Rade Serbedzija

Rade Serbedzija: "Onome ko ne zna koliko je dobro živeo u Titovo vrijeme , ja pomoći ne mogu. 

Tita sam doživljavao kao vladara, u njega nisam bio slijepo zaljubljen, ali sam ga volio. Volio sam zemlju čiji je bio predsjednik, pa sam volio i nega. Bio mi je simpatičan, interesantan čovjek. O Titovim greškama sam uvijek razmišljao kao ljudskim. Zaboga, napravio je toliko toga dobroga, pa smo mu valjda mogli tolerirati i poneku grešku! Ne postoji savršen vladar, savršeno društvo u kome smo svi zadovoljni i sretni… Sve je to komplicirano…

Iako sam volio Jugoslaviju i Tita, nikada nisam bio državni glumac.
„U prirodi svakog umjetnika je da bude u neku ruku disident, pa i defetist u odnosu na naciju, državu i autoritete“ – govorio je naš veliki Krleža.
I to je istina. Umjetnik mora biti provokativan, mora postavljati pitanja. Mnogi moji prijatelji su bili miljenici vlasti, članovi partije. Iako nikada nisam bio član Saveza komunista, duboko u sebi sam bio socijalista, ljevičar…

Tamara Nikčević: I danas ste ljevičar?
Rade Šerbedžija: Jesam. Kako drugačije da posmatram svijet?! Ko je jednom živio u Jugoslaviji, koja je bila pravedna zemlja, taj, ako je pošten, ima drugačiji kriterij.

Tamara Nikčević: Na šta mislite?
Rade Šerbedžija: Na skladan život u višenacionalnoj zajednici, na jednakost, na bratstvo, na tu prednost u razlikama. Da li je, molim vas, neka od država bivše Jugoslavije danas srećnija, uspješnija kao samostalna? Imali smo sreću da živimo u skladu razlika koje su donosile kvalitet na svakom polju.