DRASKOVA SESTRA LJUBINKA MI SE JAVILA

Ni pretpostavio nisam sta ce mi donijeti ova nedjelja. Od trenutka kada sam poceo pisati o Draletu, zivim u sjecanjima na njega, nase gimnazijske dane, nase prijatelje iz tih dana, prevrcem po starim slikama, trazim nase zajednicke, ne nalazim, odustajem, pa ponovo pocinjem, pronalazim neke druge slike, naviru druge uspomene... Uz to, javila mi se i Draletova sestra Ljubinka, koja zivi u Banjaluci, i koju poznajem jos iz nasih gimnazijskih dana i sjecam je se kao klinke, koju mi tada, nismo mnogo zarezivali, jer tako je to bilo; mladji nam se mogu pridruziti, slusati, ali cutati... Sada znam da ce moj i Biljanin ( Biljana i Ljubinka su skolske drugarice iz osnovne skole) slijedeci odlazak u Banjaluku biti obogacen susretom sa jos jednom dragom osobom.

Ljubinkino pismo mi je izazvalo novu lavinu osjecanja i mnogo mi znaci. Uz njenu dozvolu, nudim ga i vama:
-------------------------------
Dragi Čanak,

Večeras mi je Draškova supruga, Brana, poslala tvoje sjećanje na Draška.
(Brana i Drasko G. iz dana kada smo bili mladi)

Čovjek ne može da bude ravnodušan pred tako velikim prijateljstvom koje
je bilo i ostalo između vas dvojice.
Vi ste u svom odrastanju, znam zasigurno, ostavili uzajamni trag.
Čanak je u njegovom životu imao poseban tron.
Rijetko je ko uspio da opiše, a pogotovo ne da doživi, prijateljstvo kakvo je bilo vaše.
Od vas dvojice svi možemo naučiti kako se druži, živi, umire i sjeća.
Naučiti šta je to život i šta je razlog života.
Naučiti kako se osluškuje i pamti prijateljstvo.
Neću ti reći hvala za tvoje divno sjećanje na Draleta, jer bio je tvoj jednako koliko i moj, ali ću reći sudbini veliko hvala za to što vas je obojicu utkala i u moj život.
Ponosna sam, Predraže, na tebe jednako kao i na Draleta.
Tvojoj porodici i tebi želim svako dobro.
Draškova sestra, Ljubinka Grbić