RANKO: SJECANJE NA PROSLAVU VELIKE GOSPE

To jutro su crkvena zvona, koja redovno 15. augusta svake godine najavljuju proslavu, zatekla vecinu mjestana vec budnih, uzbudjeno pripremajuci svecanu odoru. Poslije obavezne posjete jutarnjoj misi i crkvene procesije sa Gospinim kipom kroz mjesto, posjetilo se groblje na vrhu brda i odala pocast mrtvima, a zatim potamanile silne: dagnje, zabe, jegulje, liske, cipoli i sve one divne stvari koje im je Neretva podarila. Poslije, u kasno poslije podne, kad je jara malo uminula, jos bunovne od popodnevne sieste, vecina zena se smjestila po klupama u hladu gradskog parka, dozivajuci djecu koja okolo trce sa sladoledima u rukama. Osim nekoliko prodavaca i par staraca koji su sa stapom u ruci klecajuci zurili preko trga u pravcu pjace skoro da i nije bilo muskaraca.

Na pjaci guzva. Poveca grupa ljudi i djece se guraju i glasno komentarisu. U sred grupe stoji visok covjek u mornarskoj majici i sa kapetanskom kapom na glavi. Pored njega seljak, drzi na uzdi magarca sa crvenom maramom oko vrata a do njih covjeculjak, jedva visi od magarca, u izblijedeloj sivo plavoj majici bez rukava. “Postovani dame i gospodo, danas imate vidjeti, za samo pet banki, borbu izmedju Mate i Dise! Covik protiv tovara, ko ce pobiditi, pitam ja vas?” deklamuje visoki u mornarskoj majici. Plavi, Mate, napeo misice i sepuri se, povremeno gledajuci protivnika. Crveni, Diso, stoji sasvim nezainteresovan, ko da je to vec mnogo puta dozivio, samo ponekad trepne. Okolo trckara momcic sa torbicom oko vrata i naplacuje ulaz. Neko iz publike prilazi Disi, pipa mu koljena i odmahuje glavom: “Ma ‘judi, bestija je to… nima Mate sanse!” Mate se jos vise napreze a visoki u mornarskom se okrece okolo i nestrpljivo pita: “Dite, jesu svi ovdi, da pocnemo?” Napokon visoki daje znak za pocetak.

Publika se razmice, Mate obilazi okolo, mjerka protivnika, Diso ni da trepne. Mate zastaje ispred i gleda Disu pravo u oci.
Cuju se povici: “Ajde Mate, osvitli nam obraz!” Mate, stisnutih pesnica, zauzima gard fiksirajuci protivnika. Odjednom sijevnu lijeva saka i pogodi Disu u celo. Ovaj zacudjeno, ko da je ocekivao desnicu, ni da trepne, samo se lagano zaljulja, kleknu na koljena a onda strovali na stranu i zatvori oci.

U publici muk. Seljak sa nevjericom gleda, a onda zakuka: “Judi, ubi mi tovara…ubi Disu!” Mate jos jednom pogleda u protivnika i kad je bio siguran da je borba zavrsena, okrenu se i poce da se udaljava, pracen obozavaocima koji su ga tapsalii po ramenu.

“Dite” i visoki su se vec izgubili, kad je publika pocela razocarano da se razilazi. Na kraju na pjaci ostade samo nekoliko znatizeljnika i seljak koji je molio gledajuci u nebo. “Velika Gospe, Majko Bozija vrati mi Disu!” tuzno je odjekivao njegovi vapaji dok se i posljednji gledaoci razilazili a samo nekoliko djece ostadose radozanalo gledajuci u nepokretno Disino tijelo. U jednom momentu, kao da je cekao da se svijet razidje, Diso otvori oko, zatrepta, zatrese glavom, napravi pokusaj da se digne, a onda opet strovali nazad. Tek iz drugog pokusaja, kad ga neko zali vodom, dize se na koljena a onda i nesigurno na noge. Seljak pogleda okolo, pa kad vidje jos nekoliko radoznalih ociju, pogleda u nebo: “Moja Gospe, hvala ti!”

Neko vrijeme su tako stajali, a kad seljak i Diso na nesigurnim nogama krenuse, neko zapljeska. U to se u daljini, negdje od Duvanske Stanice, zacu pleh muzika, djeca potrcase na tu stranu i pjaca zacas opusti.