Thursday, March 12, 2015

"Nema struje"


Pocesto, mi koji zivimo na “zapadu” poredimo taj “zapad” i nas Balkan.
Pocesto su ta poredjenja nerealna i puna omalovazavanja prema Balkanu.
Pocesto zaboravljamo ko smo i odakle smo.
A raznih nas ima na tom “zapadu”.
Od onih koji su i ranije naucili misliti svojom glavom i prosli “svijeta i vijeka”-
do onih koji su iz svoje “zveke” prvi put dosli do grada na regrutaciju i tada po prvi put vidjeli semafor,
u svojoj sesnaestoj godini.
Sada su, posebno ti iz raznoraznih zveka, najglasniji u kritiziranju svega i svacega na Balkanu.
Svaka im recenica pocinje sa: “A kod nas….” i naravno misle pri tom na taj njihov zapad u kome mnogi od njih nisu savladali ni osnove jezika…

E sad, da bih im dao ideju da ni na tehnoloski naprednom “zapadu” nije sve ispred zaostalog Balkana, ispricacu nesto aktuelno.
Zima je. U Kanadi jedna od najhladnijih ikada. U kraju grada Toronta gdje zivimo prekidi u napajanje elektricne energije skoro svakodnevni.
Prekidi od nekoliko sekundi do nekoliko sati, pa i nekoliko dana.
Hej, u dvadesetprvom stoljecu, na tehnoloski najnaprednijem zapadu prekidi “struje” skoro svakodnevni!
Prije mjesec -dva citav dio grada bio danima bez struje. Neki dijelovi dvanaest dana. ( A nije rat!) Prije par dana preko dvije stotine pedeset hiljada potrosaca (mnozi sa cetiri i dobices oko milion ljudi), i mi medju njima, nije “imalo struje” od pet popodne do trit ujutro.
Zasto je to tako?
Jedan od prvih utisaka po dolasku u Kanadu, u Toronto, bile su bandere.
Ma sta bandere, dalekovodi kroz srce grada!
Grad uredan, lijep a bandera na svakih dvadeset metara. Uzduz i poprijeko – bandere i kablovi, transformatori na banderama…

U Americi – isto. Bandere i kablovi od bandera do kuca prelaze preko ulica;  Vise i prijete. Samo cekaju neki povjetarac ili kisu da ih pokida.
Podzemni strujni kablovi postoje samo u strogim centrima gradova, ali samo onih velikih. 
Cesto sam se pitao zasto je to tako.
Bogate zemlje Amerika i Kanada, kopaju godinama kanale za razne kablove, za gas... Stavljaju u njih betonske cijevi po tri metra u precniku, a bandere i dalje stoje.


Zasto?
Pricam o tome nedavno u firmi i kazem da je to sramota. Oko mene inzinjeri, tehnicari… ali kao da me ne razumiju. Kao da u sebi kazu, sta ovaj serenda. Ima li prekida tamo odakle je dosao? A ja znam da su kod nas prekidi prije rata bili veoma rijetki. Ni ne kazem im jer ne bi vjerovali. U toku rata  bili su cesti, ali to je bio rat. Kako je nakon rata? Vjerovatno cesce nego prije, jer sve je nakon rata cesce. Sve osim lijepog zivota. 
Slucajno, sa mojim Nesom nacnem istu temu i nadjem sagovornika.
On misli isto ali je za razliku od mene, on u svojoj firmi nasao istomisljenike.
I oni se pitaju zasto.
Zakljucili su da je to politika. Jer ako se kablovi poloze ispod zemlje, kvarovi ce biti mnogo, mnogo rjedji.
Elektricna preduzeca zaposljavaju desetine, stotine  hiljada onih koji odrzavaju elektricnu mrezu na banderama. Mreza slaba, cesto otkazuje - stotine hiljada ljudi stalno zaposleno. Potrosaci vec navikli na prekide i cute. Svima dobro.
Kad bi se sva mreza prebacila ispod zemlje (znam ja da to nije jefino niti se moze uraditi brzo) kako je to decenijama ranije ucinjeno u Evropi, pa i na brdovitom Balkanu, desetine, stotine hiljada zaposlenih
ostali bi bez posla. A onda bi poslodavci i politicari imali na vratu Uniju zaposlenih koja nije kao nas Sindikat…

Pametni ovi nasi mladi…


No comments:

Post a Comment