Ostecena nuklearka Fukusima (Japan) |
Prednost koristenja nuklearne energije u proizvodnji elektricne energine je sto ova tehnologija ne uzrokuje klimatske promjene. Mane, nepouzdana priroda procesa i male zalihe uraniuma. Pretpostavlja se da su zalihe uraniuma uz sadasnju potrosnju dovoljne za slijedecih 60-70 godina. To je za 50% vise nego zalihe nafte i prirodnog gasa.
Drugo gorivo koje se koristi u nuklearkama je plutonium 239 ali ovaj elemenat se veoma lako moze koristiti i za pravljenje atomskih bombi, za razliku od uraniuma, tako da su dozvole za gradnju i snabdijevanje ovakvih nuklearki veoma kontrolisani.
Nukearna energija snabdjeva oko 7.5% ukupne potrosnje energije u svijetu, sto odgovara oko 17% globalne potrosnje elektricne energije.
Istorija i buducnost nuklearki
Nuklearna industrija je stara oko 50 godina. Prva nuklearka je napravljena u SSSR 1954. Od tada je sagradjeno 575 nuklearki, ukljucujuci 125 u USA. Insatlirani kapacitet nuklearki u svijetu u 2008 godini je bio 413 GW ( 119GW u USA), i one su tada proizvodile oko 300HW elektricne energije (73%). Ot 575 izgradjenih nuklearki, 439 jos uvijek rade, 119 ih je zatvoreno, ali samo 17 od ovih je potpuno ugaseno, zbog toga sto je gasenje nuklearki komlikovano i veoma skupo. Prema podacima iz 2009 35 nuklearki je u izgradnji. Neke zemlje, kao Njemacka i Spanija, ne u buducnosti granju novih nuklearki ali neke druge, kao Francuska, Ukrajina, Finska planiraju gradnju novih.
Zbog potencijale opasnosti nesagledivih posljedica, gradnja nuklearki nikada nije bila podrzana od svih. Tako na primjer u USA izmedju 1970 i 1980, nije izdana ni jedna dozvola za gradnju nuklearke.
Potpuno gasenje nuklearke je dug, komlikovan i skup proces. Na primjer nuklearka Trojan u drzavi Oregon u USA, sagradjena 1972 i prestala sa radom u 1993. Od 1993 do 2006. ta nuklearka je zatvarana. Zatvaranje podrazumjeva osiguranje da se radioaktivni otpad spremi tako da njegovo zracenje ne predstavlja opasnost.
Sigurnost nuklearki
Proces koristen u nuklearnoj industriji pocinje od rudnika. U ovoj fazi proces je prilicno siguran ali je u 2008 godini zabiljzen prekid rada najveceg svjetskog proizvodjaca uraniuma Cameco , pored Otave, zbog potncijalnog radioaktivnog curenja u jezero Ontario.
Najveci broj nuklearnih nesreca desi se u samim nuklearnim reaktorima. Najcesci uzrok ovoga su greske u dizajnu ili ljudske greske. Radijacija moze biti izazvana i zemljotresom, teroristickim napadom, procesom starenja, curenjem odlozenog nuklearnog otpada.
Najvaznije za siguran rad nuklearki je pravilan rad sistema hladjenja reaktora. Uredjaji koji kontrolisu ovaj proces moraju biti posebno pouzdani i imati rezervu za svaku situaciju. Problemi koji nastaju prelaskom sa analogne na digitalnu elektroniku, rjesavaju se tako sto se paralelno analognoj ( staroj) uvode kao razerva digitalna kontrola koja postepeno , ne odjednom, zamijenjuje zastarjele analogne dijelove.
Ako vam je ovaj clanak, autora Bele Liptaka, koji sam procita i preveo iz web casopisa sustainableplant, malo ohrabrio ili uplasio, nije do mene. Meni je bio zanimljiv jer sam nekada, davno u gimnazijskim danima, volio bas atomsku fiziku, zbog izvanrednog profesora, atomskog fizicara Spase Puljica.
Velik sam protivnik nuklearki. Premalo se koriste obnovljivi izvori energije. Mogla bi se detaljnije pregledati Teslina ostavština.
ReplyDeleteVjerujem da postoji «nova» alternativa nuklearnoj energiji, ali svjetski moćnici odlučuju i zna se čime se rukovode.
Vjerovatno će biti još Černobila i Fukušima, odnosno još žrtava ljudske gluposti i pohlepe, dok se ne okrene drugim energetskim izvorima.
Ostaje nam vjerovati da nam sudbina nije namijenila i nuklearnu katastrofu u susjedstvu. No, pojam susjedsta u takvim katastrofama je potpuno drugačiji.