Do sada smo dobili tri lokacije naseg parkica: na Vrbasu kod Zelenog mosta, kako ga je Lazo locirao, izmedju Doma Kulture i Opstine, kako Sejo kaze i treca, na mjestu gdje je kasnije izgradjen Zenit, kako Ranko-Abu rece. Ja znam jos jednu lokaciju parkica, izmedju Pozorista i Insanica pekare. I to je bio parkic.
Zahvaljujuci Mirsi evo slike bar jednog od parkica.
Ustvari, ja mislim da se nas parkic premjestao. Do zemljotresa je bio na mjestu gdje ga je Ranko locirao. Kad je Zenit izgradjen, pomjerio se izmedju Opstine i Doma Kulture. Jedno vrijeme se i povrsina izmedju pozorista i Insanica pekare zvala parkic. Ustvari on je uvijek bio tu negdje, u samom centru grada, ali malo sklonjen od ulice, da bi curice i djecaci mogli, malo zaklonjeni od roditelja i njihovih javljaca, popusiti cigaretu, a neki bogami i nesto jace. Pa kad se ta aktivnost zavrsi, predje se malo na stubice da se bolje vide prolaznici, pa opet nazad u parkic, pa stubici...
Tako se, mislim, nas parkic pomjerao za onima koji su se u njemu sastajali i druzili. Slicno nekako se i nas grad pomjera za nama koji vise nismo u njemu. On je sada i tamo gdje je uvijek i bio, u Bosni, ali i u Kanadi, i u Zagrebu, Australiji, Beogradu, Svedskoj, Rijeci, Londonu, Sarajevu, USA, Bijeljini, Njemackoj... Gdje sve nije nas grad... Sa svih ovih lokacija je ovaj blog citan u prvih par dana postojanja. U svoj nesreci koja nas je zadesila, trebamo biti i sretni zato sto se komunikaciona tehnologija ovako dobro razvila u poslednjih dvadeset godina, i imamo mogucnost da bar na ovaj viruelan nacin nastavimo da zivimo u nasem gradu, sa nasim prijateljima.
Ako neko zna jos neku loackiju parkica ili je siguran da je jedna od gore pomenutih bas ona prava i jedina, ako znate vise o istoriji parkica, javite se. Covjek je nazadovoljniji kad nesto nauci...
Canak
Onaj prvi i najstariji Parkic, Parkic sezdesetih, je bio na prostoru izmedju ulica Visnjiceve, Pelagiceve, Marticeve, gdje je poslije zemljotresa 69-te izgradjena robna kuca “Zenit” i to je Parkic moga djetinjstva. Bio je zelen sa rasklimanom ljuljackom, malim skripavim ringispilom, koji niko nije podmazivao i par klupa u hladu vocki, ostataka necije baste. Najvazniji dio je bilo fudbalsko igraliste, samo na rubovima obraslo travom, inace golo od svakodnevnog igranja lopte. Tu smo posmatrali “Veliku Raju” iz Parkica i divili se njihovim majstorijama. Kuhar, Pekar, Cincar, Bojer,Berber, Cumbo, Mika, Teta, Faca, u to vrijeme ljubiteljima “malog” fudbala poznati kao “Matematicari”, su bili nasi idoli od kojih smo ucili prve fudbalske trikove. Poslije njihovih utakmica smo nastupali mi “Neboderci” igrajuci protiv njihove“Male Raje” ili kako smo ih mi zvali “Apijeva Raja”. Te utakmice su se cesto igrale nedjeljom i okupljale dosta publike koji su nas posmatrali, u prolazu, sa bicikla zaustavljenog na trotoaru ili sjedeci na travi pored igralista. U sredini igralista je prvobitno bio bunar, oko koga smo spretno driblali, a koji je kasnije zatrpan.
ReplyDeleteDrugi Parkic, Parkic sedamdesetih, je bio Parkic moje mladosti. Provodili smo mi dosta vremena u njemu i ranije samo se nije tako zvao. Bilo je to zborno mjesto nas koji smo cekali kuma da “odrijesi kesu” pa da kupimo kifle kod Insanica, kokos salamu kod Ninona ili cevape u Lovcu. Tu sam se zatekao za vrijeme zemljotresa, ne znajuci da je to kraj jednog i pocetak drugog Parkica. Sedamdesete su bile vrijeme “tankerica”, kupljenih po vojnim otpadima zapada i duge kose a u parkicu su se najcesce mogli vidjeti: Eki Brada, Neja, Cacin, Cakara, Ratak, Rankic, Nono, Cicek, Brane M, Rusmira, Alma, Slavica, Zorica, Bosa, Milada, raja iz moje generacije koju sam poznavao iz skole, i komsiluka, ali kojoj nisam pripadao. Studiranje u Sarajevu i poslije zaposlenje su ucinili svoje; ostao sam bez svoje raje Neboderaca” koja se poslije zemljotresa raselila po drugim gradovima.
U ovom trecem Parkicu, za koji nisam znao da se tako zvao, sam zastajao da svojoj zeni pokazem gdje je kasnih sezdesetih bila basta KABA u kojoj su se odrzavale igranke i nastupali VIS-ovi sa zvucnim nazivima: Meteori, Vandali, Usamljeni, Amori, Boemi.
Koliko me sjecanje sluzi izmedju pozorista i Insanica pekare nije mogao biti Parkic (mozda je sada) jer je tamo bila basta KAB-a, drugo, mjesto kod Zelenog mosta se nikad nije zvalo Parkic. Plaza, da, ali Parkic nikad. Malo me Abu zbunio sa Parkicem gdje je izgradjen Zenit, ali definitivno znam da dok sam bio mladji (prije par godina, hehe) da smo Parkic zvali mjesto izmedju opstine i Doma Kulture. Dakle moj glas ide Seji B. ili iz milja Seji ;)
ReplyDeleteTragom Gabele i uz konsultacije sa prof. Priceom uspio sam locirati Parkic i mislim na osnovu nekih arhivskih iskopavanja i vjerodostojne dokumentacije da se isti nalazio odmah iza banke, a stari bunar na sred parkica oko kog smo driblali Apijevu raju je dokaz za njegovo postojanje, upravo na tom mjestu
ReplyDeleteVjerujem ja Ranku (Abu) i Mici (Bruja), samo sto smo mi mladji (Sejo, Made i ja) zatekli Parkic izmedju Opstine i Doma Kulture.
ReplyDeletePS. Made, znas li da je amidzin (Cige) “mali” diplomir’o? Sad je svrseni ‘ekonom’.
Mislis na Dudu Vjeko? Nisam znao da je promijenio struku, ali je istina da sam ja radio 30 godina kao inzinjer elektronike i komunikacija a da sam nedavno otkrio da me vise privlaci ekonomija, tj akcije, "trading", tehnicke analize. Ali ne povlaci me za jezik o tome bi moga danima bez prestanka prichati. Ukratko, nikad nije kasno za otkriti razlog zivljenja i kreirati svoju sudbinu. Necu vise Canak, evo zavrsavam.
ReplyDeletePS Abu vjerovao bih ti samo da nisi poslije isao studirati u Rajvosa i bio pod uticajem STELEKS-a ;) (OPS)
Made ova ti je dobra. Da li je ono sto smo zavrsili, posebno mi u tehnickim strukama, ono pravo? Sta bi bilo ono pravo?
ReplyDeleteJa sam tu dilemu imao jos za vrijeme studija, pa i kasnije. Volio sam ono sto studiram i radim, ali su me i neke druge stvari privlacile i cinile sretnim. Mene je odlazak iz Cajaveca na Radio BL na neki nacin spasio da se izvucem iz tehnicke seme i kapije, uputio me da se druzim sa razlicitim ljudima. U doba Markovica sam se, kad i vecina nas, otisnuo u privatnike (cuvajuci guzu i dalje radeci i na Radiju) i tada shvatio i prihvatio da me je zavrseni Elektro Fakultet samo kocio. Ali, nakon sto sam dosao u Kanadu, taj isti fakultet i struka su me spasili i jos uvijek ne spasavaju i hrane. Volim li ja ovo sto radim i da li bi mi nesto drugo vise odgovaralo? Nekada me ta dilema veoma mucila. Sad mi vise i nije vazno. Ali, zbog onih nesto mladjih od nas, mozda i ne bi bilo lose razmijeniti misljenja. Moj Neso na primjer , je zavrsio Elektro fakultet, ima odlican posao, Senior design engineer u dobroj firmi, ali studira treci stepen Ekonomije. I to je sada trend svugdje u svijetu. Djeca shvataju brze od nas...
Made, pokusavas Ranka svrstati u sarajevsko gnijezdo, ali njegova memorija je oslonjena na nas grad. Hoces reci da se covjek mogao promijeniti za par godina studija pod Trebevicem? Nisi uvjerljiv, osjetim da si ti ovdasnja tvrda banjalucka linija. Ako nisu do sada, racunace na tebe...Izbori se blize!
ReplyDeleteSvako dobro,
Mario
Made, ti ili nisi dovoljno star ili si suvise "mlad" da se ne mozes sjetiti o kom to parkicu Abu..:))ej kad ga se i ja sjecam....
ReplyDeletebio nam je glavna stanica po povratku iz "Petar Kocic" skole...
Hehehe Mario, iz tvojih usta u Bozije usi (u vezi moje tvrdoce, naravno tjelesne) a znam ja da je Ranko BL raja. Ali da si imao priliku da se sretnes sa STELEKS-ovcima znao bi sta zelim reci. I zato potvrdjujem glas za Seju B. jer je nastupao za ekipu KSET-a (BL fax) a protiv STELEX-a (Rajvosa fax) (Samo zakuhavam znam ja da je Abu potajno navijao za nas na Elektrijadama)
ReplyDeleteMade,
ReplyDelete“Mislis na Dudu Vjeko?” Ma jok, ne mislim. Iskren da budem ja radije mislim na Nedu, o Dudi samo pisem. Iako bi trebao da podjem da mislim na sebe tj. da bar uvucem glavu u ramena jer sam mu neki dan cakulajuci dao adresu konobe. Pa sta ja znam...
PS. On nije promjenio struku, uvjek je bio ‘ekonom’ samo sto je sada ‘diplomirani’.
Ja sam u stvari rodjen U Rajvosa, na Marindvoru (Po prici moje majke, Nikola Skrba, nas prvi komsija dao isto ime meni i svome sinu I rekao mojoj majci:” On ce biti zajebant”). Onda je moj otac dobio prekomandu za BL I moji zamijenili stan sa fudbalerom Vladom Sijakovicem. Tako sam se nasao u Palati. Medjutim ja se javljam na dva bloga, banjalucki I sarajevski I vi mislite da sam Banjalucanin a na drugom blogu da sam Sarajlija, a ja u stvari Melburzanin. Sto se, Made, Steleksa tice, ne diraj mi u ljubav. Svaki put kad se tih vremena sjetim oci mi se zarose.
ReplyDeleteLjiljo, sjecam se ja te ledine i bunara na sredini, ali nisam znao da je imala tako eminentan naziv kao "Parkic". I treci put (nema nikakve veze sa nekim iskazivanjima nacionalne pripadnosti) dajem glas Seji, mahali vi ne mahali, Parkic je meni Parkic izmedju Doma kulture i Opstine.
ReplyDeleteKad se u Banjaluci kaze Park, to je bio Perin park. (Ja i dalje mislim da se Parkic selio.) Kad se kaze aleja mislilo se na 'Aleju uzdisaja' uz koju sam odrastao, a ona druga aleja je bila 'Aleja JNA'. Zatim 'Mali Snack' i 'Veliki snack'. Kako se to pise na nasem 'snack' ili 'snak? Kad sada u Banjaluci kazes taksisti da te vozi u 'Aleju' on , jadan, pita:'A dje vam je to gospodine?' Ja uvijek odgovaram:'U Banjaluci'.
ReplyDeleteZa drage mi likove Madu, Vjeku i Canka.
ReplyDeleteNemam nikakvu pretenziju da dam ovom postu kraj i da zakljucim sta je sta. Post je tek otvoren. Moram ipak reci uz sve uvazavanje gostiju na ovoj stranici, da je izmedju Doma kulture i Gradskog odbora bio "Park palih boraca",
nasprem Titanika je bio "Gradski park", a u Mirka Visnjica ulici "nama" iza banke je bio "Mali parkic".
Mali parkic je bilo uvjek nase ime za lokaciju gdje trebamo igrati sa Apijevom rajom i nikad se nije dogodilo da smo zalutali i otisli u neki drugi parkic. Dakle kad god smo "marnuli" Apijevu raju bilo je to u Malom parkicu, a njihov komentar je bio: "Lako je ovim oficircicima, kad imaju tene".
Kad se kaze Aleja onda se uvjek mislilo na najljepsu banjalucku ulicu. Priznajem da su sve ulice u banjaluci najljepse.
Ako ne vjerujete meni onda pripitajte Abu-a, a on je moj prijatelj i uvjek ce reci: Tako je bruja
E Mico, Mico.
ReplyDeleteGdje me nadje. Pa to! Moj (kao mladji) ‘parkic’ ili oficielno Park/Trg palih boraca je bio izmedju Doma Kulture i Opstine. A tvoj i Rankov tamo gdje i kazete, a on nije isti, niti se zove kao moj (kao mladji) vec ‘mali parkic’ ili ‘parkicic’ (ako nije pleonazam).
PS. Onu dvojicu odozgora sam izbacio iz ‘mladjih’. Ne vrijedi, ni turu da viknu.
Bruja,
ReplyDeletekad ti kazes 'Aleja' na koju najljepsu aleju mislis?
da je najljepsa ona nasa Aleja.
ReplyDeleteA mi iz drugih krajeva(opcina) B.Luke
ReplyDeletesmo taj Abuov park zvali livadica ili livada preko puta Pedagoske. Na po livade je bila kucica u kojoj je stanovala ljepuskasta tetica Anka sa svojom kcerkicom, poslije takodje ljepuskastom. Za teticu Anku je bio odgovoran garderober i izbacivac iz Hotela "Bosne", bivsi bokser "Slavije" ( cini mi se da se zvao Muca).Na livadici je bilo vise sljiva a uz nju je stanovala familija Sitnica (Sica), na kraju su bili Salamunici, Salaj(tapetar), Brico Lazo ("vazno je sisati se kod Laze" ,vinski podrum, na uglu "Mehanizacija" (poslije"Motor"?)gdje je radio Aco Juric pa nakon pauze mesnica Jelic, Mimijevog oca s kojim se poslije udruzio Jovo Tulumovic.E tako smo okruzili "livadicu". A mozda sam nesto malo i zbrljo i pomjerio ali bilo je nekako tako.
Vjeko , Bruja i Ranko " Ec tj. malo provokacije. A imao sam i ja svoj Park, preko puta Tane.
Pozdrav svima od Seje
U očekivanju Sejinog priloga o njegovom parku jedna mala dopuna, tako reći finesa: pomenuti vinski podrum uopšte nije bio podrum(nije mi jasno zašto su ga tako nazivali)ali je stvarno bio vinski (sa dobrim vinima dubrovačke vinarije).
ReplyDeleteSejo, e svaka ti dala. Ovo kako ti opisa livadicu, a mi kao mali parkic je dokaz da se sve stvari u zivotu gledaju iz razlicitih uglova.
ReplyDeleteSvidja mi se tvoj komentar, cak bih rekao, vrlo mi se svidja. Nismo mi provincijatori nit provinciramo. Mi smo iz Banjaluke, a Banjaluka nije provincija.
Zato primi pozdrav i da si nam ziv i zdrav.
Zdravlje je najvaznije.
Priznaj Sejo, ko Ti je pomago? To u vrijeme koje opisujes je bilo, ne preko puta Pedagoske nego Elektro Fakulteta koji je bio do Banke. Krajem sezdesetih je tu dosla Pedagoska a Elektro se preselio u novu zgradu kod Ferhadije. Bokser je bio Maca, a Sicu smo zvali Api.
ReplyDeleteTaj Tvoj park se zvao “Park uzdisaja”. Imao sam poznanika cija je “Punch line” bila: “Pitaj me zasto nosim Lacoste...To je da mi se Beneton ne vidi!” E vidis, taj je nekad vise vremena provodio kod Tane, a kasnije se preselio u Park. I on je sada u Njemackoj. Cujes li se sa ZZokom?
Pozdrav
Bio sam podpredsjednik IO SO-e i jednu noc setamo Jelena i ja a milicioner tjera omladinu koja sjedi na ogradi parkica. Pitam „molim vas, nemojte se ljutiti—zasto ih tjerate??“ on mi veli to nije mjesto za sjedenje. Poslije nekoliko dana naredio sam Cvjecaru da preko vikenda (kada nema drugih rukovodioca) po metalnim djelovima ograde postavi drvene precke koje se mogu lako skinuti ako nekome zasmetaju,i da se postave u parku klupe koje se mogu lako maknuti. Ujutrou ponedeljak zove me sekretarica predsjednika da odmah dodjem kod predsjednika. Dodjem a tamo i Majkic predsjednik Izvrsnog odbora i gleda kroz prozo i veli „ mali Bog te jebo jesi li vidio sta je ovo postavljeno dole ??!! Velim ja sam to tako naredio i moze se lako maknuti ako Ti i drug Seid naredite, a radjeno je preko vikenda da ne bih morao nikome objasnjavati. Maher si nema sta---veli. Nemoj nisata dirati-vidjet cem hoce li biti kritike. Nije bilo kritike- postavljeno je ostalo. Ima toga dosta gdje sam neposredno uticao da se nesto uradi ili ne uradi u gradu. Pozdrav Tofko
ReplyDelete