Tuesday, October 03, 2017

Mario M.: Gljivar, stručnjak


Ove jeseni su naše šume pune gljiva. Poslije par sušnih godina buknule su poput eksplozije. Krenula je ona redovita invazija gljivara i 'gljivara'. Neke šumske staze liče na korzo. Gljive se beru, ali i gaze, trgaju, šutaju. Nemilice. Ko zna kada će se ponoviti ovoliki urod. Pijace su pune, skupljači i otkupljivači trljaju ruke. I opet neki novi berači i novinske vijesti o trovanju.
S nepoznatog broja dobijam sms pitanje kada ću se vratiti u Banjaluku. Gljive su u pitanju, on bi me konsultovao... Poslije par dana prepoznajem ga. On, mlađi poduzetnik, prije nekoliko sezona sam ga upozoravao na razlike između dvije vrste koje su laicima slične, ali je jedna otrovna (biserka i panterka). Zaboravio, kaže, a želi da... Pritom pomene nekog agronoma koji mu priča o 'šumskom blagu', kao šumske gljive su bogate mineralima, te kako su korisne u ishrani, kako se od njih ne deblja i sl...


''Dobro, ne razlikuješ te dvije, ali zašto ne bereš one u koje si siguran?''
''Znaš, mene smatraju stručnjakom, a nisam siguran...''
'Prihvatim' razlog, pojasnim mu, pijemo kafu, pričamo... Priupitam ga za prijatelja agronoma.
''On je više teoretski potkovan.''
A ja se prisjetih jednog davnog razgovora s njegovim kolegom koji nije razlikovao šumske gljive... ''Ja sam poljoprivredni stručnjak, dovoljno je što sam učio sve o žitaricama. Gljivama nisu potrebne agrotehničke mjere. Same rastu. Ali radujem se što sam ih upoznao, jako su ukusne. A mi na selu ih zvali pašnjačama. Zaobilazili ih.''
Danas ih niko ne zaobilazi.
Mario M.

No comments:

Post a Comment