Prije 60 godina, 7. marta, davne, 1950. godine 'rođen' je najbolji i najtrofejniji banjalučki klub, klub imena RK BORAC, koji je godinama bio sinonim sporta od Banja Luke pa nadalje.
Banjalučki sportski ponos je bio prvak i vicešampion Evrope, pobjednik IHF Kupa, osvojio 7 titula državnog prvaka (SFRJ), 10 pehara pobjednika Kupa 'Maršala Tita', 1 pehar pobjednika Kupa Bosne i Hercegovine!
Zar je to malo za jednog šezdesetogodišnjaka!?
A za sve su ''krivi'' Hamdija Kadunić, Vojo Misaljević, Hamdija Ibrahimbegović, Mirko Antonić, Ljerka Tibold, Nasiha Kršlak, Dragan Savčinski, Marko Ančić, Limun Papić, Sulejman Ibrahimbegović, Tihomir Štraus, Aco Ravlić, Nada Vogrin, Ante-Šjor Friganović, Petar –Pero Perović, Rifat-Cuco Hadžialić... koji prvo osnovaše rukometni klub pri SD Željezničar, koji se 1952. godine preimenova u RK Borac koji traje i dan danas.
Dugo je vrijeme Borčevog bitisanja, duga je lista trofeja a najduža je lista onih koji su bili RK Borac u bilo kojem svojstvu. Šteta što svi Borčevci ne mogu 'stati' na ovaj virtuelni prostor za svoj 60. rođendan, a kako bi i 'stali' kad bi za takvo nešto trebala knjiga od 2-3 toma da se sve spomene, zapiše, slike postave....
Banjalučki Ponos je svojoj Banja Luci dao preko 30 reprezentativaca, 6 zlatnih i 5 bronzanih olimpijskih medalja, 3 zlatne, 4 srebrene i 6 bronzanih medalja sa svjetskih prvenstava, 9 zlatnih i 7 srebrenih medalja sa balkanskih prvenstava... ali i 7 zlatnih medalja sa omladinskih svjetskih prevenstava!
Ko može, ko smije, zaboraviti rukometne legende Jerolima-Džokera Karadžu, Peru Perovića, Vladu Jovića, Abasa-Aku Arslanagića, Nebojšu Popovića, Milorada Karalića, pok. Dobrivoja Seleca, Zdravka Rađenovića, Zlatana Arnautovića, Bartola Rodina, Irfana Smajlagića, Jovicu Elezovića, Envera Kosu, Petra Čivića, Iztoka Puca, Gorana Stupara, Acu Kneževića... oca Hamdiju i sina Zlatka Saračevića, pa braću Stanivuković Bobu i Mimu, braću Golić Boru i pok. Momu, braću Kekere (Kekerović) Milorada i Milu, te Miru-Geroja Bjelića, penaldžiju Jovu Kerkeza, Prohaske...., pa svestranog Antu-Šjora Friganovića ili Franju-Macu Bezrodnika, krhkog sportistu koji je igrao i košarku i rukomet i fudbal ?
Zar se smije zaboraviti da su Ako i Pop igrali za reprezentaciju Svijeta, da su 2000. godine, u izboru ''World Handball – Magazin'' oficijelnom glasilu IHF, Jerolim Karadža i Irfan Smajlagić izabrani u najbolju 'sedmorku' stoljeća !?
Ko može, ko smije, zaboraviti najbolje navijače i navijačice sa Stadiona sportskih igara, kojeg više nema, a pogotovo Navijača pok. Hasana Hatića 'pionira' današnjih 'navijačkih grupa' ?
Koliko toga u i oko RK Borac nije, ovdje, spomenuto? Nažalost, ne može... jedino su knjige adekvatan prostor... a kad bi moglo i 'filmska traka' bi bila podugačka.
Nekada se redovno obilježavao Borčev jubilej – za 10. rođendan je izdata knjiga 'Borac šampion' (A.Ravlić, 1960), za 25. rođendan je održana prigodna svečanost u Domu JNA (1975), 35. rođendan je dolično obilježen u hotelu Bosna promocijom Borčeve monografije (1985), a 50. rođendan je proslavljen u Narodnom pozorištu.
A danas? Šezdeseti rođendan je izgleda zaboravljen?
U Banja Luci ljudi koji 'vedre i oblače' Gradom i Borcem nažalost i ne znaju šta bi za Banja Luku trebao da znači 7. mart, dan kad osnovan RK Borac koji ove, 2010. godine, slavi, bez proslave, svoj šezdeseti rođendan, jubilej vrijedan svjetske pažnje! Jubilej koji najvjerovatnije neće biti, javno, ni simbolično obilježen!
Prvi put u istoriji RK Borac!?
Takva vremena, došla. Nema veze, većina nas nije zaboravila svoj Ponos i RK Borac će svoj 60. rođendan obilježiti u našim sjećanjima, našim srcima...ma gdje mi danas bili.
Mirsad
Odlicno, Mirsade! Hvala ti na poklonu. Mada ja nisam siguran da li ce se ili nece, u Banjaluci obiljeziti ova godisnjica, objavljujem tvoj priog integralno.
ReplyDeleteHtio sam blog otpoceti nekom kosarkaskom temom, jer ja sam kosarkaska raja, ali sta mogu, rukometasi su uvijek dobijali utakmice sa drugim sportovima u Banjaluci. I na tome im sve cestitke. Mi i rukometrasi smo bili i sportski prijatelji ali i rivali: Ko ce dobiti bolje termine na stadionu, ko ce dobiti vise donacija itd...Rukometasi su tu nasu utamicu uvijek dobijali sa znatnom razlikom, na radost svih nas banjalucana a posebno sportista. Evo, podsjetio si me da smo RK Borac i ja vrsnjaci. Ja sam samo mjesec i jedan dan stariji. (Ovi moji mladjani prijatelji u Torontu bi sada rekli: ' Canak je stariji cak i od Borca'.) Odrastali smo i u istoj ulici, Strosmajerovoj.
Ne zamjeri mi, ja oduvijek imam problema sa imenima, a sada, kako starim, jos vise. Reci mi koja si raja, odakle, da te se sjetim jer su nam se staze sigurno negdje ukrstale.
Pozdravljam te,
Canak
Mirso svaka cast na sjecanje, i sad me usi bole od piska lokomotive kad prodje pored Stadiona Malih Sportova dok se igra "nocna" utakmica na sljaci. Uvijek sam zavidio onima iz "Cajevceve" zgrade ciji su balkoni bili gotovo na tribinama stadiona. Rakijica, meza na stolu i gledaju, Karadzu kako zabija golove. I samo da jos dodam tvom spisku, mog skolskog druga, Nedeljka Braciku Vujinovica, mislim da zasluzuje da bude spomenut sa svim ostalim velikanima RK Borca.
ReplyDeleteE kume jesi star, bas.
Eh! Nisam ja zaboravo Braciku, jednog od tri brata rukometasa-najboljeg, al' nije samo on "ispušten"... ne mogo svi 'stati' na ovaj 'list monitora'....
ReplyDeleteA imas pravo za balkone... Ma, to su bile lože (i moja jedna, dobro pozicionirana) sa ićem i pićem, al' sam više volio upasti na stadion, medju raju...
Jah, i šljaka (crna), pa cigla (crvena mljevena), pa beton (goli-boliii) a onda ljepota - asfalt... Prvo zicana ograda sa 'darama' i jedne tribine a onda tribine skroz okolo, reflektori... pa 'markiranje s letvom i gipsom, krecom, kanafa za šesterac i deveterac... Grande Vladimir pravi parade, Jerko - 'leteći doktor'...Pero "gruhni je"!
Lijepo je bilo.... Eheee, 60 godina! BORAC.
Pozz