"Nedjelja je a kisa ne ostavlja veliki izbor mogucnosti za osmisljavanje jednog neradnog dana.
Jucer sam asistirao Ljilji u obradi paprika na nas tradicionalan nacin, da ne kazem pravila se zimnica. Takve aktivnosti me redovno podsjecaju na one dane kada smo bas sve oko nas vise voljeli. Mi smo vjerovatno gurmani pa nam ne pada toliko tesko ubiti se u poslu da bi imali 'domace'."
Nas je vrijeme ove godine nekako zaskocilo. Projekat korov se oduzio, dosla prva unuka, ja se spremam u Banjaluku - psihicki. Sve drugo sto spada u spremanje vise se ni ne radi. Ne kupuju se pokloni, jer su avio kompanije smanjile i broj i tezinu torbi, a i dodijalo svake godine traziti poklone. Ja mrzim kupovine pa mi ovo smanjenje kilaze i broja torbi dodje kao vrlo dobar izgovor. A mozda je i sve ovo sto nabrajam samo izgovor zasto ove godine nismo pravili ajvar. Ima i ovdje kupiti gotovi makedonski i srbijanski ajvar. Oba odlicna, ali nista ne moze zamijeniti domaci.
A kako se nekada pravio ajvar i pindjur! Mi smo to godinama radili u kompi sa mojim drugom Bucom Kenjalovicem i njegovom Bibom. Kakva je poguzija taj moj drug! Na prvi pogled se vidi, sto pedest i nesto malo vise, kila - zive vage! Nas dvojica obicno kupujemo paprike, patlidzan i paradajz. Uvijek zavrsimo sa dvostrukom kolicinom od one po koju smo poslani, jer koliko god da odaberes on govori, malo je, sta tu ima ajvara, znas koliko se on uprzi. Uprze se njemu gladne oci! Elem, svako pravljenje ajvara i pindjura se pretvaralo u visednevnu radnu Ivkovu slavu, uz rad, mezu, pice, price... Zato je i bilo lijepo. Sve dok je trajalo.
Ovdje se kupuju crvene, mesnate roge, iste kao one makedonske kod nas. Przenje, guljenje, cijedjenje, mijesanje, sve to ne pada tesko jer je sve je pri ruci, i rostilj i dvoriste. A kuca jos nekoliko dana mirise na papike, ajvar, Banjaluku, mladost, Bucu, Gveru...
No comments:
Post a Comment