon tenis meca, smo se Majk i ja sastali sa bivsim kolegama iz Cajaveca. Sa Milom Zrnicem se skoro svake godine sretnem u gradu, najcesce na pijaci, gdje se danas muskarcine najcesce i srecu. Ponekad stignemo i pice da popijemo Ali Popovic Rajka i Cigoju nisam vidio vec dobre tri decenije. Pop, kako ga svi u Cajavecu znaju, se nije mnogo promijenio, ali Cigoju nisam prepoznao sve do trenutka dok nije progovorio.  Da ga nisam cuo nikad ga ne bih prepoznao. Medjutim, cim je progovorio - znao sam o kome se radi. Cudno je to kako ljudska memorija radi. Bio je ovo kratak susret sa dragim ljudima. Sjecanja na zajednicke radne kolege i prijatelje. Nadam se da ce se susret s njima ponoviti jednog od slijedecih utoraka, jer se bivsi Cajevcani sastaju svakog utorka oko 11 ujutro.