Bio ja na koncertu, tj. Koncertu. Kad god slušam dobru muziku u Domu kulture osjećam se nekako svjetski, tj. Svjetski. S razlogom, jer dobro ugođeni tonovi se dodatno zaoble, zasvijetle bistrinom odležanog vina i popune skladnu dvoranu baršunastim bukeom. Voljeli smo se Dom kulture i ja godinama, u žestokoj svađi smo također bili, a kasnije smo ipak shvatili da je muzika jača od tvrdih principa. Klavir na Koncertu bio pod apsolutnom kontrolom (Karola) Radziwonowicza. On odsvirao u dahu, ja ostao bez daha. Kritika kaže da je Radziwonowicz naprosto briljantan, a ja usto žalim što je klavijatura onog našeg Steinway-a isuviše kratka... jer kad se Radziwonowicz (što volim pisati ovo prezime) razbaca, njegove ruke osjete da je dirki naprosto premalo. Doduše postoji opravdanje: klavir je naslijeđen iz onog socijalizma što je gospodin Radziwonowicz primio sa velikim razumijevanjem jer i sam je živio u istim vremenima (Razmišljam da li bi onomad prije koncerta drug Nandi i majstor Marko na zahtjev velikog pijaniste naštiklali koju oktavu?). Može li se Koncert završiti s A dur polonezom? Može, al’ samo oficijelni dio, a za dobru publiku (bravo mladi!) od odličnog pijaniste (bravo Radziwonowicz!) ekstra slatkiš.
Buran završni aplauz koristim i da malo protegnem vrat: u prvom redu već godinama nema profesora Nakića, nema još nekih dragih... vidim uštirkanog direktora bez supruge, tu je i en-en ugledni Poljak,... hmm, vidim i jedno upražnjeno mjesto... Da, ta stolica je izgleda bila namijenjena za našeg Đoku K. Koncert je upriličen uz Šopenov jubileum.
Mario
Mario,
ReplyDeleteI neobavezni dio korceta se moze zavrsiti sa Shopenovom A-dur Polinezom. Medjutim ako govoris o Op. 40Nr.1 ona je nesto zivlja od Shopenovog Pogrebnog marsa, ali ni blizu Polinezi As-Dur Op. 53 “Heroique”, normalno ako se mene pita. Sa ovim bi se sigurno slozio moj ucitelj klavira Asher V. ako je jos uvijek u Banjaluci. Sto se banjalucke publike tice, ja razumijem pijanistu…
Pozdrav
Ranko, htio sam reći da program koncerta pijanista koncipira prema kapacitetima kako sebe tako i publike, a ako obje strane dođu u rezonanciju može se unaprijed očekivati intenzitet krajnjeg aplauza. Karol Radziwonowicz je to veče lagano postavljao minsko polje od Šopenovih bisera tako da je kraj tempirao polonezom op. 40 nr. 1 i planirano (kao da je mene pitao) izazvao salve oduševljenja. Tako to radi maestro i zato ima spremljene dodatke (‘slatkiše’).
ReplyDeleteInače, gospodin Volah nije u BL.
Pozdrav,
Mario
Vec tri dana pokusavam procitati ime ovog pijaniste ali ne ide ;). Mario, iako sam iz pjevacke familije ili me je neko u bolnici zamijenio ili je u onoj DNA spirali nesto se izmjesalo tako da nisam siguran da bih znao uzivati u toj divnoj muzici, ali bi sigurno uzivao uz ono vino koje si spomenuo. Opis je bio tako dobar da sam sebi nasuo casu Bordeux-a i uzivao u tvome pisanju. Za mene je Sopen samo jedan a on i nije Sopen nego Penso ;).
ReplyDeleteIma raznovrsnih koncerata, a pricati sta je pravi dozivljaj koncerta je vrlo diskutabilno. Evo saljem Vam gospodo jedno djelo neobicnog stilskog izvodjenja, pa zakljucite ko je najvise uzivao, prebiruci tipke. Opus pod nazivom "Copy-Paste".
ReplyDeletehttp://www.youtube.com/watch?v=DGpZLKLM3Jc
E, moj Mario,
ReplyDeleteZnam taj osjecaj, ja na pozornici Doma Kulture, a prisutni (puna sala) aplauz upucuju samo meni. Sjecas li se?
Uživao bi ti, Made moj, jer Radziwonowiczu je uspjelo da mu i klavir poleti pa bi i tebe ponio. Inače, vi rođaci čika Fahre i ne trebate čitati imena umjetnika, vi ih jednostavno otpjevajte.
ReplyDeletePozdrav tebi i ostalim pjevačima vrbaskih pjesama,
Mario
Ovako je to Mario bilo. Petkom je kod nas u firmi “Leisure day”, sto bi moja familija u Crnoj Gori rekla “Lezarina dan”; igra se golf do podne, a onda na rucak i pice. Poslije se vratimo u ofis, pa ko sta uradi. Tako i proslog petka. Dodjem ja u ofis da pogledam Blog, kad Tvoj prilog sa koncerta. Onda Ti postavi ono pitanje o Polinezi, a ja se zadevero, sta mu ga je sad to? Pogledam na Googl, on me prebaci na Youtube, kad tamo nasa Polineza. Jos dok sam je sluso, upratim ja I Shopenov Pogrebni Mars, pa odslusam i njega i kazem: “tuzahno brate”. Onda upratim Heroique, pa odslusam i ucini mi se prava. Za svaki slucaj upitam za misljenje moga pomocnika Iana, sta on misli a on se slozi sa mojim misljenjem. Kako je on dobar kucni momak, koji voli da strika (obecao je da ce oplesti mojoj pudlici Cili dzemper za zimu), to sam pomislio: “Sigurno bi se onda i Asher slozio”. A sto se tice toga da je Asher bio moj professor i to se moze objasniti. Njegova majka Blanka, inace moja kuma, predlozi mojoj majci da ja zapocnem klavir. Tu sam vjerovatno imao nekih problema sa nogama, jer mi je Asher stalno namjestao koljena. Kako sam imao kratke hlace, to me je golicalo I dekoncetrisalo, pa je moja majka odlucila da klavir nije za mene.
ReplyDeleteRanko, malo te ova diskusija povukla na južna mora (da ne kažem Polineziju), ali nije bitno važno je da mi volimo Šopena i njegove poloneze. Javi se, tvoji postovi osvježavaju.
ReplyDeletePozdrav,
Mario
Mario, cudi me da Ti Vjeko nije rekao da ja ponekad "i"-skam!?
ReplyDeletePozdrav
Ranko
Ranko,
ReplyDeleteZnam sto ti je Aser dirao koljena...
(Dodirni mi koljena, to bih bas voljela...)
Izvinjavam se!
(Jedan iz Njemacke)
Moram ti napomenuti, Ranko, da Vjeku znam još iz onih predinternetskih vremena kada se drukčije pričalo i manje teoretiziralo. Ne razumijem šta sam propustio čuti. Da nisi povremeno 'ikavac'?
ReplyDeletePozdrav,
Mario
Vjeko, zaboravih ti odgovoriti, izvini. Tvoj nastup pred punim Domom kulture je bio poznat ondašnjoj kafanskoj publici. Za novije i neinformirane bi mogao prepričati svoj estradni biser.
ReplyDeleteAndreju, tebi i klokanima pozdrav,
Mario